Tokom obilaska Starog grada, predstavnici evropskih medijskih kuća imali su priliku da se upoznaju sa projektima FORTITUDE, C.L.O.S.E.R., New Reality of the Heritage Sites i GIFTSnet i sprovedenim aktivnostima u okviru istih, a koje su značajno unaprijedile prezentaciju i savremenu turistčku valorizaciju kulturno-istorijskog nasljeđa Starog Bara i doprinijeli njegovom snažnijem pozicioniranju na turističkoj mapi regiona. Finansirani iz pretpristupnih fondova Evropske unije, ovi projekti omogućili su unapređenje infrastrukture i adaptaciju nekoliko objekata, uvođenje digitalnih rješenja, uključujući aplikacije proširene i virtuelne stvarnosti (AR/VR), kao i razvoj  savremenih interpretativnih sadržaja i interaktivnih alata, čime je cjelokupna bogata istorijska, kulturna i prirodna baština Starog Bara učinjena dostupnijom svim posjetiocima. Ukupna vrijednost ovih projekata za Opštinu Bar prelazi 1,3 miliona eura, a efekti na turizam u Starom Baru se potvrđuju kroz skoro duplirani broj posjetilaca.

U maslinjaku Džidžarin novinarima su predstavljeni rezultati projekata Cross Border OL i Cross Border OL PLUS, usmjereni na povezivanje tradicionalnog maslinarstva, održivog turizma i očuvanja prirodnog i kulturnog nasljeđa iz kojeg je nastala prva turistička karta u Baru, a zahvaljujući kojoj je ovaj maslinjak jedan od obaveznih ruta za obilaske mnogobrojnih grupa inostranih turista.

Tokom posjete je zaključeno da Opština Bar kontunirano i predano radi na korišćenju sredstava iz pretpristupnih fondova, te da svi realizovani projekti predstavljaju primjere dobre prakse, što svakako utiče na to da je barska lokalna uprava prepoznata kao lider među crnogorskim opštinama u ovoj oblasti.​

The post Evropskim novinarima predstavljeni projekti finansirani iz evropskih fondova first appeared on BARinfo.

Vaša porodica je u maslinarstvu već generacijama, a u toj oblasti ste i  Vi, kao jedan od najmlađih maslinara. Koliko dugo Metovići imaju masline?

Metović: Tradicija bavljenja maslinarstvom moje porodice je veoma duga. Podaci o prvom vlasništvu maslina datiraju još iz 18 vijeka. Što se samog odabira maslinarstva i uljarstva u mojoj profesionalnoj orijentaciji tiče, to je nešto što mi je privlačilo pažnju i u najranijem djetinjstvu. Kao neko ko je vezan za svoj grad, a masline su neizostavan dio Bara – nije bilo dileme. Odrastao sam u Baru, okruženom maslinama, a moja porodica je posvećivala posebnu pažnju uzgoju, afirmaciji i proizvodnji maslinovog ulja.

Vaš maslinjak je u Džidžarinu. Radi se o vjekovima starim maslinama, a neke su premašile i hiljadu godina. Koja su vaša prva sjećanja vezana za taj maslinjak i čije savjete i danas pamtite?

Metović: Prva sjećanja za porodični maslinjak se odnose na period najranijeg djetinjstva. To je bilo vrijeme kada su maslinari provodili mnogo više vremena u maslinjacima. Ljudi su tada maslini pridavali ogroman značaj. Osim ubiranja plodova, zastupljenost stočnog fonda (ovaca, magaraca i konja) je bila velika, što je doprinosilo održavanju maslinjaka i njegovoj obradi. Jedini način dopremanja maslina u uljaru je bio upravo uz pomoć konja i magaraca – viševjekovnom kamenom utabanom stazom. Početak berbe maslina je bio izuzetno interesantan – ljudi su se okupljali, u svim maslinjacima i uljarama  su očekivanja od sezone koja slijedi predstavljale glavnu temu koja je opravdano zaokupljivala mnoge, jer je velikom broju ljudi maslinarska sezona predstavljala značajan prihod u kućnom budžetu.

Preradom maslina vaša porodica bavi se više od dvije decenije. Imate pogon za obradu maslina na Bunaru, tamo gdje su nekad bili mlinovi Smaka Perića i Emra Alkovića. Kako prerađujete masline – na tradicionalan ili moderan način?

