Postavka je posjetioce, koji su u velikom broju pohrlili u Umjetničku galeriju „Velimir A. Leković“, vratila u vrijeme kada je nekadašnji hotel „Inex“ bio jedno od prepoznatljivih mjesta društvenog i kulturnog života Bara i Crne Gore uopšte. Sedamdesete, osamdesete i devedesete godine predstavljene su kroz fotografije, audio i video-zapise, arhivsku građu, dokumenta, hotelski inventar, uniforme, plažni mobilijar, razglednice i druge predmete, kao svjedočanstvo vremena koje mnogi Barani pamte po ljetu, muzici, susretima i događajima vezanim za „Inex“.

Posebnost izložbe je i lična veza autorke sa ovim prostorom. Njen djed, kao zaposleni u preduzeću „Ivan Milutinović“, učestvovao je u izgradnji hotela „Inex“, dok je porodična kuća u naselju nadomak „Zlatne obale“ „bila mjesto njenih ljeta i odrastanja“. Upravo je nestanak tog prostora, kako je objasnila, bio povod da počne da prikuplja materijale i svjedočanstva o nekadašnjem životu oko „Inexa“.

„Kada je srušena glavna zgrada hotela, mi tada već odavno nismo imali kuću u naselju, a ovdje je mnogo komšija sa kojima sam provela djetinjstvo ili koji su proveli djetinjstvo sa mojim ocem. Osjetila sam kao da je izgubljeno neko mjesto sjećanja što me je potreslo na poseban način“, kazala je Seničić, objašnjavajući šta je prethodio nastanku izložbe.

„Materijale sam počela da prikupljam mahnito i bez ikakve agende, ne znajući šta ću sa njima uraditi. Kasnije se otvorila mogućnost da ih predstavim u Zagrebu, ali od početka jedino što je imalo smisla bilo je to da izložbu vidi upravo barska publika. Zato ne volim da kažem da sam njena autorka, više neki sakupljač i kustos, neki mali direktor arhiva u ’Zlatnoj obali’”, kazala je Seničić, naglašavajući da je tezu doktorske disertacije koju će odbraniti u septembru promijenila zbog „Zlatne obale“, pa je sa istraživanja filma prešla na istraživanje mjesta sjećanja.

Izrazila je zahvalnost nekadašnjim radnicima „Inexa“, njihovoj djeci, stanovnicima naselja „Ivan Milutinović“ i svima koji su nesebično ustupili fotografije, predmete i priče.

„Oni, zapravo, jesu koautori ove izložbe“, naglasila je autorka.

O značaju izložbe za završetak ovogodišnjeg bARS programa govorio je selektor Željko Milović, koji je podsjetio da je cilj programa, između ostalog, bio da se afirmišu mladi i lokalni autori.

„Bilo je puno posla, bilo je slatkog posla, i ono što mi je posebno drago, bARS je izveo na svjetlo dvoje mladih, talentovanih ljudi, Veljka Ivanovića, koji je inače kompozitor muzike za film i televiziju „Wow“ i koji je komponovao muziku za film posvećen jubileju Muzeja Crne Gore, i Elenu Tomanović, kao ’domaćicu’ bARSa, koja će iduće godine, nadam se, diplomirati glumu u Beogradu“, kazao je Milović.

Govoreći o završnoj izložbi, Milović je istakao da je njena realizacija dogovarana četiri godine, kao i da je prije Bara bila predstavljena u Zagrebu i na još nekoliko mjesta. Posebnu važnost, međutim, dobila je upravo u Baru, jer govori o prostoru koji je obilježio živote brojnih generacija.

„Najvažnije je da je došla ovdje, jer je ovo priča o hotelu koji je značio ljudima. Moj tata je tamo radio od početka, a ja sam radio osamdesetih i devedesetih. Vjerujem da ne postoji nijedan Baranin, uglavnom stariji od 50 godina, koji nema bar neku uspomenu, uglavnom slatku, na ’Inex’. Upravo je zbog takve kolektivne memorije bilo prirodno da izložba ’Hotel Inex: Nakon Zlatne obale’ bude završnica ovogodišnjeg bARS-a“, zaključio je Milović, izrazivši zahvalnost publici na velikom interesovanju za ovogodišnji program.

Završno veče bARSa bilo je obojeno muzikom jer je otvaranju izložbe prethodio mini-koncert, na kojem su nastupili Željko Milović, Elena Tomanović i Veljko Ivanović.

