Juče je Organizacija slijepih za Bar i Ulcinj održala panel diskusiju “Uvažavanje prava osoba sa invaliditetom u oblasti socijalne i dječje zaštite”, koja je realizovana u okviru projekta “Unapređenje samostalnog života OSI”.

“Sastanku nisu prisustvovali oni koji su najpozvaniji da učestvuju na njemu, a to su predstavnici resornog Ministarstva socijalnog staranja, koje bi trebalo da rješava izuzetno složenu problematiku sa kojom se suočavaju lica sa invaliditetom. To je postala praksa, jer ovo nije prvi događaj na koji su pozvani, a nisu došli. Poručujemo im da, konačno, odblokiraju rad ljekarskih komisija, da prestanu da iscrpljuju osobe sa invaliditetom prilikom ostvarivanja važnih prava, da prestanu da iscrpljuju službenike centara za socijalni rad, da prestanu OSI da stavljaju na stub srama, jer se veoma mali broj osoba sa invaliditetom bavi zloupotrebom prava. Postoji inflacija onih koji žele da postanu osobe sa invaliditetom i ugroze prava stvarnih lica sa ovim problemima. Prije je bilo sramota reći da ste osoba sa invaliditetom, sada to nije slučaj. Mediji sa natpisima i izvještavanjem, isključujući Radio Bar, često diskriminišu OSI i označavaju ih kao nekoga ko želi da zloupotrijebi pripadajuća prava. Mora biti jasno razgraničeno ko to čini, a ko ne, jer zbog toga su prava osoba sa invaliditetom iz dana u dan sve više ugrožena i sve teže se ostvaruju. Tome se mora stati na put. Naša borba će biti nastavljena. Nadamo se da će na narednom skupu biti prisutni oni koji donose odluke” – zaključci su sa panel diskusije koji će biti proslijeđeni Ministarstvu socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji.

“Iako danas ovdje vidimo veliki broj učesnika, pa čak i kolege iz Centra za socijalni rad iz Tivta, predstavnicu Sekretarijata za društvene djelatnosti iz Ulcinja, zaposlene u barskom centru za socijalni rad i članove nevladinih organizacija koje se bave OSI, na čemu smo veoma zahvalni, sa žaljenjem moramo konstatovati da nije došao niko iz Ministarstva socijalnog staranja, koje je resorno, nadležno za ovu problematiku, koje finansira projekat, i koji su, naravno, uredno pozvani. Žao nam je zbog toga, jer su problemi OSI u ostvarivanju socijalne i dječje zaštite iz dana u dan sve veći. Mjesecima unazad osobe sa invaliditetom podnose zahtjeve za njegu i pomoć drugog lica, ličnu invalidninu, pravo na povlasticu prilikom putovanja i druga, centrima za socijalni rad. U problemu su OSI, ali i centri za socijalni rad, jer već mjesecima ne zasijedaju ljekarske komisije i ne zna se ni kada će. Prvog jula bi trebalo da stupi na snagu Zakon o jedinstvenom vještačenju invaliditeta, a svi ovi zahtjevi, koji se vjerovatno broje hiljadama, moraju biti riješeni do tada. Drugostepeni organ, koji bi trebalo da odlučuje po žalbama u Ministarstvu, takođe ne funkcioniše. Nadamo se da će doći neko bolje vrijeme kada je ova oblast u pitanju, jer je najavljena izmjena Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti”, kazao je u uvodnom obraćanju predsjednik Organizacije slijepih za Bar i Ulcinj, Veselin Joketić.

Projekat “Unapređenje samostalnog života OSI” na panel diskusiji prezentirala je Marija Božović, sekretarka Organizacije slijepih, koja je naglasila da je njegov opšti cilj veća integracija OSI i djece sa smetnjama u razvoju, kroz unapređenje vaninstitucionalnih oblika podrške, radi poboljšanja ukupnog kvaliteta života.

O pravima iz oblasti socijalne i dječje zaštite za lica sa invaliditetom govorio je diplomirani pravnik Slavko Vučićević, koji je podsjetio da je to širok obim povlastica, od materijalnog obezbjeđenja, lične invalidnine, dodatka za njegu i pomoć, zdravstvene zaštite, troškova ishrane, jednokratne novčane pomoći, naknade roditelju ili staratelju, do raznih usluga u oblasti socijalne i dječje zaštite (podrška za život u zajednici, savjetodavno-terapijska i socijalno-edukativna usluga, smještaj, neodložne intervencije i drugo), sa posebnim osvrtom na personalnu asistenciju. On je naglasio da je postupak za ostvarivanje prava iz socijalne i dječje zaštite hitan.

O diskriminaciji lica sa invaliditetom u ostvarivanju tih prava govorio je Dragan Tepavčević, socijalni radnik. On je kazao da se brojne norme koje postoje u Zakonu ne implementiraju u praksi, ali i ukazao na paradoks – postoje usluge koje nisu definisane zakonski, ali se realizuju kratkoročno, što prouzrokuje dodatnu nesigurnost. Neke se ostvaruju djelimično, poput personalne asistencije.

