RB/BI: Gdje se tačno nalazi ovaj kanjon i kako ste uopšte došli do njega?

Pepđonović: Kanjon je oduvijek tu, ali, moj tim i ja smo među prvima koji su ga prošli u cjelosti i osposobili za bezbjedan prolazak svih budućih posjetilaca i ljubitelja kanjoninga. Počinje u selu Mali Mikulići, na izvoru rijeke Lektije, a završava se u selu Turčini, kod vodopada Vrteljak, koji je već poznata lokalna atrakcija. Ideja za istraživanje proistekla je iz želje da se stvore novi sadržaji aktivnog odmora u barskoj opštini. Analizirajući topografske karte, zaključili smo da taj vodotok iznad vodopada može imati skrivene prirodne ljepote, naročito jer Vrteljak ima vodu tokom cijele godine, što je rijetkost u ovom dijelu Crne Gore. To nas je podstaklo da krenemo u istraživanje i potvrdimo da voda zaista ne presušuje ni ljeti. Smatram da će ovaj kanjon postati nova atrakcija Bara, ravnopravna s poznatim kanjonima Međureč, Vruća Rijeka i Rikavac.

RB/BI: Kako je izgledao trenutak kada ste prvi put ušli u kanjon? Da li ste odmah shvatili da je riječ o nečem posebnom?

Pepđonović: Bilo je uzbuđenja i neizvjesnosti prilikom prvog ulaska u kanjon. Iako nismo znali šta nas tačno očekuje, ponijeli smo kompletnu opremu za bezbjedan spust, uključujući i metalne ankere za postavljanje sidrišta. Ukupno smo postavili 20 do 25 sidrišta, što omogućava siguran prolazak tokom cijele godine.

RB/BI: Možete li nam opisati sam kanjon – njegovu dužinu, visinske razlike, slapove?

Pepđonović: Kanjon je dug oko dva kilometra, s 25 vertikala, od kojih je najviša visoka 45 metara. Završava se na vodopadu Vrteljak, jedinom mjestu gdje je moguće skakanje u vodu, dok se ostali dijelovi prelaze spuštanjem. Po tehničkoj zahtjevnosti i kompleksnosti, Vrteljak je jedan od izazovnijih kanjona u Crnoj Gori. Kanjon još nije zvanično imenovan, ali smo se odlučili za Vrteljak, zbog vodopada, a i asocira na pokret i dinamiku.

RB/BI: Koliko je bio zahtjevan proces istraživanja i prolaska kroz kanjon? Da li je bilo opasnih ili nepredviđenih situacija?

Pepđonović: Iako kanjon nije bio mnogo zarastao u vegetaciju, biće potrebno dodatno čišćenje i uređenje u narednom periodu. U istraživanju su nam se pridružili i instruktor kanjoninga iz Češke te vodič iz Poljske, koji živi i radi u Engleskoj – obojica su bili oduševljeni prirodnom ljepotom i netaknutošću crnogorskog pejzaža. I ja i cijeli tim smo iskusni „adrenalinski zavisnici“, i doživjeli smo veliko zadovoljstvo pri spustu, bez straha ili nesigurnosti. Nakon završetka prolaska kroz novi kanjon, nismo mogli da odolimo, već smo odmah obišli i kanjone Rikavac i Međureč, što govori o našoj strasti, profesionalizmu i ljubavi prema kanjoningu. Češki instruktor, koji je već više puta boravio u Crnoj Gori, izjavio je da je kanjoning potencijal barskog kraja, uporediv s Italijom i Švajcarskom, i da Crna Gora ima oko 20–25 atraktivnih kanjona dostupnih tokom ljeta. Naša istraživačka ekspedicija imala je sedam članova, uz logističku podršku za prevoz i opremu. Iako nismo znali šta nas očekuje, bili smo potpuno opremljeni i spremni na sve izazove.

RB/BI: Kakav turistički potencijal ima ovaj novi kanjon? Može li postati dio redovne turističke ponude Bara, i pod kojim uslovima?

Pepđonović: Posebno bih istakao turistički potencijal novog kanjona: ulazna tačka je svega 200 metara od asfaltnog puta, a izlaz vodi direktno do vodopada Vrteljak, gdje se nalazi i ugostiteljski objekat sa pristupom motornim vozilima. Ta dobra pristupačnost ulazu i izlazu čini ga idealnim za turističku komercijalizaciju, za razliku od mnogih drugih kanjona sa lošom infrastrukturom.

