RB/BI: Koja su pravila za bezbjedno spremanje i korišćenje namirnica?

Dr Mrdak: Ja uvijek volim da kažem da postoje pet zlatnih pravila za bezbjedno spremanje i korišćenje namirnica. Broj jedan jeste opšta higijena – temeljno pranje ruku prije i tokom pripreme hrane, zatim odvajanje sirovog od termički obrađenog (kuvanog, pečenog, prženog), hrana se mora pravilno termički obraditi. Potom, čuvanje hrane na odgovarajućoj temperaturi i  naravno koristiti bezbjednu, ispravnu vodu za piće i životne namirnice.

RB/BI: Prilikom čuvanja namirnica, na šta posebno treba obratiti pažnju?

Dr Mrdak: Odvajati sirove namirnice – mesa, živine tj. piletine, ćuretine, ribe, morskih plodova od termički gotove hrane, tj. obrađene, kao što su čorbe, salate, povrće. Jako je bitno odvojiti i pribor koji se koristi za pripremu sirovih namirnica od pribora za gotova jela, kao što su noževi, tj. escajg i daske za sjeckanje.

RB/BI: Važno je i adekvatno termički obraditi namirnice. Na koliko stepeni?

Dr Mrdak: Hranu poput čorbi, raznih supa, mesa…uvijek treba spremati na temperaturi od najmanje 70 stepeni. Hrana koja je pripremljena topla, prije nego što se posluži, mora ostati u tom stanju, i skladišti se u vitrinama na temperaturi iznad 60 stepeni. Hranu preostalu od obroka čuvamo na odgovarajućoj temperaturi u frižideru. Van frižidera ne bi trebalo da stoji duže od dva sata. Namirnice koje su lako kvarljive, poput mlijeka, mliječnih proizvoda, nekih gotovih jela, narezaka i suhomesnatih proizvoda, u roku od jednog do tri dana treba potrošiti, odnosno konzumirati. Kada pripremamo meso, jaja i slično…naročito moramo voditi računa da bude dobro termički obrađeno. Meso ne smije imati  svijetloružičastu boju. Često volimo da konzumiramo ‘poširana’ jaja, gdje se žumance termički ne obradi, a to je veliki rizik za salmonelu. Svako jaje sadrži  izvjesnu količinu ove patogene bakterije, koja nije naivna i koja može da dovede do ‘eksplozivnih’ trovanja poput gastroenteritisa, povraćanja isl.

RB/BI: Šta je vaša preporuka za suhomesnate proizvode? 

Dr Mrdak:  Suhomesnate proizvode treba iskoristiti za 48 sati, do tri dana. Plastične posudice u kojima često naši prodavci pakuju, imamo običaj da peremo, osušimo te da ih opet upotrebljavamo, što nije preporuka, s obzirom da su za jednokratnu upotrebu.

RB/BI: Ljeti se više jede van kuće, na plažama ili u „fast food“ objektima. Na šta treba obratiti pažnju prilikom kupovine ili konzumiranja hrane na otvorenom?

Dr Mrdak:  Objekti brze hrane nisu moja preporuka. Prvo, ta hrana je kalorična, odnosno ima veliku energetsku a malu nutritivnu vrijednost, puna je trans masti, zasićenih masti. Naročito nije preporučljiva za osobe koje pate od prekomjerne tjelesne težine, odnosno gojaznosti. Drugo, ti objekti nisu adekvatno zaštićeni i nemaju adekvatan način pripreme hrane kao što imaju kuhinje. Mnogo je bolje doći kući i napraviti jelo na svoj način – bezbjedan, higijenski i sa namirnicama koje se čuvaju na odgovarajućoj temperaturi.

RB/BI:  Na kojoj temperaturi bi trebalo čuvati lako kvarljive namirnice?

Dr Mrdak:  Svaku kvarljivu namirnicu treba čuvati na temperaturi u frižideru od +4 do +5 stepeni. Hrana poput sirovog mesa koja se odmah ne koristi, zamrzava se na temperaturama od –15 do –18 stepeni. Pravilo je da, kada se odmrzava, ne odmrzavati je na sobnoj temperaturi, već u posudi sa mlakom vodom. Jednom odmrznuta hrana se ponovo ne smije zamrzavati.

RB/BI: Što se tiče voća i povrća kako ispravno oprati, naročito ukoliko se sirovo konzumira?

Dr Mrdak:  Pa to je vječita dilema što se tiče voća i povrća. Čini se da svako ima svoj način pranja. Neko koristi sodu bikarbonu – pa potopi voće da stoji izvjesno vrijeme. Ali, ja uvijek navodim da bi voće i povrće trebalo oprati pod mlazom mlake vode, u trajanju od 5 do 10 minuta, detaljno… svako  posebno, jedno po jedno. Ako je lisnato povrće – salata ili kupus, svaki list odvojiti i posebno prati. Na taj način ćemo bezbjedno oprati te namirnice. Potvrđujem našim građanima i turistima da je voda iz vodovoda potpuno higijenski i zdravstveno ispravna.

RB/BI:  Mnogi izbjegavaju „vodu s česme“ za piće ili koriste filtriranu.