Metović: Osim bavljenja maslinarstvom, u našoj porodici je egzistirala ideja da je potrebno otpočeti i proizvodnju maslinovog ulja i to danas radimo u Uljari Metović. Realizator te ideje je moj otac Demo. Uljara je, kao što ste i sami naveli, upravo na onoj lokaciji gdje su se oduvijek nalazili mlinovi za preradu maslina. Sa jedne strane okružena jednim od najvećih maslinarskih kompleksa na teritoriji barske opštine – Džidžarinom, sa maslinjacima čija se starost procjenjuje na preko hiljadu godina, a sa druge strane jednim od najstarijih utvrđenja na Jadranu – Starim gradom Barom, u neposrednoj blizini izvorišta Kajnak na rijeci Bunar.

Naša uljara u Baru je jedinstvena u pogledu opremljenosti i sa tradicionalnim i sa savremenim procesom prerade maslinovog ploda. Tradicionalni proces se sastoji od kamenog mlina i hidrauličnih presa koje se koriste za cijeđenje maslina i dobijanje ulja, dok se savremeni proces rada obavlja na kontinuiranoj liniji centrifugiranjem. Razlika u procesu rada je neuporediva, sa puno prednosti i jednog i drugog sistema.

Tradicionalni proces karakteriše veliki dnevni kapacitet prerade maslina u maslinovo ulje, za razliku od savremenog procesa gdje se proizvodnja obavlja na znatno lakši način. Sam proces mljevenja ploda u kamenom mlinu ima određene prednosti – maslinovo tijesto je pripremljeno tako da su sačuvane sve prirodne osobine ploda masline, omogućava dobro razaranje ćelije i visok procenat oslobađanja ulja, pri čemu se ne stvaraju emluzije niti se smjesa zagrijava. Savremeni proces rada znatno je ekonomičniji i lakši za upravljanje i garantuje prozvodnju maslinovog ulja visokog kvaliteta. Naš finalni proizvod pretočen je u brend “Zlatne kapi” koji je unazad 21 godinu zastupljen na crnogorskom tržištu i kao takav jedan od najprepoznatljivijih.

Po čemu se razlikuje, kada je prerada ulja u pitanju, ulje od ubranih i sa zemlje skupljenih maslina?

Metović: Među maslinarima je mišljenje veoma podijeljeno. Jedan dio njih smatra da je tradicionalni način sakupljanja plodova bolji ili lakši u odnosu na branje ili obrnuto. Ono što je svakako činjenica je da najbolje ekstradjevičansko ulje koje se može proizvesti potiče upravo od ubranih maslina. Međutim, konfiguracija terena ne pruža svim maslinarima iste mogućnosti u procesu berbe. Činjenica je da se radi o izuzetno starim i visokim zasadima, koje nije moguće rezidbom privesti lakšem i sigurnijem branju, kao na način na koji se obavlja u mladim i plantažnim zasadima. Kombinacija tradicionalnih i savremenih metoda, u našem konkretnom slučaju je neminovnost. Moramo prioritet staviti na branje, a one masline s kojih nije moguće brati i gdje to predstavlja rizik za berača – tu je neophodno koristiti mreže, kako bi plod koji je otpao uz vjetar i kišu padao na mreže, uz redovno prikupljanje plodova i nošenja na preradu.

Da li je istina da je ulje od barske sorte, žutice, prepoznatljivo u odnosu na ostala?

Metović: Ulje dobijeno od autohtone sorte masline “Barska žutica“ ima određenu specifičnost u odnosu na ulja od introdukovanih sorti koje se uzgajaju. Ako se za berbu odabere pravo vrijeme, ta sorta daje ulje visokog kvaliteta, izraženog mirisa i pikantnosti. Ako su plodovi u vrijeme berbe zreliji, u tom slučaju će ulje karakterisati zlatno žuta boja zaokruženog voćnog ukusa po plodu masline i bez jače izražene pikantnosti. Naravno, neovisno o vremenu berbe, zdrav i svjež plod čijoj se preradi pristupilo u najkraćem roku, neizostavno pruža kvalitet ulja koji i najzahtjevnije potrošače ne ostavlja ravnodušne. 

Sada je u jeku prerada maslina, posla ne nedostaje. Kakvo je radno vrijeme, do kad traje radni dan?

