SNP Nikšić: Dvorac kralja Nikole u “Plastici”
Kako se DPS odnosi prema kulturnoj baštini eklatantan primjer je Dvorac kralja Nikole. Dvorac je podignut 1900. godine kao ljetnja rezidencija crnogorskog vladara, a po planu čuvenog arhitekte tih vremena Josipa Sladea. Objekat je zidan od poluobličastog kamena s tim što su fasade oživljene bogato naglašenim lučnim prozorima.
Čelnici iz opštine Nikšić su prethodnu adaptaciju završili tako što su na objekat iz 1900. godine promijenili prozore i škure ugradnjom plastificirane bravarije. Ne može nam biti jasno ko je iz institucija kulture mogao dati saglasnost na takvo nešto ili pak, struka nije bitna, nego provizija od poslova što je moto ove stranke.
Pošto je ponovo započeta rekonstrukcija dvorca, s pažnjom treba ispratiti kako se i koji radovi odvijaju, jer prednje naznačeno pokazuje kakvi su ciljevi trenutne vlasti.
Odnos prema prošlosti i kulturnom nasleđu je i pokazatelj privrženosti DPS-a vrijednostima društva.
***
URA: Saveljić pisala ASK-u: Reagujte na besprizorne napade rukovodstva Plantaža
Bivša finansijska direktorica državne kompanije 13. jul – Plantaže i članica Glavnog odbora Građanskog pokreta URA Valerija Saveljić, koja još od 2015. godine obavještava javnost brojnim aferama vezanim za poslovanje menadžmenta, uputila je dopis Agenciji za sprječavanje korupcije (ASK) kojim je to tijelo obavijestila o revanšističkim radnjama koje Plantaže sprovode protiv nje, a o trošku te državne kompanije. ,,Protiv mene je pokrenuta ,,hajka“ i osjećam revanšizam zbog informacija koje sam iznijela, a koje se tiču finansijskih malverzacija u Plantažama. Na video materijalima, objavljenim na zvaničnom Youtube kanalu te državne kompanije, o trošku iste, direktno se prozivam, šikaniram i navodim kao krivac za cijelu situaciju u kojoj se nalaze Plantaže“, navela je Saveljić u dopisu ASK-u.
Podsjećamo, Saveljić je prethodno dobila status zviždača, što je utvrđeno Mišljenjem koje je donijela Agencija za sprječavanje korupcije u junu 2020. godine. Tada je ASK dao preporuku da se Saveljić vrati na rad u Plantažama i rasporedi na radno mjesto koje odgovara njenoj stručnoj spremi, radnim sposobnostima i iskustvu. ASK je u Mišljenju obavezao preduzeće 13. jul – Plantaže da, u skladu sa članom 63 Zakona o sprječavanju korupcije, u roku od 60 dana od dana prijema Mišljenja, dostavi Agenciji obavještenje o preduzetim radnjama i mjerama za izvršenje preporuke.
Saveljić u dopisu ASK-u navodi da preporuka do danas nije ispoštovana, zbog čega očekuje da iz tog tijela reaguju u skladu sa odredbama Zakona o sprječavanju korupcije.
Bivša finansijska direktorica Plantaža je u dopisu ASK-u kazala da su Plantaže pokušale da je diskredituju i mnogim saopštenjima sa kojima su više puta izlazile u javnost. ,,Na taj način, poručili su da ukoliko još neko izađe u javnost sa svim informacijama kao što sam ja, završiće na isti način. Kompletan materijal koji je upotrijebljen protiv mene je izrađen od novca firme. Očigledno je da je rukovodstvo Plantaža uradilo sve kako bi do što većeg broja građana dostavilo informacije koje nisu tačne, a koje utiču na moj položaj i integritet i nanose mi štetu“, piše u dopisu.
Saveljić od Agencije još potražuje da reaguje u skladu sa odredbama Zakona o sprječavanju korupcije, kao i da joj omogući ostvarenje prava na zaštitu prava i da zaustavi dalje šikaniranje i nanošenje štete.
