Veče ispunjeno emocijama, dostojanstvom i snažnim porukama okupilo je brojne građane, predstavnike lokalne uprave, Udruženja boraca NOR-a i antifašista Bara, kao i poštovaoce antifašističke tradicije. Sa puno pijeteta oživljena su sjećanja na mlade Barane čija hrabrost i danas obavezuje da se sloboda čuva, a istorija ne zaboravlja.

„Okupljeni smo večeras u Starom Baru, na mjestu koje samo po sebi svjedoči istoriju, da se prisjetimo ljudi koji su svojim djelima ispisali jednu od najsvjetlijih stranica naše istorije“, poručili su voditelji programa, glumci Jovan Dabović i Branka Femić, podsjećajući da sloboda nije poklonjena, već izbor koji svaka generacija mora iznova da potvrdi.

Posebnu emociju donio je kulturno-umjetnički program u kojem su nastupili ženski vokalni sastav „Alata“, predvođen Zojom Đurović, sopran Olivera Tičević, tenor Petar Martinović i harmonikaš Safet Drljan. Izvođenjem partizanskih pjesama „Teče Tara“, „Mlada partizanka“, „Stan’ Neretvo, stan’ vodo“, „Po šumama i gorama“ i drugih, umjetnici su publiku vratili u vrijeme borbe za slobodu, a snažne interpretacije ispraćene su dugim aplauzima.

Okupljenima se najprije obratila članica Glavnog odbora Udruženja boraca NOR-a i antifašista Bara Branka Nikezić, ističući da se na ovom mjestu svake godine okupljaju ne zbog prošlosti koja je završena, već zbog obaveze da se ona nikada ne zaboravi.

„Slutim i čini mi se da vidim kako, zagledani u zvjezdano barsko nebo, poručuju da ih ne zaboravimo. I evo nas, tu smo. Umjesto zaborava, svake godine na ovaj tužni datum okupljamo se kao na hodočašće. Sveta je to obaveza Udruženja boraca NOR-a i antifašista Bara i Opštine Bar“, kazala je Nikezić.

Podsjetila je da u Starom Baru gotovo da nema porodice koja ne zna za tragično jutro 6. jula 1944. godine, naglasivši da su „krvave crvene košulje“ i danas opomena protiv izdaje, fašizma i zaborava.

„Ne dozvolimo da mlade generacije zaborave da bolja budućnost pripada njima, a da temelj te budućnosti leži u poštovanju prošlosti. Neka aktuelna dešavanja u Crnoj Gori budu nauk da ova država ne može dalje bez dobrih međuljudskih odnosa, bez pravde i bez antifašizma, temelja našeg identiteta i državnosti“, poručila je Nikezić, zaključivši svoj govor riječima: „Neka je vječno sjećanje na Crvene košulje i sve žrtve NOR-a i neka je vječna Crna Gora.“

Predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević naglasio je da „Crvene košulje“ nijesu samo naziv manifestacije, već simbol otpora, hrabrosti i čvrste vjere u slobodu i dostojanstvo svakog čovjeka.

„To je veličanstven spomen na djevojke i mladiće strijeljane na Belvederu jer se nijesu mirili da žive u lancima. Njihov primjer uči sve nas da nikada ne zaboravimo da mir, sloboda i blagostanje nijesu datost. Neko je za to položio život, a oni su svoju nevinu mladost obojili u crveno i zato je njihovo ime besmrtno“, kazao je Raičević.

On je poručio da sjećanje na njih mora biti inspiracija da se nove generacije uče borbi protiv svakog oblika zla, tiranije i represije.

„Bar živi takvim životom i živjeće. Kao i naša Crna Gora, ali i čitava Evropa. Sve to zahvaljujući upravo ovakvim ljudima, u čiju slavu večeras držimo plamen slobode, sa željom da makar malo ličimo na njih u toj borbi“, istakao je Raičevićt takođe poručivši: “Nek’ je vječna Crna Gora i naš Bar”.

