Izložbu je otvorio teoretičar umjetnosti dr Milun Lutovac.

„Polazeći od stava da je čovjek nesagledivo stanje duha o kojem nikada ne možemo izvesti konačan sud, slikar Stojan Milanov, kroz aktivan dijalog sa tradicijom figurativnog slikarstva, pretvarajući isti u metaforu života same slike, ukazuje da slikarstvo ima moć da gradi istinu, i to ne pukom imitacijom stvarnosti, već kroz njeno razlaganje u boji, fragmentu, gestu…“, ističe Lutovac. 

„Eklektičkim prikazom minijaturnih psiholoških stanja i redukcijom velikog postmodernističkog ʼtransportaʼ, Stojan Milanov, u nastojanju da sažimanjem iskaže čistu likovnost, napušta realističan prosede i prodire u granični prostor između figurativnog i apstraktnog, stvarajući slike koje kao da su, na tren, zastale između sna i jave, fragmenta i oblika… Pastozni nanosi boja postaju dio tonskog sklada, linija velikog notnog sistema ovog autora i njegove ritmične kompozicije. Odnosi nanesene boje: tamno–svijetlo, grubo–glatko u funkciji su dinamike tona, pokreta i snažne emocije. U stvaralačkom procesu i na slici osjeća se simbioza između duhovnog i materijalnog – personifikacija umjetnosti kao otpora prolaznosti“, kazao je dr Milun Lutovac dodajući da je Stojan Milanov slikar posebne tehničke vještine, osobitog nadahnuća, kreativne energije i iskrenosti koji polazi od toga da je čovjek otvorena mogućnost sveopšte neodređenosti…

Dr Lutovac navodi da je slikarstvo Milanova svojevrsno pretapanje oblika u pokret slike, to jest, pokret prikazanih aktera, te da se sve vrti oko centra slike, uz sveprisutnu ravnotežu cjeline u kojoj se likovi ističu više njihovim odsustvom i izmicanjem nego prisustvom. Lutovac navodi i riječi kritike prema kojima su slike Stojana Milanova „prozori, ali i ogledala za posmatrača, na kojima je mentalna tehnika ’promišljanja’ ispred manuelne, ili kako sam autor u jednom od intervjua kaže, nije riječ o podsvjesnom nego o nadsvjesnom“.

„Srce ima svoju logiku, a razum svoju! Razum je taj koji kalkuliše i mjeri, a u pravom i iskrenom stvaralaštvu, kakvo je stvaralaštvo Stojana Milanova, nema kalkulacije“, naglašava dr Lutovac..

„U savremenom svijetu svaki iskreni stvaralački akt izgleda kao akt autodestrukcije, međutim, baš to je ono pozitivno. Znak da je čovjek spreman za promjenu i ličnu revoluciju. Stvaralaštvo je, u stvari, jedan veliki duhovni rast. Slikar Stojan Milanov, zaokupljen ljudskom figurom, svjetlom, kompozicijom i materijom boje, u službi je ideje da umjetnost treba da povrati vrijednost slikanja motiva ’običnog’ trenutka, to jest, da uspostavi metaforičnu komunikaciju sa univerzalnim, saznajnim i estetičnim kroz prizore lokalnog i intimnog…“, zaključio je, otvarajući izložbu, dr Milun Lutovac. 

Zahvaljujući publici i organizatorima, Stojan Milanov je istakao da postavka predstavlja svojevrsnu genezu njegovog slikarstva, nastalog tokom posljednjih 25 godina.

„Ove izložbe prvenstveno su namijenjene publici, ali istovremeno i nama autorima. One su prozor u svijet, ali i ogledalo u kojem možemo sagledati sebe. Pred vama je svojevrsni osvrt na moje slikarstvo u posljednjih 25 godina, koji je interesantan, jer pojedine slike ni sam nisam vidio godinama“, kazao je Milanov.

„Kažu da je talenat dar, a sinonim za dar je poklon. Kaže se i da se poklon uvećava kada se dijeli sa drugima. Ja vam večeras poklanjam svoje slike, a vi meni svojeprisustvo i pažnju. Hvala vam“, poručio je autor koji je tokom svoje višedecenijske i bogate karijere, učestvovao na brojnim samostalnim i kolektivnim izložbama, prestižnim međunarodnim art simpozijumima i likovnim kolonijama, potvrđujući svoj rad kao nezaobilaznu i visoko vrednovanu tačku na regionalnoj likovnoj sceni.

Izložba pod nazivom „Reč–dve o ljudima“ biće otvorena do 23. jula.

The post Izložba Stojana Milanova do 23. jula u Baru first appeared on BARinfo.

Srđan Lekić, sekretar Sekretarijata za kulturu podsjetio je da je cilj raspisivamnja konkursa podsticanje kreativnog izražavanja mladih i njihova edukacija o značaju obilježavanja Dana nezavisnosti.

„Vaši radovi, kreativnost, maštanja,  boje radova i vaše misli raduju sve nas i daju nam obavezu da radimo i stvaramo da bi svima bilo ljepše i bolje. Pored vaših mentora i nastavnika posebnu zahvalnost izražavam prema vašim porodicama koje su vas vaspitale da volite svoje i poštujete tuđe“, istakao je Lekić.

Po stručnom mišljenju komisije koju su sačinjavali slikar Muharem Muratović, prof. dr Milun Lutovac, teoretičar savremene umjetnosti i Dalibor Dado Ćetković, akademski slikar „originalnim likovnim izrazom i tumačenjem teme na najuspješniji način“ odgovorili su Lucija Klikovac, učenica II razreda OŠ „Jugoslavija“ (mentor Jelena Petrić) koja je osvojila prvu nagradu, zatim Benisa Kukalj (VII razred OŠ “Srbija”– mentor Miloš Kotić) kao drugonagrađena i Anđela Kurtović, učenica petog razreda OŠ „Kekec“ (mentor Goran Ćetković), koja je osvojila treće mjesto.