Dr Mrdak: Mi. u odjeljenju za higijenu i zdravstvenu ekologiju, redovno kontrolišemo vodu za piće. Kada dođe do obilnih padavina i kada se pojavi povećana mutnoća, informacije prenosimo putem javnih glasila i upozorimo da nije za piće. To kratko potraje. Mutnoća je najštetnija za vulnerabilne grupe, poput starijih osoba, bolesnih sa hroničnim bolestima i maleu djecu. Alternativa je korišćenje flaširane vode, ili da se prokuva na 100°C. Svakodnevno konzumiranje flađirane vode nije preporuka, jer i one imaju određenu koncentraciju soli, minerala, CO₂, koje ne treba stalno uzimati

RB/BI:  Što mislite o filterima za vodu? To je takođe nešto što je dosta popularno, ko može da priušti.

Dr Mrdak: Tako je. Dešavalo se da u našem odjeljenju za higijenu ljudi žele da analiziraju, odrade kontrolu vode, sa mjesta gdje su prethodno ugradili filtere za prečišćavanje. Moj stav je da ti filteri rade na način da voda koja prođe kroz filter – na kraju bude destilovana, kao sterilna – što opet nije dobro, zato što svaka voda mora da ima određeni sastav, minerale i određeno dezinfekciono sredstvo. A filteri sve to prečiste, ujedno i bakteriološki očiste vodu. Rizik je kada se filteri ne mijenjaju često, a jako su skupi, zbog nečistoće i razmnožavanja mnogobrojnih bakterija. Zato preporučujem da se koristi voda sa distributivne mreže, koju kontroliše Dom zdravlja, a distribuira je JP „Vodovod i kanalizacija“.

RB/BI:  Ljeti volimo da popijemo rashlađeno piće – bilo vodu ili nešto drugo. Koliko to utiče na zdravlje? Da li je uopšte zdravo rashladiti se hladnom vodom ili nekim pićem iz frižidera ?

Dr Mrdak: Naučna istraživanja kažu da i temperatura vode treba da ima određenu granicu koja je pogodna za piće, a to je od 12 do 25 stepeni. Sve ispod ili preko toga nije preporučljivo za konzumaciju. Ako pijemo vodu koja je rashlađena u frižideru na +4 stepena – znate što to znači za naš želudac? Kao što možemo da prehladimo grlo, tako možemo da “nahladimo” i sluznicu želuca, da dođe do gastritisa, mučnina, bolova u želucu itd. Zato treba konzumirati vodu koja je odgovarajuće temperature i koja nam neće škoditi.

RB/BI:  Često u žurbi zaboravimo a takođe je važno, da vodimo računa o deklaracijama i roku upotrebe namirnica.

Dr Mrdak: Naravno, svaku namirnicu kojoj je istekao rok proizvodnje, treba odbaciti i ne konzumirati. Ovim putem bih apelovala na naše građane da prilikom kupovine vode računa o deklaracijama. Uvijek obratiti pažnju na porijeklo, odakle dolazi ta namirnica, kada je proizvedena, do kad joj je rok upotrebe. Naglašavam da nije isto „upotrebljivo do“ i „najbolje upotrijebiti do“.

RB/BI:  U čemu je razlika ?

Dr Mrdak: „Upotrebljivo do“ odnosi se na, osjetljive, lako kvarljive namirnice – kao što su mlijeko, mliječni proizvodi, kolači, gotova jela, meso, proizvodi od mljevenog mesa i slično. Tu treba uvijek da poštujemo datum naznačen na ambalaži i da te namirnice ne koristimo nakon isteka roka. Ako, na primjer, u hipermarketima kupimo narezak ili suhomesnate proizvode koje oni režu i pakuju – oni daju datum i obično navode da je rok trajanja još naredna tri dana. A kada piše „najbolje upotrijebiti do“, tada možemo konzumaciju produžiti za još dva do tri mjeseca, ponekad i do šest mjeseci – u zavisnosti od vrste proizvoda. To su obično konditorski proizvodi: keks, čokolade, upakovani proizvodi i slično.

RB BI: Ljekari vole da kažu da je prevencija najbolji lijek. Može li preventivno uzmanje probiotika tokom ljetnjih mjeseci ublažiti tegobe ako dođe do trovanja hranom?

Dr Mrdak:  Mi, specijalisti higijene, kao „preventivci“ koji se bavimo unapređenjem i očuvanjem javnog zdravlja, uvijek kažemo da je prevencija osnova i da bez prevencije nema dobrog zdravlja. Dakle, lična higijena, redovno pranje ruku, jačanje imunog sistema, pravilna ishrana sa pet obroka koji uključuju dosta povrća i voća, ne preskakati doručak i večeru, dovoljno sna – 8 do 10 časova, te fizička aktivnost… sve će to uticati da se odbranimo od pojava kao što su gastroenteritisi, povraćanje i dijareja, koji su česti u ljetnjim mjesecima. A što se tiče probiotika…možemo ih koristiti i preventivno jer sadrže dobre laktobacile, bakterije koje čuvaju crijevnu floru i jačaju naš imuni sistem. Preporučljivo ih je uključiti u ovom periodu, ali ne treba ni s njima pretjerivati. Neka to bude povremena navika.

RB/BI:  Da rezimiramo, šta uvijek moramo imati na umu kako bismo sačuvali zdravlje tokom vrelih ljetnjih dana ?

Dr Mrdak: Najvažnije je voditi računa o ličnoj higijeni, redovno prati ruke. Konzumirati laganu hranu sa što više povrća i voća, izbjegavati masnu, začinjenu hranu. Ne preskakati obroke i biti fizički aktivan. Sada je idealan period za plivanje. Sunčati se na zdrav način. Ne pretjerivati sa izlaganjem suncu jer koža sve pamti. Koristiti zaštitni faktor SPF 50. Spavati dovoljno. Hidracija je ključna – unositi najmanje dva litra tečnosti dnevno. Ako šetate po visokim temperaturama i kada je UV zračenje jako, posebno oko 11 časova, treba nositi laganu pamučnu ili lanenu odjeću svijetlih boja, šešir sa širokim obodom i naočare za sunce.

