DPS: Da li ovo radite kako biste spustili cijenu pšenice da bi je neko jeftinije kupio i dalje preprodavao? I ko?
Dragica Sekulić, poslanica DPS u Skupštini Crne Gore:
Poštovani ministre Milatoviću,
Pohvalan je Vaš istup da sa javnošću podijelite dileme vezane za odgovorno upravljanje državnom rezervom pšenice, ali kako biste javnost, a i Vi bili do kraja upoznati sa svim činjenicama moram Vam se, nenadano, obratiti i ovim putem.
Javni istupi i komentari kojima se povlađuje zainteresovanim stranama i bez stručnog osnova vrijednost državne imovine na tržištu vještački obara, u trenutku dok cijena pšenice na globalnom tržištu raste, morali bi biti poseban predmet pažnje Ministarstva, prilikom donošenja odluke. Da li ovo radite kako biste spustili cijenu pšenice da bi je neko jeftinije kupio i dalje preprodavao? I ko?
Proljetos je, u jeku prvog talasa pandemije, Republika Srbija prekršila brojne međunarodne sporazume o slobodnoj trgovini i kao i 2011. godine, i zvanično Odlukom Vlade zabranila izvoz brašna. Podsjetiću da je Srbija glavni snabdjevač brašnom i pšenicom Crne Gore i da je čak bilo nemoguće povući i već kupljene i skladištene količine brašna iz Srbije. Posredstvom diplomatske mreže i državnih institucija Republike Francuske uspjeli smo da transparentno i po zakonu uvezemo pšenicu iz Francuske, o čemu je javnost blagovremeno obavještena. Razumijem da se oko potrebe i načina nabavke potpuno slažemo, bez obzira na političke razlike.
Vaše objavljivanje netačnog podatka o trenutnoj cijeni pšenice na tržištu negativno utiče na vrijednost dobra kojim Crna Gora raspolaže. Naime, pšenica je berzanska roba i da ne bismo licitirali podacima, dovoljno je provjeriti Platts kotacije ovog proizvoda u crnomorskoj regiji, referentnoj za naše tržište, pa vidjeti da je za januar 2021. godine, cijena danas veća nego u momentu nabavke i to za preko 10%.
To što država Crna Gora državnoj Luci Bar plaća skladištenje državne pšenice, po duplo nižoj cijeni od njihove zvanične tarife, vjerujem da Vam ne smeta i vjerovatno je samo stvar pompezne medijske interpretacije. Ono na šta Vam moram skrenuti pažnju je da za vrijeme mog ministarskog mandata nijednu dodatnu ponudu za skladištenje nijesmo dobili, o čemu se možete informisati uvidom u arhivu ministarstva. To ko, kome nešto nudi po kuloarima i po kojoj cijeni ne smije biti Vaš zvaničan iskaz jer Vas dovodi u situaciju da nekome pomažete da se mimo zakona dohvati državnog dobra.
Činjenica da je obezbijeđena robna rezerva od momenta nabavke do kraja mandata prethodne vlade dva puta tretirana zaštitnim sredstvima, u skladu sa svim propisima, samo govori o odgovornom odnosu prema imovini. Nadam se da ste prije nego što se otišli u medije prvo angažovali nadležne državne institucije da iste tvrdnje provjere, jer bi sve suprotno bilo veoma neodgovorno.
Za nadati se da nova vlada ipak neće dozvoliti distorziju tržišta, ekstra profit ili bilo čiji povlašćen tretman, ishitrenom emisijom robnih rezervi. Moje je da to takođe posmatram i o istom obavještavam javnost. Kad sljedeći put izađete u javnost sa netačnim, neprovjerenim i paušalnim ocjenama kojima vještački spuštate vrijednost državne imovine, teško ćete se moći opravdati nesmotrenošću već ćete biti protagonista organizovanog kriminala.
Čekajući da donesete odluku na koji ćete način upravljati državnim dobrom, ostajem na raspolaganju za sva dodatna pojašnjenja.
Sveštenik Igor Balaban: Ravnopravnost po poslaniku Papoviću
U jučerašnjem saopštenju DPS, Dragutin Papović, poslanik ove partije u Skupštini Crne Gore, obratio se svešteniku Igoru Balabanu u vezi njegovog teksta o izmjenama i dopunama Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Danas je Balaban odgovorio i, shodno Zakonu o informisanju, mi odgovor prenosimo u cjelosti:
Poslanik Papović je u svom odgovoru na moje otvoreno pismo rekao da sam pokazao da nisam za ravnopravnost vjerskih zajednica. Za onakvu ”ravnopravnost” koju on i njegova politička organizacija promovišu već dugo vremena u svim sferama crnogorskog javnog života nisam, ali svakako nisam ni za to da iko, pa ni Srpska pravoslavna crkva, ima višak prava ili da neko drugi bude uskraćen u svojim pravima. Nigdje to nisam rekao niti to mislim. Pominjanje ”posebnog statusa” za SPC u mom prethodnom tekstu je bilo neposredno propraćeno pozivanjem na načelo jednakopravnosti i nije korektno izuzimati ga iz tog konteksta, ali, nažalost Papović je to učinio. Načelo jednakopravnosti podrazumijeva da se svakome dade u skladu sa činjeničnim stanjem. Ne može roditelj nahraniti svoje petnaestogodišnje dijete isto kao tek rođenu bebu. I opet ponavljam, nije ministarstvo za ljudska i manjinska prava u kojem je dr Papović bio visoki rukovodilac, bilo diskriminisano zato što je država morala mnogo više da ulaže u ministartvo zdravlja, prosvjete ili unutrašnjih poslova, jer su ovi drugi mnogo zahtjevniji i veći sistemi.
