Autor kviza, Željko Milović, podsjetio je da kviz sedamnaesti put, povodom Dana Bara,  organizuju Opština Bar – Sekretarijat za sport i mlade, u saradnji sa NVO “Mediteran Multimedia” i firmom “Media pro”. Istakao je da je “polufinale bilo krcato zanimljivim odgovorima, a još više netačnim čak i na pitanja za koje mislimo da bi svaki mladi Baranin trebao znati” –  “Polovina u kvizu nije znala kog je datuma oslobođen Bar u Drugom svjetskom ratu, polovina nije znala koje je društveno uređenje i koja država bilo prije 2. svjetskog rata, 2/3 nije znalo da je vjetroelektrana locirana na Možuri, ali je vjerovatno najveći šok bio to što 80% učenika ne zna za vremenske zone u svijetu – jer je na pitanje ‘Ako je u Italiji podne, koliko je sati u Baru’, većina odgovorila pogrešno, najčešće – ponoć”.

I ove godine plaketu za najboljeg mentora dobio je prof. Dejan Paladin, a najbolja škola bila je OŠ “Anto Đedović”, čiji su učenici osvojili 2, 3. i 5. mjesto. Plakete je uručio Goran Simić, sekretar Sekretarijata za sport i mlade Opštine Bar.

Ove godine nije bilo zanimljivih video priloga kao prethodnih godina, jer, kako je istakao autor,  “bilo je od škola i pojedinaca primjedbi da tako koncipirana pitanja remete koncentraciju finalista”.

Od prvog pitanja do posljednje igre ubjedljivo najbolji bio je Đorđe Drešić. Ovaj simpatični dječak plijenio je iskrenošću i duhovitim opaskama, ali ga je u ultimi za dva tačna odgovora (šest bodova) pretekla Rašketićeva, nadoknadivši zaostatak iz prve tri igre.

Nakon prve igre – ABCD pitalice – Drešić je imao 21 bod, njegov drug iz razreda Daris Skenderović 14, a Seada Rašketić 12 bodova. Nakon druge igre – Ko će bliže – prednost je uvećana, imao je 40 poena, Skenderović 29, a Rašketić 26. Drugoplasirani Skenderović je u ovoj igri pokazao gotovo nevjerovatnu snalažljivost i tačnu procjenu, podacima iznenadivši sve prisutne. Kraj treće igre – DA/NE pitalice – donio je najveću prednost Drešiću – 53 boda, a druga dva takmičara po 41. A onda se u igri direktnih pitanja i odgovora “probudila” Rašketićeva, inače prva juče u polufinalu. Dok su učenici OŠ “Anto Đedović” bili nesigurni kada su imena opštinskih glasila u pitanju, Seada je na svako pitanje odgovorila tačno, a i u ostalim odgovorima pokazivala je sigurnost i znanje. Sve do samog kraja.

Stariji dio publike se čudio kako je moguće da “nijedno od troje takmičara ne zna što su capunić, šterika i crevlje”, a svakako je najviše smijeha, a potom  i “mentalne gimnastike” izazvalo pitanje “Koliko nogu zajedno imaju čaplja, skuša, krava, smuk, odrasla jedinka šparoge i jedan učenik devetog razreda?”.

Predsjednik Opštine, Dušan Raičević, takmičarima je uručio diplome i novčane nagrade, dok su od strane NVO Mediteran Multimedia nagrađeni knjigama.

Raičević je apostrofirao posvećen rad mentora i autora kviza: “Ovo je jedinstvena prilika da svi, koji prisustvujemo finalnom događaju, naučimo nešto novo o istoriji našeg grada. Željko nas uvijek iznenadi sa novopripremljenim pitanjima. Čestitam finalistima, posebno pobjednici. Bilo je ovo jedno od najuzbudljivijih finala do sada, jer su skoro do kraja svo troje mogli biti prvi. Pokazali su veliko znanje”.

Seada Rašketić, čiji je mentor bio Osman Grgurević, istakla je nakon kviza da joj pobjeda puno znači. “Učestvujem u kvizu treći put, i u 7. i 8. razredu sam bila šesta. Zato sam se za ovogodišnje takmičenje spremala dugo, htjela sam da u završnom razredu pokažem koliko znam. Na početku sam imala jaku tremu, što se vidjelo i po odgovorima i bodovima, ali sam je na kraju ipak savladala”, rekla je Rašketić.

Poseban kuriozitet bio je nivo znanja i samopouzdanja učenice koje je ispisivala rezultate na tabli, Božane Raičević, koje je očito znala odgovore na većinu pitanja. Raičević je u polufinalu, inače, bila peta, dva boda iza juče trećeplasiranog Drešića. “Možda nisam ušla u finale, ali ostaje ovo znanje u glavi, to se ne briše”, bila je jasna u jednoj od upadica tokom kviza Raičević.

Opšta je ocjena da je kviz ovoga novembra bio izuzetno zanimljiv, opušten i raznovrstan, kao malo kad do sada, a da su finalisti pokazali visok nivo znanja raznih činjenica o Baru iz svih aspekata života.  

The post Seada Rašketić pobjednica 17. kviza Koliko poznajem svoj grad first appeared on BARinfo.

Na 26 strana, Paladin je pisao  o istorijskim, geografskim, etnografskim, vjerskim karakteristikama Šušanja do prvih decenija XX vijeka, a posljednji dio teksta je posvećen Kulturno-prosvjetnom društvu “Sveti Jeronim”, u to vrijeme, 1924, jednom od najbrojnijih u barskom Srezu. Istraživačkim radom Paladina po prvi put se javnosti prikazuje djelovanje ovog društva.

Do sada se o Šušanju pisalo uzgredno ili kao dio veće cjeline koja prati istorijski razvoj Bara i njegovog kraja. Rad prati političke i vjerske prilike od pomena sela sredinom XV vijeka do prvih decenija XX vijeka. Šušanj je bio dio barskog distrikta, smješten u brdima iznad Benediktinske opatije na Ratcu, koja je ostavila traga na vjerski život stanovnika sela. Na osnovu izvještaja barskih nadbiskupa i domaćeg klera, opisano je demografsko kretanje stanovništva Šušanja od početka XVI do početka XX vijeka.

***

Južnoslovenski katolički zavod u Rimu – “Ilirski zavod Sv. Jeronima ” – bio je veoma bitan za Crnu Goru, iz mnogo razloga. Početkom XX vijeka, zbog težnji hrvatskog katoličkog episkopata u Austrougarskoj da drevni naziv ove institucije preimenuje u “hrvatski”, protestovala je 1901. godine vlada Knjaževine Crne Gore, upućujući diplomatsku notu Svetoj stolici. Ubrzo ovaj slučaj poprima šire diplomatske reperkusije, pod nazivom “Svetojeronimska afera”.