RB/BI: Kanjoning je i adrenalinski i prirodno-istraživački sport. Ko bi mogao da se upusti u prolazak kroz ovaj kanjon – da li je to avantura za iskusne ili postoji mogućnost organizovanja i za rekreativce?

Pepđonović: Vrteljak nije za potpune početnike, smjestio bih ga u sredinu skale težine barskih kanjona. Posebno je zahtjevan za vodiče, jer većina od 25 vertikala zahtijeva tehnički precizne spustove, dok su gosti uglavnom pod nadzorom profesionalaca. Poređenja radi, najviša vertikala u Rikavcu iznosi 12 metara, u Međurečju 31 metar, dok Vrteljak sa 45 metara pruža poseban izazov i uzbuđenje. Kanjon Vrteljak je pogodan za fizički spremne i kondiciono sposobne grupe, ali, njegova tehnička zahtjevnost je takva da zahtijeva vrijeme i pažnju. Iskusnom kanjonisti bilo bi potrebno oko 2 do 2,5 sata da prođe cijelu dionicu, dok bi manjoj turističkoj grupi bilo potrebno 4 do 4,5 sata, a većim grupama čak 5 do 6 sati, u zavisnosti od broja učesnika i njihovog tempa. Početak spusta zahtijeva dodatnih 40 minuta vožnje do sela Mali Mikulići, što produžava ukupno trajanje aktivnosti. Zbog svega toga, vođena tura realno ne može trajati kraće od četiri sata, a uz pauze i boravak na izlaznoj tački kod Turčina, cjelokupno iskustvo prerasta u cjelodnevni izlet sa mogućnošću odmora i druženja nakon kanjoninga.

RB/BI: Koliko je važno da lokalna zajednica, turističke organizacije i institucije podrže ovakve projekte? Može li ovo otkriće doprinijeti boljoj prepoznatljivosti Bara kao destinacije za avanturistički turizam?

Pepđonović: Saradnja s lokalnom zajednicom, turističkom organizacijom i drugim institucijama ključna za uspjeh ovakvih projekata. Opština Bar i Turistička organizacija već ulažu značajna sredstva u promociju prirodnih ljepota i potencijala zaleđa, ali, ovakvi projekti zahtijevaju kontinuitet u promociji, obuku vodiča i razvijenu infrastrukturu. Vrteljak može doprinijeti tome da Bar postane još prepoznatljiviji kao destinacija za avanturistički i održivi turizam, što se savršeno uklapa u savremene turističke trendove koji favorizuju aktivan boravak u prirodi.

RB/BI: Kada govorimo o zaštiti prirode, kako uskladiti popularizaciju kanjona sa očuvanjem njegovog autentičnog i netaknutog okruženja?

Pepđonović: Sa zadovoljstvom ističem da je kanjon Vrteljak potpuno netaknut — prvi koji sam obišao a da u njemu nisam pronašao nijedan komad otpada. To potvrđuje da ljudska noga gotovo da nije kročila tim prostorom. Oduševljen sam time, sada je najvažnije očuvati taj prirodni integritet kroz edukaciju i odgovorno ponašanje posjetilaca. Priroda može da „prihvati “ biološke otpade poput papira ili ostataka hrane, ali, plastični i sintetički otpad su najveća prijetnja.

RB/BI: Da li već planirate nova istraživanja u barskom zaleđu? Postoji li mogućnost da nas uskoro iznenadite još nekim novim otkrićem?

Pepđonović: Kanjoning tim sada se povlači u „zimsku hibernaciju“, jer zimski period i povećan nivo vode nisu pogodni za ovu vrstu aktivnosti. Najavljujem novi projekat, to je istraživanje i mapiranje speleoloških objekata u barskoj opštini, u okolini Bara ih je impresivan broj,  mnogi su već istraženi, ali, još nekoliko njih čeka da budu dokumentovani i predstavljeni javnosti.

The post Pepđonović: Bar dobio novu turističku atrakciju first appeared on BARinfo.

RB/BI: Šta je zapravo kanjoning i kako izgleda jedno takvo iskustvo u barskim kanjonima?

Pepđonović: Kanjoning je outdoor aktivnost koja se odvija u koritima rijeka i potoka, bilo da su oni puni vode ili potpuno suvi. Riječ je o zahtjevnom sportu za koji su potrebni znanje, iskustvo i profesionalna oprema, jer samo tako učesnici mogu sigurno da prođu trasu od početne do krajnje tačke.

