Odlazak u Sjedinjene Američke Države i prilika da nastupi u svjetskoj metropoli predstavljaju za Benisu nezaboravno iskustvo.

„Pred nastup sam imala veliku tremu, ali svirala sam dobro i sve je lijepo prošlo. Želim da se zahvalim predsjedniku Opštine Bar Dušanu Raičeviću, koji je podržao moj odlazak u Njujork. Drago mi je što sam imala priliku da Bar i Crnu Goru predstavim na najljepši način. Nakon nastupa dobila sam poziv da krajem decembra sviram i u Parizu“, kazala je Benisa.

Ona je odmalena bila okružena muzikom i pjesmom. Kako kaže njena majka Elvira, koja se i ovog puta pobrinula za njen stajling na nastupu, Benisa je talenat naslijedila od oca Damira, poznatog barskog muzičara.

„Od početka je klavir bio moj izbor. Prve muzičke korake napravila sam uz profesoricu Zoricu Vučeljić, a kada sam upisala muzičku školu nastavila sam u klasi profesorice Ljubinke Knežević. Kompoziciju ‘Fountain in the Rain’ Williama Gillocka, sa kojom sam se takmičila, birala sam zajedno sa profesoricom Anom Vukazić, kojoj sam veoma zahvalna na svim savjetima i podršci. Kada sam snimila kompoziciju, nisam očekivala da ću osvojiti prvo mjesto, ali ona je vjerovala u mene i govorila mi da ja to mogu“, istakla je Benisa i dodala da svakodnevno vježba klavir oko dva sata.

Njenu ljubav prema muzici, veliki trud i posvećenost potvrđuju i nagrade koje je, pored ove, osvojene na takmičenju IYMC u Atlanti, tokom protekle školske godine dobila i na međunarodnim takmičenjima mladih pijanista u Trebinju i Tivtu.

Osim klavira, Benisa u muzičkoj školi pohađa i časove solo pjevanja u klasi profesorice Aleksandre Vojvodić Jovović, za koju takođe ima samo riječi hvale.

„Ništa mi nije teško. Časovi teku lagano i zanimljivi su. Nastavnica je posvećena i fino radi sa svojim đacima. Traži da se fokusiram na pjevanje i da sve bude precizno. Pripremam se i za takmičenja iz solo pjevanja“, dodala je Benisa.

Njene vokalne sposobnosti publika je imala priliku da čuje i u drugačijem muzičkom žanru. Prije tri godine snimila je obradu pjesme „Durmitore, pitaj Lovćen“ Dijane Hazirović, uz pratnju Ljuba Markovića na harmonici i Senada Dreševića na klavijaturi.

Muzika nije jedina umjetnost u kojoj se ova mlada Baranka ističe. Prošle godine osvojila je drugo mjesto na likovnom konkursu povodom Dana nezavisnosti Crne Gore.

„Nacrtala sam naš svjetionik na Marini i dodala prepoznatljivo drvo masline. Kada su mi rekli da sam osvojila drugo mjesto, bila sam iznenađena jer to uopšte nisam očekivala“, prisjeća se Benisa kroz osmijeh.

I pored brojnih vanškolskih aktivnosti, ne zapostavlja redovne školske obaveze. Iako joj je muzičko omiljeni predmet, a matematika najteža, uspijeva da pronađe balans.

„Kada se vratim iz osnovne škole, obično odem u muzičku školu ili se malo odmorim. Kasnije, kada svi krenu da spavaju, ja se iskradem i učim dva-tri sata“, otkriva Benisa.

Drago joj je što su svi ponosni na nju i što se raduju njenom uspjehu.

„Svi su mi iz osnovne i muzičke škole bili velika podrška. Pored roditelja i sestara Sofije, Rialde i Anete, najveću podršku pružaju razredna Milanka Nedović i najbolja drugarica Sanela Slaković“, dodaje Benisa.

U slobodno vrijeme voli da crta, sluša muziku na YouTubu ili provodi vrijeme sa drugaricama.

„U budućnosti sebe vidim kao profesoricu klavira koja bodri svoje đake i koja nije previše stroga. Ako ne to, onda bih voljela da budem nastavnica muzičkog“, kaže Benisa.

Za kraj razgovora ova svestrana djevojčica uputila je poruku svim vršnjacima „da vjeruju u sebe, da nikad ne odustaju i da pronađu svoj pravac kojim bi mogli da se bave.“

The post Benisa u SAD nastavila niz uspjeha first appeared on BARinfo.

U disciplini solo flauta, I kategorija, učenik Arkadij Argirov – klasa profesorice Suzane Pepđonović osvojio je I mjesto sa 97 bodova, dok je Matvej Šabalin – klasa profesorice Tamare Stijepović, takođe, osvojio I mjesto sa 97 bodova.
U disciplini kamerna muzika, II kategorija, duo flauta Arkadij Argirov i Matvej Šabalin (duo ArgMat) osvojio je I mjesto sa 95,2 boda, čime su postali najuspješniji učenici iz Crne Gore, kako u solo tako i u kamernoj kategoriji.

Profesorica Suzana Pepđonović i Arkadij Argirov

“Festival Sirmium Music Fest je međunarodnog karaktera, sa dugom tradicijom i visokim ugledom, a ove godine okupio je učesnike iz Crne Gore, Srbije, Slovenije, Rusije, Sjeverne Makedonije i Kine. Korepetitorsku podršku učenicima pružile su profesorice Nikoleta Strugar i Ana Vukazić”, navodi direktroica ŠOMO, Danka Popović.

Profesorica Tamara Stijepović i Matvej Šabalin

Uspjesi učenika nastavljeni su i na međunarodnoj sceni. Na takmičenju International Youth Music Competitions (IYMC), održanom u martu 2026. godine u Atlanti (SAD), učenik Arkadij Argirov osvojio je Grand Prize, najveće priznanje u svojoj kategoriji (uzrast od 10 do 13 godina).
“Prepoznat kao izuzetno talentovan i muzikalno zreo za svoj uzrast, Arkadij se predstavio zanimljivim i zahtjevnim programom. On pohađa klasu profesorice Suzane Pepđonović, dok je korepetitor bila profesorica Nikoleta Strugar. Kao kruna ovog velikog uspjeha, učenik i profesori pozvani su da u avgustu nastupe na koncertu nagrađenih u Njujorku, u maloj sali čuvene koncertne dvorane Carnegie Hall”, sa ponosom ističe Popović.