***
DPS: Reagovanje Dragutina Papovića, poslanika DPS-a u Skupštini Crne Gore
Na moj tekst o izmjenama i dopunama Zakona o slobodi vjeroispovijesti reagovao je sveštenik SPC Igor Balaban, koji mi se kao građanin obratio javnim pismom pa ću tako da mu odgovorim.
Balaban ističe da SPC nije bila dužna da se prijavi u skladu sa zakonom iz 1977. godine i da je to bilo neophodno samo za novoosnovane vjerske zajednice. To nije tačno jer je u članu 2 ovoga zakona zapisano: „Osnivanje, ili prestanak rada vjerske zajednice, odnosno njenog organa ili organizacije osnivač je dužan u roku od 15 dana prijaviti opštinskom organu uprave nadležnom za unutrašnje poslove (u daljem tekstu: nadležni opštinski organ uprave) na čijoj je teritoriji sjedište novoosnovane ili ukinute vjerske zajednice, odnosno njenog organa ili organizacije.“ Nesporno je da je Mitropolija crnogorsko-primorska kao dio SPC postojala prije 1977. godine, ali je nesporno i da je nakon toga došlo do osnivanja novih organa i organizacija SPC u Crnoj Gori što je, prema zakonu iz 1977. godine, moralo da se prijavi. Tako nadležnom državnom organu nije prijavljeno osnivanje Eparhije budimljansko-nikšićke iz 2001. godine. Nije prijavljeno da je nakon 1991. godine umjesto Mitropolije dabro-bosanske na područje Opštine Pljevlja proširena crkvena nadležnost Eparhije mileševske. Nije prijavljeno kada je Sutorina došla pod crkvenu nadležnost Eparhije zahumsko-hercegovačke. Nijesu prijavljene organizacione promjene unutar Mitropolije crnogorske-primorske, što je dovelo do toga da eparhije SPC u Crnoj Gori nijesu prijavljene u skladu sa zakonom iz 1977. godine i da nemaju pravni subjektivitet u skladu sa tim zakonom. Katolička crkva i Islamska zajednica su se prijavile i na taj način su priznale pravni poredak Crne Gore. Zato je država s njima mogla da sklopi ugovore. Isto je nuđeno i SPC u Crnoj Gori, ali je ona odbila da se prijavi i zato nije bilo moguće da se s njom sklopi ugovor. SPC je 2012. godine Ministarstvu unutrašnjih poslova poslala dopis u kome je izložila njenu verziju istorije crkve u Crnoj Gori, ali to nije bila prijava u skladu sa zakonom, tako da Ministarstvo nije moglo da sprovede postupak prijavljivanja. S druge strane, i CPC se prije 20 godina prijavila u skladu sa članom 2 zakona iz 1977. godine, tako da je zlonamjerna izmišljotina da je ona NVO.
Ukidanje odredbe po kojoj su vjerske zajednice obavezne da dobra koja predstavljaju kulturnu baštinu Crne Gore, a na kojima one imaju pravo svojine ili korišćenja, ne mogu otuđiti, premještati ili iznijeti iz države, bez saglasnosti Vlade, je ukidanje pravne sigurnosti u ovoj oblasti, što je Vlada izjavila u obrazloženju izmjena i dopuna zakona. Balaban ljutito tvrdi da je SPC uvijek obavještavala Vladu u ovim situacijama. Čemu ljutnja kad ja nijesam ni rekao da to nije radila? No, ako je tako bilo, zašto je predloženo da se ova obaveza briše iz zakona? Čak i da je ova obaveza zapisana u drugom zakonu, zašto SPC smeta da ta obaveza stoji i u ovom zakonu? Ako je to za SPC prihvatljivo, neka javno pozove Vladu da se ovaj član zakona ne mijenja.