Tomanović je u uvodnom obraćanju podsjetila da su tokom deset dosadašnjih bARS programa predstavljene knjige Milana Vujovića, Miša Škuletića i Marka Vukosavovića, objavljena kompilacija CD-a barskih muzičara, otvorene izložbe Relje Dedeića i Joka Lekića, kao i postavka starih fotografija na gradskom trgu. Program su upotpunili autorsko veče Dejana Senića i koncerti grupe AkademiA i Stevana Fedija.

O interesovanju publike svjedočila je i dobra posjećenost programa, potvrđujući da sadržaji posvećeni lokalnim autorima, umjetnicima i kulturnom nasljeđu imaju svoje mjesto u okviru „Barskog ljetopisa“.

The post Povratkom u slatku prošlost hotela Inex Zlatna obala zaokružen ovogodišnji bARS first appeared on BARinfo.

Milović je podsjetio da je Vukosavović svjetski poznati stručnjak za finansije i strateški razvoj, te da je cijenjeni istoričar – publicista, inače sin legendarnog generala Raška Vukosavovića – komandanta prve oslobođene teritorije u Drugom svjetskom ratu,

“Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Beogradu, u Pensilvaniji završio Master of Bussines Administration iz međunarodnog poslovanja. Bio je dio tima koji je uspješno izveo moge kompanije na najveće i napoznatije berze, sve do Wall Streeta. Finansijski je direktor Akademije za menadžment (AOM) u Njujorku i suosnivač Crnogorske akademije za menadžment (MAOM). Glavni je finansijski analitičar za ‘Geneva Global’, kompaniju koja pomaže fondacijama, organizacijama i pojedincima da postignu pozitivne društvene promjene kroz efikasnu filantropiju. Predsjednik je Upravnog odbora za ‘Hope for Ukraine’, kao i Fondacije ‘Urban Mosaic’, koja više od deceniju pomaže ekonomski razvoj urbanih sirotinjskih zajednica u Meksiko Sitiju”, rekao je Milović.

Takođe je naveo da Vukosavović posjeduje najveći privatni arhiv crnogorskih dokumenata na svijetu, kao i podatke o crnogorskim plemenima i porodicama koje je prikupio u Istanbulu. Iz muzeja Češke je otkupio nekoliko vrijednih slika Jaroslava Čermaka i ponudio Narodnom muzeju Crne Gore, na poklon. Trenutno aktivno radi na umrežavanju i povezivanju univerziteta iz SAD (Boston) sa univerzitetima na prostoru bivše Jugoslavije.

Na pitanje kako je, pored toga što je ekonomski stručnjak, došlo do toga da postane istoričar, Vukosavović je odgovorio da “sadašnjost ne postoji bez prošlosti”.

“Sve što radimo danas je rezultat prošlosti, a često nismo svjesni toga. Postoje mnoge rasprave o istoriji, ali se ona gleda iz današnje perspektive, što je potpuno pogrešno. Vraćanje u prošlost, razumijevanje prošlosti meni je bilo veoma bitno”, objasnio je on.

Tokom razgovora publika je bila u prilici da po prvi put čuje detalje o razvoju otpora, ustanku, prvoj slobodnoj teritoriji, slomu ustanka i predaji, o rijetkim politički motivisanim ubistvima, ali i o onima “koja nisu trebala da se dese”, kao i o tome kako je došlo do toga da veliki broj ustanika – 1.400 ljudi iz Crmnice završi u italijanskim logorima.

Bilo je riječi i o “lijevim skretanjima”, a zanimljiv je i podatak da su dvadeset odsto partizana u Crmnici bile žene i da, za razliku od muškaraca “nijedna od njih nije dezertirala”. Još jedan podatak je zanimljiv – u pet proleterskih brigada više od 60 odsto boraca bili su Crnogorci.

Vukosavović je iznio podatak da do septembra 1941. godine nije postojao naziv “partizani”, nego “gerilci”, te da su im uzor bili borci u Španskom građanskom ratu.

Drugi dio večeri bio je posvećen IV Crnogorskoj proleterskoj brigadi i njenom slavnom putu kroz bitke na Neretvi, Zelengori, Sutjesci… uz mnoštvo do sada nepoznatih detalja koje je Vukosavović iznio sa izuzetnom preciznošću. Posebnu pažnju izazvala su njegova prisjećanja na očeve priče o smrti Rista Lekića, pogibiji na Ljubinom grobu, njemačkim zločinima nad ranjenicima, pogrešnim procjenama Vrhovnog štaba radi kojih je Sava Kovačević bio ljut…

Knjiga je napravljena iz dva dijela i napisana je na engleskom jeziku.

