Program čini pažljivo odabrana selekcija ostvarenja iz najnovije evropske i svjetske kinematografije. U pitanju su filmovi koji su prethodnih mjeseci obilježili najvažnije svjetske festival, od Kana do Berlina, a karakteriše ih visoka estetska i tematska relevantnost.

– Program je započeo u srijedu, 20. avgusta, projekcijom  filma “Alfa” rediteljke Julie Ducournau, dobitnice Zlatne palme, koji predstavlja snažan feministički triler ispričan kroz distopijsku viziju budućnosti.

– (21.08.) “Uskrsnuće” kineskog autora Bi Gana, čiji poetičan i vizuelno raskošan film traje gotovo tri sata, i pravo je kino-iskustvo. Specijalna nagrada žirija- Kan 25.

– (22.08.) Istorijska drama “Dva tužioca” autora Sergeja Loznice, koji se bavi pitanjima međunarodnog prava i nasljeđa Nirnberškog procesa.

– (23.08.) “Mlade majke” – najnovije ostvarenje braće Dardenne, koje ponovo donosi socijalnu tematiku u fokusu, ovog puta kroz perspektivu samohranih majki. Najbolji scenario, nagrada ekumenskog žirija – Kan 25.

– (25.08.) Francuski triler “Slučaj 137” reditelja Dominika Molla, baziran na istinitim događajima.

– (26.08) Posebnu pažnju će izazvati film “Nestanak Jozefa Mengelea” reditelja Kirilla Serebrennikova, koji na inovativan način preispituje odnos savremenog svijeta prema zločinima prošlosti.

– (27.08) Na program je film “Žao mi je, dušo” mlade američke rediteljke Eve Victor, duhovitom i dirljivom pričom o savremenim odnosima. Najbolji scenario- Sundance 25.

Selekciju zatvaramo u četvrtak, 28. avgusta, specijalnom bonus projekcijom, premijerom dugometražnog filma „Obraz“ crnogorskog reditelja Nikole Vukčevića. Programski direktor festivala u Kotbusu, Bernd Buder, opisao je kao žanrovski film prepun napetosti, bogat elementima fantastike, sa vrhunskim pejzažnim kadrovima i likovima koji bi se mogli uporediti sa „Gospodarom prstenova“. Radnja filma smještena je u period Drugog svjetskog rata u Crnoj Gori. Priča prati 36 dramatičnih sati u kojima albansko-muslimanski domaćin Nur pruža utočište hrišćanskom djetetu koje bježi od fašističkih progonitelja, suočavajući se sa teškom moralnom dilemom – da li da spasi svoj dom i porodicu ili zaštiti nepoznato dijete druge vjere i nacije.

Program ima za cilj da ponudi estetski relevantan i tematski angažovan sadržaj, u skladu sa idejom da bioskop ne bude samo mjesto zabave, već i prostor dijaloga, suočavanja i zajedničkog doživljaja.

The post Postfestum filmski program – 38. Barski ljetopis first appeared on BARinfo.

Četrdeset pet dana Bar je živio umjetnost – pozorišne predstave su bile rasprodate, a koncerti, izložbe i književne večeri privukli su brojnu publiku. Ove godine festival je nadmašio očekivanja, podigao je produkcijske i tehničke standarde i pokazao da je Bar nezaobilazna tačka kulturne mape Crne Gore i regiona.

Publika, koja je gledalište Ljetnje scene Doma kulture ispunila do posljednjeg mjesta, imala je priliku da uživa u večeri koja je spojila nostalgiju, vrhunsku muzikalnost i moderni zvuk. Novosadski Big Bend priredio je nezaboravno muzičko putovanje kroz najveće disko hitove sedamdesetih i osamdesetih godina. U bogatim, raskošnim aranžmanima, prilagođenim velikom orkestru, izveli su klasike grupa „ABBA“, „Bee Gees“, „Boney M“, kao i Donne Summer, Stevie Wondera, Michaela Jacksona, Arethe Franklin, Glorie Gaynor… Orkestrom je dirigovao Fedor Vrtačnik, a na sceni su mu se pridružili izvanredni solisti Bojana Stamenov, Nevena Reljin, Zoran Šandorov, vokalni kvartet „Disco Sisters“, te virtuoz na saksofonu Ivan Blanuš. Snažna energija sa scene prelila se na publiku koja je aplauzom nagrađivala izvođače.