Balaban je pokazao da nije za ravnopravnost vjerskih zajednica. On tvrdi da bi SPC trebalo da ima „poseban status“ i da je „prirodno da SPC pripada više“ jer joj pripada ubjedljivo najveći broj građana. Ovim stavovima Balaban je potvrdio da su ocjene iz mog teksta o ciljevima SPC i politici nove Vlade tačne. Teza da vjerska zajednica koja ima najviše vjernika treba da ima poseban status i da joj po tom osnovu pripada više prava najbolji je dokaz da SPC ne odgovara zakon koji garantuje ravnopravnost vjerskih zajednica. Dok je važeći Zakon o slobodi vjeroispovijesti prihvatilo 16 vjerskih zajednica, predložene izmjene i dopune su prihvatljive samo za SPC. SPC je za ravnopravnost i slobodu samo ako je „ravnopravnija i slobodnija“ od drugih. To znači da hoće monopolski položaj i to im nova Vlada kroz izmjene i dopune zakona omogućava.
Balaban poručuje da ih „mi“ više nećemo progoniti. Ne znam ko smo to „mi“, ali znam da je SPC u Crnoj Gori u prethodnih 30 godina značajno uvećala sveštenstvo i monaštvo, da je izgradila mnogo vjerskih objekata i da ima razvijenu privrednu djelatnost. Kako je to moguće, ako je bila progonjena? Kada za sebe traži više prava SPC tvrdi da je najmoćnija vjerska zajednica u Crnoj Gori, a kada treba da poštuje zakone i državu onda tvrdi da je „mi“ progonimo. To je dvolična igra.
Građanin Balaban me optužio za nešto što nijesam napisao. Kaže da sam za SPC i njene vjernike naveo „da su izmjenama i dopunama spornog Zakona o slobodi vjeroispovijesti izvršili državi udar“. Nije tako. Napisao sam da je Vlada u obrazloženju izmjena i dopuna zakona navela da je on neustavan. Takvu odluku može da donese samo Ustavni sud. Vlada je preuzela nadležnost Ustavnog suda i presudila o neustavnosti zakona. Takvo ponašanje je direktan napad na ustavni poredak, a to je državni udar. Prigovara da sam njega i njegove istomišljenike, odnosno veliki broj građana Crne Gore nazvao izdajnicima. To je netačno i lako je provjeriti da u mome tekstu nikoga nijesam tako označio. Pripisuje mi i da izazivam podjelu na patriote i izdajnike, na prijatelje i neprijatelje Crne Gore. Ni toga nema u mom tekstu. U Crnoj Gori nije sporan ni jedan identitet, ni jedna nacija i ni jedna vjerska zajednica, i svi moraju imati ista prava i iste obaveze. Sporna je ideologija i politika nove crkvene Vlade koja degradira crnogorsku državnost, nezavisnost i suverenost. To se ne može dozvoliti.
Balaban je pomenuo da ja ne sporim da je u Crnoj Gori postojalo srpstvo prije 1918. godine. Postojalo je i crnogorstvo i to su istorijske činjenice, kao što je i činjenica da je u, kako Balaban i njegovi istomišljenici vole da je zovu, „tradicionalnoj“ Crnoj Gori postojao Ustav, usvojen 1905. godine. U njemu je član 40 u kome je zapisano: „Crnogorska je crkva autokefalna“. U tom Ustavu se ne pominje Srpska pravoslavna crkva, jer je u Crnoj Gori tada nije bilo, pa se onda postavlja pitanje: Kako SPC u Crnoj Gori može biti tradicionalna crkva ako je Ustav „tradicionalne“ Crne Gore ne pominje?
***
OO DPS Andrijevica: Partijska pripadnost glavni kriterijum podjele funkcija na stranačkim sastancima
Kada je premijer Krivokapić govorio o stručnim kadrovima i depolitizaciji javne uprave, to je bila bajka, namijenjena međunarodnoj zajednici. Građani Andrijevice su brzo dobili priliku da vide po kojim kriterijumima se popunjava javna uprava, ali i da svjedoče kako se novovladajući svađaju i otimaju oko plijena u vidu postavljenja i novih funkcija.