Crnogorska knjaževska vlada je smatrala da bi preimenovanjem Zavoda bilo ukinuto pravo crnogorskim katolicima, a takvu tvrdnju podržao je i ondašnji barski nadbiskup Šimun Milinović (1886‒1910). Vatreni zastupnik crnogorskih interesa bio je Šušanjanin don Ivan Vitić, tada kanonik “Ilirskog zavoda Svetog Jeronima”. Sveta stolica je, usljed diplomatskog pritiska, zadržala stari naziv Zavoda.

On je ipak promijenjen, ali tek 1972. godine u “Hrvatski zavod Svetog Jeronima”.

Svetojeronimska tradicija je obnovljena u Župi Šušanj 1924. godine. Katolički vjernici odlučili su da osnuju kulturno-prosvjetno društvo čiji je pokrovitelj-zaštitnik bio upravo ovaj svetac. Takva društva su već postojala na području Kraljevine Jugoslavije, a mnoga od njih su formirana još u Austrougarskoj. 

Spisak doživotnih članova Svetog Jeronima, pronađen u arhivu Župskog ureda Šušanj, obuhvata respektabilan broj ljudi za ondašnje prilike u Baru, u čiji rad su, osim nekoliko sveštenika, bili uključeni ugledni barski katolici, vjernici pod jurisdikcijom Kotorske biskupije i Barske nadbiskupije, uz nekoliko lica iz Budve.

Do sada u literaturi nije postojao pomen o radu i djelatnosti ovog Kulturno-prosvjetnog društva. Na spisku doživotnih članova Društva Sv. Jeronima je 131 osoba, od kojih gotovo svi imaju potomke u Baru, koji i ne znaju da su njihovi preci bili aktivni u Kulturno-prosvjetnom društvu. Stoga dajemo njihova imena, kako bi  se upoznali sa radom predaka. (Imena ljudi i geografskih pojmova data su u originalu, kako piše u dokumentu)

Članovi Društva bili su: don Petar Luković (povjerenik); don Đuro Slovinić (župnik Zankovići); don Ivan Lukšić (župnik Zupci); Pučka učiona Sušanj; Ivan Mitra Vitić (Sušanj); Frano p. Stijepa Obradović (Sutomore); Ivan p. Frana Brkojević (id.); Dragutin p. Frana Brkojević (id.); Filip Marka Obradović (id.); Jozo Simona Saracci (Sušanj); Filip p. Matije Paladin (Sušanj); Frano Matije Talić (Brca); Niko p. Mitra Vuksanović (id.); Petar Frana Kovač (id.); Milo Đurov Čakal (id.); Đuro Frana Lukšić (Sutomore); Niko Matije Iličković (Brca); Niko Frana J. Lukšić (id.); Petar Anta Kurtović (Sušanj); Frano Mitra Gromanić (Sušanj); Milo Petra Madžar (Brca); Stijepo Ivana Medović (id.); Đuro Ivana Lukšić (Sutomore); Marko Ivana Zanković (id.); Božo Rafaila Obradović (id.); Ivan Andrije Obradović (id.); Branimir Pera Jabišić (id.); Petar Frana Đenđinović (id.); Matija p. Marka Brkan (Spičansko polje, preminuo); Karlo Čubrić (Sutomore);  Josip Lomas (id.);  Marina p. Petra Đenđinović (id.); Niko Marka Kalica (Sušanj); Božo p. Filipa Kalica (id.); Marko Anta Pavović (id.); Mitar Stijepa Vitić (id.); Đuro Simona Matković (id.); Đuro Ivana Gromanić (Brca); Filip Joza Vitić (id.); Niko p. Frana Vitić (id.); Filip Petra Vuksanović (id.); Đuro Nika Iličković (id.); Petar Anta Kalica (Sušanj);  Petar Ivana Smatlik (Zanković); Marko Matije Đenđinović (id.); Petar Mila Đenđinović (id.); Filip Jakoba Paladin (Sušanj); Milo p. Stijepa Paladin (id.); Anto Filipa Paladin (id.); Đuro Frana Vuksanović (Brca); Petar Marka Vitić (Sušanj); Jozo Jakoba Glavanović (id.); Stijepo p. Nika Paladin (id.);  Jakob Matije Peranović (id.); Stijepo p. Pera Pavović (id.); Frano Filipa Bauković (id.); Stijepo p. Rafaila Bauković (id.); Anto Petra Paladin (id.); Ivan Frana Glavanović (id.);  Jakob Boža Đedović (id.); Milo Ilije Pavović (id.);  Jakob Petra Kalice (id.); Marko Boža Perić (id.); Niko p. Đura Ćetković (id.); Frano p. Petra Gromanić (id.); Niko Frana Anta Lukšić (Brca); Anto Rafaila Lukšić (id.); Andrija Frana Đuranović (id.); Petar Marka Medović (id.); Matija Mila Vuksanović (id.); Jakob Petra Ćetković (Zubci); Rafail Frana Milović (id.); Đuro p. Marka Brkan (Spičansko polje); Petar p. Frana Mila Đenđinović (Sutomore); Niko Andrije Đurović (Zubci); Božo Frana Smatlik (Zankovići); Matija Ivana Zgradić (id.);  Petar p. Matije Filipović (Brca);  Krstina Frana Mitra Zgradić (Zankovići); Stijepo Frana Mitra Zgradić (id.); Ivan Frana Mitra Zgradić (id.); Filip Frana Mitra Zgradić (id.); Anto p. Joza Vasa (Sutomore); Marija Janka F. Đenđinović (id.); Frano Fiorenini (id.); Ivan Ivanišević (id.); Josip p. Frana Brkojević (id.); Niko Ivana Smatlik (Zankovići); Mitar Filipa Brkan (id.); Milo Mitra Brkan (id.); Ivan Filipa Brkan (id.); Anto Frana J. Lukšića (Brca); Petar Frana Vuksanović (id.); Ilija Marka Madžar (Sutomore); Anto Marka Madžar (id.); Jakob Petra Zanković (id. preminuo); Božo Ivana Antuničević (Zubci); Petar Ivana Dumezić (Zubci); Petar Jakoba Vreteničić (Zubci); Niko pok. Andrije Dumezić (Šalta) (Zubci); Petar Marinović (id.); Jakob Petra Vreteničić (id.); Andrija Mila Antuničević (id.); Mitar Ivov Vicković (id.); don Stijepo Gašparović (id.); Jakob Milović Ilijin (id.); Petar Markov Ivović (id.); Jakob Petrov Dumezić (id.); Božo Stjepanov Vicković (id.); Petar Mitrov Vreteničić (id.); Mitar Đurov Dumezić (id.); Petar Milov Ivović (id.); Božo Mitar Vicković (id.); Niko Perov Ivović (id.); Andrija Marko Dumezić (id.); Aleksandar Tokić (Bar – Crna Gora); Jozo Mitrov Đokić (id.); Marko Jovović (id.); Ivo Petrov Dumezić (Zubci); Ivo Ilin Dumezić (id.); Božo Mitrov Ćetković (id.); Andro Staniše Vicković (id.); Marko Božović (id.); Đuro Stanišin Vukotić (id.); Andro N. Marinović (id.); Ivan Ilije Vicković (id.); Luka Filipov Vitić (Sušanj); Đuro Stijepov Vitić (id.); Ivan p. Matije Peranović (id.); Niko Đurov Babić (Zubci) i Đuro Nikov Vreteničić (id.).

