Gosti “Promenade četvrtkom” bili su Jovo Stojanović i Saša Boltić.
RB/BI: Veliko mi je zadovoljstvo da najavim svoje goste: legendarnog Jova Stojanovića, doajena džudoa u Baru i Crnoj Gori i Sašu Boltića, predsjednika i trenera Džiju-džicu kluba Mornar. Neposredan povod za ovo gostovanje jeste Balkansko povrenstvo koje je završeno prije desetak dana u Podgorici, na kojem je vaš klub osvojio sedam medalja, ali i svjetsko prvenstvo u Kazahstanu gdje ste se okitili sa pet medalja. Dodajmo da je početkom godine bilo evropsko prvenstvo u Lilu u Francuskoj, odakle se Džiju-džicu klub Mornar vratio sa četiri medalje. Što se tiče medalja, Mornar je najtrofejniji klub u Crnoj Gori za 2023. godinu. Sale, što sam pobrkao, ili nisam ništa?
Boltić: Sve je tako kako ti kažeš, tačno je da smo prije desetak dana bili u Podgorici na prvenstvu Balkana, to je bilo otvoreno prvenstvo, nastupile su 24 države sa čak 1300 takmičara. Ekipa iz Bara je bila izuzetno uspješna, sa sedam medalja. Andrija Golić, novi stari prvak Balkana, osvojio je zlato, kao i Elena Bošković. Srebrne medalje osvojile su Elena Stojanović i Kristina Radosavljević, a bronzane Milica Mihaljević, Ena Leković i Mia Jokić. Na svjetskom prvenstvu, u Kazahstanu, prije skoro dva mjeseca, nastupili smo u sastavu reprezentacije iz Crne Gore, i ekipa iz Bara sa pet takmičara je osvojila pet medalja i postigla izuzetno veliki uspjeh, podvig. Dvije zlatne medalje su stigle u Bar, dva šampiona svijeta su Balša Đurišić i Andrija Golić, u kadetskom uzrastu, u kategoriji borbe. Milica Mihaljević, takođe kadetkinja, postala je vicešampionka svijeta, dok su bronzane bile Elena Stojanović i Kristina Radosavović. Reprezentaciju Crne Gore ukupno je osvojila 12 medalja na prvenstvu svijeta.
RB/BI: Evropsko prvenstvo u Lilu je bilo početkom godine?
Boltić: Jeste, u martu. Na tom prvenstvu je takođe nastupala ekipa iz Bara, jedna zlatna, tri bronzane, opet smo napravili veliki uspjeh i potvrdili kvalitet naših takmičara, oni su jednostavno postali prepoznatljivi širom svijeta i Evrope, tako da od njih se uvijek očekuje visok plasman i dobri rezultati.
RB/BI: Koliko je ukupno Džiju-džicu klub Mornar osvojio medalja od početka godine, računajući i regionalna takmičenja?
Boltić: Nastupili smo na devet takmičenja zajedno sa državnim prvenstvom Crne Gore, balkanskim, evropskim, svjetskim i drugim kupovima u regionu. Ukupno smo osvojili 107 medalja, od toga 65 zlatnih.
RB/BI: Jovo što kažeš ti na ovaj uspjeh Mornara? Kaže Saša da si prije neku noć bio na treningu. I dalje si aktivan?
Boltić: Konkretno pokazuje svojim primjerom kako treba da se radi. Evo, i dan danas savjetuje naše mlade članove i takmičare, kako u određenim momentima da zauzmu koje stavove i koje tehnike da naprave na najbolji način.
Stojanović: Samo da ispravim, nisam prije neku noć bio, svaku noć sam tamo. To je rezultat velikog rada, zalaganja, trenera, posebno trenera Rafeta Šahmana koji se baš trudi svake noći, tu je i trener džudoa Stefan Pejović koji nosi veliku zaslugu za ovo takmičenje. A to sve Saša ukomponuje i onda dobijemo džiju-džicu. Oni su cijelo ljeto, dok su se drugi kupali, tri puta dnevno trenirali: plaža Sutomore, Šumice, teretana, sala, tako da su bili bez odmora.
RB/BI: Je li se što promijenilo u Džiju-džicu klubu Mornar u posljednje vrijeme ili to i dalje ide utabanim stazama: dobri ljudi, dobri stručnjaci, vaspitani i dragi mladići i djevojke?
Stojanović: Mi to ne računamo kao klub, mi smo jedna velika porodica koji radi zajedno i sarađuje sa džudo klubom. Mislim da u Crnoj Gori ne postoje dva kluba koji bolje sarađuju od Džudo kluba Mornar i Džiju-džicu kluba Mornar. Svi ovi šampioni koji su u džiju-džicu, šampioni su i u džudou. Svi rade zajedno, jedan dan džudo, jedan dan džiju-džicu. Sve je to jedan veliki uspjeh, trud i rad.
RB/BI: A ko su ljudi iz Džudo kluba Mornar?
Stojanović: Dok sam bio mlađi, ja sam vodio taj džudo klub. Od prvih dana, od 1966. godine sam u klubu, od kad se osnovao. Poslije je došao Pejo, Stefan Pejović. Ja mu sad samo pomažem, ne vodim trening ali sam prisutan…
RB/BI: Prelijepo je to što je takva saradnja između dva kluba. Znači od ’66. godine si u klubu? Dobio si knjigu „Bar u hodnicima sjećanja“ i sad te pred slušaocima Radio Bara i čitaocima portala Bar Info obavezujem da napišeš jednu priču o počecima džudoa u ovom našem lijepom gradu, upravo za „Hodnike“.