Projekat „Disco opera“ uspješno spaja naizgled nespojive muzičke žanrove, donoseći jedinstveno iskustvo koje prevazilazi granice ukusa i generacija. Dirigent i aranžer programa, Fedor Vrtačnik, nije krio oduševljenje atmosferom i reakcijama publike, naglašavajući koliko mu znači nastup u Baru.

„Stvarno se osjećam kao kod kuće. Svaki put kada dođemo u Crnu Goru, doživljavamo to kao da smo stigli u svoj grad. Ovaj program smo koncipirali tako da nas sve zajedno vrati u prošlost – u romantičan, kreativan period stvaranja disko muzike. Mislim da smo uspjeli da probudimo emocije, uspomene i sjećanja na neka ljepša vremena“, kazao je Vrtačnik otkrivši da je najveći izazov bio upravo izbor pjesama, jer je disco era bila nevjerovatno bogata različitim stilovima i kvalitetnim hitovima.

„Sedamdesete su bile period bunta protiv tada dominantne rok muzike, ali i doba nevjerovatnog muzičkog stvaralaštva. Disko muzika je tada bila provokativna i progresivna, a mi danas imamo desetine podžanrova. Naš bend se odlučio da program nagne ka fanku, jer nam je to prirodnije i bliže jazzu, ali nismo mogli da zaobiđemo ni velike svjetske hitove koji su obilježili to doba.“

Među njima su se našle i pjesme legendarnog sastava „Earth, Wind & Fire“, poput „September“ i „Fantasy“, koje su, prema riječima Vrtačnika, bile među najzahtjevnijima za izvođenje.

Te numere su, prema riječima dirigenta, „prava muzička remek-djela i predstavljale su izazov i za nas kao orkestar. Ipak, upravo su one dale posebnu snagu cijelom koncertu“, smatra Vrtačnik posebno istakavši značaj saradnje sa vrhunskim vokalnim interpretatorima i instrumentalistima.

Kvalitetna selekcija solista doprinijela je i uspjehu projekta.

„Imamo bogatu mrežu spoljnih saradnika i radimo na više različitih projekata istovremeno. Naš Big Bend trenutno ima čak osam koncertnih programa, a kruna tih projekata je saradnja sa Zdravkom Čolićem na simfonijskom programu, koji, takođe, diriguјem. Za nas je važno da pratimo trendove i da publici ponudimo dinamične, inovativne koncerte.“

Novosadski „Big bend“ već priprema novi projekat pod nazivom „Showtime“, koji će predstaviti hitove osamdesetih i devedesetih godina. Premijera se očekuje 4. septembra u Novom Sadu, a najavljuju i turneje širom regiona.

„Već smo snimili tri autorska albuma, a sada radimo na ideji da četvrti bude posvećen obradama klasične muzike u jazz maniru. To će biti izazovan, ali i uzbudljiv projekat, jer želimo da spojimo klasičnu tradiciju i savremeni zvuk“, zaključio je Fedor Vrtačnik.

Iako je zvanični dio okončan, „Barski ljetopis“ narednih osam dana nastavlja da živi kroz filmski postfestum. Od 20. do 27. avgusta, u Ljetnjem bioskopu Doma kulture, biće prikazivana s pažnjom birana ostvarenja evropske i svjetske kinematografije, nagrađivana na najvećim festivalima.

The post Disco opera za kraj 38. Barskog ljetopisa – spektakl vrhunske muzike, energije i nostalgije first appeared on BARinfo.

Riječ je o zapisima prvog etabliranog novinara Bara, čovjeka čiji su tekstovi postavili grad na mapu Crne Gore i Jugoslavije, a koji je, iz dana u dan, bilježio u dnevnom listu „Politika“ dešavanja nakon razornih zemljotresa 1968. i 1979. godine.

Knjiga iz prve ruke oživljava dva najtraumatičnija događaja iz života Bara u XX vijeku, od prvih katastrofalnih udara, preko svjedočanstava o nadljudskoj borbi preživljavanja u nemogućim uslovima, kroz opise prispijeća prve pomoći pristigle od naroda širom SFRJ, do analiziranja postignutog u obnovi i analiziranja urađenih grešaka u tom procesu.