U toku programa voditelji su podsjećali da istoriju ne čine samo datumi i pobjede, već i porodice koje su izgubile svoje najmilije.

„Kažu da istoriju pišu pobjednici, ali istoriju pamte i oni koji su izgubili nekoga. Jednu majku, jednog sina, jednog brata, jednu mladost. Svaka fotografija koju smo vidjeli večeras krije jedno ime, jedan život i jedan san koji nije stigao da bude dosanjan. Upravo zato antifašizam nije riječ iz udžbenika, već zavjet da se takva vremena više nikada ne ponove.“

Ovo, prije svega, veoma emotivno veče sjećanja, završeno je simbolično, uz pjesmu „Odiseja“ u izvođenju tenora Petra Martinovića, čime je zaokruženo još jedno tradicionalno okupljanje posvećeno onima koji su svoje živote zauvijek utkali u slobodu Bara i Crne Gore.

The post U ime crvene košulje – sjećanje na žrtvu i hrabrost mladih rodoljuba ne blijedi first appeared on BARinfo.

Na ovaj dan, 6. jula 1944. godine, fašistički okupator je bez milosti strijeljao deset mladih ljudi. Njihova žrtva ostaje simbol borbe za slobodu i dostojanstvo.

U ime UBNOR-a Bar, okupljenima se obratio potpredsjednik Špiro Niković, general u penziji, koji je izrazio zabrinutost zbog načina na koji se danas, na institucionalnom i društvenom nivou, odnosimo prema spomenicima i nasljeđu antifašističke borbe.

“Strahujem da nove generacije gube vezu sa ovim herojskim vremenima i da će, ako ne preduzmemo konkretne korake, zaboraviti na ideale slobode i pravde za koje su dali svoje živote”, poručio je Niković.

On je pozvao da se ovaj datum uvrsti u program manifestacije Barski ljetopis, te da 6. jul postane dan kada će školska djeca dolaziti na spomen-groblje, gdje bi im se održavao čas istorije na otvorenom – kako bi direktno osjetili težinu prošlosti i značaj borbe protiv fašizma.

“Moramo pojačati napore u oblikovanju mladih naraštaja, da razumiju zašto su ti ljudi stradali i za šta su se borili. Samo tako ćemo sačuvati pamćenje na žrtve”, zaključio je Niković.

Okupljenima se obratio i Rajko Joličić, koji je pozvao sve da se 13. jula okupe u Gornjim Seocima, gdje će biti organizovana simbolična sadnja balkanskog Drveta mira, u znak sjećanja i kao zalog za budućnost u kojoj neće biti mjesta za mržnju i zaborav.

The post Položen vijenac na grobnicu strijeljanih na Belvederu first appeared on BARinfo.

Na tužnu i uzvišenu priču o žrtvovanju jedne mladosti na oltar slobode i pravde podsjetio je potpredsjednik UBNOR-a i antifašista Bara, general u penziji Špiro Niković istakavši  da su one i oni koji su ugradili svoje živote u temelje slobode – Đurovići, Kirovići, Kovačevići, Isakovići, Martinovići, Pavićevići, Ratkovići i Zankovići – strijeljani zbog sna o slobodi i nade u skori slom fašizma i nacizma.

„Crvene košulje su se desile koliko juče, a već danas imamo stanje koje nas mora ozbiljno brinuti. Propustili smo mnogo, zato prvi čas svake generacije počnimo u perivoju Belvederskog maslinjaka. U toj učionici, u tišini ćutanja,  budiće se svijest i savjest u svakom mladom čovjeku jer su One i Oni bili njihovi vršnjaci, na startu života“, poručio je Niković zaključivši da su „Crvene košulje“ u posljednjih osamdeset godina postale značajan dio najznačajnijeg kulturnog sadržaja – „Barskog ljetopisa“, te da ih treba vremenski i pravno – organizacijski uključiti u osmišljene programe višestruke namjene.

