Omažom Radovanu Papoviću, poznatom crnogorskom dirigentu koji je preminuo u junu prošle godine, nastavljen je Muzički segment „Barskog ljetopisa“. Senad Gačević, kompozitor i profesor na Muzičkoj akademiji na Cetinju, violinista Vili Ferdinandi, dugogodišnji koncert-majstor Simfonijskog orkestra RTCG i Tijana Jovović, violinistkinja i muzička kritičarka podsjetili su sa izuzetnim pijetetom, ljubavlju i sjetom na Papovićev nemjerljiv doprinos muzičkoj kulturi Crne Gore ali i nadljudske osobine svog kolege, prijatelja i saradnika.
Moderatorka večeri Tijana Jovović upoznala je publiku sa dijelom bogate biografije Radovana Papovića, govoreći o njegovim afinitetima, velikom znanju i posvećenosti muzici. Istakla je da je Papović ostavio veliki trag i na festival „Barski ljetopis“ kao i da „nema male niti velike scene u malom ili velikom gradu, na sjeveru ili jugu, gdje publika nije slušala njegov repertoar i gledala kako diriguje orkestrom“.
Ferdinandi i Gačević su puno vremena proveli sa Radovanom Papovićem na Akademiji, u studiju, na sceni… Ferdinandi je ispričao da se sa Radovanom poznaje od srednjoškolskih dana.
„Uvijek je bio vrijedan, a u Podgoricu je došao iz Herceg Novog gdje je ranije upoznao Darinku Matić, Tripa Simonutija od kojih je ’naučio ljubav za muziku’. U Podgorici je dobio profesora violine i tu kreće njegova muzička nadgradnja. Znao je da će studirati dirigovanje, vrlo zahtjevan i komplikovan predmet. Nakon povratka sa studija, počinje saradnja sa TVCG jer je tada bio jedini sa završenim dirigentskim odsjekom u Crnoj Gori. Nije bilo lako, falilo je duvača, pravili smo aranžmane da bi uključili različite profile muzičara. Iako je na prvi pogled djelovalo da su naše probe neozbiljne, nije bilo tako, bilo je šale ali kad je trebalo da se svira na koncertu davali smo maksimum i sve je djelovalo vrhunski“, ističe Ferdinandi.
Senad Gačević sa posebnom emocijom opisuje svoj doživljaj Radovana Papovića koji je premijerno izvodio više njegovih kompozicija.
„Radovan je to radio sa posebnom pažnjom. Moj profesor, kasnije prijatelj,znao je šta za mene znači izvođenje mojih kompozicija. Ozbiljna interakcija – i mentalna i intelektualna sa dirigentom je neophodna, a među nama je bila i te kako izražena. S obzirom na to koliko smo dobro poznavali jedan drugog, komunikacija nije uvijek ni morala biti verbalna“, pojašnjava Gačević. „Bio je veliki dirigent, to je jedan aspekt priče. S druge strane bio je prijatelj i saradnik. Bez Radovana Papovića, crnogorska muzika bi izgledala sasvim drugačije, bila bi siromašnija. Bio je čovjek široke lepeze nečega što sam ja prepoznavao, bio je tvorac, stvaralac muzike oko koje je bila radost. Pored dirigentskog imao je i talenat za orkestraciju i aranžiranje, uvijek ostajući vjeran partituri ali uvijek i sa sopstvenim i muzikalnim tumačenjem“, istakao je Gačević dodajući da je za svoj veliki rad i posvećenost muzici Papović zaslužio ali, nažalost, ne i dobio značajna društvena priznanja.
„Društvo koje nije u mogućnosti da prepozna igaji tako kompleksne ličnosti i njihove zasluge, lako je poljuljati iz temelja. Moramo pokušati da inspirišemo mlade njegovim djelom, jer se na ljudima kao što je Papović mora temeljiti muzička kultura“, poručuje Gačević najavljujući izlazak monografije o duhovnoj muzici kompozitora Crne Gore.
Priča o našem poznatom dirigentu praćena je odlomcima iz dokumentarnih i koncertnih programa (iz arhive RTCG) koji najbolje ilustruju njegov rad. Publika je bila u prilici da čujei numere sa kompozicijama Mocarta, Ivaniševića, Ognjenovića i Gačevića, koje su pod Papovićevim vođstvom izvođene na scenama širom Crne Gore. Veče je završeno njegovom omiljenom kompozicijom „Valcer cvijeća“ Petra Iljiča Čajkovskog.