“Problemi se javljaju od samog početka pokušaja ostvarivanja prava, zbog fizičke nepristupačnosti centara za socijalni rad osobama sa invaliditetom. Sa druge strane, i centri rade u neuslovnim prostorijama, prenatrpanim kancelarijama, u kojima ne postoji intiman prostor za razgovor o ličnim i, najčešće, vrlo teškim problemima OSI. Otežavajuća okolnost jeste i to što, iako je nedvosmisleno jasno da se zdravstveno stanje kod pojedinih osoba neće promijeniti, odnosno poboljšati, ostvaruju određena prava na ograničen rok, što zahtijeva ponovni odlazak na komisije, dugo čekanje i iscrpljivanje već ionako bolesnih i nemoćnih lica”, naglasio je Tepavčević.

Lica sa invaliditetom na panel diskusiji govorila su o svojim iskustvima, saopštila sugestije i predloge koji eventualno mogu pomoći u kreiranju boljeg ambijenta za OSI i rješavanju postojeće problematike.

“Dugo se čeka na ostvarivanje prava OSI, a mnogo se očekuje od najavljenog Zakona o jedinstvenom vještačenju invaliditeta, iako nismo sigurni kako će se sprovoditi u praksi. Naše iskustvo pokazuje da se veliki broj OSI plaši da će im novom zakonskom regulativom biti ukinuta neka dosadašnja prava”, izrazila je bojazan Svetlana Cicvarić iz NVO “Ekvivalent”.

Mitar Đukanović, iz Organizacije slijepih, iznio je sopstveni ilustrativni primjer u postupku ostvarivanja prava.

“Dovoljno je reći da sam zahtjev za primanje tuđe njege i pomoći podnio prije deset godina, a ostvario sam ga tek nakon tri godine od dana podnošenja. Zahvalan sam na tome, ali me žalosti što su danas problemi produbljeni. Tada su makar zasjedale komisije, a sada svjedočimo tome da ih i nema, odnosno da ne zasjedaju. Ministarstvo kasni i sa donošenjem rješenja po žalbama, što sve govori koliko teško ostvarujemo svoja prava. Reaguje se brže samo u izbornim godinama. Sprječavanje zloupotrebe prava i rješenja koja donosi zakonodavac zbog toga često idu na štetu svih, a ne samo onih koji su skloni zloupotrebi”, sa gorčinom je konstatovao Đukanović.

Milena Leković, zaposlena u barskom Centru za socijalni rad, podržala je učesnike panel diskusije, naglašavajući da su sve kritike opravdane.

“Svi se suočavamo sa istim problemima i izazovima, počev od prostornih uslova koji su i kod nas nezadovoljavajući. Sramota je reći da sa brojnim licima u invalidskim kolicima na hodniku obavljamo razgovor. Ono što jeste dobro to je adekvatan pristup našem objektu za OSI, stručan i senzibilan kadar, koji sa posebnom empatijom prilazi svim licima koja su u stanju socijalne potrebe”, kazala je Leković.

Tatjana Đinović, iz Centra za socijalni rad Tivat, u kojem čak godinu nije zasjedala ljekarska komisija, istakla je da su ulazna vrata za rješavanje složene problematike OSI o kojoj je govoreno na panel diskusiji, ne centri za socijalni rad, već ministarstva.

“Nama je veoma žao kada vidimo ko je sve ostvario pravo na tuđu njegu i pomoć, i ko je sve izjednačen u tom smislu sa vama. Trebalo bi to preispitati, kao i brojne druge povlastice”, kazala je Đinović.

U Ulcinju postoji veoma dobra saradnja lokalnih službi i civilnog sektora na putu ostvarivanja prava OSI, smatra Aldina Nikočević, sekretarka Sekretarijata za kulturu i društvene djelatnosti u našoj najjužnijoj opštini.

“Zagovornica sam te dobre saradnje, kako bismo afirmisali solidarnost, inkluziju i pristupačnost. Lokalna uprava poslednjih godina tome posvećuje značajnu pažnju. Imamo odličnu saradnju sa Centrom za socijalni rad i školama, gdje zajednički nastojimo da obezbijedimo za djecu sa posebnim potrebama adekvatan ambijent i aktivnosti, sa ciljem bolje integracije i inkluzivnosti. Zabrinjava činjenica što broj takve djece iz dana u dan raste”, kazala je Nikočević, koja je sa posebnim zadovoljstvom istakla da je juče u Ulcinju postavljen kamen temeljac za novi, uz postojeći, objekat Dnevnog centra za tu populaciju.

Projekat “Unapređenje samostalnog života OSI”, koji od 25.09.2025. godine sprovodi Organizacija slijepih za Bar i Ulcinj u partnerstvu sa NVO “Ekvivalent”, podržan je od Komisije Ministarstva socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji, u sklopu Programa za finansiranje projekata/programa nevladinih organizacija u oblasti zaštite lica sa invaliditetom za 2025. godinu.