Posebno su značajni zapisi o zemljotresu iz 3. novembra 1968, o kome se gotovo ništa nije pisalo u crnogorskoj publicistici. Kako su Bar i Ulcinj, dva najteže pogođena grada, bili u zapećku jugoslovenske države, bez saobraćajnih i ekonomskih kapaciteta da bi se na njih obratila pažnja, tako su tekstovi Božidara Miloševića u „Politici“, uz stalne apele za pomoć, bili ključni da se promijeni odnos zajednice i počne prijeko potrebna obnova.

Smatra se da se o zemljotresu od 15. aprila 1979. godine uglavnom sve zna, ali ovo djelo to demantuje na sasvim konkretan način. Prva vijest o katastrofalnom zemljotresu, 15. aprila 1979. godine, bila je upravo Boškova, nepunih sat vremena nakon kobnog udara. Čitava zemaljska kugla saznala je ono što je Milošević javio – smrt, razaranja, pustoš – sve su veze bile prekinute, pa se odlučio da to saopšti putem radio-telegrafske stanice. Knjiga prati period od te prve vijesti do 15. aprila 1981, kada objavljuje reportažu iz novopodignutih stanova.

Ovo je druga knjiga dragocjenih novinskih zapisa Boška Miloševića, još jedan kamen u zidu kulture sjećanja grada i regiona. Izdavači su, kao i u slučaju prvog toma, barska izdavačka kuća „Mediteran Multimedia“ i Fondacija koja nosi ime poznatog novinara.

Moderator promocije biće novinar Radomir Petrić, a o knjizi će govoriti dr Zoran Živković i Željko Milović.

***

Božidar Boško Milošević (Bar, 1937 – Bar, 1994) na sebe je skrenuo pažnju efektnim novinarskim tekstovima sa crnogorskog primorja, koje je sredinom šezdesetih objavljivao u „Pobjedi”. Nedugo zatim počeo se javljati člancima u beogradskoj „Politici”, da bi 1968. godine postao stalni saradnik najuglednijeg jugoslovenskog dnevnog lista za područje Ulcinja, Bara, Budve i Kotora. Postao je tako dopisnik „Politike” iz najmanjeg mjesta u kojem je novina imala svog čovjeka – Bar je tada brojao tačno 3840 stanovnika.

Prva vijest o katastrofalnom zemljotresu, 15. aprila 1979. godine, bila je upravo Boškova, nepunih sat vremena nakon razorne katastrofe. Taj mu je novinarski podvig donio Godišnju nagradu „Politike” 1979. godine. Nakon što je 15. aprila utkao sebe u svjetsko novinarstvo, dva dana kasnije je dao nemjerljiv doprinos barskom, pomažući u nastanku lokalne radio stanice – Radio Bara. Za požrtvovani rad odlikovan je Ordenom rada sa srebrnim vijencem 1980. godine. Nagradu za životno djelo Udruženja novinara Crne Gore primio je 1987. godine. Godinu dana kasnije uručena mu je i Posebna nagrada „Politike” za višegodišnje izvanredne rezultate u radu i doprinos unaprjeđenju kompanije. Miloševićevi prsti bili su nezaobilazni u formiranju dva najznačajnija barska kulturna festivala – „Festivala pod Starom maslinom” i „Barskog ljetopisa”.

The post Večeras promocija knjige Zemljotresi – novinski zapisi Boška Miloševića first appeared on BARinfo.

Čakalovićev umjetnički opus prepoznatljiv je po spoju figuracije i fantastike. Umjetnik se izražava kroz crtež, slikarstvo i eksperimentalne forme koje kombinuju više medija. Izložba u Baru ne donosi samo pregled Čakalovićevog stvaralaštva iz posljednje četiri godine, već i jedan broj slika koje su bile izložene na njegovoj samostalnoj izložbi u Podgorici 2021. godine. To su djela koja nose duboku, misaonu refleksiju o savremenom čovjeku, njegovoj etici i borbi za očuvanje autentičnosti u svijetu prenatrpanom informacijama.

U intervjuu za “Pobjedu” Čakalović govori o simbolici pustinjske orhideje, ulozi imaginacije, kao i o tome kako vidi položaj empatije u eri tehnologije.

POBJEDA: Kako biste opisali “Pustinjsku orhideju”?

