Govorno-jezički problemi, poteškoće u pažnji i koncentraciji, hiperaktivnost i emotivna nezrelost najčešći su razlozi zbog kojih roditelji i stručnjaci predlažu odlaganje polaska djeteta u školu. Nekada rijetka pojava, danas je nešto što više ne iznenađuje. Sve je više djece sa simptomima iz spektra autizma, djece sa sniženim intelektualnim sposobnostima, a drastično raste broj onih koji govor ne razviju pravovremeno. Kako bismo razjasnili neka od brojnih pitanja roditelja čija su djeca predškolci, razgovarali smo sa Milicom Mijailović, logopedicom sa decenijskim iskustvom u kliničkoj praksi barskog Doma zdravlja.

RB/BI: Prema posljednjim podacima, više od 600 djece godišnje ne krene u prvi razred sa svojim vršnjacima. Nekada je to bilo oko 7 procenata, a danas i do 20 odsto generacije. Sve češće smo svjedoci situacija u kojima se djeci odlaže upis u prvi razred. Kakva su Vaša iskustva iz prakse?

Mijailović: Ovaj podatak ne iznenađuje nas koji svakodnevno radimo sa djecom. Moje višedecenijsko kliničko iskustvo u Baru daje mi za pravo da, upoređujući početak svoje karijere i sadašnje vrijeme, sa žaljenjem primijetim rapidan porast broja djece sa razvojnim teškoćama, bez izuzetka praćenih i kašnjenjem u govorno-jezičkom razvoju. Raste broj djece sa simptomima iz spektra autizma, djece sa sniženim intelektualnim sposobnostima, a drastično se povećava i broj onih koji govor ne razviju pravovremeno. Moja ordinacija danas je puna trogodišnjaka sa nerazvijenim govorom.

RB/BI: Koji su najčešći razlozi odgađanja upisa u školu?

Mijailović: Nemali je broj djece koja godinama prolaze kroz različite tretmane zbog svojih dijagnoza. Često se preporučuje da im se upis odloži kako bi se poboljšale sposobnosti i omogućila lakša adaptacija na školski sistem. S obzirom na to da ova djeca u svim razvojnim fazama kasnije ovladavaju vještinama, uglavnom je opravdano da im dodatna godina bude korisna.

Razlozi mogu biti i u domenu socijalne i emocionalne zrelosti. Roditelji često kažu da dijete teško podnosi razdvajanje, emotivno burno reaguje ili ne pokazuje interesovanje za boravak u kolektivu. Nerijetko čujemo i: „Mali je za školu, neka se igra još godinu“. U takvim situacijama odluka se donosi u konsultaciji sa stručnim licima.

Djeca su različita i zaista ne postoji univerzalno pravilo. Nekada je dijete rođeno na samom kraju godine, sa nepunih šest godina, dovoljno zrelo za školu, dok među starijim vršnjacima ima i onih koji to nisu. To zavisi i od bioloških datosti i od okruženja u kojem dijete odrasta. Ipak, sedma godina je, po mom mišljenju, realan period u kojem kod djece urednog razvoja očekujemo sazrijevanje svih ključnih funkcija neophodnih za usvajanje školskih vještina. Ali sistem je koncipiran tako kako jeste. Odlaganje upisa ne treba posmatrati kao „rezervni plan“, već kao jasnu i opravdanu odluku kada je to u najboljem interesu djeteta.

RB/BI: Koliki uticaj ima govorno-jezički razvoj na spremnost djeteta za upis u školu?

Mijailović: Govorno-jezički razvoj ima ogroman značaj. U ovom uzrastu očekuje se da je govor u potpunosti razvijen: da dijete koristi složene rečenice, razumije verbalne naloge, prati i učestvuje u razgovoru, odgovara na pitanja vezana za kraći tekst, razumije ko vrši radnju i nad kim se ona vrši, te da pravilno izgovara sve glasove. Dakle, govorom treba da izražava svoje misli, želje, osjećanja i da povezuje.

RB/BI: Koji su alarmantni znaci? Kada bi bez odlaganja trebalo zakazati procjenu stručnjaka?

Mijailović: Ako roditelj primijeti da dijete teško slijedi uputstva, otežano izražava svoje misli, ne pokazuje interesovanje za učenje, nedovoljno razumije pitanja, ima kratak i siromašan govor, koristi „okrnjene“ ili agramatične rečenice, nepravilno drži olovku, teško se snalazi u vremenu i prostoru ili neadekvatno izgovara glasove, ne treba odlagati posjetu logopedu. Takođe, ako je roditeljski utisak da djetetu treba podrška, to je dovoljan razlog da se zatraži stručna procjena. Pravovremenom reakcijom mnoga kašnjenja mogu se uspješno prevazići.