The post Prof. Dejan Paladin objavio prvi naučni rad iz istorije Šušanja first appeared on BARinfo.

Posebno iznenađenje u uvodnom dijelu jubilarnog kviza predstavljalo je pojavljivanje Luke Kojičića, prvog pobjednika iz 2009, sada magistra prava.

“Drago mi je što se nastavlja kontinuitet kviza, a drago mi je što je učenicima i dalje mentor profesor Dejan Paladin, koji je i mene pripremao za takmičenje”, istakao je Kojičić.

Autor kviza Željko Milović je podsjetio da je profesor Paladin do sada radio u četiri škole, a njegovi učenici uvijek pokazivali izuzetno znanje.

Diplomu najboljem mentoru Dejanu Paladinu i OŠ “Anto Đedović” kao najboljoj i ove godine uručio je sekretar Sekretarijata za sport i mlade, Goran Simić.

Profesorica Dijana Božović, mentorka Stefana Đurišića, potencirala je da su “svi finalisti sjajna djeca, koja puno toga znaju i imaju svojevrsnu licencu za turističke vodiče”. Njen kolega, Dejan Paladin, objasnio je da se njegovi učenici za kviz pripremaju tri mjeseca unaprijed, i da naporno rade. Oba mentora sami pripremaju pitanja za simulaciju kviza tokom pripreme, čime dokazuju dodatnu predanost svojim đacima.

Tokom kvita, nakon prve igre – “ABCD pitalica”, prva je bila Hana Perazić sa 19 poena, drugi Danilo Marunović sa 13, dok je bod manje imao Stefan Đurišić.

Nakon druge igre – “Ko će bliže”, na prvo mjesto izbio je Marunović (43) ispred Perazić (34) i Đurišića (33). Igra “Da/ne pitalice” nisu bitno promijenile redosljed (Marunović 62, Perazić 50, Đurišić 44), a već na početku posljednje igre “Ko zna-zna”, rezultatom se izdvojio Marunović, dok je čvrsto drugo mjesto pripalo Hani Perazić, a treći je bio Stefan Đurišić.

Plakete, knjige i novčane nagrade uručio im je predsjednik Opštine Dušan Raičević: “Uvijek kada se pripremamo da ispratimo finale ovog kviza, očekujemo da će i naše znanje biti adekvatno, da možemo i mi da se takmičimo. Međutim, Željko nas uvijek iznenadi sa pitanjima što je svojevrsna prilika da i mi, stariji, naučimo nešto novo”, istakao je Raičević.

On je autoru kviza i cijelom timu zahvalio na tome što se u kontinuitetu trude da ga učine zanimljivim, dodavši da je on “nadopuna cjelokupnog programa koji Opština organizuje u susret Danu Opštine”, kojeg je ovom prilikom čestitao prisutnima i svim sugrađanima.

“Danilu i Hani posebno čestitam na upornosti, jer su i prošle godine bili u finalu, a ove godine pokazali zavidan nivo poznavanja našeg grada. Čestitam njihovom mentoru, Dejanu Paladinu, koji je od samog početka indirektni učesnik ovog kviza. Bez njegovog mentorstva, ne bismo imali ovoliko uspješnih učesnika”, rekao je Raičević.

Podsjetio je okupljene na kviz “Ko zna više” iz devedesetih godina.

“Iz tog kviza je proistekla jedna lijepa publikacija, koju su učenici mogli da koriste, kako bi se pripremili za slične kvizove. Možda je, nakon 15 godina, došlo vrijeme da se jedna publikacija izda i u našem gradu sa tim ciljem. To će autoru kviza predstavljati poseban izazov, ali mislim da smo nakon 15 godina došli na poziciju da to možemo da priredimo”, najavio je Raičević.

Pobjednik Danilo Marunović je bio vidno zadovoljan.

“Imali smo iskustvo od prošle godine. Sa našim mentorom, Dejanom Paladinom, koji ima veliko znanje, ali i umije da to znanje prenese na nas, pripreme nisu bile teške”, istakao je on.

Hana Perazić je kazala da nije bilo teško pripremiti se za kviz; “Doduše, dosta je igralo ulogu znanje od prošle godine. Zadovoljna sam rezultatom”.

I Stefan Đurišić je bio zadovoljan, pogotovo što on ima mogućnost učešća i iduće godine.

“Htio bih da se zahvalim nastavnici Dijani koja me sve ovo vrijeme podučavala, a posebno da čestitam Hani i Danilu”, rekao je Stefan.

Autor kviza, Željko Milović, za Radio Bar i Bar Info istakao je da se opet pokazalo da je najbitnije imati profesora koji radi sa djecom i prenosi im znanje.

“Unazad desetak godina se provlači priča kako Dejan Paladin nekim čudom uvijek djecu uvede u finale i uvijek je najbolji, a recept je jednostavan – radi sa njima tri mjeseca, vrlo intenzivno i rezultat mora doći. Često ih selektuje godinu ili dvije ranije, prati ih i radi s njima. To radi sistematski, za razliku od nekih drugih profesora koji počnu da ih pripremaju deset-petnaest dana pred takmičenje i očekuju veliki i dobar rezultat. Toga nema, naravno. Uvijek se vrednuju znanje i rad, a rekao bih, posvećenost profesora je najbitnija u ovome”, potencirao je Milović.