Metović: Period od oktobra, kada i zvanično počinjemo sa proizvodnjom maslinovog ulja, pa sve do kraja januara, kada se proizvodnja privede kraju, iziskuje prekovremeni rad i apsolutni angažman kompletnog tima. U ovom periodu, zbog izuzetno velikog dnevnog prijema maslinovog ploda za preradu, uljara radi tokom cijelog dana i cijele noći kako bi u što kraćem roku uspijeli da preradimo masline.

Uspjeli ste i da masline približite turistima – u saradnji sa turističkim agencijama, organizovali ste gastronomsko-pješačke ture kroz Džidžarin. Kakve su reakcije turista i kakvi su planovi u budućnosti?

Metović: U periodu kada se sezona prerade završi, postoji interesovanje turista za posjetu uljari, obilazak maslinjaka koji se nalaze u našoj blizini. Zainteresovanost vlada najviše za način na koji se proizvodi maslinovo ulje i vrši berba. Uz prezentaciju, imaju priliku da probaju maslinovo ulje koje proizvodimo, kako iz ranije tako i kasnije berbe, i odaberu ono koje smatraju najprikladnijim. Maslinjaci su neizostavan dio priče. Starost i veličina maslina, konfiguracija terena je nešto što privlači posebno interesovanje i pruža jedinstven užitak.

Da li ste u nekom maslinarskom udruženju, pohađate li obuke, idete li na sajmove i takmičenja?

Metović: Složićemo se da se radi o izuzetno dinamičnom poslu koji ne ostavlja dovoljno vremena za aktivno učešće u radu maslinarskih udruženja. Trudimo se, kada smo u mogućnosti, da posjećujemo i učestvujemo na sajmovima i takmičenjima. Zadnje je bilo prije dvije godine kada smo na maslinarskoj manifestaciji u susjednoj Hrvatskoj, na „Noćnjaku“ u Zadru, osvojili Zlatnu medalju za kvalitet ulja koje proizvodimo, kao i priznanje za kvalitet na „Festivalu maslina“ u Zagrebu. Razmijenjujemo iskustva sa svojim kolegama iz susjednih zemalja koje se bave proizvodnjom maslinovog ulja. Međutim, najveća satisfakcija u poslu je nesumnjivo kvalitet proizvedenog, zadovoljni potrošači i korisnici usluge prerade maslina .

Da li ćete, i kako, unapređivati proizvodnju?

Metović: Planovi za unaprjeđenje rada su visoko na agendi naših prioriteta. Do sada, ulaganja i investicije koje su realizovane u prethodnom periodu su iziskivale značajna finansijska sredstva koja su ulagana planski i etapno, iz prihoda koje smo ostvarivali baveći se ovom djelatnošću, bez korišćenja sredstva iz raznih programa podrške. Alternativna rodnost masline je nešto što često planove i proces njihove realizacije često odgodi za neke druge prilike i vrijeme. Naravno, planiramo dodatne investicije u unaprjeđenje rada, kada se stvore povoljne prilike. Do tada, za nas je veoma bitno održavati likvidnost preduzeća i neophodan kontinuitet u radu.

The post Anel Metović – Predodređen za maslinarstvo first appeared on BARinfo.

Planina Rumija sa brdom Majlika nadvila se i zagrlila Držak sa dva bisera: rijekom Bunar i Vrućom rijekom. U tom zagrljaju drži i čuvene maslinjake u Džidžarinu, Korpuli i Subanu. Sve ovo ukrašeno je sa dva prekrasna kanjona, dostupna sa vodičem i opremom.

Oduvijek je bilo prestižno imati imovinu na Držaku, jer je plodno zemljište sa maslinjacima, sa obiljem vode, obezbijeđivalo siguran rod. Zato ne čudi što su čuvene barske srednjovjekovne patricijske porodice imale ovdje svoje posjede.

Ovom prilikom navešćemo samo neke od njih: bogati barski trgovac Stano Ilić, koji se 1390. godine odselio za Dubrovnik, svoju imovinu, koja je dijelom bila na Držaku, prodao je plemićima Marinu Paskvaliju i Marinu Kurijaciju 1438. godine; znameniti Ivan Prodi ostavio je testamentom iz 1494. godine, između ostalog, masline i zemljište na Držaku svojim nasljednicima; Mare, pokojnog Nikše Pićika, dobila je u miraz 1439. godine veliki vrt i zemljište na Držaku.