The post Dr Marija Mrdak: Zdravlje na plus 30 – kako izbjeći ljetnje zamke first appeared on BARinfo.

RB/BI: Svjetski dan hrane obilježen je 16. oktobra. Kakvo je stanje, kada je problematika u vezi sa ishranom u pitanju, u Crnoj Gori? Kakve su naše prehrambene navike?

Dr Mrdak: Ove godine Svjetski dan hrane je obilježen pod postulatom „Voda je život, voda je hrana“. Napominjem da je voda jednako dragocjena kao i hrana i spada u hranu. Voda je namirnica koju moramo čuvati, jer bez nje ne možemo funkcionisati. Treba znati da bez vode možemo svega tri dana, a bez hrane deset. Povećanje broja stanovništva, urbanizacija, klimatske promjene, utiču da se vodni resursi nemilice troše, tako da mi, kao društvo i država, moramo dati doprinos u očuvanju vodnih eko sistema. Bez zdrave vode, zemljišta i vazduha, čovjek ne može biti zdrav. Kada su u pitanju prehrambene navike, prekomjerna tjelesna težina (gojaznost) je uvijek povezana sa ishranom. U 2019. godini, prema podacima Instituta za javno zdravlje, kada govorimo o najmlađoj populaciji, gojaznost je bila zastupljena u čak 35%. Prema podacima iz 2016. godine, broj osoba koje su imale prekomjernu tjelesnu težinu je bio 60%, a 20% su bili gojazni. Iz godine u godinu broj gojaznih osoba se povećava. Podaci zabrinjavaju, posebno ako se ima u vidu da je gojaznost jedan od faktora rizika i uvod u hronične nezarazne bolesti.

RB/BI: Možete li napraviti paralelu u odnosu na globalne tokove, u kojim segmentima smo disciplinovani, a gdje najčešće griješimo?

Dr Mrdak: Ne mogu kazati da smo disciplinovani kada je u pitanju pravilna i zdrava ishrana. Gojaznost je dokaz nepravilne ishrane, a nastaje kao rezultat toga da ono što unesemo, ne potrošimo. Znači, ne postoji balans. Disciplina nam nije jača strana, jer nemamo svijest da treba da imamo redovne obroke, već jedemo kad stignemo. U našem društvu ne preovladava navika o pet obroka (tri glavna – doručak, ručak i večera i dvije užine) u toku dana, a uz to generalno govoreći, nismo ni fizički aktivni. Umjesto da konzumiramo voće i povrće, mi koristimo proste ugljene hidrate, trans masti, zasićene masti i volimo dosta da solimo hranu. Da bi bili disciplinovani, moramo konzumirati žitarice od cijelog zrna, crvena mršava mesa, jaja, ribu, mlijeko i mliječne proizvode sa niskim procentom masti, dosta povrća i voća. Preporuka Svjetske zdravstvene organizacije je da je to 500 grama povrća i 500 grama voća, a uz to smanjiti unos zasićenih masti na manje od sedam posto i trans masti na jedan posto (kojih ima najviše u lisnatim pecivima i slatkišima). Daleko smo od tradicionalne pripreme hrane koja podrazumijeva kuvanje i pečenje, već volimo „fast food“ koji dolazi sa zapada. To je hrana najčešće pržena u dubokom ulju. Loše navike moramo promijeniti i prihvatiti zdrave sitove života. Osim loših prehrambenih navika, naši građani ne unose dovoljnu količinu vode. Preporuka Svjetske zdravstvene organizacije je osam do deset čaša dnevno, znači, oko dva litra. Treba je piti postepeno, uvijek držati čašu vode na stolu ili flašicu tokom šetnje. Na taj način opominjemo sebe da unosimo vodu i rehidriramo se. Naravno, ne smijemo zaboraviti ni dovoljno sna, osam do deset sati dnevno. San je jako bitan za funkcionisanje i jačanje našeg imunog sistema.

RB/BI: Da li je skupo hraniti se zdravo?

Dr Mrdak: Nije. Na tržištu imamo raznovrsne namirnice. Stvar je odabira. Neke zdrave namirnice nisu nimalo skuplje od drugih koje su kalorijski bogate, a hranljivim vrijednostima siromašne. Ulogu u ishrani igra kombinovanje i način pripreme. Ako hranu kuvamo, kao što su to radile naše mame i bake, bićemo ekonomičniji. Ako skuvamo čorbu, imamo jelo za dva-tri dana. Kupovanje sendviča na kioscima brze hrane iziskuje mnogo više novca.

RB/BI: U kojoj mjeri ljudskom organizmu štete šećer i so i na koju dozu treba da ih svedemo na dnevnom nivou?

