“Ove akcije imaju dugu tradiciju i na neki način su ispit zrelosti i humanosti maturanata i njihovih profesora. Osim što spašavaju živote, čine dobro i onima koji daju krv” ističe predsjednik DDDK “Luka Bar”, Božo Joličić.

On objašnjava da će se prvo dogovoriti sa službom Transfuzije o terminima za davanje krvi. Potom će davaoci posjetiti srednje škole, razgovarati sa učenicima i profesorima. Za one koji se prijave, biće obezbijeđen prevoz do Transfuzije, kao i obrok.

“Krv mogu dati svi koji su zdravi, pa pozivamo sugrađane da se priključe akciji. Informacije  mogu dobiti na broj 067 333 022”, dodaje Joličić.

The post DDDK Luka Bar i ove godine organizuje dobrovoljno davanje krvi profesora i maturanata first appeared on BARinfo.

“Potrebno je mnogo više aktivnosti da bi ova djelatnost bila na zadovoljavajućem nivou. Uvijek treba biti osnovni princip da krv čeka pacijenta, a ne da se traži, iako ima nekih komponenti, rezerve, plazme. Problem nastaje u slučaju kada je potrebno više jedinica krvi, onda nastaje problem. Naše društvo je nastalo po principu samoorganizovanja građana. Sve je počelo iz Nikšića, nekada velikog industrijskog centra, a i sada oni predjnače. Tamo ima čak petnaest društava dobrovoljnih davalaca krvi, jer su u tom gradu Željezara, Pivara, EPCG… Ipak, promijenila se situacija od tada. U Podgorici živi trećina stanovništva Crne Gore, pa je većina potencijalnih davalaca tamo. Međutim, taj grad se ne može pohvaliti sa puno aktivnosti. Krovna institucija, Ministarstvo zdravlja se, iako bi trebalo, još uvijek mnogo ne miješa u ovu djelatnost. Potrebno je promijeniti zakonodavni okvir. Radi se koliko se može, evidentno je smanjene davalaca, pa je potrebna najšira društvena aktivnost. Naravno, Zavod za transfuziju, Crveni krst daju dopinos, ali to, po mom mišljenju, nije dovoljno”, ukazuje Joličić.

Društvo je osnovano 1969. godine, na inicijativu Božovog brata Ljuba Joličića.

“Po dolasku iz Nikšića, on je u Luci Bar organizovao društvo. I danas imamo podršku menadžmenta naše matične organizacije, na čemu smo zahvalni. Prostor, adekvatan za okupljanje smo obezbijedili u saradnji sa Opštinom Bar. Od nas su pokrenute inicijative i za osnivanje drugig društava. Imali smo ‘Željezničku stanicu’ Bar, a oni su prešli u Golubovce. Agilni su i ‘Sveti Jovan Vladimir’ i NVO ‘Orijent’ koji često priskaču u pomoć. Kada se nađu u stanju potrebe, zovu nas i iz drugih gradova. Najbronije su sekcije pripadnika Vojske i Policije. Raduje što imamo sve više mlađih davalaca i onih koji dolaze svaka tri mjeseca i daju krv”, zadovoljan je Joličić.

Neophodno je, podcrtava naš sagovornik, edukovati potencijalne davaoce da je davanje krvi zdravo.

“Važno je informisati građane – u medijima bi svakodnevno trebalo da se priča o tome. Svako ko je zdrav, može dati krv. To je dobro i za davaoca, jer se regenerišu životne funkcije, obnavlja se krv. Ranije je postojačlo pravilo da davalac poslije davanja krvi, ima slobodan dan. Sada to u praksi nemamo”, dodaje Joličić.

Broj članova DDDK “Luka Bar” varira.

“Prošle godine ih je bilo oko 850, a i ove godine je približan broj. Problem je što sve institucije djeluju same za sebe. Imamo neke najave da će ministar da razgovara sa njima, da se promijeni zakonski okvir. Zavod za transfuziju ima savremene objekte, koji su dobri za transfuziju. Imaju i ekipe i ljude koji su za to obučeni i sposobni. Crveni Krst obavlja sve aktivnosti u okviru svojih mogućnosti. Međutim, moramo znati i da je mnogo onih koji krv ne mogu dati, siromašnih gladnih… I o njima treba voditi računa”, upozorava Joličić.