Dalibora Dada Ćetkovića posebno raduje činjenica što su se na opštinski konkurs prijavili učenici svih barskih škola, sa oko 140 radova, od kojih je 70 ušlo u uži izbor.

„Dječje stvaralaštvo je temelj kulture i društva, uopšte. Kroz umjetnost, oni razvijaju kritičko mišljenje, empatiju i sposobnost da svijet vide iz drugačijeg ugla“, smatra Ćetković. Tri nagrađena rada, prema njegovim  riječima, na najkreativniji način, originalnim likovnim izrazom i tumačenjem odgovaraju na zadatu temu.

Osvrnuvši se na jubilej obnove nezavisnosti, Dalibor Dado Ćetković je kazao da je 20 godina vrijeme u kojem su stasale generacije,„one koje danas kroz likovnu umjetnost pokazuju kako vide našu zemlju.

„U Galeriji se danas slavila  ljubav prema umjetnosti, prema gradu i domovini onako kako to najbolje rade najiskreniji prema nama – naša djeca“, zaključio je Ćetković.

Što se literarnih radova tiče, Teodora Buntić iz OŠ „Meksiko“ (mentor Nataša Markoč) osvojila je prvu, Nikolina Magovčevcić,  učenica OŠ „Kekec“ (mentor – Mirjana Lučić)  drugu, a Balša Đonović iz OŠ „Anto Đedović“ (mentor – Ljiljana Milović) treću nagradu.

„Komisija za ocjenjivanje literarnih radova (profesorice Ivana Kecojević, Marija Šušter i književnik Savo Markoč) izražava zadovoljstvo što su učenici osnovnih škola sa teritorije barske opštine u svojim proznim i poetskim ostvarenjima pokazali kreativnost,  razvijen osjećaj za pisanu riječ, izražen patriotizam, kao i njegovanje vrijednosti slobode, zajedništva i ljubavi prema domovini“, stoji u zaključku.

Nagrade najboljima uručili su prof. dr Milun Lutovac i Savo Markoč. Narednih dana zidove Galerije krasiće postavka koja je prema riječima Dada Ćetkovića „pravi mozaik dječjih vizija, boja i iskrenih emocija prema našoj baštini.

The post VIDEO: Dodijeljene nagrade za najbolje likovne i literarne radove barskih osnovaca first appeared on BARinfo.

Ovaj kulturni događaj okupio je brojne ljubitelje umjetnosti, predstavnike kulturnog i javnog života, kao i građane koji su imali priliku da uživaju u raznovrsnim likovnim izrazima umjetnika pripadnika manje brojnih naroda u Crnoj Gori.

Svoja djela predstavili su Ismet Hadžić, Aldemar Ibrahimović, Seida Belegović, Muharem Muratović, Abaz Dizdarević, Tanja Nikolić, Adela Zejnilović, Beliš Pojatić, Kaltrina Hoti, Bilal Nikezić, Edin Kaplani, Naser Hasa, Monika Dukaj i Jasna Isić.

Izložba je još jednom potvrdila značaj umjetnosti kao prostora susreta kultura, identiteta i različitih stvaralačkih senzibiliteta.

Na otvaranju izložbe govorio je upravnik Galerije dr Milun Lutovac, koji je istakao značaj ovakvih kulturnih događaja za promociju umjetnosti i multikulturalnosti u Crnoj Gori.

“Ono što je, preko svega plus, jeste to što je praktično ova izložba u susret obilježavanja programa povodom velikog jubileja – 20 godina nezavisnosti Crne Gore. Taj senzibilitet različitosti, kako i sama izložba nosi ime, govori o biću Crne Gore i njenom pravom identitetu: da moramo biti zajedno, da moramo stvarati i čuvati ono što nam je ostavljeno, te to prenijeti svojim potomcima”, istakao je dr Lutovac.

Prisutnima se obratio i direktor JU Centar za očuvanje i razvoj kulture manjina Crne Gore, Gzim Hajdinaga, koji je naglasio važnost podrške umjetnicima i očuvanja kulturne raznolikosti kroz umjetničko stvaralaštvo.

“Ono što nas motiviše da budemo svakodnevno prisutni u ovim kulturnim dešavanjima jeste činjenica da smo i u Baru u multietničkom i multikulturalnom gradu, te da CEKUM nastavlja da spaja kulture i narode i kroz ovu izložbu, koja je rezultat stvaralaštva slikara pripadnika manjinskih naroda u Crnoj Gori”, kazao je Hajdinaga.

Izložbu je zvanično otvorila dr Anastazija Miranović, istoričarka umjetnosti i likovna kritičarka, koja je svojim obraćanjem na poseban i poetski način povezala djela svih umjetnika koji su učestvovali na izložbi, dajući dodatnu umjetničku vrijednost samom događaju.

“Želim da kažem da je zaista velika stvar što se ova izložba održala u Baru, u susret našem velikom prazniku obnovi nezavisnosti Crne Gore, jer su različitosti naš identitet. U bogatstvu i ljepoti različitosti krije se ključ heterogenih identiteta Crne Gore. Kao i njena uzbudljiva, kontrastna priroda, pripadnici različitih zajednica i naroda daju joj dodatni kvalitet, snagu i moć zajedništva, stvarajući identitetsku vertikalu bez koje Crna Gora ne bi bila ono što jeste”, poručila je dr Anastazija Miranović.

Izložba „Boje različitosti“ biće otvorena za posjetioce do 18. maja.

The post  U Baru otvorena kolektivna izložba Boje različitosti first appeared on BARinfo.