Dr Mrdak: Postoje tri „bijele smrti“. Šećer, brašno i so. Preporuka je pet grama soli dnevno, ali se mi toga ne pridržavamo, već svakoj namirnici dodajemo so. Uz to, slanik nam se uvijek nalazi na trpezi da bi dosolili već pripremljeno jelo. Nužno je izbaciti iz ishrane konzervirane namirnice koje u sebi imaju dosta soli, emulgatora, pojačivača ukusa. Nezdravi su gotovi umaci, kečap, majonez… Umjesto soli, valja koristiti začine poput mirođije, bosiljka, peršuna, koji hranu čine ukusnijom. So zadržava tečnost u organizmu, što je uvod u kardiovaskularna oboljenja, srčani, moždani udar… Česti su i metabolički poremećaji, a danas je sve više osoba sa insulinskom rezistencijom i dijabetesom Tipa 2 (koji je ranije bio rezervisan samo za osobe starije od 50 godina). Imam mlade pacijente koji samo pravilnom ishranom uspiju da regulišu nivo šećera u krvi, bez medikametozne terapije uz, naravno fizičku aktivnost. Nekada je preporuka bila da šećer bude deset posto od ukupnog energetskog unosa, a smatra se da je normalan energetski unos za zdravu osobu oko 2.000 kalorija. Sada je to 50 grama, ali se Akcionim planom za ishranu do 2025. godine to smanjilo, pa sve zemlje Evrope teže da ukupni unos bude 25 grama šećera dnevno (oko šest kašenih kašičica). U prosjeku mi koristimo skoro duplo – 11 kafenih kašičica. Skriveni šećeri se nalaze i u grickalicama, gotovim jelima. Osim dijabetesa zastupljene su i respiratorne bolesti – astma, sleep apnea (prekidi disanja tokom spavanja), potom gastrointestinalna oboljenja, kamen u žučnoj kesi, masna jetra, kao i karcinomi (debelog crijeva, dojke, prostate, endometrijuma) koji su sve više u porastu. 

RB/BI: Podsjetiću na veliku kampanju u Britaniji pod nazivom „Bolja ishrana“, koju je uz podršku vlade i odvajanje 280 miliona funti, pokušao da sprovede planetarno popularni kuvar Džejmi Oliver. Ambiciozni projeakt je imao za cilj da djecu obrazuje i motiviše da počnu drugačije da se hrane, na način što je u školskim kantinama služena isključivo zdrava hrana. Projekat je propao, Džejmi je bio vrlo demoralisan, a školarci su nastavili da jedu hamburgere i debljaju se. Dakle, kako da roditelji nauče djecu zdravim stilovima života, na koji način da dijete osvijesti da nije dobro da odabere picu ili smoki za užinu, kada svi njegovi drugari to jedu?

Dr Mrdak: Ishrana djece je veliki problem. I to ne samo u školskom, već i u poredškolskom uzrastu. Sve potiče iz porodice, jer je obrazac ponašanja roditelja vrlo bitan za djecu, pa i kada je ishrana u pitanju. Djeca se ugledaju na roditelje, tako da ako odrasli na trpezi ne potenciraju kuvanu hranu, čorbe, jela pripremljena od izrazito zdravih mahunarki (pasulj, grašak, boranija) djeca neće imati svijest da to treba da jedu. U edukaciju, osim rioditelja koji treba da podstiču pravilan način ishrane kod djece, treba da se uključe i obrazovne ustanove već u vrtićkom uzrastu. Predškolske ustanove treba da potenciraju zdravu ishranu, da jelovnici budu sastavljeni od zdravih namirnica, kako bi se u najranijem uzrastu usvojile zdrave navike. Od velike bi pomoći bilo bi kada bi se obustavila marketinška propaganda nezdrave hrane – gaziranih napitaka, čipsa, smokija. Školarci treba da shvate da nije sramota za užinu pojesti sendvič pripremljen kod kuće sa hljebom od integralnog brašna i jogurtom od obranog mlijeka. Večera treba biti do 21 sat i tek dva sata nakon toga odlaziti na spavanje. Povrće i voće štite od infekcija, a neunošenjem ovih namirnica, slabimo imuni sistem. Na drugoj strani, prekomjerno unošenje prostih šećera dovodi do nakupljanja masti u organizmu i gojaznosti.

RB/BI: U kojoj mjeri treba da se bavimo fizičkom aktivnošću?

Dr Mrdak: U društvu gdje je svaka aktivnost podređena digitalizaciji, teško. Bez fizičke aktivnosti pravilne ishrane ne možemo biti zdravi. Ukoliko ono što pojedemo ne potrošimo tokom dana, ne možemo imati izregulisanu tjelesnu težinu. Svako može otići u šetnju pored mora. Barsko šetalište je divno, potrebna je samo volja. Tokom dana treba izdvojiti sat za šetnju sa prijateljima, porodicom. Ne samo što ćemo se fizički, nego ćemo se i mentalno bolje osjećati. Korisna je i vožnja bicikla, plivanje, gimnastika, pilates. Ako osoba želi da koriguje tjelesnu težinu, treba da body mass index svede na preporučenih od 18,5 do 24,9, pa da počne sa vježbama snage u teretani, kako bi dobila na mišićnoj masi, jer se na taj način ubrzava metabolizam i troše kalorije koje prekomjereno unesemo u organizam.

The post Voda je život, voda je hrana – parola ovogodišnjeg Svjetskog dana hrane first appeared on BARinfo.

Ona navodi da su zabrinjavajući podaci da u svijetu godišnje čak osam miliona osoba umire od posljedica konzumacije duvanskog dima. Od tog broja  1,2 miliona su pasivni pušači i djeca.

„Godišnje oko 65 hiljada djece umire od posljedica udisanja duvanskog dima. Posljednje istraživanje Instituta za javno zdravlje Crne Gore koje je rađeno 2018. godine o upotrebi cigareta kod djece od 11 do 13 godina, pokazalo je da 9,9 učenika koristi cigarete (11,6 % dječaci, a 8,6 % djevojčice). Trebalo bi intenzivnije raditi na edukaciji o štetnosti duvana, počevši i od predškolskog uzrasta“, naglašava dr Mrdak.