Kviz je organizovao Sekretarijat za sport i mlade, u saradnji sa NVO Mediteran Multimedia i firmom “Media Pro”, koja je i ove godine bila tehnička podrška projektu, dok je rezultate na tabeli ispisivao i vodio računa o regularnosti Emir Alković, član IO “24. novembar”.

The post Danilo Marunović pobjednik 15. kviza Koliko poznajem svoj grad first appeared on BARinfo.

Profesor istorije Dejan Paladin iznio je u predavanju detaljan prikaz istorije Ratačke opatije, s posebnim osvrtom na ulogu benediktinaca koju su imali u osnivanju ovog svetilišta, ali i istoriji hrišćanstva.

“Tokom mletačko-osmanskih sukoba, nastradao je Ratac. Tokom 1532. godine osmanska flota opustošila je opatiju. Po legendi mještana, opati su iz topa sa zidina ispalili đule u znak poštovanja prema osmanskoj floti koja je prolazila, a oni su to pogrešno protumačili i gađali opatiju”, pomenuo  je jednu od lokalnih legendi Paladin, podsjećajući na staro predanje po kome su, svaki dan kad bi zazvonilo zvono crkve, iz stijena ispod mora izlazile murine, jer su ih baš u to vrijeme opati hranili.

Učesnici skupa su potom učestvovali u zajedničkoj molitvi povodom osme godine obajve enciklike “Laudato si”, kao i u “Putu svjetla” (Via lucis) koje je predvodio župnik Spiča i Sutomora don dr Dejan Turza. Petar Đenđinović, član NVO “Čisto more”, iz Sutomora izrazio je zadovoljstvo što “nakon trideset godina djelovanja danas nije bilo potrebno sakupljati smeće na prostoru Gospe Ratačke”. Govorio je o važnosti recikliranja i razvrstavanja otpada, te o potrebi otvaranja bližih reciklažnih dvorišta, jer najbliže je u Podgorici.

U molitveno-edukativnom programu učestvovali su vjernici župa Šušanj, Brca i Sutomore, zatim veleposlanik Republike Hrvatske u Crnoj Gori Veselko Grubišić, kao i drugi gosti.

The post Edukativno-molitveni susret u Gospi Ratačkoj first appeared on BARinfo.

I drugo dvoje finalista pokazalo je izvanredno znanje – drugoplasirana je Hana Perazić sa 84, a treće mjesto osvojio je najbolji polufinalista, Danilo Marunović, sa 70 poena. U svim dosadašnjim kvizovima ovaj broj bodova donosio bi sigurnu pobjedu, ali ne i u ovom.

Svo troje su učenici OŠ “Anto Đedović”, a spremali su se pod mentorstvom profesora Dejana Paladina.

Autor kviza, Željko Milović, u kratkim crtama podsjetio je na dosadašnji skor škola i mentora. Najuspješniji mentor do sada, profesor koji je predavao u nekoliko škola, čiji su učenici bili 13 puta u finalu je Dejan Paladin. Nevjerovatan uspjeh da svo troje njegovih takmičara uđe u finale ponovio je još dvaput, u različitim školama. Njemu i direktorici OŠ “Anto Đedović” Stanki Vukčević plakete je uručila sekretarka Sekretarijata za kulturu, sport i mlade Irina Dabović.

Ona se zahvalila svim prosvjetnim radnicima i učenicima na trudu, a prisjetila se izreke o Atinjanima: “Ako Atina ne bude imala obućare, Atinjani će ići bosi. Ako ne bude imala krojača, ići će goli. Ali, ako Atina ne bude imala učitelje, neće biti Atine. Mislim da je danas primjeren momenat da se na tu izreku podsjetimo”.

Profesor Paladin je najavio povlačenje iz kviza, dodavši da je počeo i da završava sa pobjedom. I učenici su redom isticali njegovu požrtvovanost i višemjesečni rad da bi se došlo do cilja: “Nalazili smo se prije i poslije časova, subotom, i u slobodno vrijeme, davao nam je literaturu i pričao s nama. A mi smo onda kući prorađivali sve to, posljednjih petnaestak dana i po nekoliko sati dnevno”.

Uslijedile su četiri standardne igre: ABCD i Da/Ne pitalice, potom “Ko će bliže” i direktna pitanja.

Već nakon prve igre, Katarina Martinović je odmakla pratiocima (imala je 26 bodova, Hana Perazić 9, a Danilo Marunović 7), da bi se nakon “Ko će bliže” razlika povećala (Katarina 59, Hana 36, Danilo 31 bod). Drugo i trećeplasirani smanjili su razliku u trećoj igri “Da / Ne pitalice”, pri čemu se Hana približila na 14 bodova minusa kojeg je teorijski mogla anulirati u posljednjem krugu (Katarina 86, Hana 72, Danilo 58). Teorija je, međutim, značila da Katarina ne zna nijedno od postavljenih pitanja, što se nije dogodilo. Samouvjerena pobjednica bila je sigurna i tačna, i tako sačuvala visoku prednost, dostignuvši, kako je autor kviza rekao, “magičnu brojku od 100 poena za koju se mislilo da je apsolutno nedostižna”.  

Predsjednik Opštine, Dušan Raičević, pohvalio je organizaciju kviza i rezultate mladih takmičara i najavio novu koncepciju jubilarnog, 15. nadmetanja u znanju o Baru, narednog novembra.

“Mlade generacije stasavaju uz kvizove. Nekada su to bile ‘Kviskoteke’, ili za mlađe generacije kviz ‘Ko zna više’. Barske generacije stasavaju uz kviz ‘Koliko poznajem svoj grad’, a organizatori nas uvijek iznenade nekim novim pitanjima. Mi stariji smo takođe u prilici da naučimo o svom gradu”, istakao je on.      

Među današnjim takmičarima nije bilo rivalstva, a rezultatom su, kažu, zadovoljni.

Prvoplasirana, Katarina Martinović, inače rukometašica i članica IO “24. novembar”, istakla je da su svo troje drugari, i da su po znanju jednaki: “Baš je divan osjećaj, pogotovo što sam i prošle godine bila na kvizu, ali sam tada bila šesta. Rivalstva nije bilo, svi smo iz iste škole i zajedno smo se spremali, i otprilike svi znamo jednako”.

Hana i Danilo će, najavljuju, i dogodine učestvovati u kvizu jer su u VIII razredu.

Ovo izdanje kviza bilo je najzanimljivije i tehnički najpripremljenije do sada, jer su pitanja često bila praćena kratkim jednominutnim filmovima iz prošlosti Bara, a tačne odgovore davali su u video-formi ili uživo brojni zanimljivi Barani: Muharem Muratović, Milun Lutovac, Goran Simić, Vahid Sinanović, Tanja Sekulić, Draginja Radonjić, Radovan Ritchie Orlandić, Neđeljko Đurović, Danilo Pavlović… a na jedno i predsjednik Opštine Dušan Raičević.