Ovi rezultati, kaže ona, predstavljaju ponos škole i snažnu potvrdu kvaliteta pedagoškog i umjetničkog rada.

“Upućujemo čestitke Arkadiju i Matveju na izvanrednim rezultatima, umjetničkoj zrelosti i posvećenosti kojom su dostojno predstavili svoju školu i sredinu. Posebno priznanje pripada njihovim profesoricama Suzani i Tamari, čiji stručan i predan pedagoški rad oblikuje mlade umjetnike, kao i korepetitorkama Nikoleti i Ani, čija muzikalnost, podrška i saradnja daju važan pečat svakom uspjehu. Neka vam ovi rezultati budu podstrek za nove umjetničke domete i još veće scene koje vas očekuju”, zaključuje direktorica ŠOMO.

The post Arkadij i Matvej ponovo zablistali na međunarodnoj muzičkoj sceni first appeared on BARinfo.

Veče je proteklo u svečanoj i emotivnoj atmosferi, uz pažljivo osmišljen program koji je spojio umjetnost, nauku i tradiciju. Poseban pečat događaju dala je pijanistkinjaAna Vukazić, čije su interpretacije doprinijele eleganciji i ugođaju večeri, dok su posjetioci imali priliku da se upoznaju sa najboljim što crnogorsko maslinarstvo danas nudi.

Manifestaciju je otvorio predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević, ističući da takmičenje iz godine u godinu bilježi rast i potvrđuje sve značajniju ulogu maslinarstva u Crnoj Gori.

„Ove godine imamo rekordan broj učesnika, sa više od 44 uzoraka maslinovog ulja, što jasno pokazuje da maslinarstvo kao grana bilježi kontinuiran napredak. Posebno raduje činjenica da je procenat proizvodnje ekstra djevičanskog maslinovog ulja porastao sa 15 na 35 odsto. Sa druge strane, naši maslinari su se odvažili i uzeli učešće I na mnogim međunarodnim takmičenjima, zabilježili sjajne rezultate i potvrdili da je kvalitet maslinovog ulja iz godine u godinu sve bolji “, kazao je Raičević.

On je podsjetio i na značaj Kuće maslina kao centra edukacije i promocije kvaliteta maslinovog ulja, ali i na uspjehe ostvarene u prethodnom periodu, uključujući zlatnu medalju za proizvod „Mirovica“ na međunarodnom takmičenju u Njujorku.

Državni sekretar u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Krsto Rađenović, naglasio je simbolički i kulturni značaj masline za Crnu Goru.

„Maslina nije samo poljoprivredna kultura, ona je simbol trajanja, strpljenja i povezanosti čovjeka sa zemljom. Upravo zato događaji poput ovog imaju poseban značaj. Spoj inovacije i tradicije je put kojim treba da idemo kako bismo dodatno unaprijedili kvalitet i prepoznatljivost naših maslinovih ulja, ne samo u region, već i šire. Ministarstvo poljoprivrede ostaje posvećeno pružanju kontinuirane podrške ovom sektoru kroz podsticajne mjere, edukaciju i promociju domaćih proizvoda. Naš cilj je jasan, a to je snažno, konkurentno i održivo maslinarstvo koje će biti ponos Crne Gore“, poručio je Rađenović.

U okviru edukativnog dijela programa, promovisana je monografija „Oleotehnologija – Savremeni pristupi proizvodnji i kvalitetu maslinovog ulja“, autorke dr Marije Markoč, koja je istakla da ovo djelo nije samo njen autorski rad, već rezultat zajedništva, povjerenja i podrške koju je osjetila tokom procesa stvaranja. 

„Ovu knjigu posvećujem, prije svega, maslinarima Crne Gore, ljudima koji strpljivo i dostojanstveno stvaraju kvalitet koji nas predstavlja u svijetu. Posvećujem je i svojim kolegama iz Kuće maslina sa kojima dijelim viziju, odgovornost i vrijedan rad kao temeljne vrijednosti naše male a, ipak, velike priče“, kazala je Markoč.

Ona je naglasila da upravo kvalitet proizvoda i posvećenost proizvođača potvrđuju značajan napredak crnogorskog maslinarstva.

„Kvalitet kojem smo svjedočili ove godine, kao i pažnja posvećena pakovanju i prezentaciji proizvoda, potvrđuju ozbiljan iskorak našeg maslinarstva na svjetskoj sceni. Iako mala, Crna Gora je izuzetno vidljiva na toj mapi“, poručila je ona.

Govor je zaključila emotivnom porukom, upućenom maslinarima i samoj Kući maslina:

„Ovu knjigu ostavljam svom brataniću Iliji kao nasljeđe, ali i kao obavezu da čuva i razvija ono što smo započeli. A ti, Kućo maslina, koja imaš dušu široku kao naše more, da nas sve zagrliš i okupiš ovako u miru i ljubavi, najljepša pričo našeg grada koja tek ispisuje stranice života, srećan ti rođendan. Da si nam vječna kao naša Crna Gora.“

U nastavku večeri upriličena je dodjela nagrada najboljima u više kategorija. U kategoriji proizvoda od maslinovog drveta, zlatnu medalju osvojio je Goran Banović za izradu stola, dok su srebrne nagrade pripale Olav Olive Wood MNE i Antico Olive, a bronzana Filipu Jovoviću.

U kategoriji kozmetičkih proizvoda od masline i maslinovog ulja, zlatne medalje osvojili su „Ela Magic“ za sapun od maslinovog ulja i Uljara Lučka za melem od maslinovog ulja, dok su srebrne nagrade pripale „Tim SK“ za Scrub olive and Sea rituals i „Olivemontu“ za sapun od maslinovog ulja.