Emotivnim riječima poštovaocima belvederske tragedije obratila se Tanja Spičanović, potpredsjednica Opštine.

„Snovi o slobodi, mladalački zanos i prkos, vrela krv koja je prezirala podaništvo i sluganstvo domaćih izdajnika isto koliko i okrutnost okupatora, ideali o boljem i pravednijem društvu bile su nedopustive težnje zbog kojih su mladi Barani i Baranke bili lišeni onog jedinog i najvrijednijeg što su imali – njihovih tek započetih života. Sa ovog tvrdog, starobarskog krša, sa kojeg su još dugo trebali da gaze, vinule su se njihove nevine duše,  a njihova imena uklesala u vječnost – imena belvederskih stradalnika, malih za vojnike, a velikih za junake. Urezana u kolektivnu memoriju, lekcija o crvenim barskim košulajma vijoriće se kao crven barjak nad svim crnim ideologijama koje opet pokušavaju da nad Crnom Gorom nadviju koprenu neprijateljstva i nesigurnosti“, kazala je, između ostalog,  Spičanović dodajući da je obaveza Opštine, Kulturnog centra, obrazovnih institucija i svih građana posvećenih vrijednostima sekularnog i humanog društva da čuvaju spomen na našu antifašističku tradiciju.

Svojim nastupom, manifestaciju su u muzičkom dijelu uveličali sjajna sopranistkinja Bojana Pejanović, profesor gitare Nedeljko Pejović i profesorica violončela Maja Antić Kalezić sa kompozicijama “Ay Carmela”, “Bella ciao”, “Bilećanka”, “Konjuh planinom”,  “Zemljo moja”…. Stihove Iva Lole Ribara “Najdraža, jedina moja…” i Izeta Sarajlića “Rođeni dvadeset treće, umrli četrdeset druge”, nadahnuto je kazivao Milan Vujović. Scenario i realizacija programa djelo su dr Miluna Lutovca, dok su za tehnički dio bili zaduženi Goran Mitrović i Zoran Andrejić iz JU Kulturni centar Bar.

The post Crvene košulje – sjećanje na mladost strijeljanu zbog sna o slobodi first appeared on BARinfo.

RB/BI: Kako ste zamislili ovogodišnje „Crvene košulje“? Pretpostavljam da neće biti stereotipne i da će se malo razlikovati od ranijih?

Lutovac: Kada je u pitanju ovakva manifestacija, koja je starija od svih koje su trenutno aktuelne, onda se čovjek zapita gdje je tu ta vitalnost, kako to traje, a kako nastaje. Postoji mnogo načina da se obilježi jedan ovakav dan i ovakav povod. Međutim, s obzirom na sve što nas okružuje, koliko god da mislimo da smo u jednoj godini postigli ono što je bilo potrebno, uvijek se vrijeme poigra s nama i dođe do promjene koncepta i do približavanja sadržaja nekim novim generacijama. Naravno, uz zadršku svega onoga što vrijedi, a to je taj slobodarski duh i nešto što je karakteristično za crnogorski narod: prkos, borba za slobodu, žrtva…

RB/BI: „Crvene košulje“ su prvi put izvedene u drugoj polovini sedamdesetih godina, preciznije 6. jula 1977. Njihov utemeljivač bio je novinar „Politike“, Boško Milošević. On je napisao prvi tekst koji je pratio „Crvene košulje“: „U zoru 6. jula 1944. godine, u maslinjaku kraj Starog Bara, neprijatelji su ubili jedanaest djevojaka i mladića. Ubili su ih zbog crvenih košulja i crvenih snova. Zoru u koju su bili zagledani, neprijatelj nije mogao da ustrijeli…“ Sjećam se da smo prvi put organizovali „Crvene košulje“ na onom platou autobuske stanice, tu je sada parking kojim gazduje Kulturni centar. Tada se desio presedan. U sred programa iz publike se javio čovjek koji je poželio da kaže jednu pjesmu, svi smo bili pomalo zatečeni, ali smo ga poznali. Bio je to veliki glumac Josif Tatić i on je svojim prodornim, krupnim glasom, rekao neku pjesmu, ne sjećam se koju. Čulo se do Londže, čitav Stari Bar je, čini mi se, stao u te njegove stihove. Obilježio je te prve „Crvene košulje“. Poslije toga su se preselile na Belveder. Tu sam jednom igrao Ljuba Čupića, a u njemačkoj uniformi je bio pokojni Nikola Đukanović. Onda su se vratile u Stari Bar, na svoje mjesto, na Ljetnju scenu. Tu će biti opet sjutra, u 21 sat.