“Meni je bilo lakše da radim istraživanje na engleskom jeziku. Druga stvar, ja sam pristupio ovoj knjizi kao veliki ljubitelj istorije, ali ljubitelj istine, koja je najbitnija u svemu tome. Postoji ideja da se prevede, bila bi mi želja da se to desi, ali opet, svaka istorijska stvar koja se prevede ovdje dosta se politički iskrivi. Tako da je možda moj strah da ne bude politički iskrivljena razlog zašto je nisam prevodio” objasnio je on.

Knjiga je trebalo da se zove “Sa druge strane srušenog mosta”, kao podsjećanje na Neretvu i srušenu zemlju.

“Kad sam završio pisanje knjige, ja sam gotovo šest mjeseci imao noćne more, zbog svjedočanstava ljudi o kojima sam pisao. Ostalo mi je u glavi ono što je moj otac uvijek govorio: ‘Ovo su najslavniji sinovi i kćeri’, zato sam tako i nazvao djelo”, kazao je Vukosavović, dodavši da je napisao u želji da od zaborava sačuva svjedočanstva svog oca i brojnih drugih ljudi.

O ovoj temi govorio je relativno često i u Americi.

“Veoma se malo zna o crnogorskom antifašizmu. Zanimljivo je da je u posljednjih deset, petnaest godina popularnost partizanskog pokreta naglo porasla u Americi. Ima istraživanja o tome, možete vidjeti puno dokumentaraca o partizanima, ali je dosta komplikovano ljudima da razumiju pošto je, kao što znate, i naša istorija dosta komplikovana. Kada sam je napisao, javilo se dosta profesora. Knjiga se baš kupuje, po cijeloj Americi”, objasnio je Vukosavović tokom večeri.

U razgovoru za Radio Bar i Bar Info naveo je kako je “interesovanje u svijetu za partizanski pokret sve veće jer postoji sličnost današnjice sa vremenom iz 1930-ih, kada se pojavio fašistički pokret i kada se netolerancija pojavljivala u svakom aspektu društva”.

“Moja poruka svim mladima, bilo da su potomci partizana ili ne, jeste da istražuju istinu. Ta istina će dovesti do toga da je u tom periodu svaka osoba donosila odluku. Odluka koju su lično pravili je odluka ljudskosti. Ići u partizanski pokret je značilo žrtvovanje za svoju porodicu, za svoje društvo i za svoju zemlju. U tom trenutku ne ići u partizanski pokret ili ići u kolaboracijske jedinice je značilo, u stvari, saradnju sa neprijateljem”, kazao je Vukosavović.

U uvodnom dijelu promocije, Elena Tomanović govorila je pjesmu Izeta Sarajlića “Mala, velika moja”, a kasnije je otpjevala i socijalističku pjesmu iz tridesetih “Crveni makovi”.

The post Priča o Najsvjetlijim sinovima i kćerima: Izuzetna promocija Marka Vukosavovića na bARS-u first appeared on BARinfo.

Prva izložba na bARSu privukla je priličan broj posjetilaca koji su u Kreativnom habu u Starom Baru imali priliku da se susretnu sa radovima koji radikalno napuštaju konvencionalne slikarske okvire, donoseći autentičan spoj naučne misli, filozofije i apstraktnog vizuelnog eksperimenta.

„Relja Dedeić od trinaeste godine živi u Baru, tu je stekao afirmaciju, postao voljeno ime u svijetu slikarstva, a bARS od svog nastanka njeguje priču o ’našim ljudima na našim mjestima’. Izložba ’Frekvencija, vibracija, energija’ je jedan od načina da se to i pokaže“, kazala je u uvodnom dijelu programa Elena Tomanović i pročitala dio iz recenzije dr Miluna Lutovca.