Kada je riječ o prehrambenim proizvodima, zlatom su nagrađeni Lindita Sukali za namaz od masline i Argella Montenegro za kozji sir sa maslinama, dok su srebrne medalje dodijeljene Uljari Lučka za ekstrakt od lista masline i Argelli Montenegro za kravlji sir sa maslinama.

Specijalna nagrada i zlatna plaketa za razvoj oleoturizma dodijeljena je kompaniji Olive Queen, kao jedne od važnijih usluga koje naš grad može da ponudi.

Najveće interesovanje izazvala je glavna kategorija, a to je kvalitet ekstra djevičanskog maslinovog ulja, u kojoj su dodijeljene bronzane, srebrne i zlatne medalje velikom broju proizvođača, potvrđujući visok nivo konkurencije i kvaliteta.

Dobitnici bronzane medalje su: Brahim Duraković, Samir Duraković, Haris Međedović, Miško Đakonović, Muhamet Perazić, Maestral Hotels and Casinos, Edin Petović i Uljara Lučka za ulje „Harmony“

Srebrne medalje dodijeljene su: Stevu Davidoviću, Mariji Džajović, maslinjacima Baletić, Kristini Ivezić, Uljari Lučka, Filipu Jovoviću, Black Mountain Co, Aladinu Karastanoviću, Fahrudinu Haveriću, Milanu Pejanoviću, Đoku Ivetiću, Borislavu Banoviću i Luki Miranoviću.

Zlatom su nagrađeni: Rusto Ljuljković, Stevo Davidović, Keković & Co, Adrian Perović, 13. Jul Plantaze, Uljara Lučka, Radivoje Sekulić, Lazar Medigović, Ivan Ilić, i Milan Markolović.

Posebna priznanja pripala su Stevu Davidoviću za najbolje monosortno ulje od sorte levantinka, kao i Radivoju Sekuliću za najbolje ulje sa dominantnim udjelom žutice.

U ukupnom plasmanu, treće mjesto osvojio je Ivan Ilić za višesortno maslinovo ulje, drugo kompanija „13. jul Plantaže“ sa maslinovim uljem Premium selection, dok je titulu apsolutnog pobjednika ponio Milan Markolović za maslinovo ulje „Bartulanka“.

Markolović nije krio zadovoljstvo priznanjem, ističući da je bavljenje maslinarstvom porodična strast.

„Za nas je bavljenje maslinarstvom jedno prelijepo iskustvo u kom svi porodično uživamo, a ovakve nagrade i priznanja su veliki podsticaj za dalje. Želim svim maslinarima uspješnu novu maslinarsku sezonu i nadamo se da će biti puno dobrih i zdravih plodova“, kazao je on.

Manifestacija MNEOOC 2026. u Starom Baru još jednom je potvrdila da Crna Gora zauzima sve vidljivije mjesto na svjetskoj mapi proizvodnje kvalitetnog maslinovog ulja.

The post Manifestacija MNEOOC 2026. održana u Kući maslina first appeared on BARinfo.

„Izuzetna mi je čast i zadovoljstvo što ću otvoriti V Državno takmičenje srednjih muzičkih škola u Kotoru. Kao bivši đak škole ‘Vida Matjan’, ovaj nastup za mene ima posebnu simboličku i profesionalnu vrijednost, jer predstavlja povratak u sredinu koja je značajno oblikovala moj muzički i umjetnički identitet. Raduje me što ću svojim nastupom doprinijeti obilježavanju događaja od izuzetnog značaja za afirmaciju mladih talenata i budućih umjetnika”, kazala je za Radio Bar i Bar Info, pijanistkinja.

Ana Vukazić je crnogorska pijanistkinja, čiji umjetnički rad objedinjuje izvođaštvo i autorsko stvaralaštvo. U fokusu njenog djelovanja nalazi se istraživanje odnosa između muzičkog nasljeđa i savremenog umjetničkog izraza, kroz originalne kompozicije, aranžmane i multimedijalne projekte.

Muzičko obrazovanje započela je u Baru. Srednju muzičku školu „Vida Matjan“ u Kotoru završila je u klasi prof. Gracijele Ćatović, nakon čega je diplomirala na Fakultetu muzičke umetnosti u Prištini (Zvečan). Specijalističke studije završila je na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu, a trenutno je studentkinja master studija na Muzičkoj akademiji na Cetinju.

Autorka je više djela za klavir, u kojima elemente tradicionalnog muzičkog nasljeđa transformiše u savremeni pijanistički jezik, stvarajući prepoznatljiv lični stil. Posebno se bavi afirmacijom crnogorskog muzičkog stvaralaštva kroz izvođenje djela domaćih autora. Kroz svoje projekte i koncertne programe aktivno doprinosi promociji crnogorske muzičke kulture na međunarodnoj sceni. U svom umjetničkom radu razvija autorske koncertne koncepte u kojima spaja tradiciju, savremenu muziku i multimedijalni izraz, istražujući mogućnosti savremenih umjetničkih praksi. Njene kompozicije i projekti realizovani su u okviru različitih umjetničkih manifestacija i festivalskih programa.

Kao solistkinja, klavirska saradnica i članica kamernih ansambala aktivno koncertira u zemlji i inostranstvu (Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Amerika, Japan). Dugogodišnjim pedagoškim radom doprinosi razvoju mladih muzičara, a njeni učenici ostvarili su značajne rezultate na državnim i međunarodnim takmičenjima u zemlji i inostranstvu (Srbija, Bosna i Hercegovina, Sjeverna Makedonija, Albanija, Austrija, Italija, Francuska, SAD). Istovremeno, njen umjetnički rad usmjeren je ka približavanju klasične muzike savremenoj publici i povezivanju tradicije sa novim umjetničkim kontekstima.