Uravnilovka ”ravnopravnosti” često predstavlja instrument kojim se pokušava diskriminisati određena grupa ili zajednica ljudi. Upravo se to desilo u odnosu bivšeg režima prema Pravoslavnoj Crkvi. Pod krinkom ”ravnopravnosti”, nekome je palo na pamet kako bi pravoslavni hramovi (ne znam da li je bilo planirano i za druge bogomolje) mogli da se daju na korišćenje po smjenama raznim vjerskim zajednicama koje se (lažno) predstavljaju kao dio Pravoslavne Crkve ili da se podjele među njima, jer, zaboga, ima nekih kojima se ne sviđa što su episkopije iz Crne Gore dio Srpske Patrijaršije i ono što govore mitropolit Amfilohije, vladika Joanikije ili im nije simpatičan ovaj ili onaj pop, pa bi oni da dovedu svoje ”pravoslavne sveštenike” da im služe u tim crkvama. To nije ravnopravnost – to je nasilje.
Ukratko, predloženim izmjenama Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica niko neće biti oštećen, ali će Srpska pravoslavna crkva biti stavljena u jednak položaj sa svim ostalima crkvama i vjerskim zajednicama, što je namjerno bilo onemogućeno diskriminatornim osnovnim tekstom Zakona o slobodi vjeroispovijesti, koji je imao za cilj da obespravi Mitropoliju crnogorsko-primorsku, Eparhiju budimljansko-nikšićku i dijelove eparhija: mileševske i zahumsko-hercegovačke.
Opširno obrazlaganje o navodnoj ”neprijavljenosti” mitropolije i eparhija Srpske pravoslavne crkve, dr Papović počinje indirektnom potvrdom stava iznesenog u mom pismu da, po njemu, makar Mitropolija, s obzirom da je već postojala 1977. što on i ne spori, nije ni bila dužna da se prijavi. U tom smislu, hvala mu na citatu člana starog Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica u kojem nedvosmisleno piše da se osnivanje vjerske zajednice prijavljuje opštinskom organu uprave nadležnom za unutrašnje poslove, te da je osnivač dužan da osnivanje prijavi u roku od petnaest dana u sjedištu novoosnovane vjerske zajednice. Ne znam kako je ijedna vjerska zajednica koja je djelovala u Crnoj Gori na dan donošenja tog zakona mogla da ispoštuje ovakvu normu, osim ako se, kao što ja tvrdim, onda odnosila samo na one koje će tek da budu osnovane.
Ako poslanik Papović želi da bude dosljedan svom tvrdom čitanju teksta ove pravne norme, nije jasno na koji način problematizuje nekakvo neprijavljivanje činjenice da je Arhijerejsko namjesništvo pljevaljsko iz Mitropolije dabrobosanske prešlo pod nadležnost Eparhije mileševske ili neka parohija pod neku drugu eparhiju. Time se, sasvim je očigledno, nisu osnovale nikakve nove vjerske zajednice, niti njeni organi i organizacije. Potpuno je autonomno pravo svake Crkve i vjerske zajednice kakvo je njeno unutrašnje ustrojstvo i u čijoj će se nadležnosti naći pojedine crkvene jedinice. To isto važi i za Papovićevu zamjerku kako nije prijavljeno osnivanje Eparhije budimljansko-nikšićke. Dakle, iz Mitropolije, odlukom nadležnog tijela Srpske pravoslavne crkve se izdvojila određena teritorija i time se obnovila drevna svetosavska Budimljanska episkopija, kao i Eparhija zahumsko-raška iz vremena Кnjaževine i Кraljevine Crne Gore, iako u nešto drugačijim granicama. To je, takođe, bilo potpuno autonomno pravo naše Crkve. Ostaje nejasno kako je time, po Papoviću, prestala pravno da postoji mitropolija, kojoj je, kako već rekosmo, priznao (o, velike njegove milosti!) postojanje prije donošenja zakona iz 1977. godine. Po njemu, proširenje ili smanjenje crkvene nadležnosti predstavlja moguću osnovu da se nekoj vjerskoj organizaciji ukine pravni status koji je imala do tada, što je grubo zadiranje u autonomiju vjerskih organizacija.
