U vrijeme pandemije koronavirusa, kada su gotovo sve radnje stale, Udruženje roditelja djece sa posebnim potrebama vrijedno radi u okviru projekta „Ogledna bašta“. Tim povodom gost Radio Bara bio je koordinator ovog projekta Slobodan Vuković.
Ovim projektom osposobljeno je sedam osoba sa invaliditetom za proizvodnju hrane u zaštićenom prostoru, u plastenicima. Kako bi zaštitili zaposlene, osobe sa invaliditetom, i kako ih ne bi izlagali riziku u vrijeme pandemije koronavirusa, za njih su organizovali rad od kuće.
„Dali smo im da kod kuće sade pojedine namirnice, čisto da se malo zanimaju. Ja kao koordinator i ostali koji su dio projekta, preuzeli smo ulogu lica sa invaliditetom i sada odradili taj dio posla, a njih smo, po jedno ili najviše dvoje, dovodili da vide kako izgleda proizvodnja u plastenicima, da ne bi izgubili kontinuitet“, objasnio je.
Vuković je istakao da su, na njegovo veliko zadovoljstvo, uspjeli da usred ove teške pošasti, obezbijede drugu proljećnu sjetvu, kao da pandemije nije ni bilo.
„Odradili smo čak i više nego što je projektom traženo. Umjesto zacrtanih 600, mi smo imali 700 kvadrata plasteničke proizvodnje, a nekih 300 kvadrata smo i na otvorenom prostoru odradili. Ljudi koji dolaze da vide naše plastenike prosto su iznenađeni svime što smo postigli, oduševljeni su i čestitaju nam, posebno kada im kažemo da su to radile osobe sa invaliditetom“, ponosno je kazao.
U plastenicima Društva roditelja djece sa posebnim potrebama se mogu naći razne namirnice – paradajz, paprika, luk, krompir, peršun, cvekla, tikvice, krastavci, jagode, ali i neke koje nisu karakteristične za naše podneblje.
Kako je ovaj projekat skroz finansijski pokriven, nijesu željeli da imaju ni prihode, a ni dobit, zato su odlučili da poklanjaju namirnice.
„Sve što smo proizveli u zimskoj sjetvi poklanjali smo članovima našeg udruženja, naročito onima koji su imali potrebu. Često smo poklanjali i Narodnoj kuhinji jer smo vidjeli da to što Žene Bara rade, rade ozbiljno i srcem, kao i Mitropoliji jer i oni imaju narodnu kuhinju, ali i Barskoj nadbiskupiji i Caritasu. Sve što smo proizveli dali smo apsolutno besplatno. I naši zaposleni članovi sa invaliditetom su svakako mogli da uzmu namirnice koje smo proizveli, bez obzira što oni primaju platu za to, jednostavno smo htjeli da osjete zadovoljstvo svog rada“, istakao je Vuković.
Projekat „Ogledna bašta“ počeo je krajem jula 2019. godine i u okviru njega obučeno je osam osoba sa invaliditetom koji su imali 40 časova teorijske i praktične nastave. Jedan kandidat je na polovini obuke odustao i ostalo je njih sedam. Kako bi svima izašli u susret, odlučili su sve da ih zaposle, ali je to, ispostavilo se, izazvalo problem kod Zavoda za zapošljavanje Crne Gore.
„Od njih koje smo obučavali, trebali smo da primimo šest, ali smo se potom obratili Zavodu za zapošljavanje da nam se dozvoli izmjena nekih stavki u budžetu, da umjesto šest zaposlimo svih sedam, a da se odreknemo nekih drugih stavki. Na žalost, ovih dana nam je zbog toga ispao problem jer osoba koja je zadužena za kontrolisanje i ja se nismo dobro razumjeli u septembru. Poslije naše prepiske nisam naišao na razumijevanje od strane Zavoda, tako da taj novac treba da vraćamo. Prinuđeni smo bukvalno da sedmu osobu skinemo sa platne liste. Sada oko 1500 eura moramo vratiti, a mi smo ta sredstva uštedjeli na nekim drugim stavkama, kako bi mogli poslije projekta da uposlimo još tri osobe sa invaliditetom“, naveo je Vuković.
Zahvaljujući Crkvenoj opštini barskoj koja im je besplatno ustupila prostor na korišćenje, Društvo roditelja djece sa posebnim potrebama sada ima kompletnu bazu, kako bi nastavili proizodnju i nakon završetka projekta.
„Ne treba nam previše novca da nastavimo, planirao sam da zaposlim dvije osobe na devet mjeseci, a razmišljao sam kako da obezbijedim sredstva i za treću. Međutim, ako budem morao da vratim Zavodu za zapošljavanje ova sredstva, ne mogu ni razmišljati o zapošljavanju te treće. Naravno, više ne bismo bili u poziciji da dijelimo hranu besplatno kao do sada, već bismo to što proizvedemo prodavali kako bi, na neki način, pokrili troškove plata i repromaterijala. Ni tu ne bismo imali neki profit, već bi time samo postigli da osobe sa invaliditetom nastave primati plate i da možemo da kupujemo rasadni materijal i ostalo što je potrebno da bi nastavili taj kontinuitet. Pisao sam još neke projekte, ali ne znam hoće li oni proći. Moja zamisao je bila da obezbijedimo potrebne mašine za finalnu preradu ovog što proizvodimo i na taj način zaposlimo još OSI. Ali kako nemamo stalne izvore finansiranja, ako projekat ne prođe, to ostaje samo moja želja“, zaključio je Vuković.