Krv mogu dati osobe starosti od 18 do 65 godina.

“Kopiramo standarde koje nam drugi propisuju. Trebalo bi da neko ko je zdrav može krv dati i preko 65 godina. Ali, moramo poštovati standarde. Ima želje i kod stalnih davalaca da krv daju i nakon tih godina. Treba regrutovati nove, mlade ljude. Prošle godine smo obišli sve srednje škole u Baru i razgovarali sa mladima. Među dobrovoljnim davaocima je i značajan broj profesora. Ipak, ove godine bilježimo pad zainteresovanih, pa procjenjujem da je potrebno organizovati tribinu za mlade, da im ukažemo na prednosti i humani aspekt dobrovoljnog davalaštva. Svi koji odu dalje u svijet, ako se legitimišu kao dobrovoljni davaoci, biće prihvaćeni. Mladi su više okrenuti društvenim mrežama nego susretima i druženjima uživo, a one tu tematiku ne tretiraju dovoljno” naglašava Joličić.

Ipak, da bi neko dao najdragocjeniju tečnost, mora ispuniti uslove.

“Obavlja se mali, ali koristan pregled. Prvo, treba prespavati noć, potrebno je da se izmjeri pritisak, i da se ne uzimaju ljekovi. Nije bolno dati krv, ne stvara se zavisnost, traje desetak minuta. Zdravo je dati krv jer se nekome spašava život. Nas često zovu pacijenti. U barskoj Bolnici ima rezervi za kritične slučajeve. Kada se neko operiše potrebno je obezbijediti krv. Desi se da nema rijetkih krvnih grupa, pa makar jedan dio mi nađemo, a drugi obezbijedi porodica. Osim saradnje sa crnogorskim, ponosni smo i na konekcije sa društvima iz Zaječara, Novog Sada, Kraljeva, Kolubare, sa kojima organizujemo organizujemo akcije. Međutim, postoji i odredba da državljanin neke druge zemlje ne može ovdje da da krv, što predstavlja problem”, naglašava Joličić.

Za saradnju sa lokalnom zajednicom kaže da je odlična.

“Imamo dobru saradnju i sa Opštinom Bar i Crvenim Krstom. Nama je Opština dala poseban status, tako da smo u tom smislu privilegovani. Ipak, mora biti šira društvena aktivnost da bi se sve naše aktivnosti i nastojanja valorizovali na pravi način”, zaključuje Joličić.

U barskom DDDK “Luka Bar” očekuju da će inicijativa pokrenuta u Nikšiću, koja za cilj ima veće uključivanje resornog Ministarstva u organizovanje modela po kome će društva dobrovoljnih davalaca krvi ubuduće funkcionisati, dati željene rezultate.

The post Joličić: Svako ko je zdrav može dati krv i spasiti nekome život first appeared on BARinfo.

Nakon akcije, za njih je u prostorijama DDDK ”Luka Bar” organizovana zakuska, a kako ističe Božo Joličić, svi su inače članovi ovog društva.

Među njima je bila Andrijana Drenovac, davalac rijetke AB krvne grupe koja je po drugi put dala krv.

“Krv sam prvi put dala kao maturant, a pošto imam rijetku krvnu grupu, odlučila sam da postanem davalac”, kazala je ova mlada djevojka.

The post Akcija davanja krvi povodom Dana vojske first appeared on BARinfo.

Naravno, nijesu svi mogli da daju krv, ali ovakva podrška omogućila je da ova humana aktivnost brzo pusti korijene u Baru. Luka Bar je bila žila kucavica, zapošljavala je veliki broj radnika. Udruženja dobrovoljnih davalaca krvi nastala su samoorganizovanjem građana jer institucije nijesu imale rješenja za ovaj problem.