Dakle, pričali smo o uspjesima mladih barskih takmičara koji su podijeljeni, ako se ne varam, u tri kategorije: kadeti do 16 godina, juniori od 16 do 18 godina i ne znam da li imate mlađe seniore, a to su oni od 18 do 21 godine. Ovo je uvod za pitanje koje glasi: koliko ima članova Džiju-džicu klub Mornar i koliko takmičara?
Boltić: Članova u klubu ima oko 70, s tim što možda njih desetak dođe i pođe, ali, otprilike, tu se vrti oko 60 članova, aktivnih takmičara. Sad ima tu jedna mlađa uzrasna grupa koja je ove godine nastupala na Balkanskom prvenstvu, ali tridesetak članova se takmiče i nastupaju. Evo npr. curica Elena Leković, nastupa otprilike godinu dana, a uzela je bronzanu medalju na Balkanskom prvenstvu.
RB/BI: I ovaj sport je sve skuplji. Kako se finansira Džiju-džicu klub Mornar?
Boltić: Teško, da vam odmah kažem. Sredstva koja dobijamo od Opštine Bar su mala, nekih par hiljada, a najviše se finansiramo uz pomoć i zahvalnost roditelja, njihovih prijatelja i sponzora koji ih pomažu da njihova djeca otputuju na takmičenja. Jedan dio sredstava snosi i Džiju-džicu savez Crne Gore, uglavnom takmičarima koji prave rezultate kao što su sad napravili ove rezultate o kojima smo govorili. Ali, nastupamo uglavnom zahvaljujući roditeljima. Nešto i klub pomaže u sportskoj opremi. U zadnja dva mjeseca smo dosta opreme podijelili: majica, trenerki, ruksaka… Evo, naručili smo i zimske jakne do kraja godine.
I što reče Jovo, mi smo jedna velika porodica, prijatelji među sobom, pomažemo se i na razne načine dovijavamo da doskočimo troškovima. Recimo, desi se da Savez hoće da snosi troškove ali nema sredstava u tom momentu na računu i onda roditelji moraju da uskoče sa svojim novcem, da pozajme faktički svojoj djeci novac, pa onda Savez refundira. Džiju-džicu klub Mornar je trenutno, po pitanju svjetskih medalja, najtrofejniji klub u državi, jer je jedini sa svjetskog prvenstva donio pet medalja.
RB/BI: I svaka čast za to i svaka čast roditeljima, a ko će uz svoju djecu da stane ako ne roditelji. Jovo, Saša mi je rekao da ponekad i nisi baš tako mek kao što izgledaš, nego znaš i da podvikneš. Ali isključivo na zabušante.
Stojanović: Ako nema reda i discipline, onda nema ni napretka. Mora da se sluša. Zamisli da svi progovore po jednu riječ, nema treninga više.
Trener ne može sve da vidi, ali ja ih kontrolišem, i oni to znaju.. Sad dolazi jedna mlada generacija koja je dobra, baš dobra.
RB/BI: Ja znam da se ti prema svima ophodiš isto, nikakvu privilegiju nema tvoja unuka Elena, ali imam utisak da ćete morati svi da se naviknete da Elena u narednoj godini neće osvajati baš medalje kako nas je navikla, jer prelazi u grupu mlađih seniora od 18 do 21 godine, što znači da će biti najmlađa.
Stojanović: Ja mislim suprotno, mislim da će osvajati medalje i dalje.
RB/BI: U šahu je, recimo, problem kad si najmlađi, kad se sudariš sa starijim i iskusnijim…
Stojanović: Ne mislim samo na nju, nego mislim na sve ove koji su osvojili medalje, jer su to sve dobri radnici i dobri sportisti, vrijedni, marljivi, ispunjavaju zadatke sve što im se kaže. Ona je možda imala 10 godina kad je osvajala medalje. Imao sam neki intervju i pita me novinar „što mislite o njihovom dometu?“ Odgovorim: „Svjetsko prvenstvo“, a on „da nije malo to premnogo“? Ali, evo, ostvarilo se.
RB/BI: Možda će im to biti i veći izazov?
Boltić: Veći izazov, i veće obaveze, jer su jaki takmičari, izuzetno spremni i ne možemo da potcijenimo naše takmičare, oni su u samom svjetskom vrhu, lagano se podižu na te veće uzrasne kategorije i lako ulaze u tu priču. Oni su, moram da kažem prije svega, izuzetno dobri đaci. Kristina Radosavović je đak generacije, Golić odličan, Elena odlična, Milica super đak… Ta djeca su izuzetno vaspitana i odlični su đaci i sportisti. Oni su izuzetno zagrizli u taj sport, osjećaju ga i vole i njihovi dometi su veliki. Hoću da kažem, za nekih par godina, potvrdiće se moja i Jovova priča da će ovi naši takmičari da budu seniorski izuzetno dobro pozicionirani i biće osvajači svjetskih medalja.
Samo da, na kraju, iskoristim priliku da pozdravim još jednog trenera – Miladina Tripkovića koji nesebično pomaže kada je god na treninzima.
Stojanović: Ja bih se zahvalio Radio Baru na promovisanju ovog sporta, ovo nije prvi put da smo gosti ovdje i da pričamo o džiju-džicu, hvala vam puno.