Cilj obilježavanja Svjetskog dana bez duvanskog dima jeste da se javnosti skrene pažnja na štetnost duvanskih proizvoda, kao i na zdravstvene rizike i opasnosti koje ova štetna navika izaziva.

“Ovogodišnja kampanja SZO je pod sloganom ‘Gajimo hranu, a ne duvan’ i ići će u pravcu da Vlada svake države, smanji subvencije na uzgajanje duvana i proizvodnju duvanskih proizvoda, a da ta sredstva usmjeri na proizvodnju hrane tj. poljoprivrednih proizvoda, te omogući bezbjednije i bolje uslove proizvodnje hrane“, kazala je dr Mrdak.

SZO je preporučila i set mjera za smanjenje potražnje duvana.

„Prvo da pratimo osobe koje koriste duvan i sprovodimo politiku prevencije, zatim da ukažemo na opasnosti od štetnog uticaja duvana putem medija, grafičkih prikaza i reklama… i, na kraju, da država uvede porez na duvanske proizvode. Neka istraživanja su pokazala da su 80% konzumenti duvana iz nerazvijenih zemalja, sa vrlo niskim i srednjim prihodima. Oni novčana sredstva usmjeravaju na kupovinu duvanskih proizvoda umjesto na hranu. Ako se za 10% uvede porez na duvanske proizvode, smanjuje se potražnja za 4%, a u nerazvijenim zemljama i do 5 %“, objašnjava dr Mrdak.

Na konstataciju da je „zavisnost kod konzumenata tolika, da će prije kupiti kutiju cigareta nego hljeb“, dr Mrdak kaže:

„Zato što duvanski dim sadrži oko 4000 toksina i brojne supstance koje izazivaju zavisnost. Glavni sastojci su nikotin, katran, ugljen-monoksid, ni malo ‘naivne’, kao i nitrozamini- dokazane kancerogene supstance (izazivaju karcinom mokraćne bešike, prostate…). Konzumiranje duvanskih proizvoda u kombinaciji sa nezdravim stilovima života, doprinosi nastanku mnogih bolesti, u prvom redu kardiovaskularnih, potom moždanih, plućnih… Zastrašujući je podatak da oko 90% ljudi koji su oboljeli od karcinoma pluća bili su pušači,“ ističe dr Mrdak.

Samo naizgled manje štetni su tzv. bezdimni duvanski proizvodi- snus, IQOS, elektronske cigarete…

„Imamo podjelu na cigare sa duvanskim dimom i bezdimne duvanske proizvode. Zakon o ograničenoj upotrebi duvanskih proizvoda kod nas je donesen 2019, a baš proizilazi iz okvira Konvencije SZO o kontroli duvana. Tamo je navedeno je da je zabranjena konzumacija duvanskih proizvoda osobama ispod 18 godina, takođe, zabranjena je konzumacije u javnim, vaspitno-obrazovnim, socijalnim ustanovama, zatim, u restoranima gdje boravi veliki broj ljudi. Donijeta je odredba da se prostor odvoji za pušače i nepušače. S tim što moram da naglasim da je samo prostorija 100% bez prisustva dima, bezbjedna za nepušače. Jer, sva oboljenja koja pogađaju pušače, karakteristična su i za nepušače ukoliko su konstantno izloženi duvanskom dimu. Ukoliko je nepušač u društvu pušača koji, recimo, popuši četiri cigarete, on će udisati dim kao da je pušio jednu cigaretu “, pojašnjava dr Mrdak.

Rezultati istraživanja IZJ iz 2018. ukazuju i da je 57% procenata djece bilo izloženo duvanskom dimu na javnim mjestima, a 49% u kućnim uslovima.

„U tom istraživanju 80% djece je navelo da bi voljeli da ne budu izloženi duvanskom dimu u kafićima, restoranima, kod kuće… Zamislite samo koliko na dijete koje već ima neke respiratorne bolesti astmu, bronhitis… (njima je smanjen kapacitet pluća) utiče da udišu dim pun ugljen-monoksida, katrana…“, dodaje dr Mrdak i naglašava da duvan šteti gotovo svim organima našeg tijela.

„Prvenstveno, duvanski dim sadrži nikotin, ugljen-monoksid, katran… koji se lijepe se za zidove krvnih sudova. To dovodi do njihovog sužavanja i nastanka artero-skleroze, što opet u sadejstvu sa povećanim krvnim pritiskom i gojaznošću, dovodi do pojave srčanih oboljenja, tj. srčanog infarkta. Takođe, duvanski dim se udisanjem unosi i do najsitnijih disajnih organa – alveola u našim plućima, gdje se vrši razmjena gasova. I tako se krv bogata ugljen-monoksidom (jer se on veže za hemoglobin) raznosi do mozga. Znamo koliko je mozak osjetljiv i razdražljiv na nedostatak kiseonika. Onda nije ni čudo da osobe koje su aktivni i hronični pušači, djeluju dekoncentrisano, razdražljivo, imaju razne tremore, pate od nesanice…”, navodi dr Mrdak.

Dugogodišnji zavisnici su kako smatra, u zabludi kada misle da njih “cigarete relaksiraju, da im poboljšavaju koncentraciju”.