ČAKALOVIĆ: Kroz naziv “Pustinjska orhideja” htio sam da prikažem vrijednosti koje su sve dalje i izolovanije od nas. Dakle, ne radi se konkretno o biljci, nego o ljepoti, umjetnosti, pravim vrijednostima i najviše o etici koja je sve više zapostavljena i djeluje kao neka biljka koju morate tražiti u nečemu pustom i dalekom, jer su se ispred vas namnožile stvari koje zamagljuju percepciju.

POBJEDA: Radovi koje ste predstavili na izložbi u Baru dio su ciklusa “Genesis” koji govori o modernoj Evi koja nosi USB umjesto ploda spoznaje. Kako publika reaguje na ovakvu simboliku?

ČAKALOVIĆ: Uglavnom publika ima pozitivne reakcije, primijetio sam da mnogima zagolica maštu i da često priđu sa svojim viđenjem, što meni često odgovara jer na taj način podstičemo jedno zajedničko polje za konverzaciju.

POBJEDA: Vaš opus je prepoznatljiv po figuraciji sa elementima fantastike. Što Vas privlači tom spoju realnog i imaginarnog?

ČAKALOVIĆ: Imaginacija je neizostavni dio svakog umjetnika. To je ono dijete u nama. Nekada je telefon bio imaginacija, a sada je realnost, tako i ja imam potrebu da djelove imaginarnog svijeta kombinujem sa realnim, što negdje doživljavam kao igranje, kao preoblikovanje i manifestaciju određenih misli i stanja.

POBJEDA: Koliko Vam je važan vizuelni utisak figure (pogled, pokret, izraz) u odnosu na poruku koju ona nosi?

ČAKALOVIĆ: Važan je onoliko koliko želim da prikažem atmosferu. Figure nemaju neki veliki pokret, više su statične, ali se dinamika oblika, forme, teksture, linije, površine odvija na njima.

POBJEDA: U djelima se često bavite odnosom čovjeka i tehnologije. Kako vidite današnji trenutak – ko koga oblikuje?

ČAKALOVIĆ: Opet čovjek čovjeka, putem tehnologije. Sama tehnologija je značajna i korisna za čovječanstvo, ali je upitno ko je i za kakve ciljeve koristi. Npr. socijalne mreže su proizvod nekoga ko je znao što želi da postigne i kakav uticaj da izvrši, a tehnologija je samo alat za postizanje cilja.

POBJEDA: Kažete da informacija reprogramira čovjeka i njegovu dušu. Da li mislite da smo već prešli granicu povratka u tom procesu?

ČAKALOVIĆ: To je široko polje i jako je diskutabilno, jer mislim da i dalje postoje ljudi koji se dobro brane od udara raznoraznih informacija koje uporno žele da reprogramiraju njihove individualne stavove i način života.

POBJEDA: Što mislite – da li tehnologija dovodi do gubitka empatije ili samo mijenja oblik njenog izraza?

ČAKALOVIĆ: Mislim da određene grane tehnologije mogu da dovedu do mijenjanja načina ponašanja čovjeka, samim tim mogu da dovedu do gubitka empatije zbog raznoraznog sadržaja na koje um vremenom postaje imun umjesto da reaguje kako se očekuje od normalnog bića.

POBJEDA: Selektor bARS-a Željko Milović je, otvarajući izložbu, kazao da Vas publika u inostranstvu možda bolje poznaje nego domaća. Kako to komentarišete?

ČAKALOVIĆ: Mislim da je prije svega mislio na publiku iz našeg rodnog grada, jer podgorička publika je imala priliku da se sretne sa mojim radovima na samostalnim izložbama u Muzeju i galerijama i Centru za kulturu Ribnica prije četiri godine. Druga stvar je ta što ja pripadam grupi umjetnika koja pravi samostalne izložbe svakih četiri do pet godina. Još jedna bitna stvar je što sam osoba koja ne voli pretjerani publicitet i eksponiranje, pa zato nijesu mogli ni da budu u toku sa svim dešavanjima vezano za mene, ali sam im na kraju priredio jedno lijepo iznenađenje. Sve se desilo u pravo vrijeme.

The post Marko Čakalović: Digitalno doba dovodi i do manjka empatije first appeared on BARinfo.