Upravnik Galerije dr Milun Lutovac kazao je da mu je posebno zadovoljstvo što je imao priliku da ugosti umjetnika „oštrih zapažanja i izraženog senzibiliteta“. Istakao je da Džingov rad pokazuje kako i ono što je naizgled malo i neprimjetno može biti izvučeno iz „nevidljivog krajolika naše svijesti“ i predstavljeno u galerijskom prostoru na upečatljiv način.

Lutovac je pojasnio da su krstići koje je autor fotografisao veličine svega centimetar ili dva, ali da na fotografijama djeluju monumentalno. Prema njegovim riječima, Džingo je mjesecima u ateljeu stvarao posebnu atmosferu kako bi „isprovocirao“ ove predmete da dobiju puni izražaj na fotografiji.

„Mislim da je u tome uspio. To je njegov dar, da kao umjetnik pronađe način da nadogradi ono što već postoji“, naveo je Lutovac.

Istoričarka umjetnosti Draginja Radonjić, autorka kataloga izložbe, ukazala je na složenu simboliku krsta kroz istoriju.

„Krst je tiha forma u kojoj se ogleda istorija čovječanstva. Mnogo prije nego što je postao znak hrišćanstva, bio je kosmički i solarni simbol, znak orijentacije i života, ali i instrument smrti. U njegovoj jednostavnoj formi sadržani su nebo i zemlja, duh i materija, vrijeme i vječnost“, kazala je Radonjić.

Ona je podsjetila da se krst javlja još u praistorijskim ornamentima kao simbol sunca i prirodnog ritma, dok u starom Egiptu predstavlja znak života i besmrtnosti. U antičkom Rimu dobija mračnije značenje, da bi u hrišćanstvu postao simbol žrtve, nade i vaskrsenja.

Radonjić je ocijenila da Džingove fotografije na autentičan način svjedoče o krstu kao religijskom i kulturnom simbolu, ali i o kontinuitetu hrišćanske tradicije i njenom uticaju na identitet i nasljeđe Makedonije.

„Raznolikost prikazanih krstova u obliku, simbolima, načinu upotrebe i kontekstu svjedoči o protoku vremena i promjenama na ovom prostoru. Fotografije nas vode na svojevrsno putovanje dugo dva milenijuma“, navela je ona.

Autor izložbe Milan Džingo kazao je da mu je posebno zadovoljstvo što svoju postavku predstavlja u Baru, ističući da je ovo drugo njeno gostovanje van Makedonije, nakon Pule prošle godine.

Govoreći o nastanku projekta, Džingo je podsjetio da su mu prije 26 godina povjereni krstovi prikupljeni širom Makedonije, njih oko 200, s ciljem izrade monografije povodom 2000 godina hrišćanstva.

„Bio je to veliki napor, ali sam stvorio umjetničko djelo koje ostaje“, kazao je Džingo, dodajući da knjiga simbolički povezuje katoličanstvo i pravoslavlje kroz univerzalni znak krsta.

Okupljenima se obratio i Nebojša Vojvodić, dugogodišnji prijatelj autora, koji je evocirao uspomene na njihovo poznanstvo iz Bitolja i prijateljstvo dugo više od četiri decenije.

Program je upotpunio nastup ženskog ansambla hora „Zima“, pod dirigentskom palicom Varvare Lojko, koji je izveo nekoliko duhovnih kompozicija.

The post Svjetlost krsta u oku Milana Džinga first appeared on BARinfo.

Ciklus je snažno inspirisan ambijentom Cetinja, čija arhitektura i duh prošlih vremena zauzimaju posebno mjesto u autorkinom radu. Kroz fragmente prostora, umjetnica bilježi tragove koji i danas svjedoče o bogatoj kulturnoj baštini, gradeći svojevrsni arhiv vizuelnih sjećanja.

Izložba je otvorena na nesvakidašnji način – kroz razgovor koji su u polumraku sa autorkom vodili akademska slikarka Jelena Vušurović i doktor teorije savremene umjetnosti, likovni kritičar i upravnik Galerije, Milun Lutovac. Bio je to dio koncepta koji je dodatno naglasio temu sjenke i percepcije. Govoreći o toj ideji, dr Milun Lutovac je pojasnio da je cilj bio stvoriti drugačiji odnos publike i prostora.

„Želio sam sam da ulazak publike bude malo zbunjujući i da bude neki vid interakcije. Našli smo se u jednom trouglu, interesantnom geometrijskom obliku koji ima posebnu komunikaciju, a cilj je bio da  umjetnicu, kao centar tog trougla, izazovemo da iznese  svoje misli, zapažanja,  osjećanja, nemire”.

Istakao je da ga je posebno zaintrigiralo to što se mlada autorka upustila u ozbiljnu i slojevitu temu.

„Mene je zbunilo to što je jedna mlada ličnost ušla u jednu prilično ozbiljnu temu. Da ne govorimo o mraku, nego o tami, o sjenki, kao nekom hodu vremena koji ostavlja tragove u skrivenim prostorima, kao da vrijeme ispisuje svoj dnevnik“.

Lutovac je naglasio i potrebu za novim pristupima u savremenoj umjetnosti, posebno u odnosu prema publici.

„Ovaj koncept otvaranja mi je veoma bitan, kao nagovještaj da razmišljamo o novom pristupu razgovora s publikom. Malo smo umorni od forme i standarda. Nedostaje taj mali incident koji bi nas prozvao, ono što se naziva otvoreno djelo, gdje su i publika i autori učesnici i gdje stvaramo novo djelo kroz dijalog, raspravu, pa i neslaganje”, zaključio je Lutovac.

Akademska slikarka Jelena Vušurović ukazala je na likovni i konceptualni kvalitet izloženih radova, posebno naglašavajući uticaj grafičkog dizajna na autorkin izraz.