Da bi stvar sa obnovljenom Eparhijom budimljansko-nikšićkom bila još interesantnija, Vlada Crne Gore i državni organi su i u vrijeme prethodne vlasti priznavale ovu eparhiju, o čemu, između mnogobrojnih dokumenata svjedoči uvjerenje Generalnog sekretarijata Vlade Crne Gore iz 2004. godine koje je, kako tamo piše, ”na osnovu službene evidencije” izdao dugogodišnji generalni sekretar Vlade pokojni Žarko Šturanović u kojem stoji kako: ”Pravoslavna Eparhija Budimljansko-nikšićka obavlja sledeće djelatnosti: – vjersku službu za vjernike na njenom području, – održavanje, izgradnja objekata i zaštita imovine Eparhije (oko 200 hramova i parohijskih domova), – vjersko-kulturnu, prosvjetnu, zdravstvenu i socijalnu djelatnost, kao i – druge djelatnosti usmjerene na razvoj vjerskog života.” Uvjerenje je izdato Eparhiji budimljansko-nikšićkoj sa sjedištem u manastiru Đurđevi Stupovi kod Berana, što govori da je Vlada očigledno znala o kojoj se eparhiji radi i gdje je njeno sjedište. Poreska uprava Crne Gore takođe ovu, po poslaniku Papoviću, pravno nepostojeću Eparhiju, prepoznaje kao poreskog obveznika i sa njom stupa u pravne odnose. I na koncu, da li se gospodin Papović samooptužuje i stvara osnove za krivično gonjenje protiv njega samoga, budući da je toj eparhiji navodno spornog pravnog statusa kao direktor Direktorata za odnose sa vjerskim zajednicama sigurno uplatio poneku dotaciju iz državnog budžeta?
Nema ništa ljutito, kako je okarakterisao poslanik Papović, u tome što sam ogolio da je izgovorio neistinu da će brisanjem jednog člana zakona o slobodi vjeroispovijesti navodno prestati obaveza SPC (ali onda i drugih Crkvi i vjerskih zajednica, što opet prećutkuje) da dobiju dozvolu nadležnih državnih organa za iznošenje kulturnih dobara. To je prosto neistina, koju Papović i dalje ne priznaje, nego pokušava da je ublaži izrazom ”čak i da je ova obaveza zapisana u drugom zakonu…”. Dakle, nema šta ”čak i da je”, nego jeste i po njoj se postupalo do sada i postoji obaveza da se postupa i ubuduće. Što se dupliranja normi tiče, ne pada mi na pamet da kao pravni laik dajem nomotehničke savjete predlagaču izmjena Zakona, jer svakom vlasniku ili držaocu kulturnih dobara, pa tako i Srpskoj pravoslavnoj crkvi, to ni na koji način ne mijenja situaciju u pogledu raspolaganja kulturnim dobrima.
OO Demokrate Budva: Podrška mještanima MZ Savina – Donji Grbalj, Kotor
Slavica Maslovar, OO Demokrata Budva:
Kao politička partija koja se od samog osnivanja bori protiv svake diskriminacije građanina kao subjekta odlučivanja u svakoj stvari koja se odnosi na interese društva, a naročito interese lokalnih zajednica, želimo ovim putem da vam uputimo iskrenu podršku u vašoj borbi protiv izgradnje kanala za odvod atmosferskih voda, koju sprovodi “Terna” d.o.o. Podgorica.
Poznato je da je i prije usvajanja Zakona o planiranju prostora i izgradnji objekata Demokratska Crna Gora vodila borbu da se isti ne usvoji, a upravo smo ukazivali na ovakve i slične stvari i manjkavosti Zakona, koji u svojoj suštini ima centralizaciju upravljanja nad prostorom i potpuno isključivanje lokalnih samouprava iz tih društveno-političkih procesa.
Smatramo da je došlo vrijeme da se prekine sa realizacijom takozvanih “projekata od opšteg interesa” koji su sve samo ne za opšti interes običnog građanina. Navedeni projekti koji su se unazad nekoliko godina realizovali pod nazivom “projekti od opšteg interesa” nijesu donijeli nikakve koristi za lokalno stanovništvo. Šta više, nanijeta je nesaglediva šteta po životnu sredinu, što je dovelo u pitanje i opstanak stanovništva na tim prostorima.
Projekat koji se trenutno realizuje na teritoriji MZ “Savina” je od samog početka bio upitan u pogledu uticaja na životnu sredinu, a samim tim i uticaja na budući život i opstanak lokalnog stanovništa. Jasno je svima da se nije vodilo računa o interesima građana već o interesu krupnog kapitala i velikih kompanija, samo i jedino zarad finansijske dobiti u što je moguće većem obimu.