„Opsesija matematičkom elegancijom dovodi nas do naslova nove postavke Relje Dedeića ’Frekvencija, vibracija, energija’. Veza između arhitekture svemira utemeljena je na energiji, frekvenciji, vibraciji i umjetnosti, duboka je i neraskidiva. Slikarstvo kroz istoriju nije bilo samo puko oponašanje fizičkog svijeta, već pokušaj vizualizacije sila i zakona koji oblikuju vidljivo i nevidljivo. U Dedejićevoj sferi, ekspresionalističko-apstraktnog slikarstva, boja se pojavljuje kao čista frekvencija. Fizički gledano, boja ne postoji sama po sebi. Ona je način na koji ljudski mozak prepoznaje i interpretira različite frekvencije svjetlosti. Notni sistem palete Relje Dedejića nalik je kompoziciji grupe ’Air’ – ’La Femme d’Argent’, gdje umjetnik kompozitor ne miješa samo pigmente, on manipuliše frekvencijama i radikalno mijenja pristup slikarstvu, shvativši pravilo kako preživjeti slikanje objekata, poniranjem u njegova fraktalna stanja“, zapisao je dr Lutovac.

Selektor bARSa Željko Milović, kazao je otvarajući izložbu, da do prije četiri mjeseca nije mogao da poveže ime Relje Dedeića slikara sa Reljom Dedeićem kojeg je poznavao iz „Dublin Puba“.

„Onda se nekako poklopilo kao u svim divnim filmovima o umjetnosti da je ista osoba i konobar i slikar, kao nekad Vlado Iličković, a i mnogi drugi koje znamo koji se time bave kao usputnim poslom, zato što od slikarstva, nažalost, u Crnoj Gori ne može da se živi. Reljine slike su zanimljive jer vas ubace u koloplet boja i pomjeranja, i kako se snađete u njima – tako vam je. Htio bih da čestitam Relji na izložbi, da mu kažem da smo ponosni što je dio bARS-a i da mu poželimo još ovakvih izložbi, ne samo u Baru, nego širom Evrope, jer malo ko zna koliko puno je Relja zaslužio, a koliko malo mu ovaj grad i Crna Gora, zbog njegovog kvaliteta, adekvatno odgovaraju“, kazao je Milović.

Oni koji prate dosadašnji rad Relje Dedeića, mogu da uoče hronologiju istraživanja koja se najčešće oslanja na nešto nevidljivo. To nevidljivo se, prema riječima autora, može tumačiti kao suština arhitekture, cijeloga svemira, univerzuma.

„Pošto je svako od nas, kao individua, poseban univerzum, to su, u stvari, unutrašnja stanja nas samih, neki mikro ili makro univerzum, koji odiše frekvencijom, vibracijom, energijom. Iako su to različite riječi, one imaju isto značenje u smislu efekta koji ja objašnjavam u svojim radovima“, pojašnjava Dedeić.

Osvrnuvši se na značaj učešća na bARS-u posvećenog barskim autorima, Dedejić kaže da ne voli da se identifikuje ni sa nacijom, ni sa vjerom, pa samim tim, ni sa lokalnim stvarima.

„Nemam ništa protiv, život je takav, priča je takva da nešto mora da se stavi u određeni kontekst, pa i bARS i ’Barski ljetopis’. Smatram da za naš grad jeste to divna manifestacija koja širi kulturu na pravi način i pomaže mladim ljudima i nama srednjih godina da se bolje afirmišemo i da stvorimo bolje uslove za rad. Ali, suštinski mislim da ništa ne treba da se lokalizuje, da sve treba da ima širinu i da svakom ko ima bilo kakav kvalitet treba omogućiti da bude prisutan.“

Ambijent Kreativnog haba, prema riječima Dedeića, već sam po sebi ima svoju priču, frekvenciju, vibraciju, energiju, čak i bez njegovih radova. Toliko je, prema njegovim riječima, istorija utkana u taj prostor da je privilegija boraviti u njemu.

„S druge strane, ovo nije klasičan galerijski prostor. Radovi su jedan do drugog, a tako se ne izlaže. Mora da postoji veći prostor između njih, da bi se sagledao svaki ponaosob i da bi onaj ko posmatra imao komunikaciju sa radom. Međutim, pošto je ambijent takav kakav jeste, prostor takav kakav jeste, ja sam vidio šansu da se promijeni nešto van klasike posmatranja stvari,i mislim da ovaj prostor zaslužuje da ga zaposjednu umjetnici. Nisam pravio koncept za ovaj prostor, jer nisam znao da će izložba uopšte biti ovdje. Ja sam pristao na to, sviđalo mi se, iako to nije po mom ukusu u smislu rasporeda radova. Ovo je kao jedna kutija u kojoj je sav univerzum nabijen, možda nije lako ljudima da sagledaju to sve, jer su moji radovi puni kolorita. Ipak, mislim da ko god pogleda radove imaće određeni doživljaj i osjećaj da je vidio nešto. Apsurdno je da mene pitaju šta koji rad znači jer to ni ja nekad ne znam. Treba da doživljavaju kroz svoje životno iskustvo ono što vide i da energiju, vibraciju i frekvenciju koju posjeduju presele na rad i da osjete istu tu frekvenciju, energiju i vibraciju koja im sevraća. Tako se stvara najbolji utisak. Osjetiće nešto ili ništa, to nije važno, važno je da postoji komunikacija“, zaključio je Dedejić.

