Naše sugrađanke sutkinja Sonja Simonovska i Anka Ivanović tehnički delegat i supervizor, bile su jedine predstavnice Crne Gore na nedavno održanom Svjetskom prvenstvu na Tajlandu. Bilo je to još jedno priznanje za dugogodišnji kvalitetan rad na domaćoj i međunarodnoj sceni. Pored toga, naše sugrađanke su godinama unazad posvećene razvoju i promociji odbojke, kako na domaćoj, tako i na međunarodnoj sceni.

Tim povodom, Sonja Simonovska je bila gost “Sportskog mikrofona” Radio Bara.

Za Sonjom je na stotine mečeva na domaćoj i međunarodnoj sceni. U Ligi šampiona je prošle sezone dobila povjerenje da sudi na 6 utakmica, s tim da je bila aktivni učesnik polufinala i finala prošlogodišnjeg Fajnal for-a u Istanbulu.

Na VNL Ligi nacija u ženskoj i muškoj konkurenciji sudila je na 10 utakmica, dok je na nedavnom Svjetskom prvenstvu na Tajlandu bila sudionica u 6 utakmica.

Na domaćim terenima sudila je prvenstvene i Kup utakmice, odnosno finale Kupa u muškoj konkurenciji i play-off-a utakmice izmedju Budve i Buducnosti, kao i nedavni muški Superkup u kome su se sastali isti rivali.

Uoči finala Superkupa, našim sugrađankama su od strane OSCG uručena posebna priznanja, za predstavljanje crnogorske odbojke na Mundijalu odbojkašica na Tajlandu i finalu CEV Lige šampiona 2025 za odbojkašice.

Simonovska: Svjetsko prvenstvo je najveće takmičenje u nekom sportu. Imamo mi dosta polemike, neko misli da je to olimpijada, neko misli da su to svjetska prvenstva, ali nekako kad rezimiramo koje ekipe sve učestvuju na Olimpijskim igrama i na svjetskim prvenstvima, ipak po jačini i po kvalitetu je to Mundijal.

RB/BI: Nije mala stvar biti učesnik takvog jednog događaja. Kakve su tvoje impresije ?

Simonovska: Bila sam i prošle godine na finalu VNL-a, igralo u Bangkoku. Čovjek ostaje bez riječi, ali kad se poredimo gdje mi živimo i kako mi živimo u odnosu na njih, mi uopšte ne shvatamo koliko smo privilegovani koliko imamo lijepu zemlju za živjeti i za raditi. Ali, sa druge strane mora se priznati, oni su stvarno jedna divna nacija.  Gostoprimljiva, oni od srca poklanjaju igračima, nama sudijama, ma svima ko je vezan za taj događaj prije svega ljubaznost. Tu su uvijek i neke sitnice, vole ljudi da poklanjaju stvari. Ja i kupim dosta stvari, da imam za uspomenu, za svoju kolekciju, kupim i da poklonim svojim kolegama i prijateljima koliko mogu da stignem, pošto kada dođem na takmičenja meni je najbitnije da ja odradim svoj posao kako treba, i da ekipe, odnosno reprezentacije kada je u pitanju Svjetsko prvenstvo i VNL, budu zadovoljne, i da sve protekne bez većih grešaka …

RB/BI: Koje su to utakmice koje si sa posebnom pažnjom pratila?

Simonovska: Amerika kad igra sa bilo kim, uvijek je dobra utakmica, Poljska, Brazil … sve su to vrhunske selekcije gdje je stvarno privilegija biti sudija takvim igračima. Toliko ima dosta takmičenja, toliko sam ja bila na tih utakmica da nekad uopšte ne mogu da se sjetim, jer ide jedna za drugom. Jednu utakmicu kad odsudim, već sam je zaboravila jer se spremam za onu drugu. Stvarno ne mogu da se žalim, privilegija je biti na takvom takmičenju, mislim da i mnoge moje kolege uopšte nijesu ni svjesne što znači biti jedan od sudija na takvom takmičenju, i doći do tog ranga. Ali, sa druge strane, ne volim da pričam nikad o tome, ne volim da se hvalim …

RB/BI: Upravu si, ali ipak … Red je, da ljudi čuju ili pročitaju, kad si bila jedina iz Crne Gore kao sudijinica …