“Najveća zabluda koju sam čula je da ih to sprečava da ‘dobiju neko kilo više’. To sa konzumacijom cigareta nema nikakve veze. Obično cigarete počinju da se konzumiraju iz dosade, socijalnog okruženja, kao izraz radoznalosti kod djece od devet do 11 godina. Oni žele da što prije odrastu, misleći da na taj način uđu u svijet odraslih, što je veoma pogrešno”, podvlači dr Mrdak.

Posebno je kod tinejdžera u posljednje vrijeme aktuelna konzumacija tzv. snus-a.

“To je vrsta duvanskog proizvoda za žvakanje, vrlo aktualan kod djece, posebno tinejdžera ispod 18 godina. U slobodnoj je prodaji, nema kontrole da li onaj ko to kupuje ima dovoljno godina. To je list duvana koji se ne sagorjeva, nego je u vidu vodene pare. Na nekoj određenoj temperaturi se zagrijava i onda se u vidu aerosoli vodene pare udišu. Istraživanja su pokazala da ima manju koncentraciju nikotina i ugljen-monoksida i katrana, ali opet ima. Pomješan je sa raznim pojačivačima ukusa i voćnim aromama, koje su primamljive, posebno za djecu, tinejdžere, pa im taj način bude ukusan za konzumaciju. A s druge strane, opet lažno ih ‘navlači’ na još veću potrošnju i u odnosu na cigarete koje su, da kažemo, malo oporijeg ukusa. Što se tiče ajkosa, to su cigare koje u prevodu ‘I quite originally smoking’, koriste se takođe u vidu aerosoli. Ti listovi duvana nemaju proces sagorijevanja, nego zagrijavanja u ‘aparatićima’ gde se ubacuju držači i tu se ti listovi duvana zagrijavaju, potom u obliku vodene pare udišu. Takođe imaju arome i pojačivače ukusa. ‘Bogati’ su nitrozaminima, vrlo kancerogenim materijama. Sljedeća grupa su elektronske cigarete. Tu dolazi do upotrebe tečnosti koja može da sadrže nikotin ili ne, ali isto ima taj propanol-glicerol takođe kancerogen”, objašnjava dr Mrdak.

Ističe da naročito snus, izaziva veliku zavisnost upravo i zbog emulgatora i pojačivača ukusa.

“On izaziva osjećaj ‘omamljenosti’ kao upotreba nekih droga. Istraživanja su pokazala da korišćenjem snus-a (koji se utrljava između zuba i desni, a jedan dio se guta), dovodi do raznih ranica u ustima, poslije dugoročne konzumacije, dovodi do upale desni, zatim raznih infekcija ždrijela, grla… Ukoliko se u kontinuitetu konzumira tri godine značajno povećava procenat obolijevanja od kancera usne duplje”, upozorava dr Mrdak.

Na pitanje kako da istraje neko ko odluči da prestane da puši, doktorka Mrdak odgovara da se obično pušači na to odluče zbog zdravstvenih problema.

“Dosta osoba iz mog bliskog okruženja koji su bile dugogodišnji i hronični pušači, a koji su iz zdravstvenih razloga ostavili cigarete, kada ih pitam kako se sada osjećaju izjave – ‘Kao da nikada nisu pušili’. To najprije čovjek mora da razgraniči sam sa sobom, da čvrsto odluči da prekine. Sve je stvar discipline, organizacije… I jednostavno – ako je u pitanju zdravlje, onda nema tu premišljanja. Da bi sačuvali i unaprijedili svoje zdravlje pod jedan-  ne koristiti nikakve štetne materije poput duvana, alkohola, narkotika i sl. To je više stvar hedonizma nego neke potrebe ili da ne kažemo, dobrobiti. Često mi kažu da za cigaretom posegnu ‘jer ne znaju šta će s rukama, da im je dosadno kad izađu uveče u noćne klubove’. Znači to je više na kraju stvar navike, kao i sve. Loše navike trebalo bi da izbacujemo, a da ih zamijenimo dobrim, da se njima okrenemo. Jer osoba koja se bavi fizičkom aktivnošću, koja se zdravo hrani, čita… ona će imati manje vremena da razmišlja o tim štetnim navikama”, zaključila je dr Mrdak.

The post Dr Mrdak: Zastrašujuće je da pušači čine 90% oboljelih od karcinoma pluća first appeared on BARinfo.

Ona savjetuje da bi cjelokupni dnevni unos hrane trebalo podijeliti u pet manjih obroka (doručak, užina, ručak, užina i večera).

“Svaki obrok bi trebalo da čine različite grupe namirnica: žitarice od cijelog zrna, proizvodi od integralnog brašna, crvena mesa, riba, jaja, te obrano mlijeko, nemasni sirevi, povrće  i voće. Veličina porcije zavisi od stanja uhranjenosti, pola, starosti  i fizičke aktivnosti. Pažljivo birati užinu – dati prednost svježem voću i orašastim plodovima (bademi, pistaći, lješnici i dr). Ručati lagane i jednostavne obroke. Nikako ne treba  izbacivati hljeb (integralni, ražani) iz obroka. Večeru ne preskakati i praktikovati da bude do 21 h, odnosno da bude dva sata prije odlaska na spavanja“, savjetuje dr Mrdak.

Prilikom kupovine namirnica trebalo bi obratiti pažnju na skrivene šećere i so.