U čovjeku su kao univerzalni principi spojeni dobro i zlo, ali je dužnost čovjeka, kao životna misija, da razumom savlada slijepe iracionalne sile i da se okrene dobru. Davanje krvi je čin kojim se nekome spašava život ili omogućava da ozdravi. Veliki broj ljudi je prošao kroz Društvo – više od 10.000, polažući ispit humanosti svakim davanjem krvi. Još je veći broj onih koji su pružili podršku jer je važno, ne samo podržati bolju stranu čovjekove prirode već i podsticati samo činjenje dobra.

Ljubo je došao u Bar iz Željezare, iz Nikšića, nekada velikog industrijskog centra iz koga je počelo dobrovoljno davalaštvo krvi (Nikšić i sada, poslije ekonomskog kolapsa, ima 12 Društava – u Nikšiću Romi imaju svoje Društvo). Vrlo brzo u Baru je virusom humanosti zaražen značajan broj ljudi koji su davali krv svaka tri mjeseca. Naravno, od početka prednjačile su dvije sekcije – Vojska i Policija. Sjećam se oficira koji je bio zadužen za organizovanje akcija davanja  krvi u vojsci, ali sam nije mogao da daje krv (imao je podsvjesnu – nekontrolisanu reakciju da ne smije da vidi krv jer bi pao u nesvijest). Bilo ga je sramota što ne može dati krv, pa je insistirao da daje krv pokrivenih očiju. Tako je nastavio da daje krv. Dobrovoljno, besplatno i anonimno davanje krvi pustilo je Baru duboke korijene tako da sada, pored „Luke Bar”, na obezbjeđivanju krvi rade još tri Nevladina udruženja („DDK Željeznička stanica Bar“, „DDK Sv. Jovan Vladimir” i „Orijent“).

Ljubo je imao veliku fizičku snagu. Počeo je da se bavi boksom u ranoj mladosti, ali je odustao poslije jednog sparingovanja jer je vidio da zbog svoje izuzetne snage može teško povrijediti protivnika. Bavio se i padobranstvom, ali je odustao jer je bio isuviše težak. Onda je svu energiju usmjerio na humanitarni rad u Društvu. Na akcijama davanja krvi brojni su susreti i prijateljstva sa humanim ljudima iz Crne Gore, Srbije, Bosne i Hercegovine. Pobramtimstvo Društva sa Društvom „Magnohrom“ iz Kraljeva je posebna priča. Svake godine više puta išli smo na akcije u „Magnohrom“ i oni su dolazili kod nas. Radnik „Magnohroma“ – Milovan Kešo Milovanović osnovao je Društvo „Kešo i sinovi“. Odmah poslije zemljotresa 1979. godine došao je na primorje i dva mjeseca pomagao na raskrčivanju ruševina. Više od pola puta kroz Crnu Goru prešao je pješice jer nije bilo saobraćaja.

Na zahvalnicama koje Društvo daje poslije davanja krvi, vremenom se nešto mijenjalo, ali je sentenca rimskog filozofa Seneke „Čovjek može biti srećan jedino ako čini dobra djela“ ostajala. Vremenom se na zahvalnici ustalila i slika Stare masline. Ljuba su pitali da mu naprave „modernu“ zahvalnicu. On im je odgovorio da je zahvalnica sa riječima Lucija Seneke koji je živio u doba Isusa Hrista uvijek moderna zbog temeljnih moralnih princima koje nosi. Seneka je i danas savremen, bio je protivnik ropstva, poznat u Starom Rimu po ideji o jednakosti ljudi (Iz Istorije znamo da je imao zadatak da vaspita Nerona, jednog od najbrutalnijh vladara Starog Rima). Temeljni moralni principi trebalo bi da nam budu vodič u svemu što radimo, posebno sada u vremenu krize svega što je dobro. Živimo u vremenu sukoba i razaranja kada izgleda da sile zla polako, ali sigurno, nadvladavaju. Potrebno nam je vraćanje moralnim principima. Potrebno je da na njih upućujemo mlade. Potrebno je stalno podsticati bolju stranu čovjekove prirode. Promovisanje dobrovoljnog davanja krvi je jedan od načina razvijanja humanizma i solidaranosti među ljudima, najbolje se postiže ličnim primjerom.