Pošto ne mogu da se dogovore, kako će podijeliti funkcije, njihovi aktivisti danima su protestvovali i pozivali se na obećanja koja su im stranke dale u predizbornoj kampanji. Sve to rezultiralo je sukobima u koaliciji. Partijski sastanci se danima ponavljaju u svim mjesnim odborima, jer se do dogovora ne može doći, a centrale SNP-a i DF-a snažnije nego ikad pritiskaju opštinsko rukovodstvo da iz javne uprave po svaku cijenu “uklone” sve politički nepodobne, a prvenstveno članove DPS-a. Opštinska rukovodstva, u pokušaju da udovolje centrali, ne produžavaju ugovore onima koji su do sada obavljali poslove u lokalnoj upravi, već se sklapaju novi – naravno po partijskoj pripadnosti. Na stranačkim sastancima dijele se funkcije, traže se najbolja rješenja – ne po iskustvu i znanju, već po partijskim zaslugama. Naravno, skromnosti nema, tako da mnogi novozaposleni ne ispunjavaju osnovne uslove za mjesta na kojima su uhljebljeni.
Imajući u vidu ovaj razvoj događaja u Andrijevici, ne bi nas čudilo da na predstojećem popisu, partijska pripadnost bude jedno od novih pitanja. Tako bi lakše “dubinski” čistili javnu upravu od partijski, nacionalno, ili pak vjerski nepodobnih.
***
URA: Sve veći broj divljih deponija u Rožajama
Svjedoci smo da nesavjesni građani Rožaja svakim danom sve više i više uništavaju našu zajedničku čaršiju time što odlažu smeće na mjestima koja nisu predviđena za to. Kao uzrok toga svjedočimo pojavi sve većeg broja divljih deponija, a nije rijedak slučaj da se smeće nađe i u našim rijekama.
S tim u vezi pozivamo gradonačalnika gospodina Rahman Husovića da u što kraćem roku formira radno tijelo koje bi napravilo strategiju za konačno rješenje ovog velikog problema. Predlažemo da u radnom tijelu bude što više ljudi iz različitih političkih stranaka, vjerskih zajednica, NVO sektora kao i administratori Facebook stranice “Očistimo Rožaje” koji daju nemjerljiv doprinos u borbi protiv ove malo je reći katastrofe za naš kraj. Nažalost ukoliko se institucionalno ne napravi strategija i poduzme akcija vapaji organizacije “Očistimo Rožaje” će biti uzaludni te ćemo doživjeti sudbinu da imamo divlje deponije u svakom dijelu našeg grada.
Sigurni smo da zajedničkim snagama možemo vrlo brzo doći do rješenja koje će obradovati sve građane Rožaja i riješiti problem kao što su ga riješile zapadnoevropske zemlje, navodi se u saopštenju URE.
***
Demokrate: Davanje koncesija za kamenolom u Veljoj Gorani više se ničim ne može opravdati
Iako smo mi iz Demokrata i ranije govorili o štetnosti kamenoloma, koji u našoj opštini izgleda rastu kao pečurke, svoje neslaganje ili poziv da se prestane sa tim moramo uputiti još jednom javnosti i Vladi Crne Gore.
Davanje koncesija za novi kamenolom koji će se nalaziti u Veljoj Gorani je nešto što se više ničim ne može opravdati. Umjesto da se svojoj rodnoj kući vraćaju stanovnici ovog lijepog mjesta, na ovaj način se tjeraju i oni koji žive tu. Umjesto da se sve uradi kako bi ovaj kraj zaživio u svoj svojoj ljepoti i vrijednosti, ide se unazad, i zbog kakve koristi? Da li je par radnih mjesta vrijedno nastavka devastacije ovog prostora? Najgore od svega, mještane niko nije, ni jednim slovom, pitao šta oni žele. Kao da ne postoje i kao da su samo brojka u ovom vremenu „valorizacija“. Šta su one donijele običnom čovjeku? „Junaci valorizacija“ su jedini dobitnici, svi ostali gubitnici.
