DPS: Uzaludan je pokušaj Vlade da funkciju predsjednika svede na protokolarnu!
Aleksandra Vuković, članica Predsjedništva DPS i poslanica u Skupštini Crne Gore:
Antidiplomatski čin opoziva ambasadora bez prethodnog obrazloženja, osim onog petparačkoga, tviteraškog, površnoga i tračerskog je kao i brojni potezi apostolske vlade skandalozan i porazan za državu Crnu Goru. To ne čudi, s obzirom na činjenicu da se namjesnici u vidu ministara i ne ponašaju kao da predstavljaju suverenu državu. Do ugleda Crne Gore im je stalo u mjeri koju odredi njihov patron SPC, pa je i ponašanje navodnih podvižnika nepodnošljivo pritvorno, a njihove politike lažnovjerske. Da nijesu fariseji i trgovci vjerujućim dušama, ne bi pred javnost izlazili paušalnim ocjenama o nepoštenom radu ambasadora, jer ambasador nije tek obični čovjek, nego izabrani i akreditovani predstavnik svoje države. Njegov obraz je i obraz države koju predstavlja.
Opozvati ambasadore zato što su navodno nanijeli štetu svojoj državi, bez ikakvog objašnjenja, bez prethodne konsultacije sa predsjednikom države, koji prema članu 95 Ustava postavlja i opoziva ambasadore, bez upoznavanja nadležnoga skupštinskog odbora o tome, još jedan je u nizu nepodnošljive lakoće igranja ljudima koje je ova Vlada ozvaničila kao svoj manir. I ovim ponašanjem Vlada čini sve da Crnu Goru učini antidržavom i nanese joj ozbiljnu štetu na unutrašnjem i međunarodnom planu.
Za ovu javnu diskreditaciju ambasadora Crne Gore, vođenu iz tajnih izbi tuđinskih interesa, neko će morati snositi odgovornost. Nečuveno je da etičnost diplomatskih predstavnika Crne Gore od njenih ministara brane poslanici država u kojima su predstavljali svoju državu, kao što je to učinio predsjednik Odbora za evropska pitanja njemačkog Bundestaga u slučaju gospođe Vere Kuliš.
Pozivati predsjednika države na kohabitaciju, a sve vrijeme misliti na kapitulaciju državnih interesa Crne Gore, može samo anticrnogorska Vlada. Željeli bi premijer i apostoli da sa vrha, tj. sa pozicije predsjednika države dobiju zeleno svjetlo za svoje mračne naume. Kohabitacija počinje dijalogom, nastavlja se saradnjom, a završava se stabilnošću u društvu i državi. Ona ne podrazumijeva jednostrane odluke sadašnje većine, koja se u svojoj nadmenosti toliko zaigrala, da je na početku izigrala očekivanja svojih birača. Kohabitacija u politici znači uvažavanje, usaglašavanje i kompromis sa subjektima politike koji imaju ustavna ovlaštenja koja mora poštovati svaki iole politički pismen čovjek. Osim što su politički nepismeni, ovacijama Twitter javnosti skloni ministri, su izabrali put ustavolomitelja. A bili su pozvani da iščitaju Ustav i da budu ustavobranitelji.
Što da očekuje crnogorsko društvo od ove družine koja čini Vladu Crne Gore?
Umjesto da svi čujemo objašnjenje zašto su ambasadori nedostojni svoga poziva i na koji su način nanijeli štetu Crnoj Gori, mi smo dobili kvaziinformaciju da “samo oni znaju kakvu su štetu nanosili”. U stilu rekla-kazala pred nama se ukazala sva raštimovanost subjekata apostolata koji su najavili da će javnost biti obaviještena o svakom njihovom aktu. Ovo tajno društvo moramo moliti da izađe na scenu i udostoji publiku saznanja koje ima. Ne zamjeramo im ako isfalširaju, navikli su nas na to u kratkom roku, ali neka upoznaju javnost, konačno, o tome što imaju ili neka zauvijek ućute, kako bi crnogorski građani bili načisto kakva im je Vlada spravljena u jednoj vjerskoj zajednici, bez ijednog zajedničkoga cilja, do poniženja države Crne Gore, njenog Ustava i njenih institucija.