Posvećenost zahtjeva žrtvu. Sjećam se časne sestre Klaudije koja je radila na Transfuziji dok se penzionisala. Plijenila je dobrotom, teško je zamisliti boljeg promotera humanosti. Kad se penzionisala otišla je u Dalmaciju da čuva bolesnog oca, mada je i ona bila u dobrim godinama.

Četvrtu godinu za redom u Društvu je organizovan okrugli sto sa dobrovoljnim davaocima krvi koji su dali krv više od 100 puta, o problemima u dobrovoljnom davalaštvu koji traju duže i imaju za posljedicu smanjenje broja davalaca, donijeti su zaključci kojima se traži donošenje Nacionalnog programa. Maturanti barskih škola svake godine polažu ispit humanosti, odziv je dobar zahvaljujući promoterima u školi – profesorima koji prvi daju krv. Ove akcije postoje duži niz godina, ali je primjetno  da je odziv sve slabiji. Potrebno je motivisati omladinu da se okrene ovoj humanoj aktivnosti. Za to su potrebna sredstva koja nijesu velika (majice, blokčići, olovke…). Dugi niz godina među barskim privrednicima tražimo društveno odgovorne koji bi obezbijedili sredstva za promovisanje dobrovoljnog davalaštva među maturantima, a sebi dobru reklamu. Nažalost, bez uspjeha!

Mi smo human narod, u to ne treba sumnjati. To smo pokazali u svim nesrećama koje su nas zadesile. Ali, humanost treba da nam postane navika, isto kao i tolerancija, milosrđe… Na to treba stalno da nas podsjeća Lucija Seneke.

Čineći dobro drugima, činimo sebi veliko zadovoljstvo i radost koja nam je u ovo vrijeme toliko potrebna. Kada je počeo rat u Bosni, iz Tuzle je došao Boro Majdandžić, akademski slikar rođen u Pljevljima, koji je tamo proveo svoj radni vijek. Bio je dobrovoljni davalac krvi i došao je u Društvo. Nije imao nikoga (negdje u Evropi je imao kćer sa kojom nije bio u kontaktu). Boemski život mu je već bio načeo zdravlje. Nekoliko godina Ljubo i Društvo su brinuli o njemu. Hrana nije bila problem, koliko smještaj – jedno vrijeme je stanovao u prostorijama iza ljetnje pozornice u Starom gradu. U Bosni je imao stan, mislio je da se oprostio od njega. Međutim, jednog dana iz Tuzle je došao njegov prijatelj – musliman i donio mu pare od stana koji je uspio da proda. Kasnije, preko Centra za socijalni rad, smješten je u Dom starih u Risnu, gdje je proveo zadnje godine svog života.

Od rata u Bosni, u Bar je pobjegao i Ramiz Bambur, takođe dobrovoljni davalac krvi, invalid bez jedne noge. I on je našao utočište u Društvu. Da bi ostvario pomoć kao izbjeglica, Društvo mu je ustupilo kontejner dobijen od Luke Bar. Kontejner je smješten kod „Stare ambulante“, Ramiz je u njemu živio svoj izbjeglički život uz pomoć dobrih ljudi koji su tu živjeli, Društva i Centra za socijalni rad. Kad je Ramiz umro, Društvo je ostalo bez kontejnera, ali to je druga vrsta priče.

The post Božo Joličić: Sa Ljubom je u Bar stigao i virus humanosti first appeared on BARinfo.

“Društvo je osnovano 1965.godine, a prije nekoliko godina smo dobili i uslove za rad, i to u našoj matičnoj firmi. Luka Bar je, sa Opštinom Bar, pokrovitelj naših aktivnosti. Imamo optimalne uslove za rad, ali je vrijeme teško. Davalaštvo je nastalo samoorganizovanjem građana, prvo u Nikšiću, a onda i u ostalim gradovima Crne Gore. Iako ekonomska situacija nije najbolja, danas u Crnoj Gori postoji dvanaest društava. Problem u svim opštinama je što se smanjuje broj davalaca. Ministarstvo bi trebalo aktivnije da se uključi. Postoji veliki centar za obradu krvi i čuvanje, ali nema dovoljno davalaca“, kaže Joličić.