Naš grad, prelijepa luka, postaje poznat kao grad kamenoloma. Da li je to onaj održivi razvoj i slika našeg grada kakvu želimo vidjeti u budućnosti? Mislim da je vizija i izgled našeg grada, nažalost ona slika iz prošlosti. Slike lijepih hotela Korala, Topolice, Agave, Sidra, Ineksa, Luke Bar gdje čeka desetine usidrenih brodova na istovar, Primorka, Bar Bolje, Izbor Bar, zelene površine, sportski tereni, Madžarica… Poraz je da vam slika i vizija budućnosti bude prošlost. Poraz onih koji su vodili ovaj grad i državu decenijama, navodi predsjednik OO Demokrata Bar, Dragan Tufegdžić.
Nemojmo dozvoliti da i našu djecu tjeramo odavde. Umjesto da se razgovaralo sa mještanima, zaboravljeni su, kao da ih nema i kao da se želi da i oni koji su ostali, krenu u bijeli svijet.
Pružamo otvorenu i snažnu podršku mještanima u njihovoj borbi da kamenolom ne bude budućnost ovoga kraja. Pozivamo Vladu Crne Gore i nadležno ministarstvo da u što kraćem roku preispita, ne samo ovu nego i sve ostale koncesije za kamenolome u našem gradu. Ne samo da preispita, nego da nađe način da se koncesije raskinu i da kamenolomi ne budu nešto po čemu će se naš grad prepoznavati. Budućnost Bara nisu kamenolomi, a ni „junaci valorizacija“, zaključuje Tufegdžić.
***
Prava CG: Konjeviću, nova Vlada sanira štetu koju ste vi napravili
Nije bilo tako davno, pa se svi toga dobro sjećamo – poslanik Raško Konjević bio je lojalan sljedbenik Mila Đukanovića i Duška Markovića. Dugo je to trajalo.
Širom zatvorenih očiju skoro sve je aminovao: nabavku brodova iz Kine, zaduženja za željeznicu, ugovor za izgradnju autoputa, ali i prebijanje novinara i bacanje bojnih otrova na sugrađane koji su mirno protestvovali protiv oholosti, bahatosti i korupcije bivše vlasti. U skupštinskim klupama, iza Đukanovićevih leđa, a blizu Markovića, bio je opijen slavom uspjeha bivše vlasti. „Ćutim, dakle – ministar sam“. Ko, kako, kada, od koga i pod kojim uslovima se zadužuje da popuni budžetske rupe, nije se brinuo ministar Konjević, sve dok je bio blizu državne kase.
Nakon smjene odnarođene vlasti, kojoj se Konjevićev SDP nudio tokom čitave kampanje, taman kada bi elementarna politička pristojsnost nalagala da se poslanik Konjević pritaji i ćutanjem traži oprost, nadajući se zaboravu, unutarpartijska borba za predsjednika SDP-a, učinila ga je glasnim kritičarem zaduživanja nove vlasti zbog dugova, za koje je njegova zaslužna njegova družina i on sam.
Pita, tako, poslanik Konjević ministra Spajića zašto je nabavio pare za plaćanje kredita za brodove koje su on, Brajović i Krivokapić kupovali u dalekoj Kini. Zanima poslanika Konjevića zašto nam treba novac da platimo Kinezima za autoput koji je njegova vlada dogovorila. Ne može da shvati poslanik Konjević kako se to ne naplati poreski dug koji su njegovi drugovi napravili.
Poslaniče Konjeviću, sredstva koja je nova Vlada obezbijedila prodajom obveznica, biće dobrim dijelom korištena za saniranje štete koju ste Vi napravili, navodi se u saoštenju koje potpisije Aleksandra Deletić iz Prave CG.