Iz svega navedenog, u potpunosti je jasna opravdanost neslaganja mještana MZ “Savina” sa ovakvom realizacijom pomenutog projekta i potpunom isključenošću mještana koji su najviše ugroženi izgradnjom novog kanala za odvod atmosferskih voda na i tako devastiranom prostoru.
Klub odbornika Demokrata Bar: Cijena legalizacije kamen spoticanja koalicije DPS – BIRAM BAR – SD – BS
Današnje skupštinsko zasijedanje po ko zna koji put obilježilo je novo mimoilaženje konstituenata koalicije DPS – BIRAM BAR – SD – BS, ovog puta oko Odluke o naknadi za urbanu sanaciju, odnosno prosto prevedeno, oko cijene legalizacije u našoj opštini, pri čemu su i ovog puta na kraju deblji kraj izvukli jedino građani Bara.
I dok se predsjednik Opštine Raičević ispred DPS-a zdušno zalagao i borio za izglasavanje ove odluke, odnosno pokušavao da od koalicionih partnera dobije potrebnu saglasnost, ostatak vladajuće koalicije tražio je izlaz iz začaranog kruga koji je stvoren još tokom kampanje za lokalne izbore 2018. godine, kada je glavni izborni “adut” ovih partija bila upravo cijena legalizacije sa kojom se manipulisalo “uzduž i poprijeko”.
Nažalost, u priču o cijeni legalizacije “od 1 do 5 eura” povjerovali su mnogi naši sugrađani. Podsjećamo da je nekim partijama ovakav stav omogućio direktno osvajanje mandata koje su kasnije iskoristili za koalicionu saradnju sa DPS-om. Danas, dvije i po godine od obećanja građanima da će svoje objekte legalizovati po cijeni od jednog eura, dio vlasti našao se u velikom problemu – kako izglasati odluku po kojoj je cijena legalizacije višestruko veća od obećanja datog građanima Bara, a istovremeno kako odbiti i ne zamjeriti se Demokratskoj partiji socijalista, svom vjernom koalicionom partneru?
Diplomatskim manirima, naravno bez pretjerane brige za građane, a prvenstveno spasavajući “sopstvenu kožu”, lokalne partije koje su profitirale na priči o legalizaciji izborile su se za tzv. status kvo, odnosno održavanje stanja onakvim kakvo trenutno jeste. Tako Bar danas nije donio svoju Odluku o naknadi za urbanu sanaciju, odnosno cijeni legalizacije, već je odluka skinuta sa dnevnog reda pri čemu je njeno donošenje ostavljeno za neka “bolja vremena”. Dakle, obećanje dato građanima tokom predizborne kampanje nije ispunjeno, niti je podnesen bilo kakav zahtjev odnosno amandman da se predložena odluka izmijeni.
Kao jedini “krivac” u ovom slučaju lokalna vlast označila je Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata, koji kao da je donosila neka druga vlast, a ne vlast predvođena Demokratskom partijom socijalista.
Istovremeno, iako je za neke vladajuće partije cijena legalizacije, po sopstvenom kazivanju bila “ta crvena linija odnosa prema učešću u ovoj vlasti”, danas građani nisu dobili apsolutno ništa, dok su nasuprot njima političari zadržali svoje “udobne fotelje”. Sigurni smo i vjerujemo da će građani ovakav odnos uspjeti da ocijene na prvim sljedećim izborima.
SNP: Odbor Glavnog grada Podgorica – Oštećenje bilborda sa likovima mitropolita i patrijarha sraman čin
Zvuči nevjerovatno da su uz asistenciju pripadnika Komunalne policije nepoznati počinioci prije nekoliko noći oštetili bilbord sa likovima pokojnih mitropolita Amfilohija i patrijarha Irineja u zetskom selu Mojanovići! Nevjerovatno, ali istinito.
Snimak koji se pojavio u medijima pokazuje do kolikog stepena mržnje i netrpeljivosti su spremni da idu pojedinci iz lokalne vlasti Podgorice kako bi napakostili narodu Crne Gore.
SNP CG poziva rukovodioce Komunalne policije da saopšte od koga su dobili naređenje za ovakvo sramno postupanje, te da li su plaćeni od građana Crne Gore da obavljaju ovakva nedjela.
Takođe, pozivamo gradonačelnika Vukovića da se oglasi ovim povodom i da pruži dokaze da nema ništa sa izvršenjem pomenutog prestupa. U suprotnom, smatraćemo ga odgovornim za djelo koje ne može služiti na čast nikome u našoj državi.
LP: Mjere Vlade apsurdne, postajemo crkvena država, zdravlje naroda ih ne interesuje
Svetosavska Vlada u Crnoj Gori je još jednom ostvarila svoju ulogu i dobro zabavila i nasmijala Crnogorce, ali i stanovnike susjednih država regiona, pa su mjere koje je juče donijelo Ministarstvo zadravlja zbog svoje apsurdnosti, postale hit na društvenim mrežama i predmet izrugivanja. Jer kako drugačije objasniti nove mjere osim kao pokušaj potpune klerikalizacije svih djelova, do nedavno građanske države Crne Gore i potpuno gubljenje atributa slobodnog i otvorenog društva kakvo je Crna Gora kroz istoriju uvijek bila.
