U okviru pozorišnog segmenta „Barskog ljetopisa“ sinoć je na Ljetnjoj sceni Doma kulture, pred punim gledalištem, izvedena predstava „Sjećaš li se Doli Bel“ Kamernog teatra 55 iz Sarajeva. Režiju potpisuje jedan od najznačajnijih reditelja u regionu, Kokan Mladenović, a rađena je po čuvenom istoimenom romanu Abdulaha Sidrana.

Dvanaestočlana glumačka ekipa, predvođena maestralnim Emirom Hadžihafizbegovićem, koju je publika ispratila ovacijama, na scenu je donijela prikaz realne i humoristične strane Sarajeva šezdesetih godina. Sjećanja mladića Dina, otkrivaju dirljivu priču o prvoj ljubavi, odrastanju i životu jedne porodice u vremenu od kojeg se mnogo očekivalo. Iako sadrži neke od kultnih replika iz istoimenog filma, predstava se umnogome od njega razlikuje.

„Nismo se bavili istoimenim filmom nego Sidranovim romanom, što je veoma bitno. U predstavi ima nekoliko scena kojih nema u filmu, a ima u romanu. Nema kultne pjesme ʼNa morskome plavom žaluʼ, koja, po mom mišljenju, i ne fali. Kokan Mladenović je napravio sjajan dramaturški zahvat i on je ʼspiritus movensʼ koji je pokrenuo sve nas unutar predstave“, pojašnjava Hadžihafizbegović koji igra lik Mahmuta Zolja (u filmu ga tumači Slobodan Aligrudić).

„Ovo je jedna vrlo izazovna i teška uloga na kojoj sam dugo radio, pripremao se. Ovo je ansambl predstava gdje ne postoje mali i veliki likovi već ozbiljni glumci, a svaki od njih je važan zupčanik, kao u dobrom satu ʼPhilippe Patekʼ. Radi se o višeslojnoj predstavi koja živi a kroz nju živi i Abdulah Sidran. Njegov duh je danas bio iznad nas. Odgovorni smo pred njim bili dok je bio živ, a odgovorni smo i danas kad nas gleda sa nekog boljeg mjesta“, emotivan je bio glumac, ustvrdivši da je Mladenović volšeban reditelj, mađioničar, čovjek koji, prije svega, voli glumce. „Imam i ranijih iskustava sa njim kroz „Koštanu“ u Novom Sadu, „Konje ubijaju zar ne?“ u CNP-u… Radi se o sjajnom čovjeku i reditelju, koji motiviše i animira glumce, koji nije sujetan već rado prihvata kvalitetne predloge glumaca koji razmišljaju o sceni. Tako se porađaju sjajne predstave i filmovi, kroz saradnju i usvajanje tuđeg mišljenja. Glumci vole Kokana, to je interaktivan odnos između sjajnog reditelja i dobrog ansambla, sve u svemu jedna saradnja koju treba pohraniti kao malu teatarsku bombonu“, kazao je glumac dodajući da je rastanak sa Mladenovićem, nakon premijere, bio težak.

„To je raritetna predstava, to se desi, čini se kao da je slučajno a to je u stvari sublimat dobrih priprema. Dugo smo se pripremali za prvu, fizičku probu kojoj je prisustvovao i Sidran. Čitali smo, predlagali, sve dok nismo stali na scenu. A kad smo stali, sa supstratom koji su Kokan i Sidran zajedno sa nama okupili na umjetničku kamaru, proces je bio terapijski, uživali smo do te mjere da je Gordana Boban pred premijeru ʼSjećaš li Doli Belʼ izjavila da žali što se probe privode kraju“, otkriva Hadžihafizbegović dodajući da su sa predstavom obišli ne samo cijelu regiju nego i neke evropske zemlje i izražavajući uvjerenje da će se dugo igrati.

Hadžihafizbegović je kazao da je veoma senzibilan kad je u pitanju Crna Gora, te da je Bar mjesto za koje ga vežu divne uspomene još iz vremena bivše Jugoslavije, a podsjetio je i na neke od brojnih predstava koje je igrao – od „Bube u uhu“ preko „Žabe“ do „Wolanda u Sarajevu“ i sinoćnje „Sjećaš li se Doli Bel“. Poštuje, istakao je, crnogorsku publiku „koja zna šta je ozbiljan i dobar teatar“.

On smatra da se smišljeno radi na kulturnoj atrofiji u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, čak i u Srbiji i Hrvatskoj.  

„To je neki projekat koji podrazumijeva izuzetno mala izdvajanja za kulturu, sve manje brige za teatar, sve praznije kinematografske fondove, čini mi se da to nije slučajno. Nekome je potrebna atrofija kulturnog segmenta u tom ʼBig brotherʼ-u. Nekada se izdvajalo oko tri odsto za kulturu, a danas manje od jedan odsto. Mi, kulturni radnici smo u nekoj vrsti eutanazije i sami smo, nesvjesno, pristali na taj projekat, priznaje nositelj glavne role u predstavi. Na pitanje je li mu bliskiji film ili pozorište, odgovara da je pozorište odgovornije, a da se film se ponavlja, „mada profesionalci prilaze i jednom i drugom mediju na isti način, ali ako moram da odgovorim, biram teatar jer je teatar trenutak. Posla ima i na filmu i u teatru, upravo večeras putujem za Zagreb, pa u Udine, u Italiju, na snimanje filma“, otkrio je harizmatični bosanskohercegovački glumac.

Pored Hadžihafizbegovića i Boban, na sceni su sinoć briljirali i Admir Glamočak, Feđa Štukan, Davor Golubović, Elma Juković, Enes Kozličić, Tatjana Šojić, Muhamed Hadžović, Sabit Sejdinović, Muhammed Nadarević i Amar Selimović. Scenografiju i kostimografiju potpisuje Adisa Vatreš Selimović, kompozitorka je Irena Popović, dramaturg Vedran Fajković, inspicijent Senad Bešić, a producent Mirza Muzurović.