Lutovac: Da. Bar je karakterističan po tome što ima mnogo prostora koji su upotrijebljeni, a mnogo više onih koji nisu. Tako da mi je veoma drago što ste se prisjetili ovih pozicija koje mirišu na početak. To je kao neko opipavnje terena sa kojeg je najbolje reći ono što pripada istoriji grada i mentalitetu ljudi koji žive u njemu, jer je to jedna identitetska karta. Međutim, „Crvene košulje“ će ove godine biti, naravno, u Starom gradu, na onoj karakterističnoj sceni i to je pokušaj da se na jedan neupadljiv način poveže nešto što pripada toj takozvanoj tekovini, tradiciji, jer kad pominjemo žrtvu u Crnoj Gori ne mislimo samo na jednu žrtvu koja pripada jednom vremenu, već mislimo na sve ono što je u biću Crne Gore. To se najbolje osjeća u stihovima Radovana Zogovića i nekih sličnih njemu. Sada pokušavamo da to povežemo sa nekim generacijama koje, možda, i nisu baš najbolje informisane o tome. Mislim da to spava u njima, ali i da to treba buditi svake godine iznova. Mi to radimo na jedan neobičan način, tako što angažujemo vrsne akademske muzičare, uz pjesme koje će govoriti recitator, gost manifestacije, a igrom slučaja to ste Vi. Pokušaćemo da napravimo taj sitan vez koji će sigurno publici biti prikazan na jedan ugodan način.

RB/BI: Znate li koja je specifičnost „Crvenih košulja“? To je manifestacija u slavu života, a povodom smrti. U slavu Bara i njegovih građana sve tri vjere. To je jedna od manifestacija koju valja bespogovorno njegovati i podsjećati iznova na tih jedanaest nevinih djevojaka i mladića koji su bili krivi utoliko što su Barani. Ubijeni su, ni krivi ni dužni, u znak odmazde. Recite nam ko učestvuje od muzičara?

Lutovac: Biće to jedna interesantna ekipa. Ima nekih ljudi sa naših prostora koji su povezani i sa tim revolucionarnim zanosom. Dakle, vojska mala ali odabrana: sopran Bojana Pejanović, profesor gitare Nedeljko Pejović, profesorica violončela Maja Andrić Kalezić. Stihove će kazivati Milan Vujović. Scenario i realizacija potpisujem ja uz tehničku podršku ustaljene ekipe koja je uvijek tu, Goran Mitrović i Zoran Andrejić iz JU Kulturni centar, i naravno uz vješto i uvijek inspirativno vođenje koleginice Maje Malić, koja je i prošle godine probudila publiku svojim veoma lijepim govorom i sjećanjem na žrtve belvederske tragedije.

The post Lutovac: Crvene košulje, manifestacija starija od svih aktuelnih u Baru first appeared on BARinfo.

Organizatori 42. manifestacije “U ime crvene košulje” su Kulturni centar i Udruženje boraca Narodnooslobodilačkog rata i antifašista našeg grada (UBNOR).