Ministarstvo zdravlja je u cilju sprečavanja širenja korona virusa zabranilo organizovanje dočeka Nove godine na otvorenom i zatvorenom prostoru, putnički međugradski saobraćaj za Božić po gregorijanskom i julijanskom kalendaru, kao i za Novu godinu. Zabranjen je rad restorana i ugostiteljskih objekata u tim danima, ali je zato napravljen izuzetak za Srpsku pravoslavnu crkvu, jer druge crkvene organizacije po novom Zakonu o vjerskim slobodama ne postoje, i odobrilo odlazak u crkve i hramove bez ograničenja uz one protokolarne mjere koje smo viđeli kako se poštuju od strane same ministarke Bojović Borovinić tokom sahrane crkvenih poglavara SPC. Kada se pomenuta ministarka kandidovala na mjesto koje sada pokriva govorila je kritički o mjerama koje je u prethodnom periodu sprovodio NKT nazivajući ih neznalačkim i neizbalansiranim. Tvrdila je ministarka, zajedno sa premijerom svetosavkse Vlade g.Krivokapićem, kako će nova vlada donositi mjere na osnovu konsultacija sa građanima i anketiranja njihovog mišljenja. Ko ih ne zna skupo bi ih platio kaže narod, pa se baš tako i ispostavilo, jer niti slušaju glas naroda niti pitaju stručnjake šta raditi i kako biti umjeren, već donesoše mjere bez bilo kakve logike i struke. Pri tom su zaboravili jednu od najmudrijih izreka latinskog jezika- Vox populi vox dei ili prevedeno na crnogorski jezik, glas naroda je glas boga.
Ova Vlada dvanaest jahača apokalipse do kraja svog, na sreću, kratkog ali za javnost i posebno društvene mreže zabavnog mandata, uveseljava nas svetosavskom mjerom vjere po kojoj možemo da siječemo badnjake, idemo na liturđije, pričešća i sve ostale obrede i oblike simbolističkog karaktera koje oni nazivaju vjerom, ali ne možemo otići do svoje porodice u susjednom gradu. Da li vi gospođo ministarko znate koliko, primjera radi, građana Crne Gore radi i živi u Podgorici a njihove najuže porodice, što će reći ako to ne znate, otac, majka, brat, sestra žive u drugom gradu. Ovim mjerama im zabranjujete da se za praznike spoje i zajednički raduju. Obzirom da ste kao srednjoškolka vatreno podržavali odlazak rezervista JNA na Dubrovnik i njegovo oslobađanje od Hrvata za račun Srbije poznato vam je da su se čak i u tom ratnom periodu porodice međunarodnim protokolima i deklaracijama spajale odnosno morao se dozvoliti prelazak iz jednog u drugi grad kako bi porodica bila na okupu. Takođe da vas podsjetimo ako ste zaborali, a očigledno da jeste, porodica je osnovna ćelija društva i na njoj se zasniva uspjeh i razvoj jedne države.
Šta tek reći za cik-cak mjeru rada odnosno nerada hotela i ugostiteljskih objekata kojima obesmišljavate postojanje i rad koji je i u dosadađnjoj formi bio samo preživljavanje, a veoma često se završavao zatvaranjem objekata i prestankom obavljanja djelatnosti. Na koji način i kojom logikom ste bili vođeni kad ste sa saradnicima, vjerovatno „ekspertima“, do apsurda doveli uslužne djelatnosti, a Srpskoj pravoslavnoj crkvi omogućili ekskuzivitet u radu. Jeste li mislili na zdravlje onih koji će ići u i ispred vjerskih objekata i kojima ste sa svojim partnerima iz SPC savjetovali da ako vjeruju ne mogu oboljeti od korona virusa, te da se slobodno i bez straha par hiljada ljudi može pričestiti istim priborom? Jeste li pomislili od čega će hiljade zaposlenih izdržavati svoje porodice nakon što im onemogućavate da rade u ugostiteljstvu i hotelijerstvu?
Nakon ovako osmišljenih mjera očekujemo reakciju Univerziteta Crne Gore i istih ljudi koji su potpisivali silne peticije podrške litijama i izboru nekih ministara u Vladi Crne Gore. Ili ni njima neće smetati to što im zabranjujete naučni rad na konferencijama i seminarima. Vjerovatno znate da na ta mjesta i ne zalaze pa ih to neće ni interesovati. Imaće obezbijeđene partijsko-vjerske aktivnosti u vjeskim objektima kojima SPC bespravno gazduje.