RB/BI: Kako je došlo do Vašeg ulaska u svijet kanjoninga?

Pepđonović: Sve je počelo spontano. Dugogodišnji sam planinar, a ljubav prema prirodi dovela me je do kanjoninga. Uspio sam da spojim planinarenje sa ovom disciplinom i već sedam godina uspješno vodim grupe kroz kanjone.

Znatiželja i istraživanje barskih klanaca, planina i pećina doveli su me do toga da otkrijem i predstavim lokalne kanjone. U Baru postoji pet značajnih kanjona: impozantni Međureč sa vertikalama i pogledom na more, Vruća rijeka duga sedam kilometara sa tridesetak vertikala, od kojih je najviša 24 metra, Bunar odnosno Rikavac, idealan za porodice i djecu, te Dumezića rijeka i Suva rijeka, posebno atraktivne nakon kišnih dana. U trenutnim uslovima, najviše se obilaze Međureč i Rikavac, iako je interesovanje nešto slabije nego prošle godine.

RB/BI: Ko su turisti koji se opredjeljuju za ovakav vid upoznavanja Bara, odnosno njegove okoline?

Pepđonović: Čak 95% učesnika kanjoninga su stranci, i to najviše iz Holandije i Belgije. Oni se dobro snalaze i nemaju veliki strah od visine, za razliku od pojedinih domaćih učesnika. Prvi susreti sa kanjoningom kod ljudi izazivaju strah – spuštanje niz litice visine od tri do 30 metara, po užetu tankom svega 10 milimetara, međutim, nakon početnih izazova i savladanih vertikala, učesnici se opuštaju, emocije se smiruju i iskustvo postaje nezaboravno. Fotografisanje tada postaje neizostavan dio ture.

RB/BI: Predstavite nam pobliže naše kanjone, kakve su njihove specifičnosti?

Pepđonović: Kanjon Bunar (Rikavac) smatra se najpogodnijim za početnike i porodice. Najviša vertikala ima devet metara, a prolazak traje od sat i po do tri sata, u zavisnosti od veličine grupe i tempa učesnika. Neki žele da brže završe, dok drugi uživaju i produže boravak, posebno zbog fotografisanja koje zna da pomjeri planiranu dinamiku ture. Međureč je dugo bio skriveni biser barskog turizma, poznat samo mještanima. Iako je sada prepoznat, još uvijek je nebrušeni dijamant koji zahtijeva ulaganja u infrastrukturu: parking, mobilijar, kabine za presvlačenje i toalete. Podsjećam da Crna Gora ima preko 15 atraktivnih kanjona, od kojih je najpoznatiji Nevidio. On je tehnički manje zahtjevan i podrazumijeva više plivanja i skakanja, dok Međureč i Vruća rijeka zahtijevaju posebne vještine. Imamo i druge atraktivne kanjone, poput Škurde kod Kotora, koji zavisno od sezone može biti bogat vodom ili potpuno suv, ali i tada ostaje impresivan. Nevidio može biti klaustrofobičan, dok Međureč nudi otvoren prostor i pogled na more, što ga čini jedinstvenim. Inače, razlika u temperaturi vode između kanjona je značajna. U Nevidiu ona iznosi svega 5-8 stepeni, dok u Grlji može pasti i do 3 stepena. Nasuprot tome, u Međureču je na početku 12-15, a kasnije prijatnih 18-19 stepeni. Za sigurno kretanje kroz kanjon neophodna je oprema: neoprenska odijela, čarape, patike, pojasevi i kacige. Ona ne služi samo za bezbjednost, već i za kvalitetniji doživljaj učesnika. 

RB/BI: Koliko je razvijena ponuda aktivnog turizma u našim ruralnim područjima i koliko smo po tome prepoznati na međunarodnoj sceni?