“So je veoma prisutna u hrani koju svakodnevno konzumiramo. Svaki unos soli u prekomjernoj  količini, štetan je po zdravlje i uzrok je nastanka hipertenzije (povišenog krvnog pritiska). Takođe, dovodi do zadržavanja vode u organizmu i nastanka celulita. Namirnice bogate solju su gotova i polugotova  jela, sosevi, umaci, majonez, kečap, suhomesnati proizvodi, ukiseljeno povrće… Razlike između ’himalajske’ ili ‘kalijumove’ soli nema zapravo nema – sve su to ‘marketinški  trikovi’, svaka so je štetna u prevelikoj količini. Bitno je da je so jodirana (kalijum jodidova, jer jod doprinosi normalnom funkcionisanju štitaste žlijezde), a sve ostalo je ‘bacanje para’”, objašnjava dr Mrdak i dodaje da je uvijek preporuka da umjesto soli koristimo začine poput  đumbira, peršuna, mirođije…

Preporuka SZO je pet grama soli dnevno (jedna kafena kašičica). A unos soli može se smanjiti na puno načina.

 “Ograničavanjem količine soli i začina sa visokom količinom natrijuma (npr. soja sos, riblji sos i bujoni) prilikom kuvanja i pripreme hrane; nema držanja slanika na stolu, izbaciti konzumiranje grickalica I gotovih jela i konzerviranih proizvoda”, navodi dr Mrdak. 

Što se šećera tiče, smatra da “prosti šećeri apsolutno nisu potrebni našem organizmu”.

“I unos šećera bi trebalo ograničiti na 50 grama, kod unosa oko 2000 kcal u organizmu. Preporuka SZO je 10 kafenih kašičica. Ali, naši građani i tu pretjeruju, pa šećer dodaju u kafu, čaj… Samo uzmite i pogledajte što piše u deklaracijama namirnica – svi oni ugljeni hidrati su zapravo šećeri. Slatkiše zamijeniti svježim voćem, poput citrusa, crvenog bobičastog voća, šljiva, kajsija, jabuka i jezgrastog voća… Mnogi naši sugrađani dan ne počinju bez kašičice meda misleći da je ‘zdrav za imunitet’, a on je u stvari vrlo kalorična namirnica bogata šećerom (fruktoza) sa tragovima gvožđa, tako da umjesto meda bi trebalo konzumirati propolis za jačanje imuniteta”, pojašnjava naša sagovornica.

Navodi da se unos šećera može smanjiti ograničenom konzumacijom slatkiša, grickalica, gotovih jela, gaziranih i alkoholnih pića, voćnih sirupa… u kojima je prisutna velika količina “skrivenih šećera”.

Prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije, unos vode bi trebalo da bude 8 do 10 čaša dnevno (2 litra). Dr Mrdak savjetuje i kako ćemo sebe „natjerati“ da unosimo dovoljne količine vode.

„Tako što ćemo čašu sa vodom uvijek držati u vidokrugu – na stolu, prilikom rada, učenja ili gledanja TV… Tokom dana trebalo bi popiti do 2l vode gutljaj po gutljaj. Nikada ne pijte vodu poslije ručka, nego sačekajte makar sat, jer voda razblažuje želudačne sokove i usporava varenje. Kad me pacijenti pitaju šta je nabolji ‘detox’,  ja kažem: pijte vodu, jer, najbolje tako se iz organizma izbace svi toksini putem urinarnog trakta. Kada u laboratorijskim nalazima vidimo da je povećan nivo uree, kreatinina, bakterija… znamo da ta osoba ne unosi dovoljno vode“, dodaje dr Mrdak.

I djecu bi, smatra ona, od malih nogu trebalo učiti da u školu nose vodu, a ne sokove, čokoladno mlijeko i sl.

„Ovim putem bih apelovala i na roditelje jer sam primijetila prilikom obilaska škola da se djeci doručak svodi na grickalice, čips, smoki parče pice…Najlakše i najjeftinije je kod kuće napraviti sendvič koji bi trebalo da se sastoji npr. od dvije kriške integralnog hljeba ili kifle, ćurećih prsa ili kuvanog jajeta, sirnog namaza, salate… uz čašu polumasnog jogurta ili mlijeka, ukoliko dijete nema prekomjernu tjelesnu težinu“, kaže dr Mrdak i naglašava da su „roditelji ti koji bi djecu trebalo da usmjeravaju na zdrave stilove života“.

„Posmatram i prilikom izlaska u restorane da se djeca i u jelu ogledaju na svoje roditelje , tj ako oni vole i jedu tjesteninu, to će konzumirati i njihova djeca. Pizza se može ponekad pojesti, nije naravno zabranjeno, ali da to ne bude glavno jelo. Ali djecu bi trebalo učiti i ukusu pasulja, graška, boranije, tih leguminoza koje su pune proteina (zamjena su za meso), dijetnih vlakana, magnezijuma, fosfora i gvožđa, cinka… minerala zdravih za rast i razvoj djece. U početku neka osjete barem taj ukus pasulja, boranije i dr, jedući par kašika, bolje i to nego im ne davati uopšte. Ako djeci pustimo na volju, uglavnom ih neće ni probati, a ni jesti. Ili npr.tjestenine koje su svakodnevno prisutne u našim jelovnicima, a ne znamo da su bogate prostim ugljenim hidratima i samo goje. A više ih volimo nego kuvano povrće, koje je izvor hranljivih materija, a siromašno kalorijama. Naravno, i tjestenine mogu da se nađu na jelovniku povremeno recimo, dva puta nedjeljno“, dodaje naša sagovornica.

