U susret premijeri dokumentarnog filma “Svjedoci barskih stoljeća”, koja je zakazana večeras u 19 sati u Dvorcu kralja Nikole, gost Radio Bara bio je autor filma Goran Pajović, arheolog, umjetnik, osnivač i zastupnik NVU “Manoveki”.
“Proteklih, skoro godinu, radili smo na snimanju, filtriranju i montiranju dokumentalnog filma ‘Svjedoci barskih stoljeća’, koji se bavi maslinarstvom na teritoriji Bara – od najstarijih dokumentovanih početaka, kada možemo da povežemo maslinarstvo sa našim krajem, kako kroz konkretno masline (imamo više od jedne masline koje su stare makar jedan, ako ne i više milenijuma), tako i kroz neke predmete, koji bi mogli upućivati na maslinarstvo, konzumaciju maslinovog ulja ili generalno transport i trgovinu maslinama i maslinovim uljem”, objasnio je Pajović na početku razgovora što je tema filma.
U startu je, kako kaže, iz arheološkog konteksta razmišljao o tome, a potom došao na ideju da u filmu “spoji najraniji kontekst maslinarstva u Baru, od početaka do savremenog doba”.
Studiozno je, kao i u svim ranijim, krenuo u realizaciju i ovog projekta, pa će gledaoci večeras imati priliku da “posmatraju barske masline kroz prizmu lokalne arheologije, etnologije, poljoprivrede i sociologije”.
“Zvuči komplikovano, da ne kažem pompezno, ali je u suštini stvarno tako. Pritom, film je samo jedan dio malog, a u stvari velikog projekta koji je podržala Opština Bar, kroz Program za podršku nevladinim organizacijama za 2022. godinu. Ovom prilikom bih zaista zahvalio i Opštini Bar i Komisiji koja nam je dala još jednom šansu da učestvujemo i da se dokažemo, odnosno, mislim da smo se dokazali, nego da, eto, pokažemo šta znamo”, dodaje Pajović.
Dokumentarni film dio je projekta “Kvalitet maslinovog ulja između tradicionalnog i modernog”.
“Pokušali smo da, i kroz hemijsku analizu maslinovog ulja, vidimo da li je ono kvalitetnije iz savremenih načina dobijanja, ili iz nekih tradicionalnih. Pored analize za potrebe filma, uradili smo i jednu probnu stvar na koju sam zaista ponosan. Naime, jedan umjetnik iz Cetinja, vajar, uradio je repliku kamenog pila za maslinovo ulje u drugačijem materijalu od izvornog (izvorni je od kamena). On je napravio identičnu kopiju od keramike, od bijele gline, i ona će takođe premjerno biti predstavljena. Skoro da je u ‘jedan na jedan’ razmjeri rađena ta posuda i zaista podsjeća na barske stare posude za čuvanje maslinovog ulja”, otkriva Pajović.
Na početku je bilo teško doći do građe za film, ali je kasnije je kako kaže, sve išlo svojim tokom.
“Meni se hoće tako. Uđem sa nekim konceptom u realizaciju projekta ovog tipa, a onda se tokom rada dešavaju situacije koje vam se nekako sasvim otvoreno, da kažem, nameću…Ima ona narodna izreka, – ‘kako bi se ruke prepale svega onoga što vide oči u startu’. Zaista je najteže krenuti, a posle se same stvari otvaraju”, priča Pajović.
Sagovornici u filmu su dr Marija Markoč, dr Petra Zdravković, mr Mladen Zagarčanin, Ćazim Alković, Dejan Drašković, Senad Petović, Goran Banović, Mirsad Rašketić kao i novinar i publicista Željko Milović. A kako pojašnjava autor, film sastoji iz četiri segmenta.
“Prvi dio se bavi arheologijom i arheološkim kontekstom masline u Baru. Drugi, tradicionalnom proizvodnjom maslinovog ulja. Treći bi se možda mogao potpuno osvrnuti na savremenu proizvodnju, dok je posljednji dao akcenat na nešto lokalno iz savremenog perioda, direktno iz lokalne kulture. Film se završava jednom, po mom mišljenju, jakom lijepom pričom, koja u stvari ukazuje na to koliko smo mi povezani sa tim maslinjacima i maslinama koje nas okružuju”, ističe autor.