RB/BI: Ukoliko dijete nepravilno izgovara glasove, kada nije kasno za rad sa logopedom?

Mijailović: Problem sa neadekvatnom artikulacijom jednog ili više glasova aktuelniji je nego ikada. Danas gotovo da su izuzetak djeca koja pred školu adekvatno izgovaraju sve glasove. Većina zahtijeva logopedski tretman. Važno je pravovremeno obraćanje logopedu, jer se očekuje da djeca sa navršenih šest godina pravilno izgovaraju sve glasove.

Ovo ne znači da ih tek pred školu treba dovesti logopedu, jer je potrebno vrijeme za korekciju, naročito kada je mnogo glasova „oštećeno“. Svaki glas okvirno ima svoje vrijeme javljanja. Na primjer, lateral „L“ sazrijeva do četvrte godine, a većina predškolaca ga supstituiše sa „V“. Glasovi „K, G“ se u izgovoru učvršćuju rano, već iza druge godine. Nerijetko djeca dolaze na upis u školu sa ovakvim distorzijama, što je dosta kasno. Glasovi „S, Z, C, Dž, R“ posljednji sazrijevaju i uglavnom svaki drugi predškolac ih nepravilno izgovara.

Važno je napomenuti da nepravilan izgovor pojedinačnog ili grupe glasova nije razlog za odlaganje upisa u školu, već da se dijete uključi u logopedske tretmane, često i paralelno sa školom.

RB/BI: Šta sve podrazumijeva logopedska procjena za predškolce?

Mijailović: Logopedska procjena može značajno pomoći da se utvrdi spremnost djeteta za polazak u školu. Ona uključuje procjenu grafomotorike i govorno-jezičkog statusa, da li dijete pravilno drži olovku, precrtava oblike po modelu, prati smjer crtanja, odnosno da li je razvijena svijest o pravcu pisanja sa lijeva na desno, odozgo na dolje.

Procjenjuje se i tzv. praksija (funkcija govornih organa), kao i kvalitet izgovora svih glasova maternjeg jezika. Logoped kroz prikladne slikovne materijale procjenjuje sposobnost prepričavanja priče, bogatstvo rječnika, strukturu rečenica, poznavanje rime, orijentaciju u vremenu i prostoru, sposobnost reprodukcije pjesmice i prepričavanja omiljene priče, ovladavanje vremenima i adekvatnost gramatike. Sve ovo se očekuje da jedan predškolac usvoji.

RB/BI: Često se ukazuje na to koliko je štetna upotreba ekrana. Ima li promjena u svijesti roditelja o tome koliki problem to može napraviti djetetu u razvoju?

Mijailović: Na djecu danas jako štetno utiče prekomjerna upotreba ekrana. To je mnogo puta već rečeno, ali stvari se značajno ne mijenjaju. Mijenja se fiziologija mozga, a djeca postaju sve više zavisna. Pažnja im je kompromitovana, a loš fokus i koncentracija su direktni negativni efekti „ekranizacije“. Djeca postaju apatična ili razdražljiva kada im se ograniči upotreba telefona, socijalizacija je ugrožena, a „žive riječi“ ima sve manje. Veoma je opasno za mozak u razvoju da informacije dobija „na klik“. Rječnik je siromašniji, djeca manje poznaju bajke i generalno im se manje čita.

RB/BI: Šta preduzeti po tom pitanju? Koji je vaš savjet i poruka roditeljima?

Mijailović: Ključ je u balansu između vremena provedenog pred ekranima i vremena provedenog u kretanju i igri. Tu ključnu ulogu ima roditelj, postavljanjem jasnih granica i porodičnih rutina. Sve sam više uvjerena da je institucija porodice u velikoj krizi, a sve je međusobno povezano.

Najbolji način da roditelji pripreme dijete za školu jeste da na polazak u školu ne gledaju kao na jednokratan događaj, već kao na proces koji traje godinama. Važno je da u pravo vrijeme prepoznaju i adekvatno odgovore na potrebe svoje djece, da budu prisutni i uključeni. Ukoliko primijete bilo kakva odstupanja kod svog djeteta, odmah treba da potraže stručnu pomoć.

Roditelji bi trebalo da pokušaju da odgajaju djecu barem prve dvije godine života bez ekrana i da im pruže zdravo okruženje. Niko nije savršen, svi prolazimo kroz različite izazove u roditeljstvu, ali ono što sijemo, zaista ćemo i žnjeti. Takođe, manje je važno da se takmičimo čije će dijete bolje znati ovo ili ono, da li je krenulo u školu sa godinom odlaganja ili ne – mnogo je važnije da naša djeca ne odrastu pored nas, već sa nama. Da sjutra u školi budu superjunaci i zaštitnici svojih drugara sa teškoćama u razvoju. U tom slučaju smo i mi kao roditelji položili ispit ljudskosti.