Četvrtak veče na „Barskom ljetopisu“ obilježio je prateći program, namijenjen najmlađima predstavom „Simfonija u F duru, iliti mala lekcija protiv šunda“, nastalom kao autorski rad Cvetina Aničića, diplomiranog pozorišnog umjetnika.
Priču o značenju klasične muzike tokom odrastanja djeteta govori nam na komičan i djeci prihvatljiv način čuveni kompozitor Dominiko Đuzepe Skarlati. Kroz svoju životnu priču i o nastanku njegove čuvene „mačije fuge“ otkrivamo blagodeti zvukova klasične muzike.
Aničić, kompletan autor ove predstave, kaže da je ideju za ovakav projekat dobio zbog zapostavljenosti klasične muzike u obrazovnom sistemu.
„Klince najviše možete privući nekoj oblasti ako to prikažete na neki komičan način, da to ne bude suvoparno, zato oni vole i crtane filmove jer tu ima dosta gegova i komike. Ova predstava je interesantna i roditeljima i djeci jer nije neko suvoparno predavanje. Inače par godina unazad radim samostalno, igram predstave, pišem I kompletan sam autor. Uradio sam i predstavu „Vitamini zdravi fini“, gdje klincima jedan simpatičan buckasti kuvar predstavlja vitamin na isto jedan komičan način, tako da ove dvije predstave igram uspješno“, kazao je Aničić koji je za predstavu „Simfonija u F duru, iliti mala lekcija protiv šunda“ osvojio prvo mjesto na festivalu monodrame u organizaciji „Zmajevih igara“ u Novom Sadu 2018. godine.
Cvetin Aničić diplomirani je glumac lutkar i reditelj. Diplomirao je na Nacionalnoj akademiji za pozorišnu i filmsku umjetnost (NATFIZ) „Krsto Sarafov“ u Sofiji, Odsjek lutkarstvo u klasi Bonju Lungova. Od 2002. godine je član Saveza dramskih umetnika Srbije.
Do sada je režirao oko 40 komada u Srbiji i Hrvatskoj.
Za cilj je imao da se djeca kroz ovu predstavu upoznaju sa nekim od najznačajnijih kompozitora u istoriji klasične muzike, i da kasnije kroz osnovno i dalje obrazovanje prepoznaju sadržaje iz predstave. Aničić smatra da umjetnost na djecu može i te kako da utiče, te da se kroz pozorište najmlađi najbolje edukuju.
„Ja imam dvije ćerke koje su isto male i redovno ih vodim i u pozorište, galerije, muzeje, i stalno putujemo. Znate, putovanje je najveće obrazovanje i mi smo stalno na točkovima. Kada idemo u neki grad da gostujemo ja se odmah raspitam kojih znamenitosti ima tu i mi to sigurno obilazimo. Tako da kroz to najviše uče, jer obrazovanje je šturo i sve je to pretrčavanje i forma, a mi kao roditelji moramo da pređemo preko te forme i pružimo djetetu što više obrazovanja. Tako da je umjetnost nešto najbogatije što djeca mogu da ponesu, a kroz pozorište se edukuju. Ono ne može da mijenja, ali može i te kako da utiče“, zaključio je Aničić.
