Postavka, čija je autorka mr Maša Seničić, umjetnica iz Beograda, otvorena je 19. avgusta kao završeno veče programa „bARS“ 39. Barskog ljetopisa, a posjetiocima kroz fotografije, audio i video-zapise, arhivsku građu, dokumenta, hotelski inventar, plažni mobilijar, razglednice i druge predmete vratila sjećanje na vrijeme kada je hotel „Inex Zlatna obala“ bio jedno od prepoznatljivih mjesta društvenog i kulturnog života Bara i Crne Gore. Izazvala je veliko interesovanje.

Priča o nekadašnjem hotelu i njegovom značaju za lokalnu zajednicu zainteresovala je i upravu nedavno otvorenog „Iberostar Selection Montenegro“ hotela u Sutomoru, a Perello je nakon obilaska izložbe za Radio Bar i Bar Info kazao da ga je sve što je vidio i čuo podstaklo na razmišljanje o organizaciji sličnog događaja u novootvorenom hotelu.

„Kroz izložbu u galeriji, a naročito kroz predavanje selektora koji je, kako sam saznao, i sam lično vezan za ovaj lokalitet, shvatio sam da je INEX od sedamdesetih do devedesetih godina prošlog vijeka za stanovnike grada bilo zaista posebno mjesto. Iznenađen sam koliko su ljudi voljeli hotel, koji je sada, naravno, potpuno drugačiji. To jeste bilo sjajno mjesto, kakvo je i danas. Sada jeste drugačije, ali i dalje je važno za ovaj grad i ljude koji u njemu žive“, kazao je Perello.

Nakon obilaska izložbe, kako dodaje, uvidio je da „INEX Zlatna obala“ nije bio samo hotel.

„On je bio socijalno značajna tačka, simbol druženja sa prijateljima i porodicom, mjesto gdje su se organizovale razne proslave. Mislim da bi bila sjajna ideja da se slična izložba organizuje i u samom hotelu, koja bi približila našim gostima kako je hotel nekada izgledao, ali bismo taj nekadašnji povezali sa sadašnjim izgledom hotela“, precizirao je  i dodao da bi izložba takve vrste bila svakako značajna za turiste, ali i za ljude iz Crne Gore, koji bi na taj način mogli da se neposredno upoznaju sa razvojem samog objekta.

Izložba autorke mr Maše Seničić bavi se odnosom prostora, sjećanja i njegovih novih značenja. Seničić projekat „Zlatna obala“ razvija više od deset godina, a njeno interesovanje za nekadašnji hotel „Inex“ posebno je intenzivirano nakon njegove prodaje 2013. godine i rušenja glavne zgrade 2017. godine. Izložba je, u drugačijem obliku, prethodno predstavljena i u Zagrebu.

Za ovaj dio Sutomora ovog ljeta počelo je potpuno novo poglavlje. „Iberostar Selection Montenegro“ otvoren je 17. juna, a Perello ističe da u hotelu mogu biti zadovoljni rezultatima ostvarenim tokom ovogodišnje sezone.

„Dostigli smo visok nivo zauzetosti smještajnih kapaciteta, a posebno nas raduje činjenica da već imamo rezervacije za narednu sezonu. Ponosni smo što imamo još jedan uspješan projekat u Crnoj Gori, uz naše dosadašnje hotele u Budvi, Bečićima, Herceg Novom…“, saopštio je Perello.

Otvaranjem hotela u Sutomoru, grupacija „Iberostar“ je proširila prisustvo na crnogorskom primorju. Perello precizira da se objekat sastoji od glavne zgrade i vila koje ga okružuju, te da je kapaciteta 292 sobe.

„Imamo četiri restorana i četiri bara, spa od oko 3700 kvadratnih metara, sa unutrašnjim bazenom i brojne druge sadržaje. Naravno, imamo i nevjerovatni plažni dio, gdje su zalasci Sunca zaista posebni…“, naglasio je generalni menadžer hotela.

Izložba koju je mr Maša Seničić kreirala uz pomoć brojnih građana Bara mogla bi, izgleda, da predstavlja most između dva vremena i dva hotela – jednog koji je čvrsto urezan u kolektivno sjećanje Barana i drugog koji će tek postati dio memorije novih generacija.

The post Delegacija novog hotela Iberostar Selection Montenegro obišla izložbu posvećenu INEX-u, hotelu prethodniku first appeared on BARinfo.

Autorka mr Maša Seničić, beogradska umjetnica, kaže da je za nju realizacija ove izložbe predstavljala veliku odgovornost, posebno jer dolazi iz drugog grada i jer je postavka nastala na osnovu brojnih privatnih arhiva.

“Ovo je, zapravo, jedan kolektivni čin, koji ja samo nadgledam. Čini mi se da bih djelovala malo neozbiljno kada bih preuzela autorstvo. Godinama sam se, iskreno, snebivala da li bih ovo trebala da uradim, jer ko sam ja da pravim izložbu o ‘Zlatnoj obali’, o kultnom hotelu za Barane, decenijama, ali sam shvatila da neko mora i da ću vjerovatno takvim postupkom obradovati neke ljude. Ispostavilo se da jesam i jako mi je drago zbog toga“, kazala je Seničić.

U slikovitoj uvali između Sutomora i rta Ratac 1971. godine otvoren je turistički kompleks beogradskog Inexa, nazvan „Zlatna obala“. Sa više od hiljadu i stotinu kreveta u bungalovima, smještenim u borovoj šumi, predstavljao je, kako je zapisano u knjizi „Koralno more“, pravi dragulj u obogaćivanju turističke ponude. Inex, koji generacije Barana vezuju za lijepe uspomene, više ne postoji, a ovog jula na mjestu nekadašnjeg kompleksa otvoren je luksuzni rizort. Jedna od onih čija su najljepša sjećanja nastala baš u ovom turističkom zdanju je i mr Maša Seničić, rođena Beograđanka koja je odrastala u naselju Ivan Milutinović, koje se graničilo sa INEXOM.