Doktorka Mrdak naglašava i da je za dobro zdravlje neizostavna fizička aktivnost.

„Preporuka za starije osobe i one sa komorbitetima je najmanje 30 minuta, jer oni ne bi trebalo da se forsiraju, dok zdrava, mlada osoba, djeca, adolescenti, ili naši sugrađani do 50 godina, trebalo bi da imaju najmanje 60 minuta fizičke aktivnosti dnevno. To može biti neka lagana šetnja. Svako bi trebalo da tempo hoda prilagodi kako mu odgovara. Dnevno bi trebalo preći 10000 koraka, odnosno oko 8 km. To je npr. maršuta od Robne kuće do kraja Šušanja. Svakoga dana, ako poslije ručka neka naprave taj krug, neće imati problema sa gojaznošću. Međutim, poslije ručka oni obično legnu, gledaju TV i te kalorije koje su unijeli ne potroše. Ili ono što takođe primjećujem je da sada, kako je ljepše vrijeme, mnogi idu na tzv. ‘brzi hod’, ponesu bočice sa vodom ali i slatkiše, čokoladice… Poslije tog ‘brzog hoda’ ponovo kad dođu kući jedu. Najbolje je prošetati nakon obroka da bismo ono što smo pojeli i istrošili. Jednostavno, ako osobe nemaju pravilnu, uravnoteženu ishranu udruženu sa fizičkom aktivnošću, onda efekat održavanja normalne tjelesne težine  izostaje i dolazi do pojave gojaznosti“, objašnjava dr Mrdak.

Svima koji žele da se konsultuju u vezi sa zdravom i pravilnom ishranom poručuje da se obrate “onima, koji su se za to školovali – ljekarima specijalistima higijene koji se bave i ishranom, a ne da to budu osobe poput, nutricionista sa raznim kursevima, fitness trenera…”

“Primijetila sam da se sve više fitness instruktora bavi i ishranom, pa polaznicima objašnjavaju kako da se hrane. Vrlo sam razočarana jer im polaznici, čini se, više vjeruju nego ljekarima. Pa nam se često javljaju mladi ljudi sa povišenim holesterolom, jer za doručak npr. pojedu deset jaja… Moramo da shvatimo da samo profesionalni sportisti imaju poseban režim ishrane. Oni koji se bave sportom rekreativno i odlaze u teretanu, moraju znati kako pravilno da vježbaju, da ne hipertrofiraju mišići u gornjem dijelu tijela, što kasnije dovodi krivljenja kičme i drugih problema”, dodaje dr Mrdak, i poručuje: “Gojaznost je bolest, toga moramo biti svjesni. Kada ritam obroka svedemo na dva i po tri sata, bićemo siti, a metabolizam će pravilno raditi. Važno je da osoba sama odluči da dođe. Najprije bi trebalo uraditi detaljne laboratorijske nalaze. U razgovoru sa spec. higijene uzimaju se anamestički podaci, određujemo energetske potrebe osobe, potom pišemo dnevnik ishrane, a zatim, na osnovu svega toga, određujemo način ishrane/dijetu, grupišemo namirnice tako da sve što je potrebno bude zastupljeno. Izbacujemo proste šećere, slatkiše… a umjesto njih uvodimo voće kao zamjenu. I obično su naši pacijenti zadovoljni – kažu da sve jedu, a mršaju”, zaključuje dr Mrdak.

The post Dr Mrdak: Zdrava hrana i fizička aktivnost su osnova dobrog života first appeared on BARinfo.

Prvog dana događaja bilo je riječi o proizvodima koji su od koristi mamama nakon samog porođaja i bebama u prvim danima života, pa sve do prve godine, i to pumpicama za izmlazanje mlijeka, flašicama i varalicama, glodalicama, zatim post-porođajnim pojasevima, jednokratnom vešu za porodilje. Dan su zaokružili pričom o asortimanou Chicco kozmetike za njegu bebine kože.

Drugog dana gost je bila dr Marija Mrdak, specijalista higijene, sa kojom su buduće mame razgovarale na temu važnosti pravilne ishrane u trudnoći i u toku dojenja.

“Značaj ‘škole za trudnice’, posebno kod prvorotki, ima veliku ulogu. Kroz savjetovalište se edukujemo o očuvanju reproduktivnog zdravlja. Cilj naše škole je sprječavanje mogućih komplikacija na porođaju, smanjenje perinatalnog mortaliteta i morbiditeta. Takođe, cilj savjetovališta za reproduktivno zdravlje je pripremiti buduće roditelje da informisani i bez straha prolaze kroz trudnoću, porođaj i period poslije porođaja, uključivanje oba roditelja u njezi djeteta, te spriječavanje i smanjenje broj komplikacija na porođaju”, naveli su iz ove ustanove.

U toku kontinuiranih radionica, trudnice mogu postavljati pitanja kako bi stekle sva potrebna znanja koja se tiču porođaja, post porođajnog toka i njege djeteta.

“U školi za trudnice, pored vježbi i predavanja, trudnicama mjerimo TA i TT, radimo CTG, pratimo karlične mjere… Poželjno je da trudnice počnu aktivno da učestvuju u školi za trudnice od 28. nedjelje trudnoće (7. mjesecu), po potrebi i ranije”, kazali su iz Doma zdravlja – Dispanzer za žene.

Sve buduće mame zainteresovane za školu za trudnice mogu se prijaviti na brojeve telefona 030/341-240 i 069/496-624

The post Organizovana edukacija za trudnice first appeared on BARinfo.