Pandemijom korona virusa, i u psihičkom smislu, pogođene su sve starosne strukture-od najstarijih do djece. Posljedice koje po mentalno zdravlje pandemija ostavlja su mnogobrojne – od anksioznosti do sindroma hroničnog umora, pa u cilju očuvanja mentalnog zdravlja pojedinci treba da se usmjere na redovnu fizičku aktivnost i očuvanje „vedrine duše“, kaže za Dnevne novine psihijatar dr Branka Purlija.
Govoreći o uticaju pandemije na psihu, navodi da pandemija sama po sebi predstavlja hronični stres, a posljedice po mentalno zdravlje koje ostavlja su mnogobrojne.
„Anksioznost i posttraumatski stresni poremećaji, sindrom hroničnog umora (naročito kod zdravstvenih radnika), panični napadi, porodični problemi, zloupotreba alkohola i anksiolitika, auto i heterodestruktivno ponašanje su posljedice pandemije“, precizira Purlija.
Posljednjih godinu kod većine je prisutan egzistencijalni strah, usljed kojeg su mnogi od nas zaboravili da „brinu o duši“. U psihičkom smislu, pandemijom korona virusa pogođene su sve starosne strukture.
„Treba napomenuti da su stari ljudi, inače najdisciplinovaniji, sada usamljeni, ljuti i izolovani. Potrebno je sa njima razgovarati i dati im emitivnu podršku. Narcističko savremeno doba ejdžizma nameće mjeru socijalnog darvinizma, kada je jedino prihvatljivo biti mlad i uspješan. Ne smijemo dozvoliti da zavlada kod nas. Ugrožena su i djeca. Svako dijete ima lični način izražavanja emocija, zato ih treba usmjeriti ka, na primjer, crtanju ili fizičkoj aktivnosti,“ savjetuje dr Purlija.
Negativne posljedice po psihu može imati i neprekidno praćenje vijesti.
„Ono je stresogeno i treba ga svesti na razumnu mjeru – jednom dnevno, na primjer, da se dobiju osnovne informacije o epidemiji,“ kaže dr Purlija, dodajući da su poželjna fizička aktivnost i strukturisanje dana, odnosno rad bilo koje vrste, u cilju očuvanja mentalnog zdravlja.
„Da li će se neko posvetiti kuvanju, sređivanju kuće, dvorišta, ručnom radu, pisanju, molitvi – zavisi od sklonosti. Pandemija će proći, sa žrtvama, na žalost. Pandemija će proći, a hoće li i kakve psihičke posljedice ostaviti ostaje samo da nagađamo. Ako se vodimo onim: „Kakve su ti misli, takav ti je život“, jedino nas sopstvena vedrina duše može spasiti“, zaključila je psihijatar dr Purlija.