Izložba je, objašnjava autorka, koncipirana kao arhiv i podijeljena je na više segmenata. Posjetioci galerije “Velimir A. Leković” mogu da vide originalne djelove i tragove nekadašnjeg hotela, stare prospekte, knjige u kojima se pominje “Zlatna obala”, dokumentaciju, fotografije, razglednice gostiju, originalno posuđe, ključeve bungalova, ali i ugovor o prodaji i video snimak rušenja hotela.

„Izloženi su neki opšti i čak neki doslovni djelovi hotela, poput table koja je stajala na plaži, potom, stari, originalni prospekti, materijali iz arhiva, državnog i YouTube arhiva… Bilo mi je važno da prostor ove galerije, koja mi je arhitektonski bila jako uzbudljiva, iskoristim na najbolji mogući način, tako da sam raščistila i neke ćoškove koji se inače ne koriste, poput dijela pored samih stepenica. Tu su neki materijali koje sam našla na internetu, uglavnom turistički aranžmani. Postavku čine i fotografije, a najveći dio su predmeti iz privatnih arhiva ljudi iz naselja Ivan Milutinović i turista, naravno i radnika hotela Inex „Zlatna obala“ i njihovih porodica. Bez njihovog povjerenja da mi daju svoje fotografije, predmete, različitu dokumentaciju, ova izložba se ne bi ni desila“, kazala je Seničić i naglasila da „izložba prirodno pripada Baru“.

“Nisam očekivala tako dirljive reakcije ljudi, a pogotovo mi je drago što su intuitivno odreagovali i na taktilne, prostorne intervencije – ne samo na fotografije. Takođe, izložba nije shvaćena kao samo nostalgična, jer to i nije bila moja namjera, već su ljudi bili suočeni sa elementima gradnje i rušenja istovremeno, pa su doživeli moju namjeru i kritički. Ambijent galerije, takođe građene u socijalizmu, bio je idealan za ovu temu, kao i uostalom program bARS-a. Jako sam zahvalna Baranima i Barankama na učešću u sakupljanju materijala, ali i na posjeti i lijepim rečima”, istakla je Seničić za Bar Info i Radio Bar.

Seničić je ranije, gostujući u programu Radio Bara, uputila poziv našim sugrađanima, ali i svim ljudima koji čuvaju određene uspomene na hotel „Inex Zlatnu obalu“, da je kontaktiraju. Takođe, na više lokacija u Baru lijepila je plakate. Na njeno iznenađenje, veliki broj građana je ovim povodom nazvao.

„Ljudi isprva nisu bili sigurni ko sam ja i šta to radim, ali su počeli da mi se javljaju po preporuci. Jedan radnik INEX-a bi javio drugom, pa bi me onda on nazvao, i taj krug se širio. Nisu svi imali materijale, ali su imali priče. I jedini propust, jedina rupa ove izložbe koju ja vidim je što je nemoguće materijalizovati sve te priče i anegdote, jer u ovom kontekstu one mogu da djeluju i malo patetično. Naći ću načina da ih prikažem“, poručuje Seničić.

Jedna od priča koju je posebno zapamtila je naredba o obaveznoj pripremi tri košulje.

„Upravnik Ilija Milović, inače otac Željka Milovića, urednika bARS-a, uveo je kao šef sale pravilo da svi konobari moraju u svakom trenutku da imaju tri čiste košulje – jednu na sebi a dvije u pripremi, za slučaj da se isprljaju da se odmah zamijeni. I ja sam tri takve bijele konobarske košulje postavila u prostoru, ilustrujući tu priču“, ispričala je Seničić, napominjući da je priča iz hotela toliko da se može knjiga napisati.

Postavka će moći da se obiđe do 1. septembra, a reakcije publike su za Senićić “vrlo ohrabrujuće”.

„Po reakcijama ljudi na otvaranju vidjela sam da je izložba doprla do mnogih. Ljudi su se prisjetili prostora koji više ne postoje, ljudi koje dugo nisu sreli… Za mene ovo nije kraj, voljela bih da napravim knjigu i nadam se da će izložbu posjetiti još neko ko posjeduje predmete. Vjerujem da će se priča o izložbi još više pročuti“, navela je Seničić i naglasila da je arhiv „Zlatna obala“ i dalje otvoren.

Umjetnicu iz Beograda u septembru očekuje odbrana doktorske disertacije “Mesta sećanja: Analogni, digitalni i postmediji” promijenila upravo zbog „Zlatne obale“, pa je sa istraživanja filma prešla na istraživanje mjesta sjećanja.

The post Mr Maša Seničić: Izložba o INEXU je kolektivni čin, neozbiljno je da sama preuzmem autorstvo first appeared on BARinfo.

Postavka je posjetioce, koji su u velikom broju pohrlili u Umjetničku galeriju „Velimir A. Leković“, vratila u vrijeme kada je nekadašnji hotel „Inex“ bio jedno od prepoznatljivih mjesta društvenog i kulturnog života Bara i Crne Gore uopšte. Sedamdesete, osamdesete i devedesete godine predstavljene su kroz fotografije, audio i video-zapise, arhivsku građu, dokumenta, hotelski inventar, uniforme, plažni mobilijar, razglednice i druge predmete, kao svjedočanstvo vremena koje mnogi Barani pamte po ljetu, muzici, susretima i događajima vezanim za „Inex“.