Pepđonović: Turistička organizacija Bara posljednjih godina uložila je značajna sredstva u unaprjeđenje outdoor ponude. Među najvažnijim rezultatima su svakako panoramska ruta duga 120 kilometara, koja povezuje dvije obale, jezersku i morsku, kao i ulaganja u uređenje, čišćenje i valorizaciju pješačkih staza. Posebno se ovdje može izdvojiti podatak da Bar trenutno raspolaže sa oko 200 kilometara uređenih staza koje su dostupne tokom cijele godine. I sam sam od prvog dana učestvovao u krčenju i uređenju ovih pješačkih staza, a njihova lista biće proširena otvaranjem novih trasa, što će omogućiti povezivanje različitih dijelova barskog zaleđa – preko Bijele Skale, Šestana, Crmnice i Sutormana – sa Skadarskim jezerom i Jadranskim morem. Barska outdoor ponuda uključuje i stazu oko Starog Bara, koja nudi jedinstveni spoj prirode, kulturno-istorijskih spomenika i lokalne tradicije. Staza prolazi pored kamenih mostova, mlinova i izvora pitke vode, a posjetiocima pruža i mogućnost degustacije domaćih proizvoda u lokalnim uljarama. Bar, dakle, već posjeduje izuzetno bogatu ponudu za aktivni turizam, ali, potrebno je unaprijediti marketing kako bi ona bila prepoznata i adekvatno ponuđena posjetiocima na barskoj rivijeri.

RB/BI: Aktivni turizam zahtijeva i ozbiljne bezbjednosne mjere. Možete li nam reći kakva je obuka vodiča i šta je najvažnije za sigurnost učesnika?

Pepđonović: Sve kanjoning ture vode licencirani međunarodni vodiči, obučeni u skladu sa najvišim standardima. Oni posjeduju znanja ne samo o sopstvenoj sigurnosti, već i o zaštiti učesnika. Opremu koristimo isključivo od evropskih proizvođača, poput Petzla i Singing Rocka, koja dolazi sa svim potrebnim atestima i garancijama. Poseban značaj pridaje se kvalitetu užadi, pojaseva i kaciga, jer upravo oni predstavljaju osnovnu liniju zaštite u kanjonima. Užad danas imaju nosivost od 3 do 3,5 tone, dok na trzaje mogu izdržati i do 1,5 tona, u zavisnosti od namjene i vrste aktivnosti.

RB/BI: Koliko je važno da lokalne zajednice i mještani budu uključeni u razvoj ovakvih programa i kakve oni benefite mogu imati?

Pepđonović: Zaista su zanimljiva iskustva iz kontakata sa lokalnim stanovništvom koje živi u ruralnim područjima. Stanovnici planinskih sela rado dočekuju turiste, nude im domaće proizvode i uživaju u razgovoru i druženju. Takvi susreti često prerastu u prijateljstva, a fotografije i uspomene koje nastaju predstavljaju spontanu, ali snažnu reklamu za crnogorski turizam.

RB/BI: U kontekstu održivog turizma, na koji način kanjoning i outdoor aktivnosti mogu doprinijeti očuvanju prirode i promociji zdravog načina života?

Pepđonović: Strani gosti su do sada pokazali izuzetnu ekološku svijest – redovno skupljaju otpatke koje pronađu u kanjonima, bez obzira da li su ih oni napravili ili ne. Na taj način značajno doprinose očuvanju prirode i čistoći barskih kanjona, koji nikada nisu bili čistiji nego sada. Nažalost, domaći posjetioci treba da preispitaju sopstveni odnos prema prirodi i obavezama u njenom očuvanju, jer sve te limenke, ambalaža od čokoladica, i drugi plastični otpad koji stranci prikupe tokom kanjoninga, nije pao s neba, već su ga ostavili nesavjesni turisti.

RB/BI: Šta biste izdvojili kao najveći izazov, a šta kao najveću nagradu u svom poslu?

Pepđonović: Najveću satisfakciju mi predstavlja zadovoljstvo učesnika koji dobiju iskustvo koje su tražili. Osim adrenalinskog doživljaja, kroz ovih sedam godina rada nastala su brojna prijateljstva, koja sada povezuju Bar sa svim kontinentima. Upravo to trajno stvaranje novih veza i uspomena doživljavam kao najveću vrijednost ovog posla. Tokom posljednjih godina, među učesnicima kanjoning tura bili su posjetioci iz Italije, Koreje i mnogih drugih zemalja, što je dovelo do stvaranja mreže prijateljstava i poziva za posjete širom svijeta. Takvi susreti su nematerijalno bogatstvo i podstrek za dalji razvoj aktivnog turizma u Baru. Postoji prostor za dodatna ulaganja i unaprjeđenja kako bi naša ponuda bila još privlačnija i konkurentnija. posebno kada je riječ o infrastrukturi i parking prostoru, jer su to osnovni elementi koji značajno utiču na kvalitet turističkog doživljaja.

RB/BI: Kakve su perspektive kanjoninga u domaćoj turističkoj ponudi?