Nakon nastupa na Svjetskoj izložbi “Expo 2025” u Osaki, gdje je predstavila Crnu Goru programom posvećenim afirmaciji crnogorske muzike i sopstvenog stvaralaštva, takav umjetnički koncept donosi i pred publiku u Kotoru koncertom pod nazivom „Zvuci nasljeđa – između tradicije i savremenog izraza“.

The post Pijanistkinja Ana Vukazić otvara Peto državno takmičenje srednjih muzičkih škola first appeared on BARinfo.

Učešće na EXPO-u veliki je uspjeh za svakog stvaraoca, a za Anu, kako je kazala za Radio Bar i Bar info, to je bilo ostvarenje sna.

Iako pratimo njen rad, prvi put smo je ugostili u Radio Baru, kada nam je prenijela utiske, ne samo o referentnoj svjetskoj izložbi i svom nastupu, već i o kulturi Japana, njihovom odnosu prema umjetnosti, ali i životu, načinu življenja i funkcionisanja.

Vukazić: Još sumiram utiske, jer vratila sam se tek prije nekoliko dana, i sigurno ću još dugo biti pod snažnim impresijama. Učešće na EXPO-u, jeste privilegija, ali i velika odgovornost, jer predstavljamo svoju zemlju, kulturu, umjetnost, ne samo sebe i svoj rad. Za mene je ovo iz više razloga ostvarenje sna. Pratila sam ovu manifestaciju, ne samo 2021. godine kada je održana u Dubaiju, već i 2015. u Milanu, kada sam kao posjetilac, vidjela kako izbliza izgleda taj prestižni događaj. Vodili smo učenike na takmičenje u Milano i boravak tamo, koleginica Jelena Dobrković i ja smo iskoristile da obiđemo EXPO, koji se upravo u tom periodu održavao. Posjetile smo crnogorski paviljon, koji je bio fascinantan, mislim da smo te godine osvojili i značajnu nagradu. Ti snažni utisci bili su razlog da ubuduće pratim što se dešava i gdje se održava ova manifestacija. Naravno, poželjela sam da i ja učestvujem, jer je nevjerovatno što se sve izdešava u jednom danu, i koliko je pozitivna razmjena energije, iskustava, saradnja između umjetnika na EXPO-u.

RB/BI: Kada uporediš EXPO u Milanu i Osaki, kako ti to izgleda?

Vukazić: Možda sam sada više emotivna i neobjektivna, ali Osaka i EXPO su mi izgledali grandiozno, kao i zemlja Japan, koja djeluje nestvarno. Sve to je dobilo jednu drugačiju, dublju notu, a jedan utisak je isti – nevjerovatno što sve možemo vidjeti i doživjeti u jednom danu. Nisam stigla da posjetim sve paviljone, gužve su ogromne, satima se čeka na ulazu, ali uspjela sam da vidim španski, jer smo pratili neka dešavanja koja se tiču flamenka, paviljon Italije, za koji se čeka do sedam sati da biste ušli, jer su oni donijeli, gotovo sve svoje najznačajnije znamenitosti – slike poznatih umjetnika i skulpture. Za Japance je sve to vrlo značajno, jer su imali priliku da vide najviše domete italijanske umjetnosti u svojoj zemlji, da ne putuju u Italiju. Paviljon Saudijske Arabije, takođe, je grandiozan i nestvaran (sagrađen od specijalnog kamena, sa video animacijama koje su tako dobro urađene, da dok ih gledate imate utisak da ste u toj zemlji) pružio nam je priliku da vidimo kako će EXPO izgledati 2030. godine u toj zemlji, jer će Rijad biti domaćin narednog puta. Oni su već završili pripremu, sagradili objekat, koji izgleda kao neki drugi univerzum, galaksija. U blizini crnogorskog paviljona, predstavile su se Slovenija, Hrvatska, Slovačka, Izrael, Panama, Urugvaj, San Marino, a njihovi predstavnici prisustvovali su mom koncertu, koji se dešavao dva dana i pogledali sve što je naša zemlja pripremila.

RB/BI: Kako je izgledao crnogorski paviljon?

Vukazić: Slično kao arabijski, sagrađen je u crnom kamenu, imali smo video animacije na kojim je publika mogla da vidi sve naše prirodne ljepote. Publika je animirana i time što je mogla da degustira naša vina i tradicionalne proizvode. Ljudi su se vraćali više puta kod nas, i od početka EXPO-a, taj prostor je obišlo tri miliona posjetilaca, što je značajna cifra, a dnevno na ovu manifestaciju dođe i obiđe paviljone do 200.000 ljudi.

RB/BI: Kako si se ti predstavila, kako je bio koncipiran nastup, i kakve su reakcije?

Vukazić : Ja sam, prije svega, zahvalna što me Crna Gora uvrstila u program i pružila prliku da nastupim na jednoj tako značajnoj manifestaciji. Osjećam dodatnu zahvalnost i sreću što smo na Nacionalnom danu Crne Gore, nastupali nas nekoliko umjetnika – operska pjevačica Tamara Rađenović, poznati gitarista Miloš Karadaglić koji su umjetnici međunarodnog renomea, i ja Moram se zahvaliti Opštini Bar koja je značajno podržala moj odlazak u Japan. Što se tiče programa, počeću od dolaska i prvih dana, kada smo održali press konferenciju kojom smo dodatno zaintrigirali publiku za naš program i dali Japancima uvid što će moći da čuju i dožive u našem paviljonu. Uz koncert, mogli su da vide i muzičke razglednice, koje sam, takođe, radila u saradnji sa Opštinom Bar i mojom NVO, tako da smo i vizuelno privukli publiku, koja je upoznala sve naše prirodne ljepote. Što se tiče muzičkog dijela, koncert sam otvorila svirajući kompoziciju klasičara, japanskog autora Hajime Okumura, koja ima njihov tradicionalni ritam. To je kod japanske publike izazvalo dodatno divljenje i zahvalnost, jer smo im na taj način, kao zemlji domaćinu, ukazali poštovanje. Nakon toga, svirala sam crnogorsklu muziku, kompozicije čiji sam ja autor i šest numera iz ciklusa koji se zove “Crnogorska bajka”, koji sam radila sa mojim divnim prijateljem Veljkom Ivanovićem. Interesantno je da smo “Crnogorsku bajku” premijerno izveli na Barskom ljetopisu. Cijeli taj koncept stavio je akcenat na crnogorsko stvaralaštvo i prezentaciju, kroz video spotove (koje je radio Dejan Senić i njegova “Bubulj” produkcija) naših prirodnih i kulturno – istorijskih znamenitosti. “Bajka” je rađena po uzoru na klasičnu muziku, a ritam je specifičan i bio je posebno interesantan Japancima, jer se prožimaju različiti tonovi i ritmovi – sedam osmina, devet osmina, ali muzika je, zapravo, moderna, savremena. Moje autorske kompozicije, definitivno, rađene su po uzoru na klasičnu muziku i harmonski i kada je struktura u pitanju. Nastupala sam dva dana, ali u jednom danu imala sam dva koncerta, što znači četiri nastupa. Između su bile pauze, koje smo iskoristili za slikanje sa publikom. Japanci su pokazali izuzetno uvažavanje, a razmjena energije i komunikacija sa njima, na mene je ostavilo snažan utisak.