Posebnost izložbe je i lična veza autorke sa ovim prostorom. Njen djed, kao zaposleni u preduzeću „Ivan Milutinović“, učestvovao je u izgradnji hotela „Inex“, dok je porodična kuća u naselju nadomak „Zlatne obale“ „bila mjesto njenih ljeta i odrastanja“. Upravo je nestanak tog prostora, kako je objasnila, bio povod da počne da prikuplja materijale i svjedočanstva o nekadašnjem životu oko „Inexa“.

„Kada je srušena glavna zgrada hotela, mi tada već odavno nismo imali kuću u naselju, a ovdje je mnogo komšija sa kojima sam provela djetinjstvo ili koji su proveli djetinjstvo sa mojim ocem. Osjetila sam kao da je izgubljeno neko mjesto sjećanja što me je potreslo na poseban način“, kazala je Seničić, objašnjavajući šta je prethodio nastanku izložbe.

„Materijale sam počela da prikupljam mahnito i bez ikakve agende, ne znajući šta ću sa njima uraditi. Kasnije se otvorila mogućnost da ih predstavim u Zagrebu, ali od početka jedino što je imalo smisla bilo je to da izložbu vidi upravo barska publika. Zato ne volim da kažem da sam njena autorka, više neki sakupljač i kustos, neki mali direktor arhiva u ’Zlatnoj obali’”, kazala je Seničić, naglašavajući da je tezu doktorske disertacije koju će odbraniti u septembru promijenila zbog „Zlatne obale“, pa je sa istraživanja filma prešla na istraživanje mjesta sjećanja.

Izrazila je zahvalnost nekadašnjim radnicima „Inexa“, njihovoj djeci, stanovnicima naselja „Ivan Milutinović“ i svima koji su nesebično ustupili fotografije, predmete i priče.

„Oni, zapravo, jesu koautori ove izložbe“, naglasila je autorka.

O značaju izložbe za završetak ovogodišnjeg bARS programa govorio je selektor Željko Milović, koji je podsjetio da je cilj programa, između ostalog, bio da se afirmišu mladi i lokalni autori.

„Bilo je puno posla, bilo je slatkog posla, i ono što mi je posebno drago, bARS je izveo na svjetlo dvoje mladih, talentovanih ljudi, Veljka Ivanovića, koji je inače kompozitor muzike za film i televiziju „Wow“ i koji je komponovao muziku za film posvećen jubileju Muzeja Crne Gore, i Elenu Tomanović, kao ’domaćicu’ bARSa, koja će iduće godine, nadam se, diplomirati glumu u Beogradu“, kazao je Milović.

Govoreći o završnoj izložbi, Milović je istakao da je njena realizacija dogovarana četiri godine, kao i da je prije Bara bila predstavljena u Zagrebu i na još nekoliko mjesta. Posebnu važnost, međutim, dobila je upravo u Baru, jer govori o prostoru koji je obilježio živote brojnih generacija.

„Najvažnije je da je došla ovdje, jer je ovo priča o hotelu koji je značio ljudima. Moj tata je tamo radio od početka, a ja sam radio osamdesetih i devedesetih. Vjerujem da ne postoji nijedan Baranin, uglavnom stariji od 50 godina, koji nema bar neku uspomenu, uglavnom slatku, na ’Inex’. Upravo je zbog takve kolektivne memorije bilo prirodno da izložba ’Hotel Inex: Nakon Zlatne obale’ bude završnica ovogodišnjeg bARS-a“, zaključio je Milović, izrazivši zahvalnost publici na velikom interesovanju za ovogodišnji program.

Završno veče bARSa bilo je obojeno muzikom jer je otvaranju izložbe prethodio mini-koncert, na kojem su nastupili Željko Milović, Elena Tomanović i Veljko Ivanović.

Tomanović je u uvodnom obraćanju podsjetila da su tokom deset dosadašnjih bARS programa predstavljene knjige Milana Vujovića, Miša Škuletića i Marka Vukosavovića, objavljena kompilacija CD-a barskih muzičara, otvorene izložbe Relje Dedeića i Joka Lekića, kao i postavka starih fotografija na gradskom trgu. Program su upotpunili autorsko veče Dejana Senića i koncerti grupe AkademiA i Stevana Fedija.

O interesovanju publike svjedočila je i dobra posjećenost programa, potvrđujući da sadržaji posvećeni lokalnim autorima, umjetnicima i kulturnom nasljeđu imaju svoje mjesto u okviru „Barskog ljetopisa“.

The post Povratkom u slatku prošlost hotela Inex Zlatna obala zaokružen ovogodišnji bARS first appeared on BARinfo.

Izložba autorke Maše Seničić rezultat je višegodišnjeg istraživanja i sakupljanja raznorodnih materijala u saradnji sa lokalnom zajednicom, a u prostoru će biti postavljena kao otvorena kolekcija nematerijalnog nasljeđa. Kroz autorske fotografije, audio i video zapise, arhivsku građu, dokumenta, predmete i srodne priloge, izložba mapira različite vizure – od zvaničnih turističkih narativa do intimnih memorabilija. Sama autorka je lično vezana za ovo mjesto, budući da je njen đed, kao zaposleni preduzeća „Ivan Milutinović”, učestvovao u izgradnji hotela „Inex“; upravo zbog toga je porodična kuća u naselju nadomak „Zlatne obale“ bila scenografija za sva ljeta autorkinog odrastanja.