„Mateja otkriva duboko promišljen pristup fotografiji. Ona ne bilježi samo stvarnost, već kroz grafičku redukciju uzima čitavu sjenku. Veoma je bitan taj grafički pristup i kompozicija”, naglasila je Vušurović dodajući da  umjetnica prostor posmatra kroz strukturu i odnose.

„Njene fotografije posjeduju snažnu geometrijsku strukturu i ona prostor ne posmatra samo kao skup objekata, već kao mrežu linija, ploha i kontrasta. Sjenka ovdje nije sporedni element, već ravnopravan gradivni faktor koji definiše ritam kompozicije. Moramo govoriti o estetici kad je u pitanju Matea, a ovdje je riječ o estetici oduzetog, minimalizma. Fokusirajući se na fragmente arhitekture i igru sjenke, ona uklanja širi kontekst i time postiže univerzalnost. Posmatrač ne vidi konkretnu ulicu, već čistu emociju prostora i vremena”, zaključuje Vušurović.

Autorka izložbe, Mateja Martinović, ističe snažnu povezanost sa rodnim gradom, Cetinjem, koje se veoma odrazilo na njeno odrastanje, pojašnjavajući da jedan dio ciklusa pripada tom prostoru i tom iskustvu. Objasnila je da njen proces stvaranja nastaje iz ličnog doživljaja i intuicije.

„Prije svega pronašla bih motiv koji mi je privlačan za oko, koji me natjera da pomislim na određeni događaj ili osobu, a onda obraćam pažnju na to  kako bi kompozicija trebalo da izgleda. Tu ima više pokušaja dok fotografija ne dobije pravu vrijednost.”, kazala je Martinović naglašavajući da u radu izbjegava bilo kakvu intervenciju u prostoru.

„Ništa ne postavljam, nema nikakve manipulacije sa objektima, samo tražim uglove. Smatram da umjetnost svakog umjetnika predstavlja njega samog i ne bi bilo u redu da mijenjam prostor koji fotografišem”.

Govoreći o tematskom sloju radova, istakla je da je destrukcija prisutna svuda oko nas, ali da u njoj traži svjetlost.

„Destrukcija je svuda oko nas, ali smatram da, kao i u ruševinama koje istražujem, uvijek možemo da se izdignemo iz lošeg perioda i da sve može ponovo procvjetati.  Zato tražim ljepšu svjetlost da prikažem. Smatram da kroz čitav život tražim sebe, neku zlatnu sredinu. Pokušala sam da uklopim urbeks i grafizam, dvije naizgled nespojive tematike”.

Kad je riječ o budućnosti projekta, Martinović je izrazila želju da sve  ostane dokumentovano, otkrivši da namjerava da proširi kolekciju.

“Nadam se da će jednog dana nastati i monografija, a jedan njen dio svakako će pripasti Cetinju”, istakla je Mateja Martinović.

Izložba „Arhiv sjenki“ biće otvorena narednih 15 dana.

The post Nesvakidašnje otvaranje izložbe Mateje Martinović donijelo drugačiji susret publike i umjetnosti first appeared on BARinfo.

Govoreći o iskustvu u Sarajevu, Lutovac je ukazao na značaj kontinuiteta i trajanja festivala, podsjećajući da njegovi korijeni sežu do perioda Zimskih olimpijskih igara, kada je ovaj grad bio u centru svjetske pažnje. Prema njegovim riječima, simbolički kontinuitet tog događaja ogleda se u prenošenju „olimpijske vatre“ sa sporta na kulturu, čime je stvoren dugotrajan i prepoznatljiv umjetnički prostor koji već decenijama okuplja stvaraoce iz različitih oblasti. Učešće na takvoj manifestaciji za njega je posebno priznanje, ali i prilika da se sagleda drugačiji pristup organizaciji kulturnih događaja.

Lutovac posebno ističe da se festivali poput „Sarajevske zime“ sve više posmatraju u okviru jedinstvene tematske cjeline. Ovogodišnja tema bila je odnos između vještačke inteligencije i ljudske kreativnosti, što je otvorilo niz pitanja o ulozi umjetnosti u savremenom društvu i granicama tehnologije. “U tom odnosu dolazi do izražaja suštinska razlika između čovjeka i mašine”, ističe Lutovac, uz napomenu da “vještačka inteligencija može da prikuplja i nudi sadržaj, ali da odluka i odgovornost uvijek ostaju na čovjeku”.

Učešće Lutovca na festivalu “Sarajevska zima” rezultat je ranijih kontakata i saradnji, koje su ostvarene kroz prethodne izložbe i susrete sa umjetnicima iz regiona.

Ovoga puta imao je priliku da izložbom „Mediterranean Sundance” zatvori likovni program festivala u Historijskom muzeju Bosne i Hercegovine, što predstavlja potvrdu da je njegov rad prepoznat i u međunarodnim okvirima. Istovremeno, takva učešća vidi kao mogućnost za dalje povezivanje institucija i umjetnika, ističući da bi veće prisustvo predstavnika muzeja i galerija iz Crne Gore na sličnim događajima doprinijelo razmjeni ideja i budućim saradnjama. Izložbu je otvorio Ibrahim Spahić, direktor SWF.

Poseban segment angažmana dr Miluna Lutovca odnosi se na podršku kulturnim inicijativama, među kojima se izdvaja i donacija jednog rada u okviru projekta izgradnje koncertne dvorane u Sarajevu. Lutovac ovaj čin vidi kao “doprinos očuvanju prostora namijenjenog kulturi”, naglašavajući da je važno da “umjetnost ima svoje mjesto u urbanom razvoju savremenih gradova”.