Aleksandar Bečanović je istaknuta je figura crnogorske kulture. Objavio je pet zbirki poezije (Ulysses’ Distance, Being, The Pantry, Places in the Letter, Preludes and Fugues), zbirke kratkih priča (I am Waiting, What Will Happen Next, Obsession) i romane poput Arcueil — koji mu je donio Evropsku nagradu za književnost.

Pored toga, autor je dviju knjiga filmske teorije, uključujući Genre in the Contemporary Cinema, i urednik je monumentalnog Lexicon of Film Directors Dugogodišnji je filmski kritičar i saradnik Vijesti.

„Hitchcock i Marnie“ predstavlja izuzetno duboku i detaljnu analizu Hitchcockovog filma Marnie (1964), jednog od njegovih najsloženiijih ostvarenja . Knjiga s više od 250 ilustracija razlaže film kadar po kadar, iznosi hermeneutička čitanja i istovremeno smješta Marnie u širi kontekst rediteljeve estetike i starog Hollywooda.

Promocija pod moderacijom nagrađene filmske kritičarke Maje Hamel Bogojević obećava analitičko veče o odnosu teorije i umjetnosti, autorovom pristupu filmskoj estetici i univerzalnosti teme slobode, sedukcije i psihologije koju Marnie donosi. Bečanović kroz ovu knjigu pokazuje ne samo erudiciju, već i sposobnost da Hitchcockov opus učini razumljivim i uzbudljivim i za širu publiku.

The post Hitchcock i Marnie kroz Bečanovićevu prizmu: kadar po kadar, misao po misao first appeared on BARinfo.

Kroz sudbinu crnogorske princeze Ksenije, članice dinastije Petrović, protkana je priča o egzilu, gubitku državnosti, kulturnog identiteta i istorijskog kontinuiteta malog naroda. Predstava je snažno emotivna, ali i politički aktuelna, otvarajući pitanja koja su danas jednako važna kao i u vrijeme njenog prvog izvođenja.

Uloge tumače Varja Đukić, Ana Vučković, Dejan Ivanić, Izudin Bajrović, Gorana Marković, Aleksandar Radulović, Jelena Laban, Slobodan Marunović, Dušan Kovačević, Ana Vujošević i Lazar Đurđević. Poseban kuriozitet predstavlja činjenica da su Varja Đukić i Slobodan Marunović igrali i u originalnoj verziji prije 31 godinu (Đukić je igrala princezu Kseniju iz mlađih dana, a Marunović gospodina Vukmanovića).

Varja Đukić ističe da je rijetkost u glumačkom svijetu vratiti se istom dramskom tekstu nakon toliko vremena. „Prva verzija igrala se na Cetinju, što je priči dalo posebnu sugestivnost. Tamo su Petrovići živjeli, tamo su njihovi dvorci, tamo je kralj Nikola otvorio pozorište. Tada je komad nosio duh kulturne renesanse i ponosa na nasljeđe, uprkos gubitku državnosti nakon Prvog svjetskog rata. Danas, u drugačijem društvenom kontekstu, priča nosi i ton nesporazuma oko jezika, kulture, istorije, crkve, državnosti“, kazala je Đukić dodajući da se promijenio i emotivni ton, te da je tada princezu igrala s osjećajem nade i kulturnog ponosa. „Sada je osjećaj više obojen žalom, jer svjedočimo eroziji samopoštovanja i osporavanju svega što čini identitet Crne Gore. Crna Gora je istorijski bila spremna da se oružjem brani od prijetnji, a danas svjedočimo drugačijim, složenijim i tišim oblicima ugrožavanja, kroz medije, politiku i centre moći. Važno je da zadržimo plemenite vrijednosti i principe koji pripadaju našoj tradiciji i kulturi“, smatra Đukić.

Glumica naglašava i značaj „Barskog ljetopisa“ u svojoj karijeri, od uloge Kosare u prvoj festivalskoj sezoni, u režiji Slobodana Milatovića, preko „Hasanaginice“ u Starom Baru u režiji Branislava Mićunovića, do sadašnje uloge na Ljetnjoj sceni Doma kulture. „Ti ambijenti su bili čudesni. Publika ovdje zna da prepozna i cijeni priču“, kazala je Đukić.