Paradigmatski primjer jugoslovenskog turističkog kompleksa u kome su arhitektura i svakodnevni rituali formirali jedinstvenu cjelinu, hotel „Inex Zlatna obala“ sagledan je kao mjesto ukrštanja privatnih putničkih imaginarijuma i društvenih transformacija. Romantizovani kontekst razglednica, agencijskih ponuda i inventara plažnog asortimana sudara se kroz postavku sa uništenim pejzažima i vokabularom kupoprodajnih ugovora. Koncepcija izložbe je zbog toga nelinearna, tj. kolažna, a zahtijevajući pluralizam perspektiva ona prkosi rigidnoj faktografiji istorijskih narativa. Kako bi se ovo potonje dodatno podvuklo, izložba sadrži i participativni punkt gde će posjetioci moći da učestvuju, odnosno doprinesu sitnim intervencijama na licu mjesta.

Izložba „Hotel Inex: Nakon Zlatne obale“ teži očuvanju ličnih i kolektivnih sjećanja vezanih za lokalitet koji su istovremeno oblikovali gosti, zaposleni i stanovnici Bara. Pored ličnih priča, izložba se dotiče i širih pitanja turizma te geopolitičkih okolnosti kroz decenije postojanja hotela – ukrštajući vizuelnu umjetnost i autoetnografsko istraživanje, ona kritički ispituje mehanizme (selektivnog) pamćenja i zaborava. Starijim generacijama ova izložba se obraća kao nosiocima sjećanja, a mlađim kao aktivnim interpretatorima i budućim čuvarima lokalne baštine.

„Zlatna obala“ je projekat u trajanju, koji Maša Seničić razvija već više od deset godina, dok izložba „Hotel Inex: Nakon Zlatne obale“ predstavlja jednu njegovu iteraciju – prostornu instalaciju sakupljenih i autorskih materijala u različitim medijima. Fascinacija bilježenjem sjećanja na hotel „Inex“ otpočela je njegovom prodajom, još 2013. godine, a autorkino interesovanje kulminiralo je 2017, kada je srušena glavna zgrada. Izložba je, u nešto drugačijem obliku, već održana u galeriji GMK u Zagrebu 2020. godine, pri čemu je Seničić od tada projekat dodatno razvijala kroz naučne konferencije, predavanja i druge umjetničko-kustoske saradnje.

The post Sjećanja na hotel Inex-Zlatna obala večeras oživljavaju kroz izložbu u galeriji Velimir A. Leković first appeared on BARinfo.

Praćen izvanrednim sastavom „Simply the Band“, mladi škotski Crnogorac je program počeo pjesmom „Whitesnakea“ koju ni Coverdale više ne pjeva, a onda je zaplovio u bogat repertoar šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka. Publika je uživala u maestralnim obradama numera iz repertoara grupa „Beatles“, „Deep Purple“, „Styx“, „Eagles“, „R.E.M.“, „Police“, „Aerosmith“, „Pink Floyd“… Našao se tu i sjajan potpuri pjesama Bon Jovija, kao i „Billie Jean“ u soul verziji, dok je u samom finalu uslijedio „Sound of Silence“ dvojca Simon & Garfunkel, te posebna pjesma iznenađenja, kultna „My Way“ iz repertoara Franka Sinatre.

Posljednjih godinu dana žitelj Bara, Faddy je ovaj koncert koncipirao kao intimno muzičko putovanje, a u razgovoru nakon nastupa detaljno je govorio o emocijama, višegodišnjoj pauzi, izboru pjesama, pedagoškom radu i budućim planovima.

Iako je nastup u okviru bARS selekcije namijenjen stvaraocima neraskidivo vezanim za Bar, Faddy ne krije da se u novoj sredini osjeća potpuno prirodno i prihvaćeno:

„Relativno sam novi Baranin. Prija, zaista prija. Nekako sam se, čini mi se, apsolutno pronašao u ovom gradu iz razloga što je energija lijepa, ljudi su prijatni. Predivna je publika bila i noćas, i inače se ovdje dešava dosta lijepih i interesantnih stvari. Kad god sam ranije imao priliku, dolazio sam da ispratim sadržaje na bARS-u. Tako sam noćas i otpočeo svoj koncert, zahvalio sam se svima, prvenstveno na povjerenju i prilici da budemo ovdje večeras, a posebno iz razloga što sam tu ispred svih vas stao kao jedan od vas. Ne mogu reći ravnopravni Baranin, ne bi bilo u redu, ali se zaista tako osjećam.“

Muzičku karijeru započeo sa 16 godina u rok sastavu „Rain Dogz“, a potom osvojio publiku hitovima poput „Utjeha“, „Cipele“, nagradom za najbolju kompoziciju na Biseru Jadrana 2024. sa pjesmom „Dobri ljudi“, te istorijskim prvim samostalnim nastupom za nezavisnu Crnu Goru na Evroviziji 2007. sa numerom „Ajde, kroči“.

