Pjesmom, stihovima i dubokim poštovanjem prema onima koji su za slobodu dali svoje tek započete živote, Bar je i ove godine odao počast svojim mladićima i djevojkama koje je fašistički okupator strijeljao na Belvederu 6. jula 1944. godine. Tradicionalna manifestacija „U ime crvene košulje“, održana na Ljetnjoj pozornici Starog Bara, još jednom nas je podsjetila da vrijeme ne može izbrisati sjećanje na one čija je žrtva utkana u temelje slobode i antifašističkih vrijednosti.

Veče ispunjeno emocijama, dostojanstvom i snažnim porukama okupilo je brojne građane, predstavnike lokalne uprave, Udruženja boraca NOR-a i antifašista Bara, kao i poštovaoce antifašističke tradicije. Sa puno pijeteta oživljena su sjećanja na mlade Barane čija hrabrost i danas obavezuje da se sloboda čuva, a istorija ne zaboravlja.

„Okupljeni smo večeras u Starom Baru, na mjestu koje samo po sebi svjedoči istoriju, da se prisjetimo ljudi koji su svojim djelima ispisali jednu od najsvjetlijih stranica naše istorije“, poručili su voditelji programa, glumci Jovan Dabović i Branka Femić, podsjećajući da sloboda nije poklonjena, već izbor koji svaka generacija mora iznova da potvrdi.

Posebnu emociju donio je kulturno-umjetnički program u kojem su nastupili ženski vokalni sastav „Alata“, predvođen Zojom Đurović, sopran Olivera Tičević, tenor Petar Martinović i harmonikaš Safet Drljan. Izvođenjem partizanskih pjesama „Teče Tara“, „Mlada partizanka“, „Stan’ Neretvo, stan’ vodo“, „Po šumama i gorama“ i drugih, umjetnici su publiku vratili u vrijeme borbe za slobodu, a snažne interpretacije ispraćene su dugim aplauzima.

Okupljenima se najprije obratila članica Glavnog odbora Udruženja boraca NOR-a i antifašista Bara Branka Nikezić, ističući da se na ovom mjestu svake godine okupljaju ne zbog prošlosti koja je završena, već zbog obaveze da se ona nikada ne zaboravi.

„Slutim i čini mi se da vidim kako, zagledani u zvjezdano barsko nebo, poručuju da ih ne zaboravimo. I evo nas, tu smo. Umjesto zaborava, svake godine na ovaj tužni datum okupljamo se kao na hodočašće. Sveta je to obaveza Udruženja boraca NOR-a i antifašista Bara i Opštine Bar“, kazala je Nikezić.

Podsjetila je da u Starom Baru gotovo da nema porodice koja ne zna za tragično jutro 6. jula 1944. godine, naglasivši da su „krvave crvene košulje“ i danas opomena protiv izdaje, fašizma i zaborava.

„Ne dozvolimo da mlade generacije zaborave da bolja budućnost pripada njima, a da temelj te budućnosti leži u poštovanju prošlosti. Neka aktuelna dešavanja u Crnoj Gori budu nauk da ova država ne može dalje bez dobrih međuljudskih odnosa, bez pravde i bez antifašizma, temelja našeg identiteta i državnosti“, poručila je Nikezić, zaključivši svoj govor riječima: „Neka je vječno sjećanje na Crvene košulje i sve žrtve NOR-a i neka je vječna Crna Gora.“

Predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević naglasio je da „Crvene košulje“ nijesu samo naziv manifestacije, već simbol otpora, hrabrosti i čvrste vjere u slobodu i dostojanstvo svakog čovjeka.

„To je veličanstven spomen na djevojke i mladiće strijeljane na Belvederu jer se nijesu mirili da žive u lancima. Njihov primjer uči sve nas da nikada ne zaboravimo da mir, sloboda i blagostanje nijesu datost. Neko je za to položio život, a oni su svoju nevinu mladost obojili u crveno i zato je njihovo ime besmrtno“, kazao je Raičević.

On je poručio da sjećanje na njih mora biti inspiracija da se nove generacije uče borbi protiv svakog oblika zla, tiranije i represije.

„Bar živi takvim životom i živjeće. Kao i naša Crna Gora, ali i čitava Evropa. Sve to zahvaljujući upravo ovakvim ljudima, u čiju slavu večeras držimo plamen slobode, sa željom da makar malo ličimo na njih u toj borbi“, istakao je Raičevićt takođe poručivši: “Nek’ je vječna Crna Gora i naš Bar”.

U toku programa voditelji su podsjećali da istoriju ne čine samo datumi i pobjede, već i porodice koje su izgubile svoje najmilije.

„Kažu da istoriju pišu pobjednici, ali istoriju pamte i oni koji su izgubili nekoga. Jednu majku, jednog sina, jednog brata, jednu mladost. Svaka fotografija koju smo vidjeli večeras krije jedno ime, jedan život i jedan san koji nije stigao da bude dosanjan. Upravo zato antifašizam nije riječ iz udžbenika, već zavjet da se takva vremena više nikada ne ponove.“

Ovo, prije svega, veoma emotivno veče sjećanja, završeno je simbolično, uz pjesmu „Odiseja“ u izvođenju tenora Petra Martinovića, čime je zaokruženo još jedno tradicionalno okupljanje posvećeno onima koji su svoje živote zauvijek utkali u slobodu Bara i Crne Gore.