Simonovska: Meni je stvarno velika čast i privilegija da prije svega našu malu zemlju predstavljam i u evropskim okvirima, a kamoli u svjetskim. Tako da, kad čuju odakle sam, iz Crne Gore, kad vide kako sudim… mislim, uvijek ljudi imaju predrasude, da iz malih zemalja, gdje se ne igra dobra odbojka, tu nijesu sigurni da li si ti dobar ili ne, ali tokom ovih godina su me upoznali dosta reprezentacija i klubovi. Velika je stvar kad imaju ekipe povjerenja u sudiju. Mogu da kažem i anegdotu iz Istanbula. Bila sam ove godine na finalu Lige šampiona, sudila sam i polufinale, i stvarno sam dobila tu čast da sudim i finale Lige šampiona. Ima mnogo sudija koji nijesu imali prilike, možda su i bolji od nas, dobili priliku da dođu do toga, ali sreća je uvijek negdje tu. Neko te pogleda, neko te vidi, markira tu da si ti dobra, i onda to ide svojim tokom. Ta anegdota je sa Antropovom i sa Skandićijem, igrale su polufinale sa Vakifom, uopšte nijesu mislile da će da se kvalifikuju za finale. Odigrale su fenomenalnu utakmicu. Mi u liftu, one kažu: pa ne znamo ko će da sudi finale, i tako uz priču ja kažem, pa upravo gledaš u tu osobu. A ona meni iste sekunde – vjerujem, vjerujem u tebe. Srećni smo što ćeš ti da budeš sudija. i meni je to nekako milo, puno mi znači … Naravno, i Maja Ognjenović je tu sa njima bila, koja je proslavljena srpska reprezentativka, jedna od najboljih tehničarki na svijetu. Ja sam s njom i prijateljica, dosta toga i podijelimo. Pored toga bitan je i pristup, prem igraču, treneru … Uvijek su mi govorili kako se ja možda nekad i previše smijem, kako sam vedra osobal. Ali ja volim ovo što radim, i mislim da sam nekako promijenila stav da su sudije nepristupačne.

To je prije bilo da moramo da budemo ozbiljni, ali ja nekako nikad nijesam mogla da budem to, da se ne nasmijem, i da ne napravim neku šalu.

RB/BI: To svakako djevojčicama, i dječacima koji tek počinju, daje jednu drugu dimenziju, drugi ugao kada je odbojka u pitanju.

Simonovska: Ja sam toliko godina u odbojci da imam prijatelja i među igračima, među trenerima, među svim ljudima koji su oko odbojke. Mojim kolegama stalnoi ističem da smo mi jedno, na terenu zajedno radimo. Moramo jedni druge da uvažavamo i da poštujemo. Moramo da objasnimo jedni drugima. Nesporno je da možemo da pogriješimo. Veličina je, po meni, u tome da ti treba da priznaš kad nešto pogriješiš, a obično sudije vole da budu samo oni najpametniji, nepogrješivi … To nije moja deviza.

RB/BI: Naravno da je ljudski griješiti, jer evo, koliko smo se puta uvjerili psolije Čelendža ili VAR-a. Koliko se nekad ostavi vremena, po ne znam koliko minuta i ne može da se donese odluka, a kamoli ljudsko oko, da to u sekundi treba da odluči.

Simonovska: Naravno. Ja uvijek neku polemiku vodim sad, svi su sad pametni nešto, svi sad vide koliko se grešaka dešava, ali to je normalno. Ljudsko oko ne može kao kamera koja ima ne znam koliko tih piksela i čuda, pa i tu su dileme, i tu se zumira, i tu se mnogo vaga. Ali samo je bitno da ljudi prestanu da misle da im neko nešto uzima namjerno, jer moraju da prihvate da je taj neko nešto drugačije vidio od tebe, i u poziciji je da je ono što je on vidio dosudi. Sad, to bila greška ili dobra stvar, eto, to se opet i vidi.

RB/BI: Okrećemo se Crnoj Gori. Nedavno je odigran Superkup, počelo je i domaće prvenstvo ?

Simonovska: Bio je to drugi po redu Superkup, ovoga puta u Baru, pošto je prošle godine održan u Nikšiću. Bio je zaista veliki spektakl, po prvi put se radilo na našim terenima, odnosno na domaćeoj sceni sa čelendž sistemom. Što se tiče sezone, generalno su se sve ekipe pojačale, i to je nešto što je stvarno lijepo u našem sportu, da krećemo i mi da pojačavamo ekipe, da se igra bolja, neizvjesnija odbojka, i naravno, da i ta naša djeca imaju od koga da nauče, da vide, i da se kale, da sjutra i oni preuzmu tu ulogu.

RB/BI: Ti si predsjednica sudijske organizacije. Koliko je važna, ta mentalna sanga, kako kod sudija, tako i igrača ? Kad o tome govorimo, imamo jednu divnu našu sugrađanku Andreu Laković koja je i diplomirala na tu temu, bivšu odbojkašicu, bivšu reprezentativku. Ona pokušava takođe od onih najmlađih pa do seniora i seniorki da nešto takvo uradi i napravi.

