DPS: Krivokapić namjerno zamjenjuje teze, i ima problem sa vrijednosnim sistemom, antifašizmom i predsjednikom Crne Gore
Nije baš najjasnije šta je premijeru Krivokapiću zasmetalo u tvrdnji da nema pomirenja sa propagatorima fašizma u strukturama vlasti. Da li bi se on mirio sa propagatorima fašizma ili pak ne vjeruje da ih ima u strukturama vlasti? Ako traži propagatore ideje fašizma, a pod tim pojmom se podrazumijeva i najgori oblik šovinizma, ali i veličanje ravnogorske ideologije, koju su učesnici zločinačkih ratova devedesetih prihvatili kao svoju prethodnicu, onda nek se okrene oko sebe, a i povremeno pogleda u ogledalo. Jer oni koji ga drže na poziciji predsjednika Vlade, demonstriraju upravo fašizam kada negiraju genocid, kada ratne zločince i ubice proglašavaju za heroje, kada relativizuju skrnavljenje spomenika antifašista, kada saradnike fašista proglašavaju za heroje i svece.
Uostalom, ne čudi nas ovakav vrijednosni sistem premijera koji tekovine vladavine DPS-a, a to su očuvani mir, vjerski i etnički sklad, ekonomski suverenitet države, obnavljanje nezavisnosti, učlanjenje u NATO, kandidaturu za članstvo u EU – negativno kvalifikuje. Neko ko je svoj mandat započeo revanšizmom, čistkom nepodobnih, otkazima za sve koji nijesu bili po mjeri klerikalno-nacionalističke Vlade, logično ima problem da prepozna šovinizam i fašizam u svojim redovima.
Uostalom, onaj ko odavanje počasti saradnicima okupatora smatra “mjerom pomirenja”, kao što je to nedavno izjavio Krivokapić, naravno da ima problem sa vrijednosnim sistemom, i pokazuje potrebu da svoje mane i nedostatke drugima pripisuje.
I na kraju, ovaj Krivokapićev traktat, koji obiluje na silu nakalemljenim, politikantskim optužbama na račun predsjednika države, jedino možemo razumjeti kao pokušaj da prekrati vrijeme u danu kada je cijela antifašistička Crna Gora slavila, a on smišljao kako da zamijeni teze i sebe abolira od pitanja – zašto crnogorski premijer građanima nije čestitao 13. jul – Dan državnosti Crne Gore.
***
Demokrate: Nećemo vaspitavati generacije da budu političari poput Mandića
Ponosni na herojsku prošlost Crne Gore, čija se snaga i odvažnost ovaplotila kroz sjajnu pobjedu naroda 30. avgusta, nećemo vaspitavati generacije da budu političari kao što je to Mandić, koji zajedno sa beogradskom ekipom na čijem je čelu Milov drug i najbolji poslovni partner pokušava vratiti DPS na vlast.
Konstantno u toj misiji, danas su Mandić i ekipa ustvrdili da samo DF-u i DPS-u odgovaraju izbori, a to što ne odgovaraju narodu Crne Gore, to nikom ništa. Jer zna Mandić da je ovaj narod prvi put u novijoj istoriji dobio priliku da se trsi zla koje ga već decenijama davi i guši. Zna on odlično da se zadobijena prilika da napravimo normalno društvo jednakih neće upropastiti sama od sebe, pa je sa saradnicima i patronima svim raspoloživim sredstvima upro da je uništi. Mandić i njegov šef iz Beograda ne daju da se Crna Gora rastane sa trodecenijskom diktaturom DPS-a, već na sve načine pokušavaju iskompromitovati predstavnike aktuelne vlasti, kako bi što prije raspisali izbore i omogućili povratak DPS na vlast.
Na njegovu žalost, neće mu uspjeti. Jer njegova družina je na frekvenciji poraza, retrogardna, od vremena pregažena, dokazano i svakom znano neiskrena. Njegova družina su Milo Đukanović, Svetozar Marović i njegov tajkun Gugi Savić, ali i beogradski šef, koji daje uputstva i logistiku Mandiću za najveću prevaru građana u istoriji ove zemlje: kako da DPS vrati na vlast.
Zato, sve što Mandić izgovori ide samo na korist DPS-u, dok sve što radi, radi na korist isključivo samom sebi. Dokaz za to jeste da mu “predstava” u Sava centru u Beogradu, kojoj je pionirski nasmijan aplaudirao iz petog reda ne smeta, dok mu domaća, u Muzičkom centru u Podgorici veoma smeta.
Toliko o principima Andrije Mandića. Svakom jasno i svakom vidljivo.