RB/BI: Koliko je za tebe bilo izazovno, pa i teško, svirati u takvom ambijentu, sa puno ljudi koji cirkulišu u svakom momentu, jer poznato je da pijanisti zahtijevaju mir i koncentraciju dok nastupaju?

Vukazić: To je bio zanimljiv segment, jeste bilo veoma izazovno, iako su oni tihi i nisu glasni kao mi. Dodatno otežavajuće je bilo što je scena postavljena u samom centru paviljona, što znači da je publika bila svuda oko mene, na što nisam navikla, i bilo je veoma izazovno za fokus i koncentraciju. Ali, uspjela sam, a oni su kao publika, takođe, veoma koncentrisani, prate svaki detalj, autorov emotivni naboj, do tehničkih pojedinosti i preciznosti, koja im je veoma bitna i to mnogo poštuju. Za njih je ta vrsta muzike prestiž, ona je dio njihovog obrazovanja i kulture, tako da cijene, ne samo izvođaštvo, nego i kulturu druge zemlje.

RB/BI: Provela si skoro dvije nedjelje u Osaki. Da li si uspjela da obiđeš njihova kulturološki značajna mjesta i stekneš bolji uvid u kulturu, duh nacije, njihov način i poimanje života, koji je nama uvijek bio veoma zanimljiv?

Vukazić: Od samog ulaska u zemlju, ono što morate primjetiti jesu neuobičajena tišina i mir, harmonija koja vlada. To je nešto što vas u startu obuzme. Začuđujući su njihova disciplina i način ophođenja, počev od saobraćaja, ponašanja u metrou, na ulici, što je sve zanimljivo, posebno za nas koji dolazimo iz zemlje gdje u tom smislu vlada haotična situacija, jer smo prilično bučni i temperamentni. Oni izuzetno poštuju i pisana i nepisana pravila. Kod njih se, na primjer, ne razgovara u metrou, mirno se čeka red da uđete u lift, pređete ulicu, u trgovinama, naprosto, svugdje. Mogu reći da se brzo priviknemo na taj red i način funkcionisanja. Imala sam vremena da, osim Osake, obiđem Kjoto, Mjanmaru, dva nevjerovatna grada u kojima možemo veoma dobro upoznati njihovu kulturu i način života.

RB/BI: I, kakvi su tvoji utisci o tome i što je za tebe bilo posebno upečatljivo?

Vukazić: Definitivno, to su njihovi hramovi, koji upravo odišu tim mirom, staloženošću, u duhu su njihovog zena, a ta energija se širi, pa se ne osjeća samo tu, nego svuda, kao što sam kazala, na ulici, u saobraćaju, svim javnim objektima. Ispričaću jedan zanimljiv detalj koji mnogo govori o kulturi Japanaca i njihovom poštovanju prema drugim nacijama i kulturama, ali i umjetnosti. Moj prijatelj i ja obišli smo jedan hram u Osaki. Gospođa koja je tamo radila provela nas je kroz cijeli objekat, pričala o njegovom istorijatu i značenju, a kada je čula da ću ja svirati na EXPO-u, bila je oduševljena i drugog dana je došla da prisustvuje koncertu. Ta zahvalnost, primjetila sam, usađena je duboko u njihovom DNK kodu.

RB/BI: Da li si bila u prilici da uspostaviš još neke kontakte, možda, i buduću saradnju?

Vukazić: Na EXPO-u je toliko ljudi, komunikacije, da je to bilo normalno. Na početku, kada smo organizovali press konferenciju, bio je Nacionalni dan Slovenije, kada su oni imali svoj program, nastup njihovih umjetnika, koji su donijeli i prezentirali slovenačku kulturu. Mi smo bili kod njih, a oni su nam uzvratili posjetu kada je bio moj koncert, ne samo umjetnici, već sportisti i svi slovenački građani koji su bili tu, došli su u naš paviljon.

RB/BI: Kakve su bile reakcije u tvom gradu, kolektivu, od strane prijatelja, na tvoj nastup, koji zaista, predstavlja veliki uspjeh? Vidjeli smo da se oglasila Srednja muzička škola u Kotoru, koju si pohađala.

Vukazić : Ja se, zapravo, do zadnjeg momenta nisam oglašavala da ću da idem u Japan, jer sam se plašila hoće li sve organizaciono i u drugom smislu proteći kako treba, a pripreme su rađene mjesecima unaprijed. To znači da se saznalo za to tek kada sam otputovala i kada su mediji objavili vijest. Bilo je to prilično iznenađenje za sve, ali divno su reagovale moje kolege, nekadašnji moji profesori, a posebno sam polaskana reakcijom mog profesora iz Srednje muzičke škole u Kotoru, koji je sada na čelu te institucije, Mihajla Lazarevića. Svi su oni bili ponosni zbog mene, i to mi mnogo znači.