U zoru, 6. jula, u maslinjaku na Belvederu, pred puščane cijevi stali su Vojislav, Matija, Veliša, Ljubica, Stojan, Milenko, Rizo, Zorka, Đorđije i Andrija, dan kasnije strijeljan je i Petar… Iz njihove krvi i ranjenog  belvederskog jutra, uzdigle su se na jarbole luče i vječne vatre “Crvene košulje”, svijetlo-strašne zastave jedne epopeje i antifašističkeborbe malog ali nepokornog  crnogorskog naroda.

Predsjednik UBNOR-a, Đuro Marković, dirljivim se riječima obratio rodbini strijeljanih, prijateljima i gostima, izražavajući posebno zadovoljstvo što među okupljenima vidi veliki broj mladih. Po njegovim riječima, teško vrijeme koje se zove rat, odnijelo je jednu mladost u spomen koje se svake godine okupljamo, 6. jula.

“Ljubica i Zorka, Vojo i Andrija, Stojan i Milenko, Rizo i Veliša, Đoko i Matija, Petar, kao da nam svi uglas poručuju da ne smijemo dozvoliti da se ponovi zlo vrijeme koje je pokosilo njihovu mladost. Moramo da uvažavamo i cijenimo jedni druge, živimo i radimo složno, izgrađujemo i činimo ljepšim ovaj grad. Ne prebrojavajmo se ni po vjeri ni po naciji. Volimo se, se budimo dobri ljudi i građani, volimo svoju državu i radujmo se životu”, poručio je Marković i podcrtao da se, uprkos događajima koji kroje našu sadašnjost, treba izdići i biti Čovjek.

“Kad vrijeme izbriše tragove, kad borci za slobodu postanu dio sjećanja, kad istorija počne da se prekraja i revidira zarad potreba nove, dnevne politke i kad prošlost počne da prekriva zaborav, podsjećanje na istinu jedini je lijek. Zato smo ovdje i bićemo dok trajemo jer mrtvi ne umiru dok god ih se živi sjećaju.

Emotivno, potkrijepljeno snažnim argumentima, govorila je sinoć potpredsjednica Opštine Bar, Tanja Spičanović.

“Ovdje nas je dovelo prisjećanje i podsjećanje na djecu, velike ljude i velike mučenike koji su ubjeni na najsuroviji način. Bar pamti krvavu crvenu zoru 6. jula. Samo sjećanjem na žrtve fašizma možemo se oduprijeti onome što smo mislili da je sa Drugim svjetskim ratom ostalo iza nas, da su fašizam i nacizam pojave koje se čovječasnstvu više ne mogu dogoditi. Vjerovali smo da su rane bile toliko duboke, bolne i da  ljudska vrsta nikada neće dozvoliti da se tako nešto ponovi”, istakla  je Spičanović dodajući da, nažalost, danas, u 21. vijeku, svjedočimo da nije tako, pa se zato moramo sjećati, podsjećati, pamtiti, slušati poruke djece, a već velikih ljudi, onih kojima se dogodio rat dok su se igrali rata.

“Uvijek su na obilježavanju 6. jula emocije snažne, pogotovo porodicama strijeljanih na Belevederu,  koje pokušaavju kroz priču da čuvaju istorijsku istinu, grade istorijsko pamćenje. Stoga, ne dozvolimo revizionistima da falsifikuju istoriju, negativnim društvenim pojavama da naruše ono po čemu je Bar uvijek bio poznat:  solidarnost, zajedništvo, antifašizam, kao tradicionalne vrijednosti koje je ovaj grad utkao duboko u sebe. Pronosimo poruke koje šalje civilizacija kao imperative humanog  i pravičnog življenja,   poruke slobode i prava na život”, zaključila je Spičanović.

Tokom programa, uz nezaboravne stihove velikog pjesnika Branka Miljkovića, pročitana je i pjesma “Belvederski orfeji”, Rajka Joličića, kao nezaobilazan segment manifestacije  “Crvene košulje”.