Izložba Relje Dedeića „Frekvencija, Vibracija, Energija“otvorena je do sredine avgusta.

The post bARS: Frekvencija, vibracija, energija Relje Dedeića u Kreativnom habu first appeared on BARinfo.

Ovaj izdavački projekat na najbolji način prikazuje bogatu i dinamičnu aktuelnu pop-rock scenu Bara, donoseći nove, neobjavljene i/ili još aktuelne snimke. Raspon izvođača je fascinantan – od Gule i “Katapulta”, kao konstante ovdašnje scene punih 40 godina, do prvog solističkog izdanja Ivane Janković, prepoznatljive pjevačice grupe “Grimm”. Kroz materijal dvadeset dva izvođača različitih senzibiliteta, izdanje u 26 pjesama mapira sve, od indie-rocka, preko metala, mainstream rocka i pop muzike, do ambijentalnih instrumentala i psychodelic elektronike. Urednik i konceptor ovog kapitalnog izdanja je Željko Milović.

Tokom nastanka CD-a i sam je, priznaje, bio iznenađen svježinom i raznolikošću izraza barskih muzičara.

“I kao i uvijek kad nešto radim, ako nešto ne naučim, kao da nisam ni radio. Zbilja sam otkrio nekoliko ljudi koji su stvarali, a da ja nisam imao pojma. Moram da odam priznanje svim muzičarima koji su bezrezervno stali iza projekta barskog CD-a i što nijednog trenutka nisu pomislili da bi to moglo biti zloupotrijebljeno“, kazao je Milović.

Po njegovim riječima, snimci su bili različitog kvaliteta, pa je angažovan Veljko Ivanović da ih doradi i niveliše, uz dozvolu muzičara. Istakao je da je “čudno i neočekivano bilo koliko je saradnja među muzičarima bila dobra”.

“Važi ona tvrdnja da barski muzičari očima ne mogu vidjeti jedni druge, kao i svi sujetni muzičari, uostalom, ali to ovdje nije slučaj. Doza sujete naravno postoji, ali je takođe primjetna i činjenica da jedni drugima često pomažu na projektima. Prosto, ima bendova koji nemaju svu opremu ili nemaju mogućnost da plate prateće vokale, ili shvate da je uvijek dobro ubaciti ‘svježu krv’, nekoga ko muziku osjeća drugačije”, objašnjava.

Rekao je da njega nije začudilo što je Opština stala iza ovog projekta jer “ima urbani senzibilitet“, a pomogla je nekoliko drugih muzičkih projekata u posljednje vrijeme.

Ovo izdanje, saglasan je Milović, pokazalo je da Bar ima kvalitetan muzički podmladak. “Ako bih mogao da tipujem ko će da ostavi trag u svojoj vrsti muzike, onda je to ‘Rikavac’, jedan od neprikosnovenih metal bendova u Crnoj Gori“, smatra urednik ovog izdanja, kojeg krasi atraktivno vizuelno rješenje i kolor booklet od 12 strana.

Promociji je prisustvovao i predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević, koji je za Radio Bar i Bar Info kazao da Opština Bar u kontinuitetu duži niz godina podržava nevladin sektor kroz konkurse koji se redovno raspisuju.

“Posebno nas raduje činjenica kada uspijemo obezbijediti da, kroz podršku rada nevladinog sektora, kultura dođe do izražaja. Raduje me činjenica da je NVO Mediteran Multimedia iskoristila još jedan javni poziv i realizovala zaista značajan projekat za barsku kulturu. Sve što oni rade ostaje nekim novim generacijama. Nevjerovatno je da je Željko Milović uspio da okupi toliki broj izvođača i kompozicija, na oduševljenje svih nas. Uprkos svim izazovima, očigledno, muzička scena u Baru opstaje i živa je“, kazao je Raičević.