Barsko društvo je osnovao Božov brat, pokojni Ljubo, neposredno nakon što je krajem šezdesetih došao iz Nikšića.

„Tada su svi radnici Luke Bar bili i dobrovoljni davaoci krvi. Bila je bitno drugačija situacija. Danas je potrebna znatno veća medijska pokrivenost, ali i pronalaženje načina da se dopre do onog humanog u ljudima. Mi organizujemo razne akcije. Na početku i kraju svake školske godine imamo akciju sa maturantima, gdje profesori odigraju glavnu ulogu. Na mladima je i stavljen akcenat, kao potecijalno dugoročnim davaocima krvi. Sada dajemo krv po zahtjevu građana, ali ni to nije dobro. Valjalo bi u svakom trenutku imati zalihe“, jasan je Joličić.

U Baru postoji nekoliko društava koja se bave dobrovoljnim davanjem krvi i sa svima je, i naglašava Joličić, saradnja odlična.

„Postoji DDDK ‘Željeznička stanica’ koje više gravitira ka Golubovcima. Tu je DDDK ‘Sveti Jovan Vladimir’ i NVO ‘Orijent’. Međutim, ni ovoliko društava nije dovoljno za našu misiju, a to je da krvi bude dovoljno. Nažalost, kada se dese nesreće, svi se aktiviramo. Davati krv je zdravo, i toga svi treba da budu svjesni“, dodaje Joličić.

Predsjednik DDDK “Luka Bar” je govorio i o preduslovima da bi neko mogao biti dobrovoljni davalac krvi.

„Prvo se obavi mali pregled sa kandidatima. Noć mora biti prespavana, a onda se radi i analiza krvi. Provjerava se da li potencijalni davalac ima hepatitis B i C, sifilis ili sidu. Ako se pokaže prisustvo ovih oboljenja, takva krv se ne može koristiti i davalac se obavještava o tome, jer možda nije bio u saznanju. Krv je jedina tečnost koja se ne može vještački napraviti. Bila je priča da su Japanci blizu tog otkrića, ali naravno da se ispostavilo kao netačno. Krv se ne može ničim zamijeniti“, Ističe Joličić.

Po riječima ovog humaniste broj davalaca varira, ali se i drugačije računa.

„Mi to mjerimo po broju jedinica koje se dobiju. Prošle godine je obezbijeđeno 650 jedinica krvi, ne računajući stalne davaoce. Prije Korone ih je bilo oko 1000. Treba se dodatno baviti promocijom davalaštva. Problem je i u tome što su nestala nekada velika preduzeća. U takvim kolektivima je prije lako bilo obezbijediti davaoce. Sve firme koje imaju veliki broj zaposlenih, trebalo bi da krenu u jednu od ovakvih akcija. Ljude treba motivisati, informisati ih o svim prednostima davanja krvi. Najbrojniji davaoci su pripadnici Vojske i Policije, tu je veliki broj zdravih ljudi. Imamo i one koji svaka tri-četiri mjeseca daju krv, jer im svijest da će time spasiti nečiji život, pričinjava veliko zadovoljstvo“, kaže Joličić.

Nedavno je obilježen i Međunarodni dan dobrovoljnih davaoca krvi.

„Trudimo se da naš dan obilježimo na svečani način. Dodjeljuju se nagrade onima koji su to zaslužili. Naš najstariji član Milorad Čarapić već ima i unuke koji daju krv i to je jedan od dobrih primjera, kako se tradicija prenosi sa koljena na koljeno. Mislim da država treba da se aktivno uključi i donese nacionalni program. Veliku zahvalnost na pomoći i podršci dugujemo Crvenom krstu“, zaključio je Joličić.

The post Pad broja davalaca – najveći problem u radu DDDK Luka Bar first appeared on BARinfo.

Predsjednik DDDK „Luka Bar“, Božo Joličić, kazao je da je krv dalo 14 davalaca, isto kao i prošle godine.

„Broj onih koji su došli da učestvuju bio je veći – 35, ali uglavnom zbog niskog pritiska, krv je moglo da da njih 14, među njima i dva profesora“, naveo je on.