Govoreći o reakcijama publike, izdvojio je segment sa završnice zatvaranja Festivala, gdje je jedno od njegovih platana, inspirisano našom barskom maslinom na Mirovici, izazvalo posebnu pažnju. Kroz pitanje o tome ko je bio čovjek koji je zasadio tu maslinu prije više od dvije hiljade godina, otvorio je prostor za simboličku interpretaciju, koja je u medijima prepoznata kao priča o anonimnim stvaraocima čiji tragovi nadilaze vrijeme i podjele.

Centralno mjesto u stvaralaštvu Miluna Lutovca zauzima Mediteran, koji ne doživljava samo kao motiv, već kao trajni izvor inspiracije i lični odnos prema podneblju iz kojeg potiče. Njegova namjera nije da prenese Mediteran drugima, već da kroz slikarstvo izrazi sopstveni doživljaj, naglašavajući da je “čovjek uvijek nedorastao složenosti i ljepoti neba nad Mediteranom”. Upravo zbog toga, stvaralaštvo vidi kao pokušaj da se dio te neuhvatljive energije prenese na platno, kroz igru svjetlosti, vode i zemlje.

Nova izložba „Mediterra“, koja će večeras biti otvorena na Luštici, u selekciji kustoskinje Kristine Kestner, predstavlja nastavak tog istraživanja, ali i konceptualni iskorak kroz igru riječi i značenja. Sam naziv, kako objašnjava, objedinjuje simboliku svjetlosti i zemlje, stvarajući prostor za tumačenje kroz osnovne elemente prirode.

Izložba na Luštici, vjeruje Lutovac, biće novo iskustvo, jer se umjetnost u tom kontekstu susreće sa turizmom i tržištem. Uvjeren je da će radovi pronaći put do publike, naglašavajući da slika svoju punu vrijednost dobija tek u susretu sa posmatračem. U tom smislu, važnu ulogu ima i sam prostor izlaganja, koji, prema njegovim riječima, može presudno uticati na doživljaj djela.

Kao profesor, Milun Lutovac posebnu pažnju posvećuje radu sa studentima, naglašavajući da je osnovni cilj obrazovanja u umjetnosti razvoj autentičnosti. Smatra da mladi stvaraoci ne treba da imitiraju svoje profesore, već da kroz učenje pronađu sopstveni izraz i izgrade lični umjetnički identitet.

Na kraju, Lutovac umjetnost posmatra kao jedan od rijetkih prostora u kojem je traganje za smislom i dalje slobodno. Pozivajući se na misao Iva Andrića da ljude najviše povezuje zajednička nesreća, ističe da upravo u takvim trenucima umjetnost postaje sredstvo povezivanja i razumijevanja. “U tom kontekstu, umjetnost je beskonačan prostor u kojem se čuva ljudskost i gradi trajanje”, poručio je Lutovac.

The post Dr Milun Lutovac: Kad nebo dotakne platno first appeared on BARinfo.

Tradicionalnu manifestaciju koja već 28 godina okuplja vinare, vinogradare, ribare, pčelare i brojne posjetioce iz  Crne Gore i regiona, organizuju MZ „Crmnica“ i Udruženje vinogradara i vinara „Crmnički vranac“ uz pokroviteljstvo Opštine Bar i Turističke organizacije Bar. Prvi dan, pored prezentacije proizvoda na štandovima, pržene ribe, degustacije vina i bogatog umjetničkog programa, obilježila je ceremonija dodjele nagrada za najljepšu pjesmu o vinu kao i, za razliku od prethodne,  lijepo vrijeme.

Ovogodišnji slogan koji prati manifestaciju je “Sačuvajmo Skadarsko jezero”, pa ove godine u ponudi nije bilo prženih ukljeva, u cilju doprinosa zaštite ove autohtone vrste.

Festival je otvorila potpredsjednica Opštine Tanja Spičanović, naglasivši da gotovo trodecenijsko trajanje festivala svjedoči koliko je on utemeljen u tradiciji i kulturi gostoprimnog i plodonosnog crmničkog kraja, te da podrška Opštine neće izostati ni ubuduće.

“Trudimo se da kroz ovaj festival promovišemo i ono što su savremeni trendovi u proizvodnji vina i poljoprivredi, uopšte,  kao i u oblasti zaštite životne sredine. Agrobudžet za 2026. godinu, koji iznosi 250.000 eura, potvrđuje opredijeljenost lokalne uprave da i dalje bude partner i snažna ruka podrške lokalnim poljoprivrednim proizvođačima”, kazala je Spičanović za Radio Bar i Bar Info, izražavajući uvjerenje da će poljoprivrednici sa područja Crmnice umjeti da prepoznaju svoje benefite u toj podršci i koristiti opštinske subvencije kao i do sada.

Prema riječima predsjednika MZ Crmnica Toma Ukšanovića, gotovo trideset godina trajanja festivala dokaz su da organizatori brižno čuvaju ovu manifestaciju, trudeći se da novim sadržajima i idejama pokušaju da pomognu u rješavanju problema sa kojima se suočavaju proizvođači grožđa i vina, ali i onih vezanih za očuvanje Skadarskog jezera i njegovog ribljeg fonda.

“Prije trideset godina riblji fond je bio bogatiji, a vino koje smo proizvodili bilo je manje kvalitetno. Danas imamo vrhunsko vino i vrhinske proizvođače ali, nažalost, sve je manje ribe u Skadarskom jezeru”, konstatuje Ukšanović, dodajući da ove godine na Festivalu učestvuje 26 izlagača sa 66 uzoraka koji, po njegovim riječima, mogu biti konkurencija poznatim evropskim vinima.