SNP: Ispitati zapošljavanje djece funkcionera u Policiji i MUP-u
Da su funkcioneri Uprave policije i Ministarstva unutrašnjih poslova i te kako vodili računa o sudbini svojih najbližih govori podatak da su uhljebljenje u ovim organima našla djeca i srodnici Veselina Veljovića, Zorana Lazovića, Zorana Ulame, Dragana Blagojevića, kao i sutkinje Suzane Mugoše.
Ovi primjeri najbolje svjedoče o načinu na koji je vršeno zapošljavanje u ovim važnim institucijama, odnosno da je najbolja preporuka za zaposlenje bila to da ste u srodstvu za nekim od visokih funkcionera tih organa.
Socijalistička narodna partija Crne Gore ovakvu praksu smatra nedopustivim kršenjem svih važećih propisa u zapošljavanju u državnoj upravi, kao i poigravanjem sa principima meritokratije i vladavine prava čije se poštovanje od nas zahtijeva na putu ka Evropskoj uniji.
Insistiramo da nova Vlada, odnosno ministar Sergej Sekulović što prije ispita zakonitost ovih zapošljavanja i da ne dozvoli da se ovakvi slučajevi ubuduće dešavaju. Samo poštovanje zakona i postupanje u skladu sa pravilima meritokratije može Crnu Goru izvući iz ralja korupcije i nepotizma.
SD Nikšić: Nove mjere za suzbijanje zaraze licemjerne i diskriminatorske
U nevjerici smo juče čitali i slušali o novim mjerama za suzbijanje širenja epidemije novog korona virusa, kao i o odgovoru Instituta za javno zdravlje predsjedniku Opštine Nikšić u vezi sa dopisom kojim je tražena dozvola za održavanje gradskog bazara i rad postavljenog klizališta u centru grada.
Kao neko ko je od samog početka epidemije poštovao sve donesene mjere, nevezano za to da li smo bili vlast illi opozicija, prvenstveno smatramo licemjernim da nam slovo o tome drži ministarstvo na čelu sa gospođom Jelenom Borovinić-Bojović koja je, prije svega kao specijalista pulmologije, načelnica klinike u KCCG-u, pa tek onda kao čovjek i kao ministarka, poznata crnogorskoj javnosti po najgrubljem kršenju mjera. Da podsjetimo, mada je teško zaboraviti, gospođa Borovinić-Bojović je dozvolila ulazak par stotina građana u COVID odjeljenje KCCG-a u kojem se liječe pacijenti sa najtežim simptomima, a prisustvovala je i sahrani preminulog mitropolita pritom ne noseći masku.
Činjenica je da je grad lijepo uređen i da se, vjerovatno i zbog svih ovih ograničenja uzrokovanih epidemijom COVID-19, odavno nije osjećala ovakva praznična atmosfera. Tome, u značajnoj mjeri, doprinose i postavljene kućice za najavljeni bazar, klizalište i ringišpil za djecu. Neće valjda, gospodo, biti da je veća mogućnost da se zaraza raširi na novogodišnjem bazaru na najvećem trgu u Crnoj Gori nego u ili ispred vjerskih objekata, za Badnje veče, kada svi znamo da se veliki broj vjernika okupi kako bi prisustvovao nalaganju badnjaka.
Ne možemo da se ne zapitamo i gdje su sad oni koji su, tada kao opozicija, stajali na stranu crnogorskih ugostitelja? Gdje je, u krajnjem, logika da za vrijeme Božića i Badnjeg dana po gregorijanskom kalendaru, 24. i 25. decembra, ne rade ugostiteljski objekti u Nikšiću, Pljevljima, Rožajama…? Nije valjda nadležne strah da će stanovnici ovih gradova masovno pohrliti u kafiće i restorane da proslavljaju Božić po gregorijanskom kalendaru? Gdje je, dalje, logika da se 24. i 25. decembra, radnim danima, zabranjuje međugradski saobraćaj između, recimo, Plava i Gusinja, Berana i Bijelog Polja, Podgorice i Nikšića ili Cetinja? Svi znamo da veliki broj stanovnika Nikšića i Cetinja svakodnevno putuje na posao za Podgoricu i nakon radnog vremena se vraća nazad. Neće valjda sad cjelokupna državna administracija i privatni sektor da naredna dva dana provedu pišući zaposlenima dozvole za kretanje kako bi mogli obavljati svoj posao?
Nevjerovatan je i izuzetak od zabrane izlaska iz objekta stanovanja od 22 do 5 časova narednog dana tokom vjerskih praznika radi prisustvovanja tradicionalnim vjerskim obredima. Da ne bude zabune, nemamo ništa protiv vjerskih obreda bilo koje vjerske zajednice, ali je opšte poznato da je mogućnost širenja zaraze upravo tada najveća jer se građani u velikom broju okupljaju ispred ili unutar svojih bogomolja, kako bi proslavili praznike. I na kraju, ne možemo a da ne primijetimo da su ovim izuzetkom u građane drugog reda svrstani ateisti, agnostici i ostali nevjerujući građani jer oni, očigledno, nemaju pravo na izuzetak s obzirom da ne prisustvuju tradicionalnim vjerskim obredima.