Kao i svih godina do sada, tehničku podršku pružio je Foto studio Petović.

The post Katarina Martinović uz rekord u broju poena pobijedila u kvizu Koliko poznajem svoj grad first appeared on BARinfo.

Apsolutni trijumf ostvarili su OŠ “Anto Đedović” i mentor Dejan Paladin, čija su se sva tri đaka plasirala u finale. Pokazali su izvanredno znanje, netačno odgovorivši samo na tri ili četiri postavljena pitanja od 35 mogućih.

U polufinalu su se učenici iz osam škola borili za uspjeh i prestiž matičnih obrazovnih institucija. Izostale su jedino OŠ “Jovan Tomašević” iz Virpazara i “Bratstvo-Jedinstvo” iz Đuravaca, dok su i pored užasno loših vremenskih uslova doputovali đaci iz Ostrosa, nastavivši tradiciju koju njeguju od prvog kviza, 2009. godine.

Osim apsolutnih pobjednika – OŠ “Anto Đedović”, odlični su bili takmičari OŠ “Jugoslavija” osvojivši 4, 7. i 8. mjesto. Raduje nakon dugo vremena ulazak nekog od takmičara OŠ “B.J.Orlandić” u top-10 (ostali plasmani 16. i 17. mjesto), dok je “Kekec” dosegao petu, petnaestu i osamnaestu poziciju (prošlogodišnji trećeplasirani u finalu Petar Marinović bio je peti). Najbolji današnji plasman OŠ “Meksiko” je deveto mjesto, OŠ “Srbija” deseto, “Mrkojevići” četrnaesto, “Đ.K.Skenderbeg” dvadesetprvo.

Na tabeli uspjeha škola, nije bilo puno promjena. Trijumf OŠ “Anto Đedović” omogućio im je preuzimanje četvrtog mjesta od OŠ “Kekec”. Poredak škola, nakon 14 izdanja kviza, izgleda ovako:

Đake je u ime opštinskog Sekretarijata za kulturu, sport i mlade pozdravila sekretarka mr Irina Dabović, istakavši, pored ostalog, kako “Bar jedini u državi povodom Dana grada već 14 godina njeguje ovakvu vrstu lokalnog kviza, u kome je dobar plasman stvar prestiža obrazovnih ustanova”.

Đaci su odgovarali u polufinalu pismeno na 35 tzv. ABCD pitalica – 18 lakših i 17 težih pitanja. Tačan odgovor na lakše pitanje donosio je jedan poen, a na teže pitanje dva. Za učenike koji imaju jednaki broj bodova, bilo je bitno ko je ispravno odgovorio na veći broj težih pitanja, pa se tako i formirala tabela. U kvizu se provjerava opšte znanje učenika o Baru, a spektar tema pitanja raširen je kroz sve aspekte života – od kulture i sporta, preko zabave, do geografije i istorije.

Finale je na programu u srijedu, 23. novembra, u Dvorcu kralja Nikole.

The post Polufinale kviza: Apsolutna pobjeda OŠ Anto Đedović i mentora Dejana Paladina first appeared on BARinfo.

Govorio je, pored ostalog, o svom odrastanju, Šušanju osamdesetih, istorijskim prilikama koje su se mijenjale u ovom dijelu opštine, ali i o kvizu “Koliko poznajem svoj grad” u kome je apsolutno dominantan – kad god je učestvovao, neko od njegovih učenika je bio finalista ili pobjednik. Profesor Paladin je i svojevrsni rekorder – predavao je u čak sedam barskih škola. Kako je istakao, više od deset godina prikuplja istorijsku i arhivsku građu za knjigu o Šušanju, “imam sreće jer mi je otac živ, a on je živa enciklopedija podataka o događajima, mjestima i ljudima”.

“Potičem iz stare šušanjske porodice, koja nosi prezime po italijanskoj riječi palatino, što znači zaštitnik. U rimskom vremenu, Palatin je bilo brdo kod Rima na kome je bila pretorijanska garda. Ispred srednjevjekovne katoličke crkve Svete Petke u Šušanju nalazi se grob Paladina, odmah pri ulazu. Zaseok naše familije je u Gornjem Šušanju, uglavnom je danas napušten”, započeo je priču prof. Paladin.

Nekoliko mjeseci prije no što će biti rođen, njegovi roditelji su prešli u Donji Šušanj, nedaleko od OŠ “Anto Đedović”, gdje i sad živi.

“Otac se sjeća, dok je živio u Gornjem Šušanju, na potezu đe smo mi sad, obitavali su samo čagalji – šakali. Naselje Ilino tada je bilo malo naseljeno, a prema planu iz tog perioda, taj dio Šušanja je bio predviđen za visokogradnju. No, i pored oštrih zabrana, kuće su bez dozvole nicale na pojedinim imanjima, tako je ni mi nismo imali. Došla je da nam ruši kuću policija sa zatvorenicima, takva je bila praksa, ali se majka, sa mnom u stomaku, ispriječila i molila ih i kumila da to ne rade. Uslišili su njenu molbu, ali je otac morao ubrzo da se javi u ‘službu’. No, kuća je ostala.

Moja prva sjećanja na djetinjstvo su žbunovi žuke svuda po naselju, i livade po kojima smo mogli da se igramo. Umjesto puta, bila je velika vododerina, pa bi, kad bi bile velike kiše, voda išla sredinom i pravila kanal. Postojala je jedna maslina nedaleko od današnjih apartmana, i na njoj smo se igrali sestra i ja, pa Kosanići, Banovići, Ražnatovići… Pored nas, na livadi su bili betonirani temelji za neku kuću koja nikad nije sagrađena, u njima smo pravili zoološki vrt za kornjače.

Veći dio imanja smo i dalje imali u Gornjem Šušanju i kao mali sam bar jednom neđeljno išao da obiđem sa ocem staru kuću, izvor Čiponj i livade. Izvor je stalno imao vode, srećom i danas je tako. Opsluživao je zaselak sa 20-30 kuća. U Vitićima su rasle naše masline, tako da smo svaku jesen skupljali plodove. Rano bi ustajali, svako je dobijao svoju peču, shodno starosti, pa bi čučeći kupili jednu po jednu nekoliko sati. Onda bih išao sa ocem u Lazovića mlin da se pravi ulje”, sjećao se Paladin.