Dalibor Racković je promovisao svoju vinariju iz Beri, mjesta nadomak Podgorice, poznatog po izuzetno dobrim uslovima za uzgajanje vinove loze i proizvodnji vrhunskih vina. Tu je tradiciju naslijedio od predaka. Posjeduju četiri vinograda, a proizvode nekoliko vrsta domaćih i inostranih sorti vina.

“Uvijek se rado odazivamo kad su ovakvi događaji u pitanju. Ovo je sjajan način promocije naše vinske kulture i tradicije. Što se tiče posjete, vjerujem da joj pogoduju vremenske prilike i da će biti zadovoljavajuća”, navodi Racković, istakavši da je očuvanje vinove loze svake godine poseban izazov za proizvođače.

Miodraga Globarevića iz Draževine zatekli smo na štandu na kojem preovlađuje med i proizvodi od meda. Uspješno se trideset godina bavi pčelarstvom, dvadeset vinarstvom, čemu svjedoče priznanja na brojnim sajmovima i festivalima.

“Nagrada ima jer radimo kvalitetno i po tome smo poznati. Na sajmovima promovišemo domaće proizvode, a s obzirom da među posjetiocima ima i solidan broj stranaca, koji te proizvode degustiraju, kupuju i odnose u zemlje iz kojih dolaze, mislim da je to najbolji način  za  promociju  naše  države”, ističe Globarević.

Podgoričane Anđelka Veškovića i Stanku Vukčević Festival vina i ukljeve godinama dovodi u Crmnicu. Oboje su istakli zadovoljstvo, kako gastronomskom ponudom, tako i kulturno-umjetničkim programom.

Mladi Vasilije Vulezić je prvonagrađeni na Konkursu za najljepšu pjesmu o vinu. Žiri u sastavu dr Milun Lutovac, predsjednik i članovi Suljo Mustafić i Rajko Joličić su od 14 pjesama najboljim ocijenili Vulezićeve stihove “Kad vino progovori”. Ovaj student Pomorskog fakulteta u Kotoru i član FA “Rumija” odmalena piše pjesme.

“Inspiracija su mi Krnjice, selo odakle potiče moj otac i došla je spontano. Slučajno sam saznao da je konkurs raspisan, a kažu da ono što dođe slučajno, bude i najbolje”, kazao je Vulezić.

“Đe Skadarsko jezero svijetu zasija / U vinu iz kamena tiho izbija / Đe sunce nad vodom dvaput se slije / Tu vino u čaši k”o oganj nas grije!”, početni su stihovi pobjedničke pjesme o vinu na Festivalu vina i ukljeve. Drugu nagradu osvojio je Milojica Tomović, a treću Ana Đurović.

Poseban segment ovogodišnjeg festivala je održavanje Okruglog stola, koji je otvorio dva važna pitanja za razvoj lokalne zajednice i nacionalne poljoprivrede i ekologije: „Vranac danas i sjutra – trendovi u vinarstvu i perspektiva autohtone crnogorske sorte“ i „Stanje ribljeg fonda u Skadarskom jezeru“.

Tokom prvog dana u zabavnom dijelu programa su nastupili FA „Rumija“, Rajko Joličić, “Akademia bend”, Milena Ćeranić i Nikola Bušković.

Drugog dana festivala, u nedjelju, na programu su nastupi KUD „Jedinstvo“, klape „Assa Voce“ i grupa „Perper“. Biće uručene i nagrade za najbolje vino, čime se dodatno promoviše kvalitet i potencijal domaćih proizvođača.

The post VIDEO: Praznik čula u slavu gastronomskog bogatstva crmničkog kraja first appeared on BARinfo.

Događaj je bio posvećen obilježavanju 150 godina od rođenja najvećeg bošnjačkog epskog pjevača i jednog od najznačajnijih nosilaca svjetske usmene epike, gdje su brojni profesori, istraživači i stručnjaci iz regiona predstavili izlaganja, radove i nove poglede na život, poetiku i značaj Avda Međedovića.

Dr Milun Lutovac je u radu “Poetska  enigma  Polimlja” pored ostalog naveo da “rodni kraj originalnošću i specifičnošću nadahne darovitog čovjeka, a on ga onda kroz kreativni proces, sličan alhemičarskom traganju za zlatom, izlije u riječ i melodiju, jezik i sliku, ugrađujući ga tako u beskrajni   mozaik svijeta”.

“Od tog trenutka on i njegov zavičaj postaju dio univerzalne priče o čovjeku i njegovom trajanju pod  zvijezdama. Moglo bi se reći da je zavičaj zagonetne poetske inspiracije u Crnoj Gori – Polimlje, a Bihor i Lim – njen mogući ključ. Parnasovski kod ovog zagonetnog podneblja, koji je opstajao kao tipac trava, jabuka divljaka i drenov cvijet,pored plejade, za ovaj rad odabranih stvaralaca: Avda Međedovića, Rista Ratkovića, Radovana Zogovića, Mihaila Lalića, Ćamila Sijarića, Dušana Kostića i drugih potvrđuje se i svojom osobenošću, egzotikom, netaknutom prirodom, ali i protivrječnostima, hronotopičnim shvatanjima i životom. Od civilizacijskih slojeva: ilirsko-rimskog, vizantijsko-hrišćanskog, romansko-germanskog, unutar kojih je udisalo i izdisalo svoj vakat, Polimlje  je najdublje zahvatalo iz oponetnosti i prožimanja orijentalno-islamske i slovensko-pravoslavne  tradicije i kulture. Pandan civilizacijskim slojevima, kojima  je, kao i akustičnim plaštom: žubor voda, romor gora, pjesme kiša… ogrnut čitav ovaj kraj, su tradicija i folklor, velovi na čovjeku i u čovjeku, kojima se prekriva i štiti od tuđina, a nerijetko i od sebe sama”, rekao je dr Lutovac.