Slobodan Marunović smatra da je komad devedesetih imao i edukativnu i simboličnu ulogu. „Govorio je o skrivenim dijelovima naše istorije, o egzilu Petrovića, o borbi Crnogoraca da povrate državnost, da reafirmišu svoje dinastije i hiljadugodišnji kulturni kontinuitet. Vjerujem da je i ta predstava doprinijela atmosferi koja je vodila referendumu 2006. godine. Danas, kada se ponovo osjećaju pokušaji destabilizacije, ova tema se sama od sebe nameće. I dalje ima misionarsku ulogu u našem društvu“, istakao je Marunović koji je jedan od osnivača „Barskog ljetopisa“, uz 11 premijera na ovom festivalu – od „Ljetopisa Popa Dukljanina“ i „Gorskog vijenca“ do „Hasanaginice“, „Dvije kristalne čaše“, „Jakov grli trnje“… Za njega je barski festival poseban prostor, „mjesto koje je u najtežim vremenima Crne Gore okupljalo ljude dobre volje i zdravog razuma“.

Proces rada, kako navodi Marunović, bio je dublji i zreliji nego prije tri decenije. „Rediteljka Radmila Vojvodić sada dolazi s ogromnim iskustvom, a i mi smo sazreli kao ljudi i umjetnici. Predstava je dobila novu dimenziju promišljanja i osjećanja onoga što izgovaramo. Emocija je ostala jednako snažna, jer se radi o našoj domovini Crnoj Gori, što nas sve veže na poseban način”.

Publika je, prema riječima glumaca, bila u potpunoj tišini i koncentraciji tokom izvođenja, a aplauz na kraju bio je znak dubokog doživljaja i razumijevanja. „Takva tišina je znak da su svi bili unutra, u priči, od prvog do posljednjeg trenutka i znači mnogo više od frenetičnog aplauza“, zaključila je Varja Đukić.

Predstavu je dramaturški oblikovao Božo Koprivica, dok su kostimografija, scenografija i muzika djelo Borisa Čakširana, Marije Kalabić i Žarka Mirkovića.

The post Princeza Ksenija od Crne Gore – priča o egzilu i identitetu first appeared on BARinfo.

Izložbu je otvorio istoričar umjetnosti Miljan Živković, izražavajući zadovoljstvo lakoćom plovidbe morima emocija kojima Dijana interpretira slobodu kroz posebnost dodira. „Na tom putovanju prostranstvima ukrašenim spokojem, ova simbioza ciklusa, uvezana mistikom, kreirala je dimenzije koje koegzistiraju kao istovremeno dovoljne i prijeko potrebne“, kazao je Živković ističući da autorka svoje svjetove izdvaja kroz detalje, mikrofragmente, razvijajući iz tih čestica vječnosti čitave svjetove koji srastaju u cjeline čije tišine odzvanjaju vodom i planinama, a čiju toplinu i predanost budno nadgleda mjesec, vanvremenskom ulogom koja svemu što vidimo i doživljavamo ustupa note mistike.

„Dijanino i naše, poput svakog putovanja u slobodu, najveće je od ljudskih nastojanja. Spoznaja okolnih fenomena na tom putu dešava se gotovo spontano, kao urođeno. Poput leta koji definiše postojanje ptica. Tim razumijevanjem, spoznajom, kao vrsti nam je garantovano blagostanje u kome se, suočeni sa svime što priroda jeste, ne izdvajamo ni najmanje već, naprotiv, sopstvenu bit odlučno baziramo na tihom suživotu. Na srži postojanja svega što se nađe pod suncem. Tamo gdje se dešava rađanje, gdje se stvara oslonac, gdje se krila i ruke bezbrižno šire i stupaju u slobodno kretanje univerzumom, rađa se neodoljiva želja za dodirima“, istakao je Živković, zaključujući da crtežom kao pečatom zabilježbe životne misije, ali i dodirima koji su izronili iz davanja tušem, perom ili akvarelom, Dijanini postulati, uvijek obgrljeni prirodom u svim svojim oblicima i stanjima, podsjećaju da disanje slobode punim plućima „obilježava naše vrijeme na zemlji na najljepši od načina“.

Dijana Lazović je rođena 1984. godine na Cetinju. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Milanu, u klasi profesora Itala Bressana. Članica je Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore od 2015. godine. Iza sebe ima više od petnaest samostalnih i brojne grupne izložbe u zemlji i inostranstvu, a njen umjetnički rukopis prepoznat je po suptilnoj lirici crteža i kolorita.