Istureni dio Držaka, obrastao u bujni maslinjak, oduvijek se nazivao “Pontić”, u prevodu vrh. Taj lokalitet je danas vlasništvo potomaka Sima i Vasa Marića.

Lokalitet Držak završava tamo gdje počinju maslinjaci u Džidžarinu. Sve ovo dostupno je turistima koji svake godine obilaze ovaj kraj. Obilazak počinje od Vruće rijeke i Sanfile, zatim živopisnim putem kroz maslinjak Džidžarin, sve do prekrasnih starih mostova na Suvom potoku i rijeci Bunar, drevnog, uvijek osvježavajućeg, izvorišta Kajnak a završava razgledanjem fabrika ulja.

U periodu turske vladavine Barom od 1571-1878. godine znamo da su Turci na Držaku sagradili dvore za svoje begove. Crnogorska vojska je sa Krsca topovima srušila ove dvore. Kao takve, već srušene, detaljno ih je opisao Pavel Apolonovič Rovinski polovinom juna 1879. godine, prilikom svoje prve posjete Baru.

Dvori su se sastojali od jedne dugačke zgrade i nekoliko manjih smještenih u prostranom dvorištu, opkoljenom visokim kamenim zidom, gdje je bilo desetak velikih stabala murava koja su pravila veliki hlad. Tu je Selim-beg provodio vrijeme u krugu bliskih prijatelja i gostiju.

Njih je čuvala straža od 40 hrabrih momaka “zaptija” većinom iz Miridita iz Albanije, predvođenih Tuđemilcem Alilom Ćatovićem. Imao je dobar razlog Selim-beg da se čuva, jer je nekoliko puta jedva izvukao živu glavu od razjarenih barskih muslimana.

Vlasti u Carigradu su Selim-bega više puta zbog svojih nedjela kažnjavale ali je on novcem otetim od naroda uvijek uspijevao da se izvuče i zadrži svoju vlast.

Pored dvora, unutar dvorišta opasanog debelim kamenim zidom, nalazila se divna bašta i voćnjak usred kojeg je bilo smješteno nekoliko zgrada koje su činile harem. U njemu je uvijek bilo po nekoliko žena. Ipak, glavna je bila neka Čerkeskinja, dosta neugledna, ali Begu najmilija.

Selim-beg je imao kćerku udatu u Skadru i zaludnjeg sina Ali-bega kojeg je odbacio. Jednom prilikom u Skadru sretne Simo Popović, sekretar knjaza Nikole, Ali-bega “odranih crevalja (cipela)” i to ispriča knjazu. Knjaz Nikola se sažali na njega, dovede ga u Bar, gdje je živio neko vrijeme. Kada je knjaz Nikola pitao Alila Ćatovića za Ali-bega, ovaj mu je odgovorio: “Ne iskopa se čovjek što nema djece, već što mu Bog da takvog sina”.

Tako je Držak, sa Barom, dočekao Crnogorce. I kako to priliči novoj vlasti, Držak postaje imovina Laleta Zubera sa Cetinja. Ništa neobično, bar za nas Barane. Novi vlasnik Zuber je već 1927. godine prodao maslinjak, zemljište i ruševine dvora trgovcima iz Kolašina, Simu i Vasu Mariću.

Braća Marić su na tim ruševinama podigli modernu fabriku ulja na parni pogon, kapaciteta 20 tona maslina na dan. Nažalost, u julu 1939. godine došlo je do požara u fabrici.

Dobro se sjećam tog požara iako sam imao samo četiri godine. Nama, djeci, to je ostala neizbrisiva uspomena.

Braća Marić su uz pozajmicu beogradskog jevreja Milana Rihtera, “kralja šibica”, obnovili uljaru i nastavili da rade do 10. juna 1945. godine, kada im je nova vlast nacionalizovala fabriku i konfiskovala imovinu.

Fabrika je od 1951. godine nastavila da radi pod imenom “Primorka” – fabrika za preradu maslina i južnog voća, sve dok nijesmo dobili novu vlast sa “novom razvojnom filozofijom”.