Ovo je bio prvi Faddyjev veći koncertni nastup nakon više od šest godina. Objašnjavajući svoje odsustvo sa scene, muzičar naglašava da je želio da izbjegne površnost i posveti se ličnom i umjetničkom napretku:

„Sigurno je prošlo i više od šest-sedam godina od posljednjeg ovakvog nastupa. Nije da nisam imao priliku, jednostavno nisam osjećao da je pravo vrijeme. Ne volim da radim stvari čisto da bih ih uradio, ne volim da se pojavljujem samo da bih bio tu i da radim na količini a da izbjegnem kvalitet, to mi nikada nije išlo za rukom. Radio sam na sebi. To je bio dug proces sazrijevanja. Veoma mlad sam ušao u sve ovo, doživio nevjerovatan karijerni uspon i dosta stvari, podjednako i dobrih i loših. Nakon toga sam otišao u Zagreb, dugo sam radio tamo i usavršavao se pod mentorstvom Anta Pecotića i u saradnji sa preminulim Remi Kazinotijem. Dakle, konkretno sam radio na muzici i svom izrazu.“

Repertoar je obuhvatio prearanžirane verzije bezvremenskih hitova, ali su izostale pojedine ranije najavljivane numere, kao i njegovi autorski hitovi. Faddy je detaljno objasnio logiku iza takve odluke:

„Ja sam mnogo ranije počeo sa odabirom kompozicija. Kada me je selektor Željko Milović pitao za one tri-četiri pjesme koje su išle u najavi, primijetili ste da na kraju nismo svirali ‘Crying’ od Aerosmitha, niti ‘Hold the Line’. Ne iz razloga što su to loše pjesme, nego što je koncept otišao u potpuno drugom pravcu i stilski se nisu uklapale. Isto važi i za moje autorske pjesme, ni ‘Utjeha’ ni ‘Ajde, kroči’ konceptualno nisu išle za večerašnji koncert. Nismo mogli da ih izvedemo na način da budu interesantne u ovom unplugged formatu, a ja smatram da ne treba raditi ništa na silu ako neće ispasti savršeno. Odabir je bio dug proces jer sam sam sa sobom vagao šta je najbolje predstaviti. Najteže su mi pale balade, ali momci iz benda su mi pomogli da to dovedemo do savršenstva. Volim da radim dosta proba, nisam neko ko radi ‘ad hoc’. Na primjer, Majkl Džeksona smo odsvirali u potpuno drugoj dimenziji, niko nije očekivao da će to ispasti onako dobro. Presrećan sam jer sam vidio da je publika reagovala, aplaudirala i pjevala sa nama.“

Pored izvođačke karijere, Faddy je osnivač NVO „Ad Infinitum” i pokretač dječjih muzičkih festivala Cattaro Junior i Cattaro Teen, te vodi sopstvenu školu pjevanja i scenskog izraza. Govoreći o radu sa najmlađima, istakao je važne pedagoške principe:

„Uvijek se trudim da taj segment i rad sa djecom ne miješam sa svojom karijerom, jer ne želim da bilo šta što ja radim zasjeni ono što ta djeca stvaraju. Ali rad sa njima je predivan, imamo sjajnu, izuzetno talentovanu djecu i mlade autore. Moj cilj je da im se obezbijedi zdrav prostor u kojem mogu da rade na svojim talentima, potpuno slobodni, bez pritisaka roditelja ili okoline. Sa njima posebno radim na tome da budu svoji, da ostanu svoji i da osvijeste to što rade. Ne želim da pjevaju ili sviraju mehanički. Trudim se da shvate šta je ton, šta je emocija, šta to znači i kako to predstaviti publici. Zato se to i zove interpretacija, jer su slobodni u izrazu, a suština je u njihovom biću u umjetnosti. Trudim se da kroz kulturu doprinesem Crnoj Gori na najbolji način, jer smatram da moram na neki način da uzvratim svojoj zemlji za sve što mi je pružila.“

Na samom kraju, Faddy je potvrdio da je ovaj koncert samo početak novog razdoblja u njegovom stvaralaštvu:

„I ranije sam nagovijestio da spremam nešto veoma interesantno. Ne bih smio još uvijek sve da otkrivam, ali odmah nakon bARS-a čitaćete i vidjeti novosti. U pitanju je jedna mnogo lijepa pjesma i prelijep događaj van granica Crne Gore. Spremam se za nastup takmičarskog karaktera i radujem se svemu što slijedi“, zaključio je Faddy.

The post bARS: Povratak Stevana Faddyja poslije velike pauze – unplugged koncertom najavio novo poglavlje first appeared on BARinfo.

Program je zamišljen kao muzičko putovanje kroz pjesme koje su obilježile generacije, u unplugged aranžmanima i interpretaciji koja spaja energiju rok muzike, toplinu akustičnog zvuka i prepoznatljivi vokalni senzibilitet.

Faddy je crnogorski muzičar, pjevač, kompozitor i producent, rodom iz Kotora, u posljednjih godinu dana stanovnik Bara. Publici je poznat po višedecenijskom autorskom i izvođačkom radu na sceni Crne Gore i regiona.

Prve muzičke korake napravio je još kao šesnaestogodišnjak, kada je kao frontmen rok sastava „Rain Dogz“ počeo da gradi muzičko iskustvo, sigurnost u interpretaciji i prirodan odnos prema publici. Nakon perioda rada u bendu, pobijedio je na muzičkom takmičenju u organizaciji IN televizije, što mu je otvorilo put ka širem javnom predstavljanju. Pažnju šire javnosti skrenuo je 2003, kada se pjesmom „Posljednja obala“ istakao na festivalu Sunčane skale, nakon čega je na Montefonu dobio priznanje za muzičko otkriće godine.

Širu popularnost stekao je pjesmama „Utjeha“, „Molit ću anđele“ i „Cipele“, s kojom je 2006. pobijedio na Monteviziji. Godinu kasnije, pjesmom „Ajde, kroči” predstavljao je Crnu Goru na Pjesmi Evrovizije u Helsinkiju, kao prvi predstavnik nezavisne Crne Gore na tom takmičenju. Tokom karijere osvojio je brojne festivalske nagrade i stručna priznanja, a autorski kontinuitet potvrdio je i 2024. na festivalu Biser Jadrana u Tivtu, osvojivši nagradu za najbolju kompoziciju pjesmom „Dobri ljudi”.

