Sjajni rezultati i uspješna protekla godina, bili su samo neki od povoda da u goste pozovemo Dejana Aleksića, profesora gastronomije, vrhunskog kuvara i priznatog svjetskog sudiju iz ove oblasti. Bilo je riječi i o „malim kulinarskim tajnama“, a za sve slušaoce Radio Bara i čitaoce portala Bar Info, koji žele da trpezu obogate nekim neobičnim, zanimljivim jelom Aleksić predlaže „Crnogorske palačinke kralja Nikole“ kao i „Piletinu na barski način“.
RB/BI: Dejane, najprije, želimo Vam srećnu i uspješnu Novu godinu i da prevaziđete sjajne rezultate iz prethodne. Podsjećamo da svoje znanje, nesebično i posvećeno prenosite učenicima gastronomskog smjera u Srednjoj ekonomsko-ugostiteljskoj školi već 14, a učenicima SMŠ „Bratstvo i jedinstvo“ u Ulcinju šest godina. Redovno na takmičenjima postižete zapažene rezultate, pa bi bilo lijepo da napravimo kratak osvrt na uspjehe postignute u toku prethodne godine.
Aleksić: Prvo da zahvalim na lijepim rječima, zatim da svim slušaocima Radio Bara i čitaocima portala Bar Info, ali i stanovnicima Bara i Crnoj Gore čestitam Novu godinu, a pravoslavnim vjernicima nastupajući Badnji dan i Božić. Zadovljstvo je i privilegija biti gost u vašem programu, a to što sam i prvi gost u 2024. daje još veću čar. Što se tiče 2023. godine, jako sam zadovoljan. Pored aktivnosti koje smo imali u školi skoro svakog dana, učestvovali smo na domaćim i međunarodnim takmičenjima. Na međunarodnom takmičenju koje je organizovano u aprilu u Budvi, učenica iz Ulcinja, Enisa Bezgić osvojila je zlatnu medalju, iz SEUŠ Ismar Kalač srebro, a Belmin Duraković bronzu. Nakon toga, uslijedilo je međunarodno takmičenje u Nišu. Tamo je učenik Leonardo Barlović iz Ulcinja osvojio bronzu i srebro, a ja kao sudija zlato. Na „Gastro kupu“ održanom sredinom decembra u Novom Sadu, sedamnaestogodišnji Ismar Kalač se takmičio u kategoriji do 25 godina i osvojio dvije srebrne medalje. I na tom takmičenju ja sam kao sudija dobio zlatnu medalju. Od interesantnih aktivnosti tokom godine izdvojio bih da smo u septembru u sklopu „Dana nematerijalne kulturne baštine“ učestvovali na „Danima bamija“. Ovom prilikom htio bih da zahvalim prof. Neđeljku Necku Đuroviću na pozivu.
RB/BI: Bila je to zaista lijepa manifestacija i prilika je da predstavite nešto što je dio naše tradicije, a to nije bilo baš lak zadatak. U neformalnom razgovoru kazali ste mi da je bilo vrlo teško nabaviti bamije krajem septembra?
Aleksić: Pa, moram priznati da sam ih jedva našao, i to u Podgorici. No, da naglasim da je i kolega Necko Đurović uspio da nabavi određenu količinu, tako da smo uspjeli da to zokružimo i na pravi način valorizujemo „Dane bamija“.
RB/BI: Po čemu je bamija specifična?
Aleksić: Ona vodi porijeklo iz Etiopije, tačnije Persije, a kod nas je najzastupljenija u Ulcinju i Baru. Oblika je kao mala čili zelena paprika, a jako bogata proteinima, gvoždjem, vitaminom C… Zaista je širok spektar jela kojima je baza bamija. To su najviše slana jela, ali se sprema i kao dezert. Gastronomija se svakog dana sve više razvija, pa se tako razvijaju i recepti. Pored bamija u paradajz sosu, što je već postalo standardno i autentično, one se pripremaju sa pilećim ili telećim mesom. Gledao sam da ljudi spremaju i bamiju sa ribom, ali to još uvijek nisam probao.