Publika u Starom gradu sa oduševljenjem je ispratila nastup KIC Pop hora koji je posebno za ovu priliku, iz repertoara “Bez dileme – antifašizam”, pripremio set od 11 pjesama, za svaku pokošenu belvedersku mladost – po jednu pjesmu. Partizanske i antifašističke pjesme pjevala je publika sinoć uglas sa gostima iz Podgorice.

The post Hrabrost i ljudskost Orfeja belvederskih trebaju nam biti putokaz first appeared on BARinfo.

Predsjednik UBNOR-a i antifašista Bara, Đuro Marković istakao je da je ovo prilika „da ih se sa poštovanjem prisjetimo i poklonimo, a preko njih svim znanim i neznanim koji dadoše život za slobodu“.

„Tu su pred nama Vojo Pavićević, Andrija Martinović, Rizo Isaković, Milenko Kirović, Zorka i Đorđe Đurović, Stojan i Ljubica Kovačević, Veliša Pavićević, Matija Zanković, Vojislav Ratković i Petar Ratković. Svi su zajedno – složni , zagrljeni i zbratimljeni, onako kako su i živjeli“, podsjetio je Marković.

On je podsjetio da su „tu, nedaleko, u maslinjaku 6. jula daleke 1944. godine, krvnički kuršumi prekratil njihovu mladost, planove, nadanja i njihove plemenite želje”.

“A želje su im bile da žive u slobodi, miru i slozi, međusobnom razumijevanju i uvažavanju, da naša Crna Gora bude još ljepša, da naš lijepi Bar bude još ljepši, bogatiji i prosperitetniji. Učinimo sve što je u našoj moi da te njihove želje budu i ostanu stvarnost, jer je to naš dug prema njima i obaveza prema generacijama koje dolaze“, kazao je Marković.

Događaju su prisustvovali potpredsjednik Opštine Bar, Damir Rašketić i sekretar Sekretarijata za kulturu, Srđan Lekić.

U znak sjećanja na strijeljanje barskih omladinaca, večeras u 21 čas u Starom gradu biće organizovan kulturno-umjetnički program „Crvene košulje“.

Koncert revolucionarnih i prigodnih pjesama će održati poznati podgorički KIC pop hor.

The post Crvene ruže u slavu hrabrosti i rodoljublja first appeared on BARinfo.

Tim povodom gost u prijepodnevnom programu Radio Bara bio je general JNA u penziji, te potpredsjednik UBNORA i antifašista Bara Špiro Niković, koji je istakao da su njihove crvene košulje biblijski simbol stradanja crnogorskog naroda u borbi za slobodu i veličinu njihove žrtve nikad ne smijemo zaboraviti.

“Bar ni ovog šestog jula nije zaboravio žrtve deset djevojaka i mladića iz Starog Bara koje su  njemački vojnici strijeljali na današnji dan 1944”, rekao je Niković.

Podsjećajući se tih vremena, on je kazao da je nekoliko dana ranije jedan domaći špijun, saradnik njemačkog okupatora prokazao grupu mladih djevojaka i mladića, koja se okupljala u kružoku u kojem su raspravljali o dolazećim vremenima i slobodi koja se već nazirala.

“U ovoj grupi koja se okupljala i koja je šestog jula 1944. godine strijeljanja bili su: brat i sestra Zorka i Đorđije Đurović, Milenko Kirović, brat i sestra Ljubica i Stojan Kovačević, Rizo Isaković, Andrija Martinović, Veliša Pavićević, Vojislav Ratković i Matija Zanković”, kazao je Niković.

Oni su uhapšeni i bačeni u tamnicu, koja se nalazila u Tatarovici u starobarskoj tvrđavi.

Odlukom njemačkog komandanta potpukovnika Hartmana, ovi mladi ljudi su izvedeni na strelište u maslinjaku na Belvederu, a naredbu su izvršili saradnici okupatora.