Do škole nije morao puno pješačiti.

“Škola mi je bila odmah do kuće, za nekoliko minuta sam bio u njoj, osjećao sam se kao doma, tako da su mene preskočile te traume koje ponekad imaju prvaci. Traume sam dobio tek kad sam počeo da radim u školama, čestim selidbama. Montažna škola ‘Anto Đedović’ je podignuta 1980. poslije zemljotresa i nama je izgledala jako velika, bila su po dva odjeljenja u svakoj generaciji sa po 20 učesnika. Čak sam uspio da predajem izvjesno vrijeme u tom istom objektu prije njegovog rušenja i selidbe u novu školu”.

Posebnu pažnju uvijek je, međutim, posvećivao staroj šušanjskoj školi u Karadovićima i tamo vodio djecu na izlete.

“Stara škola u Karadovićima, šušanjskom zaseoku, radila je kao područno odjeljenje sutomorske škole. U njoj su učile generacije Šušanjana. To je kamena građevina na sprat, sada ruinirana, spomen ploča se od bršljana skoro ne vidi. Sa strane su bile stepenice za ulaz gore, dvije prostorije za mješovita odjeljenja gdje se držala nastava. To je bila škola do 4. razreda. Zvono je bilo napolju, a postojao je čovjek zadužen za zvonjavu… Ministarstvo prosvjete je vlasnik tog objekta prve škole i žalosno je što propada jer je istorijski bitan. Tu bi mogao da se napravi spomen-dom u kome bi se čuvale stvari iz prošlosti Šušanja. Karadovići su, inače, zaselak koji je dobio ime po porodici koja se istražila u drugoj polovini XIX vijeka”.

Osamdesetih, centralna stvar za sve Šušanjane bio je potez pored mora, stara Žukotrlica, sa borovom šumom pored plaže, ali i kamp pored “Amfore” i Niški kamp “Stevan Sinđelić”.

“Najvažnije mjesto je bio uvijek krcati auto-kamp uz restoran ‘Amfora’, izuzetno funkcionalan, za šatore i kamp kućice, sa saobraćajnicom unutar njega, kuhinjom, sanitarnim čvorom, tuševima. Na tom mjestu je bio planiran veliki hotel po imenu ‘Oliva’, izliveni su temelji, ali se stalo sa gradnjom početkom devedesetih. Dugo su temelji stajali, onda je nasuta zemlja za parking preko njih.

Donji Šušanj su označavali ugostiteljski toponimi – ‘BB’ na ulazu, ‘Amfora’ i ‘Mimoza’ u sredini. Meni je najbliža bila ‘Mimoza’ – kafana i ‘Izborova’ prodavnica. Hleb i najosnovnije se moglo kupiti u njoj, zatim u ogromnoj ‘Izborovoj’ prodavnici koja je imala i stanove iznad, ali i u meni najmilijem ‘Izborovom’ kiosku nedaleko od stajališta. Svuda ‘Izbor’. Pred tim plavim kioskom su vazda bili redovi, nas desetak bi se naslonilo na banak dok ne dođemo na red za hleb ili što još.

Šuma je bila najljepši dio plaže, porodice su čitavi dan boravile u njoj ljeti. Dođu ujutro, pirka vjetrić, skoknu u more, spavali bi popodne da izbjegnu žegu i dolazili doma u prvi mrak. Sad su restorani okupirali taj najljepši dio šume. A plaža nije uvijek bila ovakva. Tu gdje je sada ‘Žedni kojot’ bilo je veliko kamenje, stijenje, pričao mi je otac. Od Šćepan Spile išla je voda u koju se ulivao Čiponj, pa kanalom do restorana ‘BB’ i izlazila na plažu”.

Dio razgovora bio je posvećen i knjizi na kojoj radi, o istoriji Šušanja.

“Šušanj je bio dio Opštine Spič, s tim što su opštine bile manje-više teritorijalno na nivou današnjih mjesnih zajednica. U vrijeme Sreza, među posljednjima su pedesetih ukinute Spičanska i Crmnička opština. Često je poslije rata bilo izmjena u teritorijalnoj podijeljenosti Crne Gore. Svakako je činjenica da je Šušanj dio Spiča bila vezana za odluke velikih sila i pripajanje tog dijela obale, sve do rijeke Željeznice, Austrougarskoj carevini nakon Veljeg rata. Austro-Ugarska i naročito Velika Britanija nisu željele da cio barski zaliv pripadne Crnoj Gori poslije oslobođenja od Turaka, jer bi mogli napraviiti vojnu luku pod uticajem ruske flote, pa su Spič i Šušanj postali sami jug Austro-Ugarske, najjužnija tačka, i ne bez problema.

Kući imam originalnu dvolisnicu sa austrougarskog popisa stanovništa Šušanja iz 1880, u kojoj se navodi trenutno mjesto boravka. Prostim iščitavanjem vidi se da, od nekih stotinjak muških glava, u samom selu nije bilo više od 10, svi su ostali bili na radu u Carigradu, što dovoljno govori o ekonomskom statusu Šušanja. Mnogi i danas griješe kad smatraju da je rijeka Željeznica bila granica Turske i Austrougarske. Ne, ona je bila granica Crne Gore i Austro-Ugarske, a granica dvije velike carevina je bila na Kufinu, i ime samo kaže”, jasan je Paladin.

U knjizi će posebna pažnja biti posvećena šušanjskim toponimima, koji su nestajali tokom XX vijeka urbanizacijom ovog dijela barske opštine. 

“Skoro 80% imena lokaliteta se izgubilo. Nekada je naziv Žukotrlica bio vezan samo za dio između morske obale i današnje magistrale. Svako od šušanjskih bratstava imalo je mjesto đe se trlila žuka, potapala u more, i izvlačili konci od kojih su se pravile najčešće vreće, jako rijetko i odjevni predmeti. Oko današnje Crvene plaže bilo je Paladina trlilo.

Dio gdje je danas restoran ‘Pod lozom’ zvao se Sadovine, jer je tu bio sad vinograda, a postojali su i podrumi sa vinom; dio oko restorana ‘BB’ i Prekookeanskih zgrada zvao se Zmajevi Vitića, a ime Zelenog pojasa vezano je za pošumljavanje zbog ogromnog broja klizišta od ‘Inexa’ do Šušanja. Negdje iznad Črvanja postojalo je selo Dabolje koje se kompletno survalo ka moru.

