Na Velikoj sceni Crnogorskog narodnog pozorišta večeras je premijerno izvedena predstava “Ibzen mašina”, u kojoj igra i dvoje mladih Barana – Luka Stanković (student III godine studijskog programa Gluma FDU Cetinje u klasi red. prof. Branislava Mićunovića) i Radmila Škuletić (studentkinja II godine studijskog programa Gluma FDU Cetinje u klasi vanr. prof. mr Branka Ilića).
Predstava je urađena prema dramama “Stubovi društva”, “Heda Gabler”, “Nora” i “Narodni neprijatelj” Henrika Ibzena, u režiji Ane Vukotić, i šesta je premijera CNP u jubilarnoj 70. sezoni.
Stanković i Škuletić su istakli da su veoma zahvalni na ukazanoj prilici, te da se nadaju da će opravdati povjerenje koje im je ukazano. Dok se Luka već oprobao u nekim značajnim projektima, Radmili je ovo prvi profesionalni angažman.
„Kao studentu druge godine, ’Ibzen mašina’ je moj prvi profesionalni pozorišni projekat. Ne mogu, a da ne istaknem koliko sam zahvalna na pruženoj prilici i predivnoj saradnji, prije svega sa rediteljkom Anom Vukotić, kao i sa ostatkom autorskog tima, i sa samom upravom Crnogorskog narodnog pozorišta. Ovo je ujedno prva uspomena koju ću nositi kroz karijeru, uspomena koje ću se uvijek rado sjećati i koja će u nastavku uvijek imati posebno mjesto“, kazala je Škuletić.
Kako su oboje studenti Fakulteta dramskih umjetnosti, ističu da nije bilo lako uklopiti sve obaveze na fakultetu sa probama za predstavu.
„Uklopiti probe uz obaveze na fakultetu nikad nije lak zadatak, ali obje strane su mi izašle u susret, kako bih izvukao maksimum sa svih frontova. Priključio sam se ekipi devetog marta, tako da smo imali nepunih dva mjeseca rada. Probe smo imali manje/više svaki dan“, objašnjava Luka.
„Lagala bih kad bih rekla da je bilo lako ukomponovati obaveze na fakultetu sa obavezama i probama u pozorištu. Ipak, lijepa atmosfera, dobra organizacija, velika volja i trud na kraju valjda dovedu do rezultata. U ovaj projekat uložila sam dva mjeseca intenzivnog rada i zalaganja. Iako stresno samo po sebi, s obzirom na obim zadataka na fakultetu koji su se preplitali sa probama, proces je zaista predstavljao veliko zadovoljstvo i uživanje“, kazala je Radmila.
Stanković u predstavi glumi sveštenika Rorlunda, dok je Škuletićevoj pripala uloga Dine Dorf, mlade djevojke pune entuzijazma, nade i poletnosti. Oboma su u što boljem predstavljanju ovih uloga veoma pomogli brojni savjeti i korisne instrukcije dramaturškinje Željke Udovičić Pleština.
„Nailazimo na momenat sveštenika u Ibzenovoj drami, čiji je karakter veoma slojevit, pa ni njegovu motivaciju nije lako ’iskopati’. Počeo sam sa čitanjem svih Ibzenovih komada, čak sam prošao i one s kojima sam se već susrećao, potom sam istraživao mnogo o Ibzenu, ali kada imate dramaturga kao što je Željka Udovičić Pleština, koja mi je u prve dvije probe već rekla 95 posto stvari koje sam ja tako marljivo izučio, ne stanete sa mišlju ’Na šta ja izgubih vrijeme’, već da ’Igram sa mnogo jakim igračima’. U predstavi imamo elemente teatra pokreta i maestralnu Sonju Vukićević, koja mi je dala toliko slobode da istražujem i čije su sugestije uticale na to da se osjećam sigurnije u sve što radim“, istakao je Stanković.
„U predstavi tumačim ulogu Dine Dorf, djevojku vrlo hrabru u želji za promjenom. Preduzimljivu i snažnu. Sigurna sam, bez ikakve zadrške i dileme, da bi ona bila moj izbor i da sam sama birala. Željela bih posebno da pomenem Željku Udovičić Pleštinu, koja je svojim vrlo preciznim sugestijama i vrlo jasnim smjernicama, doprinijela mom procesu u cjelini. Takođe, veliku zahvalnost dugujem i koreografkinji Sonji Vukićević, kada su, kako ih je ona tokom procesa nazivala, ’pokretići’ u pitanju“, objasnila je Škuletić.
Bilo je, kažu, i teških, kriznih momenata. Tu su uvidjeli veličinu svih onih ljudi sa kojima su sarađivali.
„U postizanju krajnjeg rezultata veliku podršku sam uživala od cijelog glumačkog tima“, navela je Radmila.
„Potrebna je velika količina energije i koncentracije da bi se nešto produktivno desilo, a to nije lako održavati po cijeli dan, mjesec ipo dana. Bilo je padova i tada sam vidio sa kakvim divnim ljudima radim. Ne dozvoljavaju ti da kloneš, motivišu te, nabacuju ti ideje, govore ti sopstvena iskustva, sve da ne bi sam sebe kažnjavao, jer je sve to prirodno. Moram i da kompletiram krug, kako sam počeo, tako i završavam – sa osobom koja mi je pružila toliko ljubavi, razumjevanja… Koja je nakon tri dana zajedničkog rada već znala i kako radim, i kako treba sa mnom, i kad treba da mi kaže ’Luka, pauza, zapali cigaretu’. Je li to intuicija, iskustvo, ne znam, ali ja iz toga zaključujem da joj je stalo. Da joj je mnogo stalo. Redovno pričam o njenom ukusu i estetici jer je to… Ma, gledaćete predstavu. Predstavu Ane Vukotić“, ponosno je zaključio Stanković.
Nakon više od 20 godina, nacionalni teatar je postavio Ibzena, koji je najčešće izvođeni dramaturg na svijetu posle Šekspira.
Pored Stankovića i Škuletićeve, u „Ibzen mašini“ igraju još i Simo Trebješanin, Jelena Minić, Žana Gardašević-Bulatović, Miloš Pejović, Ana Vujošević, Aleksandar Gavranić, Jovan Dabović, Ana Vučković i Lazar Đurđević. Tekst je prevela Anka Katušić Balen, adaptaciju i dramaturgiju potpisuje Željka Udovičić- Pleština, a jezičku adaptaciju Ana Vukotić. Scenograf i autor idejnog rješenja plakata je Vanja Magić, kostimografkinja Lina Leković, za scenski pokret i koreografiju zadužena je Sonja Vukićević. Dizajn svjetla Vanja Magić i Ana Vukotić, koja će potpisati i izbor muzike. Asistentkinja režije je Nataša Milićević, asistentkinja kostimografije Mia Đurović, a izvršna producentkinja Janja Ražnatović.
Repriza predstave biće sjutra u 20 časova.
