Iako je danas teško vidjeti da se neka osoba bavi ručnim radom, poput heklanja, pletenja i veza, naša sugrađanka Sonja Ličina pravi je primjer kako se ove vještine čuvaju od zaborava.
Ručnim radovima ju je naučila majka, a počela je da veze sa šest godina. Prvu nagadu za vez dobila je sa 16 godina u emisiji „Znanje-imanje“ koja se tada snimala na Kosovu za stolnjak vezen pokrsticom, koji i danas čuva.
Tada su se, prisjeća se Sonja, najviše vezli gobleni i pokrstica.
„Rano sam se udala i vez potpuno zapostavila jer sam imala drugih obaveza. Na vez me je podsjetila jedna facebook objava Ljiljane Vujović, predsjednice Narodne kuhinje, u kojoj se tražila žena koja umije da veze. Tada sam odlučila da se prijavim i tako se davno zapostavljen vez ponovo vratio u moj život“, prisjeća se.
Ona ističe da vez kao tehnika nije težak, te da u tome pronalazi zadovoljstvo i opuštanje.
„Ja u njemu uživam, to me opušta. Sa svakom sličicom, dok je radim, pričam. Svaka povučena nit je dio mene. Velika je to ljubav, zadovoljstvo i opuštanje. Za izradu jedne sličice potrebno je obično od šest sati pa naviše, a sve zavisi od detalja na slici i tehnike koja se koristi. Rado vez kombinujem sa vunom, što slici daje mekoću“, kaže ova vezilja za Radio Bar i Bar Info.
Na instagram profilu pod nazivom „Sonjine niti“ objavljuje neke od svojih radova koji krase domove širom Beograda, Italije, Švajcarske, Njemačke… A svaka slika ima svoju priču.
„Do naziva Sonjine niti spontano sam došla, jer želim da kroz tu nit kojom se radi vez, prenesem svoju ljubav na onog kome se moj rad i vez dopadnu, da kroz sliku prenesem ljubav u dom gdje slika odlazi. Da ta nit bude poveznica. A radovi su stizali do Švajcaske, Italije, Beograda, Njemačke. Nijednu sliku ne radim ‘da bih je uradila’, već vezem sa posebnom pažnjom i pričom“, objašnjava Sonja.
Iako inspiraciju pronalazi svuda, Sonja najviše voli da radi planinske predjele, jer je zaljubljenik u prirodu.
Dio od prodatih radova donira Narodnoj kuhinji, a rado se odaziva i aukcijskoj prodaji u humanitarne svrhe.
Iako je vez njena velika ljubav, Sonja smatra da je kod nas zapostavljen i malo cijenjen.
„Vez tako lijepo obogaćuje prostor u kom boravimo, no, došla su neka druga vremena. Lično se nadam i priželjkujem da se ručni radovi kod nas vrate na velika vrata, da budu cijenjeni kao u inostranstvu. Mladima bih poručila da probaju da savladaju bilo koju tehniku ručnog rada – vez, heklanje, pletenje, tkanje… da osjete tu čaroliju koja nastaje pod njihovim prstima. Probajte i nećete se pokajati“, poručila je ova kreativna dama.
Sonja je već dvije godine volonterka NVU „Žene Bara“.