RB/BI: Da li je tvoje učešće na EXPO-u, vraćam se tome, rezultiralo nekom konkretnom saradnjom, jer to je mjesto gdje se, kao što si kazala, razmjenjuju iskustva, upoznaju druge kulture i umjetnici, uspostavljaju kontakti?

Vukazić: Jeste, to će se tek realizovati. Ovaj nastup je za mene vrhunac u dosadašnjoj karijeri, vjerujem da će donijeti još niz lijepih koncerata, da ću imati još mnogo prilika da prezentiram svoj rad, umjetnost i kulturu naše zemlje.

RB/B: Kakvi su dalji planovi, u drugim segmentima –  kako teče tvoj pedagoški rad u barskoj Muzičkoj školi?

Vukazić: Sada ću potpuno da se fokusiram na školu. Čekaju nas brojna takmičenja, naporan rad. To je jedan iscrpan proces, i za nas i za učenike. Uz rad, potrebno su veliko strpljenje, odricanje, tako da ćemo u tom smislu sada već napraviti planove, zacrtati ciljeve, i stremiti da ih ostvarimo. Već u decembru očekuju nas online takmičenja, a na proljeće, uživo, učešće na brojnim festivalima takmičarskog tipa. Moj nastup u Japanu je svakako, bio podsticajan i za njih, pokazuju interesovanje i radoznalost da čuju kako je sve to izgledalo. Ja vjerujem u svoje učenike, kolege koji marljivo rade, i sigurna sam da rezultati i u ovoj školskoj godini neće izostati, uprkos tome što je potrebno mnogo za učešće, a još mnogo više da bi osvojili nagradu na nekom međunarodnom takmičenju. Imamo puno talentovane i radne djece, a svi dosadašnji uspjesi pokazuju kako se i koliko radi u našoj muzičkoj školi. Uvijek smo u samom vrhu, na svakom međunarodnom takmičenju.

RB/BI: Imaš i sopstvenu NVO. Kada je osnovana, sa kojim ciljem, i kakvi su planovi u tom domenu tvog angažovanja?

Vukazić: “Muzika instrumentalis” je osnovana 2018. godine, upravo sa ciljem da afirmiše, prije svega, klasičnu muziku, mlade umjetnike, na čemu ćemo posebno raditi u budućnosti, kao i objedinjavanju naše kulture, istorije i muzike. Do sada smo realizovali muzičke razglednice koje smo predstavili u Japanu. Htjela sam da počnem od Sutomora, gdje sam rođena i živim, pa smo snimili prvo tvrđavu Tabija, Haj Nehaj, Ratac, a zatim Stari Bar, Virpazar. Dejan Senić je sve uradio tako dobro da to izgleda spektakularno. Sljedeći projekti ticaće se mladih ljudi, umjetnika, i afirmacije klasične muzike nešto modernijeg zvuka. Naporedo nastavljam da stvaram svoje autorske kompozicije, dajem maksimum od sebe, i to je nešto što me trenutno najviše preokupira i ispunjava. Taj put je u početku bio veoma skroman, stidljivo sam mu pristupala i više pomagala drugim muzičarima, ali sam se kroz taj rad pronašla i napravila tranziciju, tako da sada izvodim i svoju muziku. Cilj mi je da u budućnosti imam cjelovečernji koncert svoje, autorske muzike. U tome mi je mnogo pomogao rad na “Crnogorskoj bajci” i, uopšte, saradnja sa drugim umjetnicima raznih žanrova.

RB/BI: Da li to znači da kada stvaraš muziku, iskoračiš iz oblasti klasike i radiš kompozicije obojene modernim tonovima?

Vukazić: Volim da eksperimentišem i zađem u druge sfere. Imala sam lijepu saradnju sa Momčilom Zekovićem Zekom iz Perpera. To je bila prva konekcija koja me odvela u autorski rad i stvaralaštvo, nakon toga i sa našom, barskom grupom Vis Bež i rad, koji smo već pominjali, na “Crnogorskoj bajci”, sa mojim prijateljem Veljkom Ivanovićem.

RB/BI: Da li imaš u planu još nekog umjetnika sa kojim bi voljela da sarađuješ, da uradite neki zajednički projekat, jer se sve češće spajaju različiti instrumenti, naizgled nespojivi, prave se veoma atraktivni i prijemčivi programi za publiku?

Vukazić: Da, svakako, neću još otkrivati konkretno, ali ono što mogu reći jeste da nas takva saradnja, bar mene, dodatno oplemeni, pruži neke nove vidike i navede da drugačije pristupamo klasičnoj muzici, jer publika je danas željna, ne samo onog šturog sviranja i programa, već da je dodatno animiramo video materijalom, možda i nekom naracijom, jer onda to bude kompletan i jedinstven umjetnički ugođaj i doživljaj.

RB/BI: Gdje je danas mjesto klasične muzike? Rekla si da je na neki način treba modernizovati, osavremeniti, da bi bila slušanija. A, da li smijemo u potpunosti zanemariti i preoblikovati tu vrstu, rekla bih, vrhunske muzike i umjetnosti?

Vukazić: Ne, nikako. Klasična muzika svuda, pa i u Crnoj Gori ima publiku. To govori i posjećenost koncerata te vrste na brojnim festivalima – Kotor Art, Barski ljetopis, Grad teatar Budva, ali klasična muzika doživljava malu transformaciju, o čemu opet govore mnogi poznati svjetski umjetnici, koji su iskoračili iz okvira, isključivo, publika – izvođač. Naravno, izvođaštvo je uvijek na vrlo visokom nivou, kako god interpretirali program, ali savremeni umjetnici se prilagođavaju trendovima. Oni to rade i putem društvenih mreža, snimanjem video spotova. Dakle, klasična muzika ima danas razne vidove prezentacije, što je dobro.

RB/BI: Koji su tvoji omiljeni kompozitori kojima se najviše baviš?