Premijera filma neće biti “klasična” jer ne želi da “sve to što radi bude nekako strogo po nekim pravilima”.
“Moja želja je uvijek, kada organizujemo nešto ovog tipa, da se Barani i svi gosti lijepo osjećaju. Moram da se zahvalim Radio Baru i Bar Infu, jer uvijek ispratite ovo što mi radimo, kao i Kulturnom centru Bar koji su zaista uvijek tu da podrže na razne načine”, zahvalio je Pajović i pozvao sve “ljubitelje masline, masinarstva i dobrog barskog duha” na večerašnju premijeru filma.
NVU “Manoveki” postoji od 2015. godine. Bave se promocijom i zaštitom kulture baštine. U prethodnom periodu uz podršku Opštine Bar i TOB nastali i dokumentarni filmovi “Pali za slobodu” (2021.) kao i “Tragovim arheološke keramike iz Bara”(2022.)
“Svi ovi projekti imaju neku sličnu poveznicu, nit. Uvijek uključuju šetnju po raznim mjestima našeg grada, odnosno lokalitetima. I zaista bude moja satisfakcija velika, kad sam u prilici da mogu da uđem u maslinjak (gdje ima 40 ili 50 stabala, koja su stara, 400-500, 1000 ili 1000 i više godina) ili da imam priliku da obiđem neke baš zaboravljene spomenike po Crmnici ili Mrkojevićima. Zatim, i da se družim sa prijateljima arheolozima u Starom gradu i imam priliku da vidim i snimim razne posude, koje kasnije prikažem barskoj publici. Uz krajnji proizvod koji dostavimo publici, kog god on oblika i medijuma bio, meni zaista bude uvijek satisfakcija dok radim na ovim stvarima”, naglašava Pajović.
On je idejni pokretač i realizator projekata, a pored arheologije između ostalog, bavi i fotografijom. Imao je i dvije samostalne izložbe fotografija “Refleksi samoće” i “ Sjene u kamenu”.
“Prva izložba je bila u Gornjem Milanovcu prije, sada već nekoliko godina, a druga prošle godine u Podgorici u jedinoj specijalizovanoj galeriji za fotografije – privatnoj galeriji ‘F64’. Ovim putem pozdravljam Deja – mog prijatelja koji je inače organizator i vlasnik. Obije su izložbe crno-bijelih fotografija. Prošlogodišnja ‘Sjene u kamenu’ bila je nekako sadržajnija. Bavila se samo samo stećcima na teritoriji Crne Gore. Inače, ‘kopka’ me pomalo – film, fotografija, pravljenje 3D modela… Pored svog osnovnog arheološkog posla, koji je primarni, radim i film i 3D rekonstrukcije. Tu je i ‘baratanje’ raznim medijima, a sve je poteklo od fotografije, tako da se nekako uvijek rado vraćam tom nekom svom izražaju”, dodaje Pajović.
Kaže i da dobar dio javnosti zamišlja arheologiju kao super zanimljiv posao ili poziv, ali u suštini nije uvijek tako.
“Tu ima dosta nekog sporog, dosadnog, krajnje sporodinamičnog posla, gdje morate da sjedite za računarom, popisujete, pravite fotografije. Nije uvijek, odnosno nije nikada u stilu Indiana Jonesa i nekog Hollywoodskog filma”, s osmjehom konstatuje.
Ima puno toga u planu za naredni period ali “za dugoročne planove uvijek je neophodno i dugoročno finansiranje”.
“Ove stvari ne mogu se raditi ‘ad hoc’. Ja prosto nisam neko ko stvari voli da ‘otalja’, nego kad nešto uzmemo da radimo, radimo studiozno, (govorim u množini, a u većini slučajeva sam ja tu ‘alfa i omega’). Volim da bude sadržajno. Nekad se malo probije rok, (nije uvijek mojom zaslugom ili mojom krivicom), ali ponekad morate čekati određeni moment, trenutak, da biste neku stvar ‘uhvatili’, u ovom slučaju kroz objektiv. Tako da, imam u planu nekoliko krupnijih stvari. Nadam se da će biti prilike da se u narednim godinama makar nešto od toga realizuje. Imam u planu veliku, vrlo sadržajnu izložbu isto kulturne baštine na teritoriji grada, ali s potpuno različitih nekih aspekata”, najavio je Pajović.