Tokom karijere sarađivao je sa brojnim autorima, muzičarima i producentima, a njegov rad obuhvata izvođenje, komponovanje, aranžiranje i muzičku produkciju. Kao autor i interpretator ostao je prepoznatljiv po emotivnom vokalnom izrazu, neposrednosti na sceni i pjesmama koje spajaju pop, rok i mediteranski senzibilitet.

Posljednjih godina aktivno djeluje i kao pokretač važnih muzičkih i kulturnih inicijativa. Osnivač je i predsjednik NVO „Ad Infinitum”, u okviru koje su pokrenuti međunarodni muzički festivali Cattaro Junior i Cattaro Teen, posvećeni djeci, mladima, autorskoj muzici, scenskom nastupu i regionalnoj kulturnoj saradnji.

The post Večeras na bARS-u unplugged koncert Stevana Faddyja sa bendom first appeared on BARinfo.

Jedan od najprepoznatljivijih i najaktivnijih crnogorskih rock-bendova publici je ponudio repertoar koji se rijetko može čuti na njihovim redovnim nastupima, festivalskim binama ili u klubovima. Koncert je otvoren pjesmom „Si zaljubiv jedno mome“ grupe Leb i sol, nakon čega su uslijedile autorska „Čekajući XXII vijek“,„Rusija“ Idola, Azrina„Tople usne žene“, „Kornjačina koža“grupe Smaki„Oči boje meda“grupe Ekaterina Velika.

Za izvođenje Smakove obrade čuvene makedonske narodne pjesme „Zajdi, zajdi“ i tradicionalne numere „U Stambolu na Bosforu“ na bini im se pridružio Milorad Bulatović na harmonici, a unastavku su se nizale „Kazablanka“ Riblje čorbe, „Izgledala je malo čudno“ Bijelog dugmeta, „Rijeka snova“ Nena Belana, „Konjuh planinom“ grupe Bolero, zatim tema iz serije „Otpisani“, pa„Sweet Home Chicago“ sa Mladenom Kovačevićem kao vokalom i na usnoj harmonici, autorska „Okreni broj“, dok su na bis izvedene „Lažeš zlato, lažeš dušo“ Bijelog dugmeta i„Hipnotisana gomila“ grupe Partibrejkers. Publika je tokom čitavog koncerta pjevušila zajedno sa bendom i aplauzima ispratila svaku numeru.

Frontmen grupe Božidar Gagović kazao je da je ideja o koncertu nastala kada su dobili poziv da pripreme poseban program za bARS.

„Bio sam oduševljen, jer se sve poklopilo sa nekoliko meni dragih datuma i rođendana. Pored toga, upravo na današnji dan u Baru je otvorena i prva radiotelegrafska stanica na Balkanu“, podsjetio je Gagović

„AkademiA“ je sinoć svirala u nestandardnom sastavu. Vokal Marija Brajović nije nastupila iz opravdanih razloga, a Mišo Škuletić, zbog saobraćajnih gužvi, nije stigao iz Podgorice na vrijeme za koncert.

„Plan je bio da sviramo u našem klasičnom sastavu, ali smo morali da se prilagodimo okolnostima i improvizujemo. Na kraju je sve ispalo odlično“, istakao je Gagović, otkrivši da je dio pjesama odabrao i selektor bARSa Željko MIlović.

„To je zapravo naš nekadašnji repertoar, iz vremena kada smo često bili u prilici da sviramo ’EKV’, ’Leb i sol’, ’Atomsko sklonište’, ’Kristale’… Danas se trendovi mijenjaju, publika se mijenja, pa se mijenja i repertoar. Zato mi je posebno drago što smo ove pjesme večeras izvukli iz naftalina“, kazao je Gagović, dodajući da pojedine od njih danas rijetko izvode čak i originalni autori.

Iako je svirka zvučala uigrano, bend nije imao zajedničke probe.

„Iduće godine navršavam 40 godina sviranja. Kada imate dobre muzičare i pjevače, mnogo toga dolazi iz iskustva. Da je ovaj nastup organizovan povodom, recimo, Dana opštine, sigurno bismo organizovali jednu ili dvije probe. Ljeti svi sviramo u različitim sastavima i gotovo je nemoguće okupiti bend na probama, ali iskustvo čini svoje“, rekao je frontmen grupe „AkademiA“.

Gagović je istakao da mu nastup na bARS-u i „Barskom ljetopisu“ predstavlja posebno zadovoljstvo.

„’Barski ljetopis’ je veliki festival i čast je biti njegov dio. Ovo je prvi put da ’AkademiA’ nastupa u okviru bARSa, a meni se ove godine poklopilo da budem učesnik i nekoliko drugih festivalskih programa. Drago mi je što smo konačno dobili priliku da budemo dio ove priče“, kazao je on.

Posebnu pažnju publike privukla je i majica sa likom Željka Milovića, koju je Gagović nosio tokom koncerta.

„Željko je šef mog sekundarnog benda VIS BEŽ i moj veliki prijatelj, a danas mu je rođendan. Morao sam da obučem tu majicu“, rekao je kroz osmijeh Božidar Gagović, ali i potencirao da jedan drugom „uzvraćaju“, jer se Željko na bini često pojavljuje u majici sa njegovim likom.

The post Rock spektakl na bARS-u: Grupa AkademiA u punom sjaju first appeared on BARinfo.