“Krv ovih mladih ljudi, naših kćeri i sinova, naših sestara i braće, naših drugarica i drugova i prijatelja oblila je njihove grudi. Rođene su Crvene košulje, najsvjetlija zvijezda epopeje slavne antifašističke borbe crnogorskog naroda”, istakao je Niković.

Kako je rekao general Špiro Niković, nevine žrtve Zorke, Đorđija, Milenka, Ljubice, Stojana, Riza, Andrije, Veliše, Vojislava i Matije duboko su se zarile u ranjenu dušu našega naroda. “One su istoga trena postale slavni, sastavni dio sjajnoga đerdana trinaestojulskih vatri – vječni simbol borbe za slobodu, borbu protiv fašizma i nacizma, najvećih zala civilizacije”.

On je kazao da je moderna, napredna i demokratska Crna Gora ugradila i ugrađuje Crvene košulje u antifašističke temelje svoje kuće.

“U znak vječnog sjećanja i dubokog poštovanja žrtve ovih mladih ljudi, organizacija Udruženja boraca NOR-a i antifašista Bara na godišnjicu Crvenih košulja već 38 godina obilazi spomen obilježje na Belvederu, djelo poznatog barskog vajara Mila Vukčevića i sa prigodnom manifestacijom na kuli starog barskog grada sa crnogorskim kulturnim radnicima i umjetnicima, kao i omladinom, prizivaju sjećanja, ali i poštovanje primjera viteške žrtve ovih vječno mladih Barana. Ove godine nažalost zbog mjera NKT-a to ćemo preskočiti”, rekao je Niković.

Na kraju, general Niković je imao i poruku naročito za mlade.

“Dugo još poslije rata mislilo se da su nacizam i fašizam pobijeđeni i mrtvi. No to nije tako. Svijet je ponovo suočen sa ovom opakom prijetnjom čovjekovoj elementarnoj slobodi. Ove dvije pošasti širom svijeta ponovo suludo kidišu na čovjekovu slobodu i pravo na častan život. Danas vidimo da od nacizma i fašizma ima goreg stanja i shvatanja. To je klero-fašizam, koji svoje ideale nastranosti crpi iz mraka inkvizicije i ranije, odnosno XII vijeka. Zato, Crvene košulje u srcima naših ljudi i naše mladosti su garant naše vječnosti. Neka je vječna Crna Gora”, rekao je Niković.

Gost u prijepodnevnom programu Radio Bara bio je i naš kolega, pjesnik i humanista Rajko Joličić koji je pročitao pjesmu “Orfejima belvederskim”, posvećenu mladićima i djevojkama strijeljanim na Belvederu zato što su imali svoje snove, što su voljeli slobodu i svoje crvene košulje.

The post VIDEO: Špiro Niković – Crvene košulje najsvetlija zvijezda antifašističke borbe crnogorskog naroda first appeared on BARinfo.

“Sjećanje na jedanaest djevojaka i mladića koji su u zoru 6. jula 1944. godine dali svoje mlade živote za slobodu i ideju antifašizma obavezuje da na temeljima tih ideala gradimo bolje i prosperitetnije društvo”, poručio je predsjednik Raičević.

Polaganju vijenca prisustvovali su i potomci porodica strijeljanih i članovi Izviđačkog odreda “24. novembar”.

The post Položeno cvijeće na spomen obilježje na Belvederu first appeared on BARinfo.

Prvi put je na ovoj manifestaciji učestvovao najpopularniji hor u zemlji – “KIC Pop hor” iz Podgorice, koji je izveo poznate partizanske i antifašističke pjesme. Pod dirigentskom palicom profesora Saše Barjaktarovića, Podgoričani su cjelovečernji program otvorili himnama “Oj, svijetla majska zoro”, te “Hej, Sloveni”, koja je dobila posebno emotivan aplauz, a zatvorili pjesmama “Hej vojnici, vazduhoplovci” i “Računajte na nas”, koje su otpjevali na bis.