Po njegovom mišljenju, Polimlje je oslikano “u bezbroj svojih oblika: od ljepote i sjaja prirode, gestova čojstva i junaštva, preko gorčine sirotinjskog tavorenja i tame oko čovjeka (i u njemu), do prikaza  nečovještva, terora, nasilja i zlodjela”.

“Tom takvom živopisu nije odoljela ni oralno-formulaciona teorija koja je bila zasnovana na radu Milmana Perija i Alberta Lorda sa narodnim pjevačima poput Avda Međedovića, u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori tokom prve polovine XX vijeka. Teorija usmene formulacije kojom se dokazuje da usmeni pjevač ne recituje fiksni tekst napamet, već u svakoj interpretaciji iznova stvara pjesmu koristeći posebne formule (‘građevinske blokove’). Formula pjevaču služi kao ‘prva pomoć’ tokom pjevanja. Umjesto da smišlja novu frazu u stihu, pjevač automatski ubacuje gotovu formulu koja se uklapa u ritam (metar) stiha. Kod Avda Međedovića tako imamo fraze poput: ‘na konju se viju silovitu’ ili ‘svojoj kuli na bijelom vrancu’… sve u službi čula sluha, gdje nikome više nije važno da li je vranac bijel ili crn. Analogno sa  Homerom imamo primjere upotreba fraza: ‘brzonogi Ahilej’ ili ‘Atena, boginja svetlooka’. Dakle riječ je o tematskom obrascu (šablonu) koji se ponavljaja  kao da pjevač ne prati i pamti svaku izgovorenu reijč, već misli o događaju koji slijedi, u nizu… Takva funkcija omogućava narodnom pjevaču da, kada je pokrenut jedan događaj, pokrene cio niz povezanih radnji sa njim, čime dobija na vremenu da osmisli nastavak radnje. Centralna teza je da epski pjevač stvara svoje djelo u trenutku izvođenja. Dakle, ne postoji ‘originalna verzija pjesme! Svako pjevanje je novo stvaranje“, kazao je dr Lutovac.

Dr Lutovac se posebno dokazao poznate priče o druženju Međedovića i harvardskog profesora Milmana Parryja

“Kako objasniti kad Parry kazuje Avdu Međedoviću pjesmu od 2.294 stihova, koju je prethodno zapisao od nekog drugog pjevača, a Avdo, odmah nakon slušanja, pjeva uz gusle proširenu na 6.313 stihova, nego majstorstvom i  velikim narodnim darom ‘ukrašavanja’ (kako je to  Avdo znao da kaže za ‘kićenje’ stiha). Homer je bio poput Avda. Vjerovatno je bio jedan od posljednjih i najboljih pjevača u svojoj tradiciji, majstor formula i tematskih obrazaca. Upravo zahvaljujući Avdu Međedoviću, arhivirana građa sa Harvarda, poznata kao ‘The Milman Parry collection’, postala je temelj za razumijevanje usmene književnosti širom svijeta.”, zaključio je dr Lutovac u radu “Poetska enigma Polimlja” koji će biti u cjelini objavljen u zborniku simpozijuma.

The post Dr Milun Lutovac na simpozijumu o Avdu Međedoviću first appeared on BARinfo.

Poetika stvaralaštva talentovane Škrijelj, u umjetničkim krugovima prepoznate kao iskrene zaljubljenice u drevno stablo, koja njegovu često nedokučivu ljepotu, toplom, a zrelom emocijom uspješno prenosi na platno, oživjela je večeras u barskoj galeriji. Pred publikom se našlo tridisetak brižljivo selektovanih radova. Potvrdila je Seada ono što poštovaoci njenog likovnog izraza i te kako dobro znaju – svaka krivudava linija je priča za sebe, svaki čvor na stoljetnoj kori svjedok je trajanja u vremenu, svaki list zelenilom budi nadu u nova, svježa jutra…

„Ono što mi je interesantno kao čovjeku koji više od deceniju vodi ovu kuću, jeste to što se u Baru osjeća neobičan napredak, što se rodilo svojevrsno sazvežđe likovnog stvaralaštva. Da li je to bilo ranije i u kojoj mjeri, ne znam, ali se u posljednje vrijeme na izložbama i susretima lijepo vidi da se u ovom gradu pronalaze ljudi koji stvaraju i ozbiljno grade na likovnom planu. Mogu reći, iako se to može protumačiti kao subjektivno, da se Bar dobro kotira među nekoliko gradova koji su izgradili jedinstvo kreativne ekipe i koja, upravo u ovoj galeriji, predstavlja svoje radove. Neki od njih su ostvarili značajne uspjehe i na međunarodnom planu. Dijelu tog ženskog likovnog rukopisa pripada i Seada“, kazao je upravnik Galerije, dr Milun Lutovac.

Posebno mu je, potencira, drago što je izložba organizovana u godini velikog jubileja Stare masline – 2250 godina njenog trajanja na Mirovici.

„Kao da nam je neko, kada je sadio maslinu, dao znak u kakvom prostoru se nalazimo i koliko mu dugujemo. Pokušavamo, baveći se umjetničkim stvaralaštvom, da se odužimo tom prostoru i damo mu novu dimenziju, da ‘progovorimo’ u ime prošlih vremena i izrazimo zahvalnost na svemu što nam maslinjaci oko nas daju, ne samo kao hranu i simbol, već i kao obavezu da to prenesemo generacijama koje dolaze. Seada je uspjela da poveže svoj dar i rad sa veoma uspješnom postavkom koja se nalazi pred nama, pa je već sada jasno da je u pitanju ličnost koja stvara na nivou profesionalnog“, istakao je dr Lutovac.