„AkademiA“ je jedan od najprepoznatljivijih i najaktivnijih crnogorskih rock bendova, sinonim za energiju klupske i velike scene, te istrajni čuvar autorskog rock zvuka u Baru. Međutim, ovog puta bend će svoj jednosatni nastup bazirati na repertoaru koji se ne može čuti na njihovim uobičajenim svirkama, velikim manifestacijama, niti u klubovima. Ponovo zahvatajući u veliku ostavštinu eks-ju roka osamdesetih godina, ali na potpuno drugačiji način, bend će izvesti kultne instrumentale sastava “Leb i sol”, kao i takozvane B-strane singlova i pjesme koje su gotovo zaboravljene na starim LP pločama.

Grupa je zvanično osnovana 2. oktobra 2008. godine. Predvođena gitaristom i autorom Božidarom „Čičom” Gagovićem, standardnu i prepoznatljivu postavu čine Mišo Škuletić (klavijature), Marko Miraš Mirković (bas), Ratko Raštan Stanisavljević (bubnjevi) i vokali Gavro Gajo Ugrenović i Marija Brajović. Na nastupima i snimanjima često im se pridružuju gostujući muzičari, pa će tako biti i ovoga puta – jedan od najavljenih gostiju na bini biće prof. Milorad Bulatović. “AkademiA” iza sebe ima tri studijska albuma.

Bilo da sviraju na velikim manifestacijama poput „Ljeta sa zvijezdama“, regionalnim festivalima („Lake fest“, „Beer fest“, „North Fest“), novogodišnjim trgovima ili u lokalnim klubovima, članovi benda „AkademiA“ uvijek s ponosom ističu svoj lokalni identitet, ostajući autentični i nezaobilazni stub barske pop-rok tradicije.

Ulaz je slobodan.

The post Barski rok bend AkademiA svira neočekivano: Najveće B-strane i zaboravljeni klasici jugo-roka first appeared on BARinfo.

Autor koncepta izložbe je Željko Milović, koji ju je realizovao uz pomoć pedesetak Barana i njihovih porodica, čije su privatne arhive sačuvale vrijedna svjedočanstva o muzičkoj prošlosti grada. Dizajn postavke djelo je Semira Karastanovića.

Izložba obuhvata stotinjak fotografija, među kojima su i do sada neobjavljene slike barske bleh muzike iz privatnih arhiva, fotografije gotovo svih značajnih aktera barske muzičke scene, kao i onih koji su ostvarili zapažene karijere i van granica Jugoslavije. Pored muzičkih događaja, postavka donosi i fotografije manifestacija koje su obilježile društveni život Bara, od proslava važnih datuma iz Narodnooslobodilačke borbe, igranki u staroj Poljoprivrednoj školi i Gimnaziji, do koncerata i zabavnih programa u Domu kulture i sali OŠ „Jugoslavija“.

Izložbu je, kao višedecenijski akter muzičkog života Bara i, samim tim, neizostavni dio izložbe na nekoliko fotografija, otvorio Božidar Gagović izrazivši zadovoljstvo što postavka obuhvata tako širok vremenski raspon od početka do kraja XX vijeka.

„Na nekim od ovih fotografija su moji uzori, ljudi koji su obilježili moje muzičko odrastanje, profesor Miki Jelenić, Vito Ujes, Zoran Vojvodić, pa srednja generacija muzičara, bendovi sedamdesetih poput „Ajkula“. Tu je, naravno, Gula, u svim svojim formacijama i varijantama“, podsjetio je Gagović.

Izložba je, prema riječima autora, Željka Miloviča, smišljeno postavljena da bude kompatibilna sa promocijom duplog kompilacijskig CD-a „Barski pop-rock talasi“, održanom prije dvadesetak dana.

„Na tom disku je predstavljena aktuelna muzička scena Bara, a ovo je ovdje istorija. Znači, u bARSu smo pokušali da pomirimo vremenski dvije zone, ovu sadašnju i onu od prije sedamdeset ili stotinu godina“, kazao je Milović izrazivši posebnu zahvalnost porodicama muzičara koji više nisu među živima, a koji su mu ustupili porodične fotografije i, kao i uvijek, zdušno podržali još jednu postavku.

Proces prikupljanja fotografija je, prema riječima Milovića, trajao mjesec dana. Barani su, ponovio je, bili veoma predusretljivi, a tako će, vjeruje, biti i na završnom program bARSa, izložbi „Inex: Nakon zlatne obale“ 19. avgusta, s obzirom na to da se na Javni poziv odazvao veliki broj ljudi i da su već skenirane brojne fotografije, što je, zaključio je Milović, „uvijek slučaj kad su događaji lokalnog karaktera u pitanju“.

Postavka „Bar između a-molla i F-dura“ biće otvorena do kraja avgusta.

The post Izložba Bar između a-molla i F-dura – muzička prošlost grada na otvorenom first appeared on BARinfo.

Milović je podsjetio da je Vukosavović svjetski poznati stručnjak za finansije i strateški razvoj, te da je cijenjeni istoričar – publicista, inače sin legendarnog generala Raška Vukosavovića – komandanta prve oslobođene teritorije u Drugom svjetskom ratu,

“Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Beogradu, u Pensilvaniji završio Master of Bussines Administration iz međunarodnog poslovanja. Bio je dio tima koji je uspješno izveo moge kompanije na najveće i napoznatije berze, sve do Wall Streeta. Finansijski je direktor Akademije za menadžment (AOM) u Njujorku i suosnivač Crnogorske akademije za menadžment (MAOM). Glavni je finansijski analitičar za ‘Geneva Global’, kompaniju koja pomaže fondacijama, organizacijama i pojedincima da postignu pozitivne društvene promjene kroz efikasnu filantropiju. Predsjednik je Upravnog odbora za ‘Hope for Ukraine’, kao i Fondacije ‘Urban Mosaic’, koja više od deceniju pomaže ekonomski razvoj urbanih sirotinjskih zajednica u Meksiko Sitiju”, rekao je Milović.