Pepđonović: Nadam se da će u skorijoj budućnosti infrastruktura biti dodatno poboljšana, čime će se svim turistima omogućiti još kvalitetniji doživljaj avantura. Tu posebno izdvajam očekivanje otvaranja kanjona Vruće Rijeke, za koji vjeruje da će, nakon prve ozbiljne kiše u septembru ili oktobru, imati dovoljan nivo vode da postane siguran i atraktivan za prolazak. Dodavanje ovog kanjona u ponudu upotpunilo bi „nisku bisera“ barskih prirodnih atrakcija.

The post Darko Pepđonović: I za kanjoning potrebno ulaganje u infrastrukturu i marketing first appeared on BARinfo.

Paleka se tokom svoje dvodnevne posjete susreo sa akademikom dr Cvetkom Pavlovićem, predstavnicima Udruženja građana “Šestani” Draganom Dabovićem i Neđeljkom Đurovićem, kao i sa Draganom Marstijepovićem, jednim od predstavnika hrvatske nacionalne zajednice u Crnoj Gori.

“Radni sastanak i obilazak istorijskih lokaliteta u Šestanima, sa kojih su tokom prve polovine XVIII vijeka odselili Palekini preci za Zadar, pripremio je i organizovao je turistički vodič i jedan od rukovodilaca Planinarskog kluba “Rumija” Darko Pepđonović. 

Bernadu Paleki uručeno je nekoliko stručnih publikacija među kojma su i naučni radovi dr Cvetka Pavlovića “O Crnoj Gori i Crnogorcima” i “Toponimija opštine Bar”, kao i “Pleme Šestani: istorijsko-etnografska studija” autora Đoka M. Dabovića. Gostima iz Zadra predstavljene su aktivnosti koje su do sada preduzete na snaženju veza i gradskom bratimljenju između Bara i Zadra.

U periodu od 1726. do 1733. godine, mada u nekim izvorima postoje podaci i o kasnijim migracijama, poput one iz 1737. godine, zadarski nadbiskup Vicko Zare Zmajević, koji je prethodno upravljao barskom dijacezom i pri tom obavio kanonsku vizitaciju na prostoru tadašnjeg Balkana koji je bio pod osmanlijskom upravom, sproveo je naseljavanje od preko 500 izbjeglica u okolini današnjeg Zadra, kao i u okolini Šibenika i duž Istre. 

Ova seoba spada u našu najbrojniju i, nakon iseljavanja za Peroj, najstariju emigracija u pravcu sjevernog Jadrana i to sa područja ne samo današnjih Šestana, već i Zubaca, Spiča, Šušnja, Paštrovića, Mrkojevića, Malesije, okoline Skadra, Boke i Riječke nahije, pa čak i iz Mirdite u Albaniji”, saopštio je koordinator za projekte Udruženja građana “Šestani”, Neđeljko Đurović.

The post Sportski novinar i publicista Bernard Paleka boravio u postojbini first appeared on BARinfo.

Pepđonović je na početku razgovora kazao da mu je drago što se veliki broj naših sugrađana aktivirao i prepoznao značaj druženja u prirodi i prirodnom okruženju, ali da iz svega toga proizilazi i jedna veoma ružna slika – smeće koje ostavljaju za sobom.

“Kao neko ko radi na uređenju i održavanju pješačkih staza, mogu reći da jako loš utisak daje to da na nekom vidikovcu ili pored nekog izvora vidite limenku od piva, pakovanje od kafe, slatkiša i tome slično… Priroda koja nam je data, data nam je na čuvanje. Molim vas da poslije uživanja u prirodnim ljepotama pokupite smeće za sobom, kako bi još neko mogao da uživa u tim istim ljepotama u kojima ste vi uživali“, poručio je Pepđonović, naglasivši da jedino čišćenje koje se obavlja na tim stazama jeste kada ih uređuju i markiraju.

Ovih dana najatraktivnije destinacije za naše sugrađane su vodopad Vrtijeljak u Turčinima, Volujica, Sutorman, vodopadi u Zupcima, Lisinj, Vrsuta, Rumija, kao i pješačke staze oko Starog Bara preko Džidžarina do Bartule…

Iako SPK “Rumija“ redovno organizuje pješačke ture, Pepđonović navodi da nikada nije bio ovoliko ljudi u prirodi kao sada: “Ture se biraju u zavisnosti od zahtjevnosti same staze, kao i od godišnjih doba i u zavisnosti od vremenskih prilika”.