Moglo bi se još mnogo toga reći o ovim mjerama. Na kraju, u jednoj rečenici, o novoj Vladi i resornom ministarstvu najbolje govori činjenica da su zabranili održavanje svih stručnih i naučnih skupova, a dozvolili vjerske obrede.
DPS: Nove zdravstvene mjere diskriminatorske i licemjerne
Nove epidemiološke mjere Ministarstva zdravlja su diskriminatorske i licemjerne. Osim upitnog autoriteta da se oni koji su javno kršili mjere, kao premijer Krivokapić i ministarka Jelena Borovinić Bojović, sada oglašavaju i traže od građana pokornost i disciplinu, nejasno je po kojim kriterijumima su formulisane pojedine zdravstvene mjere, ako ne isključivo tendencijom da se forsira klerikalni karakter države, koja je po Ustavu sekularna.
Nedopustivo je da se mjerama koje uvodi Vlada u građanskoj državi favorizuju samo vjernici određene vjere, a da svi drugi, uključujući i ateiste budu u podređenom položaju. Svjedočili smo mnogo puta kako se u vjerskim objektima rastegljivo tumače mjere, uz apsurdna i licemjerna obrazloženje da je nemoguće kontrolisati veliku masu ljudi?! Takvo neodgovorno ponašanje, u kome su učestvovali i današnji vladini zvaničnici, doprinijelo je širenju epidemije u Crnoj Gori, a kolateralna šteta su bili svi građani.
Razumijemo potrebu da se na sve moguće načine zaustavi širenje virusa, ali je taj teret trebalo ravnomjerno rasporediti na sve građane i institucije. Zdravom i racionalnom razumu, nije prihvatljivo da je pričešće istom kašikom u hramovima SPC manje opasno od posjete najbližem članu porodice.
Očigledno je da ove mjere nijesu pravične i ne tretiraju sve građane na isti način. One nijesu sastavljane prema kriterijumima zdravstvene struke već su prilagođene potrebama onih koji su premijera i ministarku, doveli u poziciju da o bilo čemu odlučuju.
Budvanska URA: Ne mogu se samovoljno suspendovati zakoni, samo zato što ih je donosio DPS
Mesijanski poduhvati predsjednika opštine Budva Marka Carevića, kojima radnike opštinskih preduzeća Vodovod i Komunalno štiti od samoga sebe, nisu smiješni, već zabrinjavajući.
Zabrinjavajući su zbog toga što je predlaganje protivzakonitog poništavanja odluka prethodno nasilno uspostavljene administracije DPS-a, dobilo podršku odbornika nove većine koju čine DF i Demokrate. Takvo postupanje nove većine nije imalo za cilj da vrati zakonitost i ustavnost u radu lokalne samouprave, već isključivo slanje populističke poruke da su mučeni tromjesečni ranoranioci postali “pravični” osloboditelji.
Međutim, izbori 30. avgusta su jasno pokazali da “osloboditelji” ne mogu biti oni koji uzurpiraju zakone i Ustav Crne Gore, na način kako je to DPS radio godinama, a posebno nasilnim preuzimanjem vlasti u Budvi.
Razumijemo potrebu predsjednika Carevića da bude “spasitelj” u očima radnika Vodovoda i Komunalnog preduzeća i ukupne javnosti, na način što će sa opštinskog računa, bez pravnog i finansijskog osnova, isplatiti dvije zarade zaposlenima u društvima sa ograničenom odgovornosti. Međutim, licemjerno je zbog istog takvog protivzakonitog poteza osuđivati DPS za isplatu dvije zarade zaposlenima u Opštini Budva u vrijeme blokade računa, a onda činiti isto, pravdajući to neefikasnošću novog ministra finansija i zarobljenim institucijama u vidu CRPS-a.
Do ove situacije ne bi došlo da odbornici nove većine nisu slijepo vjerovali administraciji Carevića, kao što smo i upozoravali na skupštinskom zasijedanju kad se o tome raspravljalo. Uprkos upozorenjima da ne preuzimaju ulogu suda i ne poništavaju akte Divanovićeve administracije, već da razriješe dužnosti sva imenovana i postavljena lica i spriječe dalje zloupotrebe i protivzakonitosti predlaganjem novih akata, donijele su se odluke koje su proizvele da radnici na današnji dan nisu primili dvije zarade, da postoje administrativne barijere u radu ovih preduzeća, a dodatno će trpjeti Budžet opštine usled sudskih sporova koji predstoje.