Danas nekada čuvena “Primorka” liči na Selim-begove dvore poslije granatiranja iz 1878. godine. Kad bi kojim slučajem Stano Ilić poslije 600 godina po drugi put došao na Držak, lako bi ga prepoznao, jedino bi se čudio, gledajući ostatke “Primorke”, ljudskoj pohlepi i nebrizi.

Nasljednicima Sima i Vasa Marića vraćen je jedino lokalitet “Pontić” i susjedna parcela na kojoj su napravili kuće u kojima povremeno borave.

Marići su jedna od najpoznatijih barskih porodica. Ostavili su neizbrisiv trag u Baru XX vijeka. Danas u Baru nema Marića kao stalnih žitelja.

_________

Imao sam privilegiju da se od 1942. godine družim sa braćom Marić, Vojislavom-Batom, a kasnije i sa Branislavom-Brankom, Ljubisavom-Ljupkom i Dušanom-Duškom.

Marići su bili gostoprimni i dostojanstveni, čak i onda kada su bili iseljeni iz svoje kuće na Držaku i privremeno živjeli u kući šerijatskog sudije Hakije Eminagića kod Velikog mosta.

The post Držak first appeared on BARinfo.

Kako navode iz NVO Udruženja maslinara „Antivari“, put je prethodnih godina bio značajno devastiran i oštećen bujičnim vodama, usljed jakih proljećnih i jesenjih kiša. Oštećenja su bila veoma intenzivna, tolika da je trasa puta na kritičnim dionicima bila nemoguća za korištenje. Radovi na sanaciji puta su bili urgentni, sa ciljem zaustavljanja dalje degradacije trase i osposobljavanja istog, u najkraćem roku radi iskorištavanja ovogodišnjeg roda na pomenutom lokalitetu.

“Sanacijom maslinarskog puta kroz Džidžarin je pokrivena kritična dionica, tako da će put imati svoju trajnost i funkcionalnost, čime je obezbijeđena mogućnnost ulaska u maslinjake i iskorištavanje roda zadovoljavajućeg kvantiteta i kvalitet, kao i olakšano odvijanje svih agrotehničkih mjera koje slijede po završetku sezone branja maslina.

Udruženju maslinara NVO ‘Antivari’ su sporazumom od strane Opštine Bar, br. 01-018/22-3277, proslijeđena sredstva u iznosu od 10,000.00 eura iz linije Agrobudžeta 2.3.2 – Razvoj sela i seoska infrastrukture Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Crne Gore, prema Programu revitalizacije i sanacije maslinarskog puta kroz Džidžarin, na prijedlog i inicijativu Udruženja maslinara ‘Antivari”, stoji u saopštenju “Antivarija”.

Izvođač radova je Bar gradnja d.o.o. Ukupna vrijednost investicije je preko 10,000.00 eura.

The post Saniran put kroz maslinjak Džidžarin first appeared on BARinfo.

Ovaj maslinarski put je uz pomoć Ministarstva poljoprivrede, vlasnika maslinjaka i donatora, u organizaciji Društva maslinara Bar, 2016. godine probijen u dužini od dva kilometra, nakon čega su izgrađeni potporni zidovi, te izvršeno nasipanje jalovinom. Put je bio funkcionalan i prohodan za vozila. Nakon izgradnje puta Džidžarin je oživio, maslinari su se vratili maslinjacima i krenuli da ih obrađuju. Stara izuzetno vrijedna stabla masline su ponovo počela da rađaju, a krenula je i ozbiljna primjena svih agrotehničkih mjera kai i pravovremena berba plodova sa stabla.

Međutim, kako nije bilo dovoljno finansijskih sredstava put tada nije završen, nije izvršeno njegovo betoniranje, kao ni izrada drenažnih kanala. Bujične vode su relativno brzo odnijele dio nasipa i relativno brzo put učinile neprohodnim za saobraćaj. Neki maslinari su ponovo odustali od svojih maslinjaka, jer nisu bili u mogućnosti da na leđima prenose sve što je potrebno za primjenu agrotehničkih mjera.

Kako ne bi došlo do ponovnog zapuštanja maslinjaka, kako požar ne bi uništio sve masline kao nedavno u Mrkojevićima i kako bi Džidžarin što bolje turistički valorizovali, Društvo maslinara je zajedno sa vlasnicima maslinjaka u Džidžarinu donijelo odluku da se ponovo pokrene inicijativa za njegov završetak.