Vukazić: To jeste malo teško pitanje, odnosno odgovoriti na njega. Svakako da uvijek imamo prioritete, ali i faze, u zavisnosti od toga kako se osjećamo. U jednom periodu ja sam se pretežno bavila epohom klasike, Betovenom, Mocartom, Hajdnom, bila sam fascinirana njima. Onda je došla faza romantizma, Šopen, Šuman, a kasnije me privlačila muzika XX vijeka, u zavisnosti, kako sam kazala, kako se osjećate, ali i kako se razvijate. Mislim da, ipak, mom senzibilitetu odgovara XIX vijek, nekako sam vezana za Šopena i Šumana, to je period koji najviše volim da istražujem. Sada pripremam završni dio master studija, i bavim se Skrjabinom. To je za mene interesantno polje koje istražujem i drugačije je, ali se, naravno, oslanja na Šopena. Otvorilo mi je neke potpuno nove horizonte kada je muzika u pitanju. Interesantno je da je i Skrjabin volio da istražuje, upotrebljavao je svjetlosne efekte i imao niz drugih ideja koje, nažalost, nije uspio da realizuje, jer je prerano preminuo. I tada je postojao “svjetlosni klavir” koji je on želio da prezentuje, ali želim da naglasim da su i kompozitori dalekih epoha bili vizionarski nastrojeni, nisu bili vezani samo nastupom koji podrazumijeva publiku, instrument i izvođača, nego su željeli nešto dodatno da pruže i da građane jače privuku i približe muzici koju su stvarali.

RB/BI: Reci nam na kraju, koliko je potrebno sebe dati muzici da bi se postizali zapaženi rezultati?

Vukazić : Ne stoprocentno, već trista posto se morate dati muzici . Ona, i umjetnost uopšte, traže veliku žrtvu, odricanje, i interesantno je da je to ono što Japanci prepoznaju, poštuju i dive se tome. Oni su svjesni koliko je truda, rada i žrtvovanja potrebno da biste bili uspješni, i to veoma cijene. Takav njihov pristup nas dodatno motiviše. To sam osjetila i doživjela sada u Osaki. Rad podrazumijeva više sati svakog dana, ne samo za instrumentom, već se moramo posvetiti istraživanju – čitanju novih partitura, novih sadržaja, osmišljavanju drugačijeg pristupa muzici, slušanju nove, stare muzike, praćenju savremenih, modernih izvođenja. Sve je to moja svakodnevica.

RB/BI: Hvala na razgovoru i puno uspjeha.

Vukazić: Hvala Vama, nadam se da se uskoro vidimo nekim drugim, lijepim povodom.

***

Intervju sa Anom Vukazić možete čuti sjutra, u utorak 14. oktobra, poslije 10 sati na programu Radio Bara u emisiji “Sunčanom stranom ulice”

The post Ana Vukazić – snažne impresije sa EXPO 2025 i zemlje izlazećeg Sunca first appeared on BARinfo.

“Vukazić je pred japanskom publikom nastupila dva dana, a njeni koncerti izazvali su veliko interesovanje posjetilaca.

Crnogorska pijanistkinja je pored svojih kompozicija, između ostalog, izvela i djelo “Ondo no Funauta” japanskog kompozitora Hajime Okumura.

Vukazić je izrazila zadovoljstvo i zahvalnost Paviljonu Crne Gore zbog prilike da nastupi u Osaki.

“Veliko mi je zadovoljstvo što sam imala priliku da nastupim pred japanskom publikom i dam doprinos izuzetnoj prezentaciji Crne Gore na ovom prestižnom događaju. Učešće na Svjetskoj izložbi Expo predstavlja veliku čast i odgovornost za svakog umjetnika. To je prilika da se kroz umjetnost prikaže kulturni identitet i kreativni potencijal zemlje pred međunarodnom publikom. Nastup u Crnogorskom paviljonu doživljavam kao poseban trenutak u karijeri i mogućnost da savremeni muzički izraz povežem sa tradicijom i duhom prostora iz kojeg dolazim”.

Prema podacima koje su saopštili organizatori EXPO je u prethodnih šest mjeseci posjetilo preko 26 miliona posjetilaca, dok je njih više od 3 miliona posjetilo prostor Commons C u kojem se Crna Gora predstavila pod sloganom “Slavimo zajedništvo”.

“Svjetska izložba EXPO 2025 Kansai Osaka, završava se 13. oktobra”, navodi se u saopštenju PR Službe Vlade Crne Gore.

The post VIDEO: Koncert Ane Vukazić u Osaki na Svjetskoj izložbi EXPO first appeared on BARinfo.

Publika je, u prekrasnom ambijentu amfiteatra u Starom gradu Baru, kroz obrade tradicionalnih pjesama „Milica jedna u majke“, „Sejdefa“, „Šetajući pored Ljubovića“, „Crna Goro, zemljo mila“, kao i autorskih „Igra“ i „Nostalgija“, imala priliku da osjeti spoj klasične forme i savremenog muzičkog izraza, oslonjenog na nasljeđe crnogorske muzičke tradicije. Klavirska pratnja bila je povjerena pijanistkinji Ani Vukazić.

Slaven Knezović je izrazio posebno zadovoljstvo što je, nakon dugog niza godina, priredio solistički violinski koncert, iako je, kako je naglasio, u tom smislu bio aktivan, ali kroz studijske aranžmane i komercijalnu muziku.

„Ovo je moj ozbiljniji povratak umjetničkoj muzici, a kompozicije koje smo večeras čuli naći će se i na albumu koji nosi naziv kao i ovo veče – ʼZa sva vremenaʼ“, istakao je Knezović dodajući da mu je izuzetno drago što je kao domaćin koncerta uvažio kolege iz Bara i Herceg Novog.

Knezović je, pri koncipiranju koncerta, imao u vidu činjenicu da klasična muzika, nažalost, gubi trku sa raznom komercijalnom muzikom i nekim novim muzičkim pravcima.