Osim rekreativnih, ovaj klub organizuje i edukativne pješačke ture, tako su nedavno sa đacima OŠ “Anto Đedović“ organizovali pohod na Velju Mogilu. “Zahvaljujući direktorici OŠ ‘Anto Đedović’ Stanki Vukčević i našem predsjedniku kluba Iliji Vukotiću, održano je nekoliko edukativnih izleta za učenike ove škole. Vukotić je upoznao učenike sa osnovama planinarenja i ponašanjem u prirodi”, objasnio je Pepđonović.

Sportsko-planinarski klub “Rumija” nedavno je potpisao i ugovor sa TO Bar za održavanje i markiranje planinskih staza na teritoriji barske opštine, u vrijednosti od 17.991 eura.

“Prije svega, treba da spomenem TO Bar i njenog predsjednika Emila Kukalja, koja je uvidjela značaj pješačkih i planinskih staza. Zahvaljujući njima i našim aktivnostima, potpisali smo ugovor za realizaciju uređenja 16 pješačkih staza u dužini od preko 100 km. Taj projekat je potpisan na godinu dana i u pitanju je uređenje, odnosno valorizacija ruralnog dijela barske opštine, unaprjeđenje aktivnog turizma kroz vid pješačenja i planinarenja“, zadovoljno je kazao Pepđonović.

Potpredsjednik SPK “Rumija” je istakao da u barskoj opštini ima otprilike 150 km uređenih pješačko-planinskih staza, što je rijetkost, te da je, po tome, Bar prva opština u Crnoj Gori.

“Možemo se ponositi našim zaleđem, jer to što turisti mogu vidjeti na toliko malom području garantujem da neće vidjeti nigdje, ni u jednom drugom dijelu Evrope i svijeta. Toliko je mala i toliko raznovrsna Crna Gora i naša opština, da u jednom danu možete da se popnete na Rumiju na 1595 metara, da pođete do nekog od barskih kanjona i na kraju da uživate na nekoj od plaža. Imamo i veliku lepezu turističkih ponuda, pa pored planinarenja, tu su i kanjoning, bajking, džip safari, kao i ponude na dvije čarobne obale. Takođe, ne treba zaboraviti i jako je bitno napomenuti, sve više obnovljenih starih seoskih kuća i ponude u vidu eko hrane i noćenja u tim kućama”, istakao je.

Planovi ovog društva su, kao i uvijek, druženje u prirodi i sa prirodom.

“Redovno planinarimo, osvajamo vrhove u barskoj opštini, ali i u cijeloj državi. Takođe, u ljetnjem periodu se bavimo i kanjoningom, da se rashladimo u toplim danima – to su otprilike naše aktivnosti na godišnjem nivou”, naveo je.

Pepđonović je sugrađanima poslao kratku, ali veoma jasnu poruku.

“Družite se sa prirodom, čuvajte je, pokupite smeće, nemojte ga ostavljati za sobom, jer će i poslije vas doći neko da uživa u toj ljepoti koja nam je data”, zaključio je Pepđonović.

The post Darko Pepđonović: Čuvajmo prirodu, uživajmo u onom što nam je dato first appeared on BARinfo.

“Povodom novonastale situacije sa COVID-19, javile su se i neke ‘staronastale’ pojave, koje se manifestuju već neko vrijeme u vidu bezobrazluka, nekulture, ili bolje reći – kućnog nevaspitanja.

Zbog viška slobodnog vremena, sve se više novih ‘COVID 19 planinara’ dalo u ozbiljne pohode na prirodne ljepote našeg kraja, a kao posljedica javljaju se mini deponije na skoro svim mogućim vidikovcima, vodopadima, vrhovima planina, pješačkim stazama, itd.

Priroda koja nam je data, data nam je na čuvanje. Molim vas da poslije uživanja u prirodnim ljepotama pokupite (vaše) smeće za sobom, kako bi još neko mogao da uživa u tim istim ljepotama u kojima ste vi uživali. 

S poštovanjem, u nadi da ćete ovaj mali apel shvatiti kao prijateljski savjet kako se trebate ponašati u prirodi i sa prirodom”.

Fotografije koje su priložene, nastale su u posljednjih desetak dana na raznim lokacijama naše opštine: Sutorman, Mikulići, Bartula, Vrsuta, Zupci, Turčini…

The post Darko Pepđonović: Poslije uživanja u prirodnim ljepotama, pokupite smeće first appeared on BARinfo.