Za svaku od osamnaest pjesama, među kojima su bile i “Crveni makovi”, “Po šumama i gorama”, “Kaćuša”, “Mlada partizanka”, “Bella ciao”, “Oj đevojko drugarice”, Oj Kozaro”, “Ide Tito preko Romanije”, ali i Danonova “Uz maršala Tita” i “Zemljo moja” Kemala Montena iz repertoara grupe “Ambasadori”, dobili su burne aplauze, a nerijetko je i publika čitave kompozicije pjevala s njima.

Ništa manje aplauza dobili su i ostali učesnici programa. Miroslav Jovanović Timotijev govorio je svoju pjesmu o Titu “Crveno žito”, koja se sjajno uklopila u pjesme podgoričkog hora, dok je Milan Vujović kazivao najpoznatiju partizansku ljubavnu pjesmu “Rođeni dvadeset treće, strijeljani četrdeset druge”, Izeta Sarajlića, izmamivši suze u publici, ali i članica hora. Zaštitni znak ove manifestacije – pjesmu “Crvena zora”, koju je na tekst novinara “Politike” Božidara Miloševića, komponovao Miki Jelenić, otpjevala je sopran Aleksanda Vojvodić Jovović. Šarmantna voditeljica bila je mlada Radmila Škuletić. 

Na početku ove po svemu izuzetne večeri, čiju režiju potpisuje Dragiša Simović, čula se “iz offa“ pjesma Rajka Joličića „Orfejima belvederskim“, koju je govorila glumica Andrijana Simović, a publici se obratio  predsjednik Udruženja boraca NOR-a i antifašista Bara Đuro Marković. On je podsjetio na tragičnu sudbinu jedanaest starobarskih djevojaka i mladića, koji su bez krivice, zagledani u crvenu zoru i slobodu, u znak odmazde, strijeljeni po naređenju okupatorskih vlasti.

Organizatori i ovih “Crvenih košulja” bili su, prema tradiciji, Kulturni centar i barski UBNOR.

The post Partizanske i antifašističke pjesme KIC Pop Hora na Crvenim košuljama first appeared on BARinfo.

Okupljenima se, u ime SUBNOR-a i antifašista Bara, obratio general u penziji Špiro Niković, koji je istakao kako je važno da se pamti žrtva ovih mladih ljudi: “Sedamdeset i peti put se ovdje Barani okupljaju da odaju poštu ovim ljudima, koji su u cvijetu mladosti, na pragu zrelosti, položili svoje snove o slobodi za buduće generacije. Oni su prvi utemeljitelji antifašističke odlučne borbe naroda protiv takvog zlog neprijatelja kakav je bio fašizam i nacizam”.

Podsjetivši da su fašisti “ožalostili mnoge porodice, čitavu Crnu Goru i sav naš narod”, istakao je da mladi Barani strijeljani na Belvederu zaslužuju počast i poštovanje.

Niković je istakao da će se UBNOR, “zajedno sa nadležnim organima ovoga društva boriti da se makar prvi čas istorije u svakoj barskoj školi održi upravo ovdje. Jer, ako to ne uradimo, bojim se, nećemo biti dostojni njihove žrtve”.

Niković je najavio manifestaciju “Crvene košulje”, koju večeras u 21 sat organizuju Kulturni centar i UBNOR.

Prvi put na ovoj manifestaciji učestvovaće jedan od najpopularnihih horova u zemlji, KIC Pop hor iz Podgorice, koji će izvesti poznate partizanske i antifašističke pjesme. Poeziju će, prema najavama, govoriti Radmila Škuletić, Miroslav Jovanović Timotijev i Milan Vujović, dok će pjesmu “Crvena zora”, koja je zaštitni znak manifestacije otpjevati Aleksandra Vojvodić Jovović. Režiju potpisuje Dragiša Simović, a okupljene će pozdraviti predsjednik UBNOR-a i antifašista Bara, Đuro Marković.

The post Položeno cvijeće na spomen obilježje na Belvederu first appeared on BARinfo.