Simonovska: Mi smo prije dvije godine imali seminar sudija u Rumuniji gdje je jedna od tema bila ta psihološka priprema sudija. Znači, kako igrača, kako trenera, i mi moramo da imamo tu pripremu. Ispoštovali su me ljudi, sadašnji predsjednik udruženja Evrope, ispoštovao me, pozvao mene i Andreu Laković, diplomiranog psihologa, da bude jedan od predavača. Ona ima igračko iskustvo, a i te kako svoju struku zna, i sa mnogo sertifikata završenih, uz diplomu. Sa druge strane i ljudi iz Saveza su imali sluha da je angažuju i da je uvedu sa mladim djevojčicama, reprezentativkama, da radi sa ekipom, što je veliki pomak. Mi negdje imamo tu barijeru da, ako uključimo psihologa u rad, odmah se misli da je to nešto negativno. Ali, pričali smo već o tome, igračima i igračicama je stvarno teško da prebrode sve te utakmice, sve te teške situacije, poraze, pobjede… sve to treba izbalansirati. Treba spremiti, kako tijelo, tako i um, a da bi tijelo bilo spremno, sve ide iz glave, i mislim da stvarno mnogi griješe što ne angažuju takve ljude u svojim klubovima, u svojim reprezentacijama.  Na prrimjer, jedna reprezentacija Amerike, koja ima vrhunske sportiste, u stafu ima tri psihologa, znači oni dovedu tri psihologa na takmičenje, znači to nije slučajno. Oni su ispred nas daleko, ali ja negdje kad god imam priliku da sjednem s nekim i da pričam, uvijek želim to da istaknem, i Andrea radi i sa mnogima iz Srbije, igračicama i klubovima, ima te konekcije, neću sad o tome detaljnije. Da se razumijemo, nije to da nekome nešto fali, nego jednostavno treba samo da im da inpute kako treba da nastave, kako treba da vjeruju u sebe, kako treba da prevaziđu sve te teškoće.

RB/BI: Jesu li sudijska organizacija i sudije spremne za start prvenstva?

Simonovska: Ja se nadam! Čitavog ljeta sam bila angažovana, tako da sam spremna, kako ja tako i moje kolege. Imali smo nedavno seminar, tu smo lijepo prezentovali neke izmjene u pravilima koja je Svjetska odbojkaška federacija donijela.

RB/BI: Ima li tu nekih drastičnih promjena?

Simonovska: Ima promjena, na primjer na servisu, ekipa koja servira, igrači ne moraju više da stoje po redosljedu, tako mogu da zauzmu koju god hoće poziciju. Nema više da ruke budu iznad glave, nego samo u visini glave, da se ne stvara “maska”. Da ekipa koja prima servis, bilo je do sada da igrač može da krene kad server odservira loptu, sad je ranije, da kad podbaci loptu igrač može, tehničar obično, tehničar i korektor mogu da promijene pozicije, to je, da kažem, lijepo. Onda bih objasnila da odigravanje druge lopte, pogotovo kod dizača, ta dupla lopta, koja se nekad smatrala duplom, koja je prljava, negdje se greškom smatrala duplom, ona neće biti suđena ukoliko lopta ostane na strani ekipe koja odigrava. Ukoliko lopta pređe, to će biti suđeno. Da ne bi gledaoci bili u zabludi, da vide kako sudija ne zna, nije vidio to itd, sada bilo koji kontakt, dupla lopta, toliko bude i prljava, što ne znači za treće odigravanje, kad se igra preko mreže, da sve i dalje ostaje isto, “nošena” je “nošena”, a “dupla” je “dupla”.

RB/BI: Svi smo emotivno vezani za Port kup, tu su mnogi od nas počinjali, ulaili u sviet odbojke, bili i živjeli uz taj sport. Nedavno je završen ovogodišnji Port kup, prijatno su nas iznenadile “sirene”. Napravljen je fini sastav, ako ja to smijem da kažem, iz laičkog ugla, i sve to obećava jednu zanimljivu odbojkašku sezonu. Tu je Herceg Novi, tu je odlična ekipa Budućnosti koja će igrati regionalnu ligu i Čelendž kup. Tu je naravno i Albatros, dakle opet imaćemo četiri ekipe izuzetno jake.

Simonovska: Kao što sam već kazala, sve ekipe su se pojačale, i biće zanimljivo i neizvjesno, nema više da će sa sigurnošću, kao prošle dvije godine, Herceg Novi da bude apsolutno dominantan u Kupu i u prvenstvu. Sa druge strane, u muškoj konkurenciji, tu je Budućnost i Budva, Mornar koji se pojačao, i Sutjeska, dakle dosta toga se pokreće … Biće lijepe odbojke, preostaje nam da ih kao sredina podržimo. Ja se uvijek zalažem da svaki grad podrži svoje ekipe, sve sportske klubove. Prosto volim kad vidim da ljudi ulažu, moramo da uložimo u sport, u naše perspektivne igrače, možda je ovo tema za neku drugu priliku, ali moramo da obratim pažnju da treba više da se da finansijskih sredstava za mlađe kategorije, jer tu se stvaraju šampioni – porućila je naša sagovornica.