Tu, gdje je sad autoperionica na krivini pored rijeke Željeznice, bilo je Muratovo. Dio oko auto kampa i današnje magistrale zvao se Straota, po izvjesnom Stijepu Straoti Zankoviću čiji je to bio dio imanja. Kumaserga je lokalitet kod današnje škole ‘Anto Đedović’, a Velji Laz oko vrtića i velike IDEI-ne samoposluge. Naselje podignuto iznad moje kuće nazivali su ‘Mala Kikinda’, jer su ‘ljetnji vlasnici’ bili odatle. Sad je dobar dio tih objekata u vlasništvu Rusa, a još početkom devedesetih to je bila potpuna divljina”.

Kako kaže, za to što je postao profesor istorije “krivi” su njegov predavač u osnovnoj školi i – stripovi. 

“Imao sam dobrog nastavnika istorije Žarka Tomanovića, predavao mi je četiri godine u OŠ ‘Anto Đedović’ – njegov način prezentacije privukao me je tako da sam i ja pomislio kako bi bilo divno na taj način prenositi znanje djeci. Druga važna stvar bili su stripovi ‘Zlatne serije’ i ‘Lunov Magnus Stripa’, Komandant Mark i Veliki Blek su se provlačili kroz istorijske teme, odnosno borbu SAD i Kanade za nezavisnost. Među prvim knjigama koje su me opredijelile za istoriju, naročito istoriju zavičaja, bila je velika crvena koju sam dobio u osnovnoj školi – ‘Bar, grad pod Rumijom’. Pisali su je stručnjaci, profesori s fakulteta, istraživači, čak je Bogumil Hrabak bio jedno vrijeme moj profesor na fakultetu. Ta knjiga je bila pravi podvig, naročito onaj dio rasvijetljavanja srednjevjekovnog dijela Bara. Nije bila suvoparna, već puna lako čitljivih detalja, odlično posloženih i napisanih. Sada predajem, sticajem okolnosti, upravo na mjestu mog nastavnika Žarka. Zanimljivo, nisam nikad išao na takmičenja iz istorije, ali sam sve to nadoknadio kao nastavnik u kvizovima ‘Koliko poznajem svoj grad’ više od deset godina”, kaže Paladin.

Kako navodi, rekorder je po broju škola u kojima je predavao za 18 godina rada.

“Počeo sam 2004. u OŠ ‘Srbija’ pola godine, onda sam u ‘Meksiku’ ostao 8 godina, zatim 7 godina u ‘Jugoslaviji’, da bih, zahvaljujući malo kome logičnoj reformi koja je sprovedena prije pet godina, po kojoj je drastično smanjen broj časova istorije i geografije, morao da promijenim školu, pa sam prešao u ‘Kekec’ na tri godine. Imao sam tzv. ‘dopunu norme’ i u ‘BJO’ i Ekonomskoj školi, da bi na kraju došao bukvalno ispred kuće, u ‘Anto Đedović’”, zaključio je gostovanje u emisiji “Priče s Baranima” Radio Bara profesor istorije Dejan Paladin. 

The post Dejan Paladin: Straota, Muratovo, Sadovine, Dabolje, Zmajevi Vitića… first appeared on BARinfo.

Zbog pandemije koronavirusa, kviz nije mogao biti održan u svom redovnom terminu, krajem novembra 2020, ali su zato u Opštini Bar odlučili da to bude krajem maja ove godine, kako nijedna od generacija barskih osnovaca iz IX razreda ne bi bila uskraćena za mogućnost učešća na ovom prestižnom takmičenju.

Bar, naime, jedini u državi već 12 godina njeguje ovakvu vrstu lokalnog kviza opšte kulture.

Ono što razlikuje ovo od prethodnih 12 polufinala jeste odsustvo tri škole – “Mrkojevići”, “Meksiko” i “Kekec”, ali i činjenica da prvi put nakon 2009. godine ne učestvuje najtrofejniji nastavnik u istoriji ovog takmičenja – Dejan Paladin (sada u OŠ “Kekec”) – čiji su puleni svake godine izborili finale, i to iz tri različite škole.

Neučestvovanjem sutomorske i mrkovske škole, četiri prvoplasirana učesnika sa XI kviza neće biti u mogućnosti da se bore za titulu, iako su po godinama mogli to da urade.

Po troje odabranih đaka iz škola koje su se pripremale za kviz, u kome je dobar plasman stvar prestiža obrazovnih ustanova, odgovaraće sjutra pismeno na 35 tzv. ABCD pitalica. Biće postavljeno 18 lakših i 17 težih pitanja. Tačan odgovor na lakše pitanje donosiće jedan poen, a tačan odgovor na teže pitanje dva poena. Za učenike koji imaju jednaki broj bodova, biće bitno ko je odgovorio na veći broj težih pitanja, pa se tako i formira tabela.

U kvizu se provjerava opšte znanje učenika o Baru, a spektar tema pitanja raširen je kroz sve aspekte života – od muzike i sporta, preko zabave i kulture, do geografije i istorije.

I ove godine biće plaketom nagrađena najbolje plasirana škola, a finalisti se bore za pobjedu u srijedu, 19. maja.

Trenutni poredak škola izgleda ovako:

The post Sjutra XII polufinale kviza Koliko poznajem svoj grad, bez tri škole i najtrofejnijeg nastavnika first appeared on BARinfo.

Predavanje prof. Paladina je upriličeno, kako je rečeno, “u susret novoj liturgijskoj godini i rođendanu našeg grada Bara”.

Prisutnima se najprije obratio don Kelmend Spaqi, izaslanik Nadbiskupa barskog i administratora Kotorske biskupije Rroka Gjonlleshaja, potencirajući da je “istorija majka znanja”, te da ovo predavanje osim intelektualnih donosi i obilje duhovnih plodova.

Potpredsjednica Opštine mr Tanja Spičanović je, pozdravljajući skup, govorila o bogatoj tradiciji ovog kraja, ali i suživotu koji je karakterisao i karakteriše Bar i čini ga posebnim mjestom za život. Naglasila je važnost poznavanja svog grada, spomenuvši kako u kvizu “Koliko poznajem svoj grad”, kojeg organizuje Opština Bar, upravo učenici prof. Dejana Paladina osvajaju prve nagrade. Istakla je važnost poznavanja Bara, njegove istorije i svega što ga čini, posebno među djecom, jer nezavisno odakle trenutni stanovnici dolaze – svi postaju Barani.