„Društvo će se za pomoć obratiti Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, Opštini Bar, svim vlasnicima maslinjaka i ljudima dobre volje koji su spremni da pomognu. Nadamo se da niko ne žele da i ove godine u Džidžarinu ostane neubrana polovina ovogodišnjeg roda maslina. Kako Ministarstvu, tako ni Opštini Bar, a još najmanje vlasnicima maslinjaka, nije u interesu da Bar zbog desetak hiljada eura izgubi skoro pola miliona eura. Smatra se da Džidžarin ima više od 10 000 stabala maslina, a ako svaka maslina u prosjeku rađa 30 kg, zaključijemo da se radi o minimum 300 tona maslina od čega se može dobiti minimum 36 tona ulja. Ako bismo ovo vrhunsko ulje prodali po 15 eura po litru, dolazimo do cifre od 540 000 eura.

Sa izgradnjom puta se mora krenuti što prije, kako bi se koliko toliko osposobio za prolaz automobilima za što bolju ovogodinju berbu maslina. Maslinare je obradovala informacija da je predsjednik Opštine Bar sa Upravom za javne radove potpisao ugovor o realizaciji projekata izgradnje lokalne infrastrukture, i maslinari se nadaju da će bar mali dio ovih sredstava biti iskorišten za završetak puta.

Požar u Mrkojevićima, gdje je totalno uništeno više od 750 stabala maslina, nas sve opominje, ali i obavezuje da moramo strogo voditi računa o maslinarskim putevima i dostupnosti protivpožarnim vozilima. Društvo će se, u ime vlasnika maslinjaka, za pomoć obratiti Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, Opštini Bar i svima koji su bar simbolično spremni da pomognu, a maslinari će svakako udružiti svoja sredstva i čim prije krenuti sa radovima“, stoji u dopisu Društva maslinara Bar.

The post Inicijativa za nastavak izgradnje puta u Džidžarinu first appeared on BARinfo.

Dvadesettri masline mapirane su u GIS sistemu i numerisane, od prve, koja se nalazi na najvišoj koti obuhvaćenoj ovim istraživanjem, u maslinjaku u blizini vidikovca, do one na najnižoj koti, koja se nalazi pored Starog kamenog mosta preko Suvog potoka. Urađena je i procjena starosti mapiranih maslina na osnovu metodologije Arnan et al. Najstarija mapirana maslina stara je 465 godina, dok najmlađa ima 290 godina, a oba stabla nalaze se u neposrednoj blizini ostataka crkve sv. Urbana. Duboko u maslinjaku postoje i masline stare 1000 godina, koje nisu predstavljene na mapi, jer su na nepristupačnom terenu i predaleko od pješačkih staza i puteva. Tokom mnogobrojnih istraživanja u okviru rada na Cross Border Ol projektu utvrđeno je i da u ovom maslinjaku rastu 294 različite sorte biljaka.  

Postavljanjem informativnih tabli, zaokružena je priča o turističkoj mapi centra Bara i maslinjaka Džidžarin, takođe rađena u sklopu ovog projekta. Na mapi su prikazane kulturno-istorijske atrakcije na dvije lokacije u Baru: poznate atrakcije u gradskom jezgru, i manje poznate, koje se nalaze na putu maslina: mostovi, ostaci crkve sv. Urbana, ostaci štavionice kože, Stari mlin, vidikovac… Na ovaj način široj javnosti i posjetiocima Bara predstavljen je i turistički promovisan ovaj predio nevjerovatne ljepote u neposrednoj blizini Starog grada. Turistička mapa dostupna je na svim kulturnim i turističkim lokacijama u Baru, a posjetilac će, prolazeći putem kojim ga mapa vodi – pješačkim stazama i putevima, moći da vidi sve navedene atrakcije, kao i masline označene tablama.  

Projekat “CROSS BORDER OL”, čiji je cilj mapiranje maslina i njihova turistička valorizacija, finansira se iz programa Interreg CBC Italija – Albanija – Crna Gora, a u njemu učestvuje 6 partnera – Poljoprivredni fakultet u Tirani, CIHEAM Bari, Park maslina Venafro, URI iz Tirane, Opština Bar i NVO Valdanos.

The post Postavljene info table o starim maslinama u Džidžarinu first appeared on BARinfo.