Pokušaj da svedu funkciju predsjednika države na protokolarnu uzaludan je i predstavlja još jedan pokazatelj nespremnosti Vlade da razumije i prihvati smisao kohabitacije kao važnog činioca u budućem funkcionisanju države. Crna Gora je država u kojoj se teži vladavini prava, a ne sječi kneževa o kojoj se dogovara na tajnim sjednicama, iz bojazni kako će javnost reagovati na takve odluke. Ko se suda javnosti boji, siguran je u pravnu nesigurnost svojih odluka.
***
URA: Đukanović blokadom sistema nastavlja sa produbljivanjem podjela
Odbijanjem da potpiše opoziv sedam ambasadora, predsjednik Crne Gore Milo Đukanović nastavlja sa produbljivanjem podjela i opstruiranjem Vlade Crne Gore u sprovođenju Ustavom određenih i naznačenih prava i nadležnosti koja se tiču vanjske politike zemlje, saopštio je generalni sekretar Građanskog pokreta URA Mileta Radovanić.
Kako je istakao, Đukanović time pokazuje da ne želi funkcionalnu kohabitaciju. ,,To govore njegova djela, prvo vraćanje zakona koje je izglasala Skupština Crne Gore na ponovno glasanje, a potom odbijanje da potpiše opoziv ambasadora. Očigledno je da mu predstavlja problem suočavanje sa realnošću – Đukanović je političar prošlosti”.
Prema riječima Radovanića, Đukanović bi više pomogao Crnoj Gori kada bi platio porez koji duguje državi. ,,To je način da pokaže privrežnost državi koju je doveo na rub siromaštva, umjesto što je pokušajima blokade sistema brani od jasno izražene većinske volje građana za promjenama”, zakljucio je Radovanić.
***
DPS: Odluka Predsjednika da ne potpiše opoziv ambasadora štiti međunarodni ugled Crne Gore
Andrija Nikolić, poslanik DPS-a u Skupštini Crne Gore:
Odluka predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića da ne potpiše Vladin prijedlog o opozivu sedam ambasadora je odgovoran državnički čin u funkciji zaštite dostojanstva i međunarodnog ugleda Crne Gore.
Činjenica da čelni ljudi nove vlasti nijesu potkrijepili dokazima svoje javne komentare o tome kako su ambasadori navodno “oštetili interese Crne Gore”, sugeriše da je riječ o političkom revanšizmu koji je nezabilježen u uporednoj praksi kada je diplomatija u pitanju.
Tome u prilog najbolje govori i ocjena šefa Odbora za evropske poslove njemačkog Bundestaga Gintera Krihbauma, koji daje zeleno svijetlo za napredak zemalja kandidata za članstvo u EU, da je ambasadorka Crne Gore u toj zemlji Vera Kuliš, predano radila na evropskom putu naše zemlje i da su apsurdne izjave o tome kako je oštetila interese Crne Gore.
Ostaće, međutim, svjedočanstvo koje će nas trajno podsjećati na bruku dijela državnog rukovodstva, kada su integritet diplomatskih predstavnika Crne Gore od zvaničnika njene države, branili inostrani zvaničnici zemalja u kojima su naše diplomate bile angažovane. Jedina istina je da nijedan od prozvanih ambasadora nije naštetio međunarodnoj reputaciji Crne Gore, koliko nova vlast, nedostojanstvenom i neargumentovanom kompromitacijom sopstvenih diplomatskih kadrova.
Dakle, ključni problem nove vladajuće većine je taj što Crna Gora ima Predsjednika dostojnog funkcije, koji je već na prvom ispitu pokazao snagu, i potvrdio da je u ovom trenutku jedina ozbiljna kopča naše države sa novom američkom administracijom, NATO-om i Evropskom unijom.