Podsjećamo g. Carevića da nije dobio mandat građana da bi u DPS maniru kršio procedure i zakone, čijem poštovanju izgleda samo deklarativno teži, niti da bi politikantskim metodama “spasavao” građane koji puna dva mjeseca ne mogu da servisiraju kreditne obaveze, komunalije i potrošačku korpu. Pozivamo ga da sazove hitnu sjednicu SO Budva na kojoj će biti razriješeni stari i imenovani novi Upravni odbori u ovim preduzećima u skladu sa zakonskim procedurama i na taj način omogućiti upis promjena u CRPS i uspostavljanje normalnog procesa rada u ovim preduzećima.
Prava CG: Ivica Vukčević – „Montenegro airlines“ treba pretvoriti u nisкotarifnu avio-кompaniju
„Montenegro Airlines“ je veoma važan za avio-dostupnost Crne Gore, a posebno za razvoj saobraćaja i turizma u Crnoj Gori. To je posebno došlo do izražaja tokom korona krize, koja je dovela do naglog smanjenja avio-saobraćaja, tako da su neke avio-kompanije bile prinuđene da obustave linije ka Crnoj Gori. Prije korona krize, „Montenegro Airlines“ je letio ka 30 destinacija i bilježio dugoročni trend rasta prometa, uprkos zaoštravanju konkurencije u vidu drugih avio-kompanija. Taj promet je činio više od četvrtine ukupnog prometa na aerodromima Podgorica i Tivat.
Opstanak „Montenegro Airlinesa“ je doveden u pitanje zato što iz godine u godinu pravi velike gubitke. Кorona kriza je samo dodatno otežala poslovanje „Montenegro Airlines-u“ i ukazala na potpuni neuspjeh poslovnog modela, koji se primjenjuje u ovoj kompaniji. Uzroci neuspjeha postojećeg poslovnog modela „Montenegro Airlines-a“ su: visoke cijene usluga, mali broj aviona, opsluživanje neprofitabilnih linija i previsoke plate koje dobija uprava ovog preduzeća. Ovi problemi opterećuju poslovanje Montenegro Airlinesa godinama unazad.
Кorona kriza je opravdan razlog da se „Montenegro Airlines-u“ ponovo pruži finansijska pomoć, jer su pomoć svojim nacionalnim avio-kompanijama pružile mnoge države u okruženju i svijetu. Trebamo naučiti lekciju na primjeru propasti slovenačke avio-kompanije „Adria Airways“, zbog koje je došlo do velikog pada vazdušnog saobraćaja između Slovenije i ostatka svijeta. Slovenija sada daje pomoć stranim avio-kompanijama da bi održavale minimalan broj letova na određenim linijama. Da se ne bi desila slična situacija sa vazdušnim saobraćajem u Crnoj Gori, potrebno je razmotriti sve opcije za spas „Montenegro Airlinesa“.
Jasno je da „Montenegro Airlines“ neće moći da opstane bez državne pomoći, ali ta pomoć neće moći još dugo da se daje, jer previše opterećuje državni budžet. Državna pomoć „Montenegro Airlines-u“ treba da bude strogo namjenska i strogo kontrolisana, da bi se osiguralo trošenje sredstava za utvrđene namjene. Zato je neophodno promijeniti uslove pod kojima se ta pomoć daje. Neophodan uslov je da se pronađe uspješan poslovni model pomoću kojeg će ova kompanija početi pozitivno da posluje, kao što je na primjer, pretvaranje „Montenegro Airlinesa“ od tradicionalne avio-kompanije u niskotarifnu avio-kompaniju. Primjeri određenih niskotarifnih avio-kompanija kao što je „Ryanair“, pokazuju da se one mogu lakše nositi sa kriznim situacijama od tradicionalnih avio-kompanija, jer mogu sa niskim cijenama privući više putnika. U slučaju pretvaranja „Montenegro Airlines“ u niskotarifnu avio-kompaniju, bilo bi neophodno usmjeriti finansijsku pomoć države u namjensku kupovinu novih aviona tipa Embraer 195, koje ova kompanija već ima u svojoj floti. Ova krizna situacija je prilika za kupovinu tih aviona po niskim cijenama. Time bi se mogla iskoristiti ekonomija obima za brži oporavak „Montenegro Airlinesa“ od korona krize i uspostaviti dugoročna samoodrživost ove kompanije. Pretvaranje „Montenegro Airlinesa“ u niskotarifnu avio-kompaniju je u interesu građana Crne Gore, kojima bi na taj način bile dostupnije određene destinacije, zbog nižih cijena avio karata.
Кorona krizi se po određenim pokazateljima bliži kraj, tako da se može očekivati povećanje obima saobraćaja u sledećoj godini, što predstavlja šansu za oporavak „Montenegro Airlinesa“. U ovoj kriznoj situaciji treba spasiti svaku državnu kompaniju i svako radno mjesto koje se može spasiti, jer je teže praviti novu kompaniju i sa njom osvajati tržište nego sačuvati postojeću.