Joličić je zahvalio mobilnoj službi Transfuzije iz Podgorice i volonterima Crvenog krsta koji uvijek pomažu pri organizovanju ovih akcija.

The post Krv dali profesori i maturanti iz SSŠ i studenti sa FPE first appeared on BARinfo.

“Akcija ima dugu tradiciju i po ustaljenom redu, krv prvo daju profesori, a potom učenici. Na taj način profesori daju lični primjer mladima,” kazao je za Radio Bar i Bar Info predsjednik DDDK Luka Bar, Božo Joličić.

On je pozvao sve koji žele da se pridruže maturantima, dodajući da krv mogu dati zdrave osobe od 18 do 65  godina.

“Davanjem krvi spašava se nečiji život ili mu se pomaže da ozdravi. Isto tako, davanje krvi ima pozitivne posljedice za davaoca,” ističe Joličić, dodajući da će naredna akcija biti organizovana početkom maja, kada ispit humanosti polažu profesori i maturanti Srednje stručne škole.

The post U srijedu maturanti i profesori Gimnazije i SEUŠ-a daju krv first appeared on BARinfo.

Plakete su dobili: Đorđije Jovanović, Milena Zoranović, Alma Ljuca, Dragan Marljukić, Vojislav Joličić, Miroslav Marinković, Vladan Baltić, Miroslav Cvijović, Branislav Đukić, Dušan Zajović, Aleksandar Mećikukić i Dejan Ćetković.

„Plakete se dodjeljuju kao znak zahvalnosti ljudima koji ličnim primjerom potvrđuju temeljne moralne vrijednosti i predstavljaju najbolje promotere ove humane aktivnosti“, istakao je predsjednik Društva, Božo Joličić.

The post Uručene plakete istaknutim davaocima krvi first appeared on BARinfo.

„Društvo je osnovano davne 1969. godine, na inicijativu mog brata Ljuba. I od tada ne prestajemo sa radom. Bila su to druga vremena, i mnogo lakše se funkcionisalo. Sada je malo drugačije, što zbog protoka vremena, što zbog toga jer mnogi nisu u predmet interesovanja upisali ovu aktivnost. Nekada je bilo mnogo članova, a to su na početku radnici Luke Bar, a onda se ta ideja proširila i na mnoge druge. Danas često apelujemo da je nekome potrebna pomoć, a trebalo bi da nije tako. Uvijek bi se moralo imati dovoljno jedinica ove tečnosti“, kaže Joličić.

Broj sadašnjih članova varira.

„Na nama je da organizujmo akciju, jave se članovi, ali i ostali građani. Humanost nije upitna, ali mnoge kockice moraju da se poslože. Nekada je odziv dobar i tada smo svi zadovoljni, ali se dešava i da ne bude“, jasan je Joličić.

Mladi su ti koji mogu da promijene situaciju.

„Na to često apelujemo. Imamo korisnike koji su krv dali i više od stotinu puta, ali nam treba svježa, mlada snaga. Zato često i vršimo propagandu koja je usmjerena ka njima. Moram reći da se mladi ljudi često odazovu pozivu, ali to može biti mnogo bolje. Sada ni pomorcima nije dozvoljeno da daju krv, što je otežavajuća okolnost. Imamo mnogo problema, ali uspijevamo nekako da se izborimo. U Baru postoje tri društva. Kada bi se udružili situacija bi bila znatno drugačija“, dodaje Joličić.

Po njegovim riječima, mnogi nisu ni svjesni da je dati krv dobra stvar za organizam, znači, davalaštvo nema isključivo humanitarni karakter.

„Mnogi stručnjaci iz oblasti medicine su potvrdili ovu moju tvrdnju. Dati krv je plemenito, ali i za sam organizam ljekovito. Zato i potenciram da se mnogo mora raditi na edukaciji. Ljudi jednostavno ponekad nisu informisani. I u tome leži veliki problem“, kaže Joličić.

Veliku zahvalnost DDDK duguje Opštini Bar.