Zato, djeluje karikaturalno kada predsjednik skupštinskog Odbora za međunarodne odnose Miodrag Lekić izigrava portparola ministru vanjskih poslova, umjesto da kao bivši diplomata, poštujući uzanse nekadašnje profesije, problematizuje javnu diskreditaciju kolega, i zatraži objašnjenja od ministra zbog javnih istupa nedostojnih funkcije koju obavlja.
***
Prava CG: Šegrt slika i prilika Đukanovićevih ambasadora “od ugleda“ koje ne želi da opozove
Marko Milačić, poslanik i predsjednik Prave Crne Gore:
Jučerašnjim odbijanjem da postupi u skladu sa odlukom Vlade kojim je usvojen predlog Ministartsva vanjskih poslova o povlačenju sedam ambasadora, Milo Đukanović je još jednom pokazao da će u borbi protiv nove vlasti ići do kraja, svim mehanizmima zaostalog sistema pokušati da blokira promjene koje neminovno moraju nastupiti, u kojima će Ustav i zakone Crne Gore tumačiti DPS praksom izobličavanja istih, a sve u funkciji dobro viđene prakse prethodnog režima da po cijenu svega na pozicijama ostanu ljudi kojima je glavni zakon Milo Đukanović.
Iako je riječ o abmasadorima koji su godinama unazad medijski kompromitovani, neki od njih pred međunarodnim institucijama dovođeni u vezu sa ozbiljnim kriminalnim radnjama, o ljudima koji ni u sopstvenoj državi ne uživaju ugled, jer ga svojim radom i ponašanjem nisu zavrijedili, sve to nije dovoljno da predsjednik manjinske Crne Gore prestane sa pokušajima obmanjivanja naroda koji više ničim ne može obmanuti, naroda koji ga je na izborima već kaznio, a kazniće ga opet, za sve učinjeno i neučinjeno u trodecenijskoj tiraniji nad Crnom Gorom, u kojoj narod ne želi ništa što je ostalo od DPS-a, pa ni DPS ambasadore koje ni DPS paušalno tumačenje Ustava Crne Gore ne može zaštititi od odgovornosti za bahaćenje i zloupotrebu nad imovinom Crne Gore.
Na kakav put se spremaju poslušnici prošlog režima, eksponenti i osobe koje Đukanović naziva osobama od ugleda, najbolje pokazuje dojučerašnji ambasador Budimir Šegrt, koji je ambasadorske boje direktno zamijenio prugastim odijelom, po Đukanovićevom kredibilitetu, koji je takođe po uzusima DPS-a respektabilno predstavljao Crnu Goru, a onda sa takvog predstavljanja otišao direktno u istražni zatvor da plati za ono što je u ime Đukanovića radio i odradio, da strada za politiku čija je, po Đukanovićevim jučerašnjim riječima, osoba od kredibiliteta. Takvim putem poći će svi oni koji su zakone Crne Gore mimoilazili, a kao nagradu dobijali povjerenje šefa bivše kriminogene vlasti, a sadašnje kriminogene opozicije.
U svom pravno nespretnom tumačenju Ustavnih odredbi Đukanović je zaboravio da je zakonima razrađeno ono što je Ustavom propisano, pa i u dijelu njegovih nadležnosti, u čijoj ocjeni zaboravlja da nije dio izvršne vlasti i da se ne može upuštati u obrazloženost ili neobrazloženost mišljenja i predloga koji ga se više ni po čemu ne tiču, pokušavajući očajnički na taj način da po cijenu svega na pozicijama zadrži ljude odane njegovom odlazećem režimu.
Doba jeftinih pokušaja nadmudrivanja onih koji su ga pobijedili davno je prošlo, a što prije Đukanović to shvati poštedjeće crnogorsku i međunarodnu javnost slike najnedostojanstvenijeg gubitnika u poslednjem mandatu svog političkog života.
Kako god se Đukanović trenutno ponašao i šta god radio u cilju sabotaže narodne volje, neće mu uspjeti, jer su mu narod, nova parlamentarna većina, ali i međunarodna zajednica okrenuli leđa.