The post Umjetnost slobode i prirode u završnici likovnog programa Ljetopisa first appeared on BARinfo.

Inspirisana temama prirode, slobode i unutrašnjih duhovnih pejzaža, Dijana Lazović gradi autentičan vizuelni jezik u kojem se spajaju emocija i misaoni sadržaj. Kroz ciklus radova rađenih kombinovanom tehnikom (akvarel, tuš, akrilik), umjetnica istražuje transcendentalni odnos čovjeka i prirode, stvarajući kompozicije koje odišu blagim pokretima, fluidnošću i tihom ekspresijom.

Dijana Lazović je rođena 1984. godine na Cetinju. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Milanu, u klasi profesora Itala Bressana. Članica je Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore od 2015. godine. Iza sebe ima više od petnaest samostalnih i brojne grupne izložbe u zemlji i inostranstvu, a njen umjetnički rukopis prepoznat je po suptilnoj lirici crteža i kolorita.

Publika Barskog ljetopisa biće u prilici da osjeti dodire slobode kroz prizmu savremenog crnogorskog likovnog stvaralaštva,  senzibilnog, autentičnog i duhovno inspirisanog.

The post Izložba Dijane Lazović zaokružuje Likovnu selekciju Ljetopisa first appeared on BARinfo.

Djelo objavljeno prošle godine u izdanju Kulturnog centra Bar tematizuje mitsko mjesto Šangri-La kao utopijsko kraljevstvo koje čuva mudrost čovječanstva. Kroz priču o glavnom junaku, koji se priprema za odlazak na to mjesto, autor uvodi čitaoce u emotivnu i nostalgičnu priču protkanu ličnim i društvenim sjećanjima iz svog okruženja. Razgovor sa autorom romana moderirao je dr Milun Lutovac.

Selektor bARSa Željko Milović je u uvodnom dijelu istakao da je Savo Markoč stvorio priču koja miješa izopštenu realnost sa stvarnošću Bara i dijelom opštine u kojoj živi, te da je jedan od rijetkih barskih pisaca koji vješto balansiraju između mašte i realnog svijeta. Posebnost Markočevog stvaralaštva potvrđuje i činjenica da se na bARS programu pojavio dva puta za pet godina, sa dvije potpuno različite knjige.

Za Miluna Lutovca, roman “Kofer za Šangri-La” je priča o odrastanju, smjeni generacija, promjenama i preplitanjima, vjesnik novog književnog izraza na domaćem terenu. “Svako novo čitanje otkriva novi svijet. Knjiga je hrabra i iskrena, otklon od nečega čime smo ‘okupirani’ kad je u pitanju književno stvaralaštvo kod nas, a Markoč se nameće kao pionir dugo očekivanog postmodernizma u Baru”, istakao je Lutovac.

Inspiraciju za Šangri-La autor nosi još iz djetinjstva, pod uticajem američkog fantastično-avanturističkog filma “Izgubljeni horizont”.

“Posebno pamtim scenu kada glavni junak proviruje između dva brežuljka i otkriva zelenu dolinu Shangri La – zemaljski raj kroz koji protiče rijeka. Iako sam ga gledao na crnobijelom televizoru, vidio sam jasno zelene boje te doline, a tu sliku čuvam u sebi i danas”, rekao je Markoč.

Roman, prema riječima Markoča, “možemo nazvati autobiografskim iako je prilično dekorisan fikcijom”. “U romanu se prepliću stvarno, realno proživljeno sa fiktivnim djelovima, ali možda je tamo, gdje je naizgled najviše fikcije, u stvari najviše onog realnog, pravog i obrnuto”.

Likovi su upečatljivi i vezani za svoje nadimke – Pino, koji je ime dobio po mirisu kolonjske vode, komšija Đoko koji ima veze sa bengalskim tigrovima, Mojaš udbaš, neobična Đina, mantildžija iz „špageti vesterna“ i Lili… Jedino je glavni junak bez imena. On je, jednim dijelom, sam autor.

Struktura romana je takva da je pisan u deset slika, a autor ga opisuje kao “patchwork novel”.

“Svaka od slika je zakrpa kao dio mozaika, a kada su se spojile, dobio sam simpatičnu dolamu sa prednjom i zadnjom stranom, naramenicama, džepovima i dugmadima”, pojašnjava Markoč.