RB/BI: Pričaćemo još o nekim zanimljivim receptima, a sada predlažem da se na kratko vratimo nagradama i priznanjima koje ste dobili protekle godine. Da ne preskočimo da pomenemo da je jedno, za vas vrlo značajno priznanje, stiglo iz Rusije.
Aleksić: Da, tako je. Dobio sam nagradu „Međunarodne akademije kulinarskog stvaralaštva“ čije je sjedište u Moskvi. Iskreno da Vam kažem, pošto smo mi mala zemlja, a takvo priznanje dolazi iz gigantske zemlje kao što je Rusija, bio sam jako prijatno iznenađen. Nisam mogao da se odazovem pozivu da nagradu primim lično, bio sam spriječan zbog posla i angažmana, ali drago mi je da su prepoznali moj rad i dodijelili mi titulu akademika.
RB/BI: Osim toga, za ponos je i to što ste u protekloj godini zajedno sa svojim učenicima osvojili ukupno 11 medalja.
Aleksić: Moglo je to da bude mnogo, mnogo više, da naš veliki „kamen spoticanja“ nisu finansije. Sam se „borim sa vjetrenjačama“, a uvijek može bolje.
RB/BI: Očekivala sam da ćete reći da imate veću podršku kada postižete ovako sjajne rezultate u zemlji i inostranstvu, a zapravo ste Vi ste taj koji sve organizuje i koristi čak lične kontakte i poznastva kako bi djeca učestvovala na takmičenjima.
Aleksić: Manje-više, tako je. Ja bih, ovom prilikom htio da zahvalim mojoj matičnoj Srednjoj ekonomsko-ugostiteljskoj školi, na čelu sa direktorom Milisavom Joksimovićem, koji mi stvarno izlazi u susret što se tiče priprema kabinetskih vježbi. Takođe, i direktorici SMŠ „Bratstvo i jedinstvo“ Ulcinj, Arditi Kovačević. Oni mi bezuslovno, izlaze u susret. Veliku zahvalnost dugujem i barskim privrednicima, jer bez njihove pomoći, teško da bi mogli učestvovati na bilo kom takmičenju van Crne Gore.
RB/BI: Nadamo se da će i lokalna samouprava imati sluha za ovakve rezultate i podržati vaše učešće na međunarodnim takmičenjima, jer je i to lijep način da promovišete naš grad i državu. Koja vas takmičenja očekuju ove godine?
Aleksić: To je najprije „Biser mora“ koje se održava u Hrvatskoj, u Braču krajem fabruara i početkom marta. Nadam se da ću biti na tom takmičenju, ako ne kao mentor učenicima, onda kao sudija. Nakon toga, trebalo bi sredinom marta da bude takmičenje u Albaniji a potom, polako počinje „sezona takmičenja“ – Budva, Niš, moguće i Sjeverna Makedonija… Ima ih u najavi dosta, ali o tom potom.
RB/BI: Na mnogim međunarodnim takmičenjima ste se pojavili kao sudija, imate lijepu saradnju sa svima, pa i sa potpredsjednikom Svjetske gastronomske asociacije, Domenikom Mađijem koji je nedavno održao i jednu zanimljivu radionicu. Koliko vam to znači?
Aleksić: Pored profesije kojom se bavim kao profesor kulinarstva, uvijek mi je zanimalo i da se lično usavršavam. Ogromnu zahvalnost za tu mogućnost dugujem Vuksanu Mitroviću, predsjedniku Crnogorske asocijacije šefova kuhinje. On mi je dao priliku, veliku satisfakciju, zadovoljstvo, ali i odgovornost da budem jedan od potpredsjednika Crnogorske asocijacije, tako da sam baš na njegov nagovor, prije nekoliko godina, odlučio da zaplivam i u tim vodama. Položio sam i dobio licencu za sudiju koja je trajala pet godina i isticala je u 2024. Uspio sam da obnovim licnencu na „Gastro kupu“ u Budvi i ona važi narednih pet godina.
RB/BI: Kad ste pomenuli lično usavršavanje, moramo istaći i to da bi uskoro trebalo i da magistrirate u oblasti u kojoj ste intenzivno od svoje 15. godine.
Aleksić: Nadam da bi ova godina trebalo da bude “šlag na torti“ što se tiče moje edukacije iz oblasti gastronomije. Vjerujem da ću u narednih mjesec-dva to da završim i zakružim jednu lijepu priču.