Takođe je naveo da Vukosavović posjeduje najveći privatni arhiv crnogorskih dokumenata na svijetu, kao i podatke o crnogorskim plemenima i porodicama koje je prikupio u Istanbulu. Iz muzeja Češke je otkupio nekoliko vrijednih slika Jaroslava Čermaka i ponudio Narodnom muzeju Crne Gore, na poklon. Trenutno aktivno radi na umrežavanju i povezivanju univerziteta iz SAD (Boston) sa univerzitetima na prostoru bivše Jugoslavije.

Na pitanje kako je, pored toga što je ekonomski stručnjak, došlo do toga da postane istoričar, Vukosavović je odgovorio da “sadašnjost ne postoji bez prošlosti”.

“Sve što radimo danas je rezultat prošlosti, a često nismo svjesni toga. Postoje mnoge rasprave o istoriji, ali se ona gleda iz današnje perspektive, što je potpuno pogrešno. Vraćanje u prošlost, razumijevanje prošlosti meni je bilo veoma bitno”, objasnio je on.

Tokom razgovora publika je bila u prilici da po prvi put čuje detalje o razvoju otpora, ustanku, prvoj slobodnoj teritoriji, slomu ustanka i predaji, o rijetkim politički motivisanim ubistvima, ali i o onima “koja nisu trebala da se dese”, kao i o tome kako je došlo do toga da veliki broj ustanika – 1.400 ljudi iz Crmnice završi u italijanskim logorima.

Bilo je riječi i o “lijevim skretanjima”, a zanimljiv je i podatak da su dvadeset odsto partizana u Crmnici bile žene i da, za razliku od muškaraca “nijedna od njih nije dezertirala”. Još jedan podatak je zanimljiv – u pet proleterskih brigada više od 60 odsto boraca bili su Crnogorci.

Vukosavović je iznio podatak da do septembra 1941. godine nije postojao naziv “partizani”, nego “gerilci”, te da su im uzor bili borci u Španskom građanskom ratu.

Drugi dio večeri bio je posvećen IV Crnogorskoj proleterskoj brigadi i njenom slavnom putu kroz bitke na Neretvi, Zelengori, Sutjesci… uz mnoštvo do sada nepoznatih detalja koje je Vukosavović iznio sa izuzetnom preciznošću. Posebnu pažnju izazvala su njegova prisjećanja na očeve priče o smrti Rista Lekića, pogibiji na Ljubinom grobu, njemačkim zločinima nad ranjenicima, pogrešnim procjenama Vrhovnog štaba radi kojih je Sava Kovačević bio ljut…

Knjiga je napravljena iz dva dijela i napisana je na engleskom jeziku.

“Meni je bilo lakše da radim istraživanje na engleskom jeziku. Druga stvar, ja sam pristupio ovoj knjizi kao veliki ljubitelj istorije, ali ljubitelj istine, koja je najbitnija u svemu tome. Postoji ideja da se prevede, bila bi mi želja da se to desi, ali opet, svaka istorijska stvar koja se prevede ovdje dosta se politički iskrivi. Tako da je možda moj strah da ne bude politički iskrivljena razlog zašto je nisam prevodio” objasnio je on.

Knjiga je trebalo da se zove “Sa druge strane srušenog mosta”, kao podsjećanje na Neretvu i srušenu zemlju.

“Kad sam završio pisanje knjige, ja sam gotovo šest mjeseci imao noćne more, zbog svjedočanstava ljudi o kojima sam pisao. Ostalo mi je u glavi ono što je moj otac uvijek govorio: ‘Ovo su najslavniji sinovi i kćeri’, zato sam tako i nazvao djelo”, kazao je Vukosavović, dodavši da je napisao u želji da od zaborava sačuva svjedočanstva svog oca i brojnih drugih ljudi.

O ovoj temi govorio je relativno često i u Americi.

“Veoma se malo zna o crnogorskom antifašizmu. Zanimljivo je da je u posljednjih deset, petnaest godina popularnost partizanskog pokreta naglo porasla u Americi. Ima istraživanja o tome, možete vidjeti puno dokumentaraca o partizanima, ali je dosta komplikovano ljudima da razumiju pošto je, kao što znate, i naša istorija dosta komplikovana. Kada sam je napisao, javilo se dosta profesora. Knjiga se baš kupuje, po cijeloj Americi”, objasnio je Vukosavović tokom večeri.

U razgovoru za Radio Bar i Bar Info naveo je kako je “interesovanje u svijetu za partizanski pokret sve veće jer postoji sličnost današnjice sa vremenom iz 1930-ih, kada se pojavio fašistički pokret i kada se netolerancija pojavljivala u svakom aspektu društva”.

“Moja poruka svim mladima, bilo da su potomci partizana ili ne, jeste da istražuju istinu. Ta istina će dovesti do toga da je u tom periodu svaka osoba donosila odluku. Odluka koju su lično pravili je odluka ljudskosti. Ići u partizanski pokret je značilo žrtvovanje za svoju porodicu, za svoje društvo i za svoju zemlju. U tom trenutku ne ići u partizanski pokret ili ići u kolaboracijske jedinice je značilo, u stvari, saradnju sa neprijateljem”, kazao je Vukosavović.

U uvodnom dijelu promocije, Elena Tomanović govorila je pjesmu Izeta Sarajlića “Mala, velika moja”, a kasnije je otpjevala i socijalističku pjesmu iz tridesetih “Crveni makovi”.

The post Priča o Najsvjetlijim sinovima i kćerima: Izuzetna promocija Marka Vukosavovića na bARS-u first appeared on BARinfo.