„Oni su još prije nekoliko godina prepoznali naš rad i dobili smo adekvatne prostorije, a moram istaći i da nam sredstva koja se iz budžeta izdvajaju za NVO sektor znače mnogo, jer bez finansija danas se ne može ništa. Mislim da bi i nadležne institucije morale malo više da se pozabave edukacijom“, poručuje Joličić.

Ističe dobru saradnju i sa drugim institucijama.

„Tu je Crveni Krst, zatim Vojska, Policija… Svi se oni, kada organizujemo neku akciju, rado odazovu. Doduše, ponekad imamo problem, jer ljudi dođu, ali zbog povišenog zbog pritiska nisu u mogućnosti da daju krv“, kaže Joličić.

Na kraju, Joličić je uputio apel.

„Apelujem na sve ljude dobre volje da budu donatori krvi. Osim što je dobro za organizam, nekome znači i spasavanje života. Mi često apelujemo i putem vaših talasa, tražimo i druge načine. Kada nas porodica kontaktira, trudimo se da izađemo u susret, a nastojaćemo da tako bude i ubuduće“, zaključuje Joličić.

The post Uprkos poteškoćama barsko DDDK služi za primjer first appeared on BARinfo.

Osim akcije dobrovoljnog davalaštva krvi, koja ne bilježi odziv kao ranijih godina, održan je i okrugli sto na kome su učestvovali davaoci koji su preko sto puta zasukali rukav da spasu nečiji život.

I ove godine, njihov je zaključak da postojeći Zakon o obezbjeđivanju krvi ne predstavlja dobar osnov za dobro organizovanje dobrovoljnog davanja krvi.

U zaključcima dostavljenim našem mediju, podsjećaju da je Asocijacija društava/klubova dobrovoljnih davalaca, Ministarstvu zdravlja, Zavodu za transfuziju i Crvenom krstu, uputila inicijativu za izmjenu ovog zakona, kao i konkretan Predlog izmjena i dopuna, na šta ove institucije uopšte nisu reagovale.

Oni  ističu da se broj dobrovoljnih davalaca krvi smanjuje, a uzrok nije ekonomska kriza već nedovoljna aktivnosti i saradnja institucija koje su nadležne za dobrovoljno davalaštvo: Ministarstvo zdravlja, Zavod za transfuziju i Crveni krst.

“Bez obzira što ih nema u aktuelnom Zakonu, dobrovoljni davaoci organizovani u Društva i Klubove, treba da nastave sa aktivnostima na obezbjeđenju krvi i promovisanju ove humane aktivnosti, smatraju oni, podsjećajući  da se u ovom društvenom trenutku, svi moramo okrenuti humanosti i temeljnim moralnim vrijednostima, što se najbolje radi ličnim primjerom.

U zaključcima ističu da, ukoliko kao do sada, organi izvršne vlasti ne urade ništa po ovom pitanju, biće prinuđeni da se obrate za pomoć Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji i Međunarodnom Crvenom krstu.

DDDK “Luka Bar” osnovano je prije 53 godine i kroz njega je, po slobodnoj procjeni, prošlo više od deset hiljada davalaca. Za prvih šest mjeseci ove godine obezbijeđeno je 400 jedinica krvi. Funkcioniše na način što, nakon telefonskog poziva da je potrebna krv, aktivista Društva nalazi davaoca koji može dati krv, odvozi ga u Službu transfuzije, a potom na obrok oporavka.

“Ovako funkcionišemo zahvaljujući sponzorstvu ‘Luke Bar’, kao i odluci Opštine da pri dodjeli sredstava nevladinim organizacijama prioritet da humanitarnim organizacijama, među koje spada i naše Društvo”, objašnjava predsjednik Društva, Božo Joličić.

On je posebno zahvalio sponzorima koji su pomogli da se ovogodišnji Memorijal održi: Opštini Bar, Luci Bar, Kalamperu, Cerovu, Allegri, Zenšpedu, Le Manu, Vojsci Crne Gore, Policiji, E plusu, Auto centru preduzeću Femić, Fadisu, Službi zaštite i spašavanja, Komunalnom preduzeću i Vodovodu.

The post DDDK Luka Bar: Snažnije uvezati saradnju institucija nadležnih za davalaštvo first appeared on BARinfo.