Prof. Dejan Paladin se u nadahnutom predavanju dotakao prvih pisanih pomena Šušanja u mletačkim poveljama, vodeći prisutne kroz nekoliko vjekova dug put istorije ove župe i barskog distrikta, na koje su se reflektovali politički procesi karakteristični za Balkan, od Mletaka, preko Zete, Raške, Otomanske imperije, Austro-Ugarske do Jugoslavije. Govorio je o zaboravljenim običajima toga kraja, posebno o izlasku na Petiljevo, ali i o ruševnim kapelicama koje pripadaju Župi Šušanj. Prezentovao je i popise stanovništva u kraju tokom kanoničnih vizitacija, kao i malo poznate podatke o održavanju manjih sinoda. Prisutne je naročito interesovao period nakon Berlinskog kongresa, kada su Šušanj i Spič bili u sastavu Austro-Ugarske, sa linijom razgraničenja sa Crnom Gorom uz rijeku Željeznicu.

“Bečki liberali su čitav jedan dio zasijedanja tamošnjeg parlamenta posvetili Spiču kao najjužnijoj tački monarhije”, istakao je prof. Paladin.   

Đakon don Željko Pasković je najavio da će se predavanja na temu istorije zavičaja održavati jednom mjesečno u župnoj crkvi Svete Marije u Šušanju, i prisutnima prezentovao novi župni list “Živa crkva” namijenjen tamošnjim vjernicima.

U organizaciji događaja pomogli su župni animatori i saradnici Anđela Marstjepović, Aleksandra Glavanović i Božidar Vučetić, a u ime MZ Šušanj član Odbora MZ Rajko Milić, u ime odsutnog predsjednika MZ Peša Glavanovića.

The post Otpočeo ciklus predavanja Upoznaj / Zavoli svoj zavičaj first appeared on BARinfo.

Jedanaesto finale kviza ostaće upamćeno po pozitivnoj atmosferi i činjenici da su učesnici bodrili jedan drugoga, iako su bili protivnici u takmičenju za nagradu. Drugačijem, znatno kvalitetnijem ugođaju, doprinio je i odabir novog prostora za održavanje finala – Dvorac kralja Nikole pokazao se idealnim za ovu vrstu nadmetanja. U publici je najviše bilo đaka i nastavnika OŠ “Kekec” – njih pedesetak – a da je kviz odavno prerastao karakter pukog takmičenja osnovnih škola, pokazuje činjenica da je među prisutnima bilo i nekoliko ranijih pobjednika i učesnika ovog kviza, koji su istakli kako prate redovno dešavanja iako su sada u školama ili na fakultetima. Prvi put, finale je bilo otvoreno i za zainteresovane građane.

Autor i voditelj kviza, Željko Milović, pozdravio je menadžera Opštine Ćazima Alkovića, v.d. sekretara Sekretarijata za kulturu, sport i mlade Zoricu Đukić i direktora TO Bar Emila Kukalja. Istakao je kako je u publici danas “najvjerniji ljubitelj ovog kviza” Branka Nikezić, “koja je u 11 godina samo dvaput odsustvovala, i to zbog sastanka i sjednice”. Ona je kazala da ovaj kviz znači mnogo odraslima, a još više djeci, koja “učestvuju u njemu i koja iz njega mnogo nauče. Zato je naš grad toliko voljen, zato je toliko lijep i drag svima, svi ga nosimo u srcu, naravno, više i jače, ako više znamo o njemu, a ovaj kviz je pokazatelj kako treba raditi s djecom i ona će to uzvratiti”.

Nakon prve igre, ABCD pitalica, vodio je za bod odnosno dva Đenđinović, da bi potom superiornost u znanju pokazao budući pobjednik Branislav Lalić, koji je trijumfovao u svim ostalim igrama. Valja istaći da su svo troje finalista pokazali više nego zavidno znanje iz opšte kulture, vezano za Bar.

Finalisti su dobili diplome, nagrade i poklone od Udruženja maslinara, NVO Mediteran Multimedia, Biblioteke “Ivo Vučković”, TO Bar i Opštine Bar.

U ime Opštine, poklone je uručio glavni menadžer Ćazim Alković, koji je kazao da nije prvi put u publici, na finalu, te da je izuzetno zadovoljstvo prisustvovati ovakvom događaju. “Mislim da je putovanje jako važno, pogotovo za mlade, ali je mnogo važnije da poznajemo naš grad. Mi putujemo, idemo u Pariz, u Rim, a ne znamo što ima u Starom Baru, Crmnici ili Mrkojevićima. Sve Željkove aktivnosti podržavam jer doprinose tome da naša djeca, a i mi koji smo ovdje prisutni, bolje upoznamo svoj grad, jer je danas bilo pitanja na koja ni mi, odrasli, nismo znali odgovor”, kazao je Alković.

On je kazao da mu je posebno zadovoljstvo što kviz “Koliko poznajem svoj grad” nastavlja da postoji, i to sa sve većim brojem učesnika koji iz godine u godinu oduševljavaju znanjem iz svih segmenata poznavanja grada Bara, kroz istoriju i današnjicu. Alković je posebno istakao pozitivnu atmosferu tokom današnjeg kviza, koja oslikava prijateljske vrijednosti učesnika, na ponos svojim porodicama i gradu.

Branislav Lalić, pobjednik kviza, kazao je da nije bilo rivalstva. “Svi smo prijatelji i borimo se za našu školu”, istakao je. Nikola Đenđinović je zadovoljan rezultatom, pogotovo što mu je ovo bio prvi kviz. Andrija Đurović je, takođe “vrlo zadovoljan”, a posebno ističe zahvalnost mentoru, profesoru Dejanu Paladinu. Sva trojica ističu, obzirom da su VIII razred, kako se nadaju da će ih i iduće godine prof. Paladin pozvati u tim da brane boje svoje škole na ovom takmičenju.

Profesor Dejan Paladin, koji je dobio priznanje za najboljeg mentora i u ovoj godini (škola “Kekec” je nagrađena kao najbolja škola), kazao je kako je zadovoljan radom i zalaganjem koji su učenici pokazali tokom polufinala i finala kviza. “Timski rad se isplatio. Zahvalan sam i OŠ ‘Kekec’, koja mi je pružila podršku, kao i autoru kviza Željku Miloviću, koji se trudi da ovaj kviz pređe u tradiciju, da mladi nauče i saznaju nešto novo”, istakao je on.

Organizatori kviza su Sekretarijat za kulturu, sport i mlade Opštine Bar, uz saradnju sa NVO Mediteran Multimedia, i uz tehničku podršku Foto studija “Petović”. Kulturni centar Bar, odnosni Zavičajni muzej, bili su, kao i uvijek, odlični domaćini.

The post Branislav Lalić pobjednik 11. kviza Koliko poznajem svoj grad first appeared on BARinfo.