Ova izložba je, apostrifirao je „način da prikažemo opus koji govori u ime kvaliteta – profesionalnog, stručnog i nečeg što bismo mogli nazvati likovnim jezikom koji ima svoje jedinstvo i vještinu koja nije improvizacija, već znak da se ulazi u dublju, misaonu fazu i svjedoči o velikoj vrijednosti“.

„Svako od nas ko se bavi ovim poslom, zna koliko je potrebno truda i rada da bi se došlo do ovog nivoa”, poručio je dr Lutovac.

U obraćanju brojnoj publici Seada Škrijelj je podsjetila da je za nju „maslina najveća inspiracija i motiv koji otvara sve puteve“.

„Polazeći od uvjerenja i osjećaja da je maslinjak sveto mjesto, namjera mi je da četkicom zabilježim trenutke u kojima se sudaraju prolazno i vječno, pokušam da na platno prenesem svoje razumijevanje istorije koju pamte stara vrata, zid ili kamen, a koju je nekad gotovo nemoguće ispričati riječima. Zbog toga, kroz pokret i svjetlost nastojim da prikažem jedan dinamičan proces spoznaje o prolaznosti iza koje stoje mistika masline, nedokučive tajne koje čuva. Koliko god nas oduševljavala svojim izgledom i plodovima, maslina uvijek više skriva nego što otkriva. Vjerujem da ni umjetnost ne mora biti glasna da bi doprla do ljudi. Nekada tišina govori više – tišina maslinjaka, tragovi vjekovnog trajanja na njenom stablu i mir koji nastupa dok posmatramo maslinu“, nadahnuto je govorila umjetnica u nastojanju da objasni trenutke koji je vode u zanosu stvaranja.

„Nije jednostavno objasniti proces nastajanja jedne slike. Ali, za mene je on uvijek prijatan i oslobađajući. Ponekad mi se čini da ja držim četkicu, ali da motivi koje posmatram vode proces. Na kraju, budući da vjerujem da je stvaralačka sposobnost dar koji umjetnik dobija da bi prenosio priče i imajući u vidu da živimo u gradu u kojem maslina ima duboko prirodno, kulturno i životno značenje, moje slike su skroman pokušaj da odam počast maslinama koje, vjerujem, Baru daju dušu i svjedoče o njegovom trajanju“, poručila je Škrijelj.

Izložbu Seade Škrijelj u Galeriji „Velimir A. Leković“ ljubitelji umjetnosti mogu pogledati do 18. decembra.   

The post Seada Škrijelj: Maslina je moja najveća inspiracija i motiv koji otvara sve puteve first appeared on BARinfo.

Nesvakidašnja postavka u Umjetničkoj galeriji „Velimir A. Leković“, koja je izazvala veliko interesovanje publike, sadrži autentične ukrase sa zidova barskih kuća iz šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina, prikupljene iz više od dvadeset porodica. Izložba predstavlja emocionalno i vizuelno putovanje kroz decenije, kroz priče porodica, uspomene i vrijednosti koje oblikuju kulturni identitet Bara. Autori postavke su dr Milun Lutovac i selektor bARS-a Željko Milović.

Dr Milun Lutovac je istakao da gobleni nisu samo dekorativni predmeti, već i svjedoci vremena, čuvari uspomena i simboli emotivnih i porodičnih priča.

„Goblen je mnogo više od ukrasa, on je svjedok, simbol, enigma, tajni kod i slagalica. On nosi uspomene plemića i siromaha, duh vremena i emocije koje su utkane u svaki sitan vez. Ove ruke, uglavnom ženske, ostavile su na platnu ono što su osjećale – ljubav, nadu, snove. To je kolektivna priča i upravo nas je ta nit povezanosti okupila večeras“, istakao je Lutovac, dodajući da postavka vodi posjetioce na fenomenološko putovanje u prošlost.

„Goblen je tihi svjedok naših nemira, želja i porodičnih tajni. On čuva ono što nije zapisano u knjigama, ali se prenosi iz generacije u generaciju. Zbog toga ova izložba nosi snažnu kolektivnu energiju jer njeni autori nismo samo nas dvojica, autori su sve porodice i svi ljudi koji su svojim pričama i sjećanjima dio ove postavke“, rekao je dr Lutovac.

Koautor izložbe i selektor bARS-a, Željko Milović, zahvalio se svim porodicama koje su svoje dragocjenosti pozajmile za ovu priliku. On je istakao da svaki izloženi rad ima svoju priču i istorijsku težinu.

„Među goblenima se nalaze oni koje je svako od nas bar jednom vidio u nečijem domu, ali i posebni primjerci s jedinstvenim pričama. Tu su gobleni iz ostavštine Jozefa Demirovića, katoličkog sveštenika, nastali još 1938. godine, rađeni konopljom, i prava su rijetkost. Imamo i goblen Emine Alković, nagrađen na velikom takmičenju ručnih radova 1981. godine u Baru, kao i radove gospođe Ljubinke Semiz, čiji je suprug bio član čuvene organizacije ‘Mlada Bosna’, a koja je svoje životno utočište našla u našem gradu“, podsjetio je Milović, ističući da je izložba istovremeno i priča o životu Bara.

„Šezdesete, sedamdesete i osamdesete godine bile su vrijeme kada gotovo nijedna kuća nije bila bez goblena. Prema njima su se prepoznavale domaćice, bila je to ženska Morzeova azbuka sitnog ili krupnog boda koja je otkrivala vrijednosti i duh vremena. Ova postavka nas vraća u taj period, podsjeća na zaboravljene običaje i otkriva slojeve ličnih i porodičnih sjećanja“, zaključio je Milović.

Poseban ton svečanom otvaranju izložbe dao je neformalni mini koncert VIS BEŽ.

The post Nesvakidašnja izložba za kraj bARSa: Gobleni kao čuvari porodičnih predanja first appeared on BARinfo.