RB/BI: Protekle godine Bar ste promovisali na najljepši način – kroz mini serijal od 15 epizoda emisije „Ukusi dana“, koja se emitovala na RTCG. Takođe, krajem decembra učestvovali ste i u jednom zanimljivom projektu u realizaciji barske „Bubulj produkcije“, a koja se tiče tradicionalnih specijaliteta ovog podneblja. Podijelite sa slušocima Radio Bara i čitaocima portala Bar Info i to iskustvo.
Aleksić: Mojoj prijateljici i koleginici Milici Bušković, koja me je predložila za taj serijal emisija RTCG, zahvaljujem na tome, kao i sjajnoj ekipi koja je sve to realizovala. Pošto smo snimali u Baru, konkretno lokacija je bila ambijent kompleksa „Stara čaršija“, bazirao sam se na to da predstavim 15 jela koja su autohtona i vezana baš za grad Bar i Stari Bar. Bile su lijepe povratne reakcije. Takođe, veliko zadvoljstvo predstavlja i saradnja sa našim sugrađaninom i prijateljem Dejanom Senićem iz „Bubulj produkcije“. Ono što je bilo glavno, jeste da približimo barsku kuhinju na neki modern način, ali da, opet, ostane onaj „etno“ doživljaj hrane. Nadam se da smo uspjeli u tome.
RB/BI: Meni je bilo zanimljivo kada ste mi rekli da ste tom prilikom pripremali „Piletinu na barski način“, a naročito „Crnogorske palačinke kralja Nikole“. Otkrijte nam o čemu se tu radi?
Aleksić: Što se tiče „Piletine na barski način“, to je moj recept. Naime, trudio sam se da dodam sastojke sa barskog podneblja, pa smo piletinu punili sa kozijim sirom i suvim smokvama. Prilog je bila palenta sa maslinama i ruzmarinom, a sve je „nadojeno“ maslinovim uljem. Pošto je Bar između ostalog i prepoznat i po agrumima, napravio sam „dressing“ kao selekciju sosa od pomoranže, meda i dodao sam iglice ruzmarina.
RB/BI: Zamoliću Vas da čujemoi recept za „Crnogorske palačinke kralja Nikole“. Po čemu se razlikuju od onih koje pripremamo uobičajeno?
Aleksić: To je jedan od naših, ako ne najstariji, a ono sigurno među najstarijim receptima. Kurizitet jeste da se palačinke spremeju pola od pšeničnog, a pola od kukuruznog brašna. Malkice su deblje, a sama priprema je jednostavna. Ušpinuje se šećer, pa se nalije sok od pomoranže, koja je 100% domaća. Zatim se u to „urone“ palačinke koje su već prethodno ispržene, dodaju se karanfilić, suve šljive i kad se sve to jako ugrije, zaliju se rakijom i tako se „flambiraju“. Služi se po izboru – sa slatkom ili kisjelom pavlakom. Ja, eto, volim da napravim spoj slanog i slatkog, tako da preporučujem da se serviraju sa kajmakom.
RB/BI: S obzirom da pravoslavni vjernici uskoro proslavljaju Badnji dan, na posnoj trpezi su neizostavne i priganice. Kako da ih domaćice pripreme na najbolji način?
Aleksić: Za četvoročlanu porodicu, potrebno je tri decilitra mlake vode. Ja uvijek volim da stavim svježi kvasac, dakle 20 grama svježeg kvasca, 100 grama suvog grožđa, 400 gr brašna i jedna kašičica rakije. Volim da narendam koru limuna ili pomorandže. Sve zavisi kako volite, da budu više slatke, manje slatke, ali eto, neki omjer je da bude 3 kašike šećera. Za kasnije, za posipanje možete dodati šećer u prahu. Uglavnom koristim tip 400 (glatko brašno), a takođe možete i tip 0,0 koje u sebi ima 0% pepela i potvrđeno se pokazalo kao jako lijepo za tijesta i pizze. Inače, priganice mogu biti punjene i sa orasima, suvim smokvama, neko stavlja brusnice… I tu može biti puno varijacija.