„Ja sam zato otišao korak dalje pa se, osim rada na autorskim muzičkim djelima, bavim obradom starih tradicionalnih kompozicija na svoj način. Imam planove za veće koncertne scene, i sa većim ansamblima. Ovo sam trenutno ja, što se autorskog i izvođačkog opusa tiče, i trudiću se da Crnu Goru, našu tradiciju i naše kulturno nasljeđe reprezentujem van granica naše države. Bar je prvi imao sluha da me ugosti, na čemu sam neizmjerno zahvalan. Ovaj grad, kao i cijela Crna Gora, ima brojne kulturno-istorijske znamenitosti, sva stara gradska jezgra su spomenici sami za sebe, a nama su inspiracija da umjetničku muziku izvodimo baš tu, na prirodnoj sceni, među zidinama“, zaključio je Slaven Knezović.

Poseban muzički ugođaj priredile su i gošće koncerta, sopranistkinje Aleksandra Vojvodić Jovović („Iskra vječnog plamena“ i „Zor-đevojka“) i Jovana Mustur Ražnatović („Moj konte“ i „Con te partiro“) uz klavirsku pratnju Jelene Dobrković i Đura Poznanovića. Dvije autorske kompozicije je odsvirala i Ana Vukazić.

Na početku koncerta je, na zahtjev Knezovića, minutom ćutanja odata počast njegovom nedavno preminulom kolegi, profesoru klavira iz Bara, Savu Markoviću.

The post U Starom gradu održan koncert Za sva vremena violiniste Slavena Knezovića first appeared on BARinfo.

“Katarina je ponovo pokazala izuzetnu pijanističku vještinu i  talenat, kao i to da se vrijedan trud i rad uvijek isplate. Ništa ovo ne bi bilo moguće bez posvećenosti i predanosti mentorke Ane Vukazić, koja na najbolji način uspijeva da iznjedri Katarinin talenat na vidjelo”, saopštila je direktorica ŠOMO, Danka Popović.

Popović je čestitala Katarini i njenoj profesorici, izražavajući radost i zahvalnost cijelog kolektiva, što “u najboljem svjetlu prikazuju našu školu i na internacionalnoj muzičkoj sceni”.

“Nadamo se da je ovo samo jedna u nizu nagrada koje će u one u budućoj karijeri donijeti školi”, poručila je Popović.

The post Učenici ŠOMO nastavljaju da briljiraju na takmičenjima first appeared on BARinfo.

Treća muzička razglednica premijerno je prikazana na Dan opštine Bar, na dan kada se slavi 80 godina od oslobođenja i ujedno je i posljednja iz projekta pod nazivom “Muzička razglednica kulturnog nasljeđa”, podržanog od strane Opštine Bar na konkursu za finansiranje NVO organizacija u 2023. godini. čiji je nosilac NVU Musica Instrumentalis.

“Kompozicija ‘Etar’ koja krasi razglednicu je moja prva autorska, i bila je inspirisana pjesmom ‘Classic’ barske muzičke grupe VIS BEŽ. Prvenstveno je bila zamišljena kao intro, međutim iz kratkog intra razvila se cijela numera koja se oslanja na harmoniju istoimene pjesme. Veliku zahvalnost dugujem VIS BEŽ-u na pozivu i ukazanom povjerenju, jer bez njihovog ‘Classica’, ni ‘Etar’ ne bi izašao u etar. Muzički producent bio je moj prijatelj Veljko Ivanović. Posljednja razglednica iz projekta simbolično je prikazana upravo na Dan opštine Bar, s obzirom da je u njoj prikazana sva ljepota tvrđave Starog grada Bara”, istakla je za Bar Info i Radio Bar Ana Vukazić.

Spot, kao i u ranijim slučajevima video-razglednica, potpisuje “Bubulj produkcija” (Režija: Dejan Senić i Branko Maljević, kamera: Dejan Senić, montaža: Dejan Senić i Andrei Savciuc. kolor korekcija: Andrei Savciuc, asistent: Nana Profaca), za šminku je bila zadužena Tamara Tomašević, a za frizuru Milena Koprivica.

Ana Vukazić je jedna od rijetkih pijanista saovih prostora koje su redovno oglašavaju spotovima za izvođenje svoje muzike, a prve dvije video-razglednice iz ovog serijala prikazivale su Tabiju i Virpazar.

The post Poklon za Dan Bara: Ana Vukazić ekranizovala Etar, prvu autorsku kompoziciju first appeared on BARinfo.

Projekat je podržan od strane Opštine Bar na konkursu za finansiranje NVO organizacija u 2023. godini, a nosilac je NVU Musica Instrumentalis. Zamišljen je kao spoj umjetnosti i kulture, koji će istovremeno promovisati klasičnu muziku i kulturnu baštinu, u vidu tri muzičke razglednice – spota koji su snimljeni na lokalitetima od kulturno-istorijskog značaja za opštinu Bar.

“Druga muzička razglednica snimljena je na Virpazaru i pored tvrđave Besac, i prikazaje ljepotu Skadarskog jezera nasuprot surovom kršu, koji je dao posebnu čar ovom spotu. Kao i u prvoj razglednici, ostali smo dosljedni tome da muzika bude u službi videa, ali da na najbolji mogući način prati atmosferu spota, tako da je i ovoga puta odabir bio francuski kompozitor Eric Satie čiju smo muziku dodatno nadogradili aranžmanom”, istakli su iz NVU Musica Instrumentalis.

Kompoziciju “Gnossienne no 3” odsvirala je na klaviru Ana Vukazić, uz aranžman Veljka Ivanovića, koji je i muzički producent.  

Video potpisuje, kao i prošli put, “Bubulj produkcija” (Režija: Dejan Senić i Branko Maljević; Kamera i montaža: Dejan Senić; Kolor korekcija: Andrei Savciuc; Asistent: Nana Profaca).

Izvršni producent i kreativni direktor projekta je David Đurašković, a za frizuru je bio zadužen “Unicat hair studio” – Jelena Cvetković.

The post Nova muzička razglednica Ane Vukazić – Virpazar first appeared on BARinfo.