Roman prikazuje provinciju, strah od nepoznatog i promjena, ali i nježne slike iz djetinjstva – majku, miris hljeba, uz veoma upečatljiv prizor zelenih skakavaca u hodniku barske bolnice dok se glavni junak oprašta od oca.

“Markočevo novo štivo obiluje upečatljivom leksikom koja, ilustrujući lokalni ambijent, poseže za univerzalnim dimenzijama dotičući se onoga što nalazimo kod Džojsa, Prusta i drugih velikih pisaca”, istakao je Lutovac.

Na pitanje kako bi zainteresovao čitaoce za svoj novi roman, Savo Markoč poručuje: “Tražite svoj Šangri-La prije nego što on nađe vas.“

Kuriozitet večeri bio je što je promocija održana na Dan svetog Lovra, hronotop prisutan u čitavom Markočevom opusu.

Veče je muziciranjem na gitari oplemenio Đorđe Milovanović.

***

Najava programa na Barskom ljetopisu za narednu sedmicu:

Ponedjeljak, 11. avgust, LIKOVNI PROGRAM, 21.00, Galerija “Velimir A. Leković”, Izložba crteža “Uvijek sa prirodom  (Dodiri slobode)“ Dijane Lazović

Utorak, 12. avgust, POZORIŠNI PROGRAM, 21.30, Ljetnja scena Doma kulture “Vladimir Popović Španac”, “Princeza Ksenija od Crne Gore – Izgnanička tugovanka iz doma Petrovića”, CNP

Srijeda 13. avgust, KNJIŽEVNI PROGRAM, 21.00, Plato Doma kulture “Vladimir Popović Španac”, Promocija knjige „Hitchcook i Marnie“ Aleksandra Bečanovića, Moderatorka: Maja Hamel Bogojević

Četvrtak, 14. avgust, MUZIČKI PROGRAM, 21.00, Ljetnja scena Doma kulture “Vladimir Popović Španac”, Koncert “Vasil Hadžimanov benda”

Subota, 16. avgust, POZORIŠNI PROGRAM, 21.30, Ljetnja scena Doma kulture “Vladimir Popović Španac”, PREMIJERA “Predmet Medeja”, CNP i JU Kulturni centar Bar

Nedjelja, 17. avgust, POZORIŠNI PROGRAM, 21.30, Ljetnja scena Doma kulture “Vladimir Popović Španac”, REPRIZA “Predmet Medeja”, CNP i JU Kulturni centar Bar

The post BLJ/bARS – Markoč: Tražite svoj Šangri-La prije nego što on nađe vas first appeared on BARinfo.

Savo Markoč rođen je 1963. godine u Baru. Završio je Nastavnički fakultet u Nikšiću, odsjek za Engleski jezik i književnost. Kratko je radio kao nastavnik, dok je veći dio radnog vijeka proveo u nekoliko pomorskih agencija. Kasnije je otkrio ljubav prema kamenu i pisanju kratkih priča. Živi i radi u Baru.

Do sada je objavio zbirke kratkih priča „Kula od sjećanja i druge priče“ (2018), „Priče sa zapadne strane“ (2021) i prerađeno izdanje prve zbirke pod naslovom „Kula od sjećanja“ (2021).

„Kofer za Šangri-La“ je njegov prvi roman, objavljen 2024. godine u izdanju Kulturnog centra Bar.

Markoč je dobitnik prve nagrade na Međunarodnom festivalu kratke književne forme u Zatonu 2023. godine u kategoriji kratke priče, kao i druge nagrade na konkursu Ministarstva ekonomskog razvoja Crne Gore za najljepšu kratku priču 2023.

Roman „Kofer za Šangri-La“ tematizuje mitsko mjesto Šangri-La kao utopijsko kraljevstvo koje čuva mudrost čovječanstva. Kroz priču o glavnom junaku, koji se priprema za odlazak u Šangri-La, autor uvodi čitaoce u emotivnu i nostalgičnu priču protkanu ličnim i društvenim sjećanjima iz svog okruženja.

Moderator razgovora je dr Milun Lutovac.

The post BLJ / bARS: Večeras (nedjelja) promocija knjige Sava Markoča first appeared on BARinfo.