Božidar Božo Gagović, koji je instrumentima, glasom, aranžmanima ili produkcijom prisutan na čak devet numera, pohvalio je spremnost barskih muzičara da po potrebi formiraju “ad hoc” bendove i istakao da nije iznenađen podrškom Opštine Bar, koja, po njegovim riječima, uvijek stane iza kvalitetnih projekata.

“Mnogo stilova se na ovom albumu naslonilo jedno na drugo, i Bar prikazuju u najboljem mogućem svijetlu”, istakao je Gagović.

On je iskazao zadovoljstvo što je bio angažovan u dijelu kreativnog konsultovanja i odabira numera.

“Drago mi je što su CD-ovi žanrovski raznoliki. Po meni, najbitnije je što je ovo presedan kada govorimo o Crnoj Gori i što nijedan crnogorski grad nije imao ovakav projekat. Ovo je, takođe, dokaz da Bar u muzičkom smislu ima mnogo toga da ponudi i bespredmetno je da to uopšte i ponavljam. I to ne samo u muzičkom, već i u bilo kom drugom umjetničkom smislu. Mi imamo hrpu slikara koji valjaju, glumaca, o muzici da i ne pričam. To što smo malo po strani, nismo centralizovani, i ne funkcionišemo iz Podgorice nego iz Bara, to je druga stvar. Ali, svako nađe način da dođe do svoje publike i za sve ove godine sam tek nekoliko puta čuo da je neko nezadovoljan nekim uratkom iz Bara”, kazao je Gagović.

Saglasan je da bi ovakva izdanja mogla da se objavljuju na nivou od pet ili deset godina i da bi uvijek Bar imao da ponudi kvalitetne numere.

“Pet godina je neka realna varijanta i siguran sam da će tada svi od izvođača sa ovog izdanja imati dobar broj novih pjesama. Izvođači koji su dio ovog izdanja su prihvatili prijedlog za učešće na kompilaciji sa puno volje, želje i sa iskrenim radovanjem. I mi, sa tri albuma, ‘Grimm’ sa takođe tri ili Gula sa 6-7 studijskih, svi su voljno htjeli da budu tu. Za mene je ovo jedan veliki kulturni događaj“, kazao je Gagović.

Nagrađivani muzičar Boban Mijović vratio se ove godine na scenu pop-rock muzike sa grupom “Ku Music Team”, koji je na ovom albumu zastupljen sa numerom “Ljubav i bol“.

“Pjesme jednostavno cure, a ove dvije sam osjećao da morao da objavim. Zahvalio bih se Opštini Bar koja je mnogo pomogla u realizaciji projekata našeg, a vjerujem i ostalih bendova. Bez te podrške ne bismo mogli da realizujemo čitav niz pjesama“, kazao je Mijović.

Poslije dugogodišnjeg angažmana u grupi “Grimm”, Ivana Janković donijela je odluku da započne paralelnu solo karijeru. Dio antologijskog izdanja je njena pjesma “Ne idi sad”, ali se glas ove Baranke može čuti na nekoliko numera ovog duplog CD-a.

“Uživam u ovom poslu i može se reći da sam pomagala svim bendovima i pjevačima iz sebičnih razloga, prosto zato što ja to volim. Što se tiče solo karijere, napokon sam prestala da se ‘plašim svoga ‘lada’, što bi rekli Barani, i odlučila da ipak to što stvorim, kakvo god da je i koliko god mu mana ja našla, dovoljno je dobro i zaslužuje da ga materijalizujem”, kazala je Janković.

Glas Andree Demirović zatvara prvi i otvara drugi CD.

“Drago mi je što je sačuvan snimak mog izvođenja pjesme ‘Nocturno’ Olivera Dragojevića od prije nekoliko godina na bARS-u, pjesme za koju sam lično vezana, a tu je i ‘I Believe’, koju smo ljubaznošću RTCG-a dobili za objavljivanje“, kazala je Demirović.

U muzičkom dijelu programa Elena Tomanović, koja je i vodila program, uz pratnju Veljka Ivanovića na gitari izvela je numere “Htio sam noćas da ti pišem” grupe “Katapult” i “Slamka spasa” benda “9”, nakon čega je prikazana video poruka pjevača sastava “9” Milića Šarovića sa kruzera koji plovi po Atlantiku.

Na dvostrukom CD-u “Barski pop-rock talasi” zastupljene su numere bendova “Katapult”, “AkademiA”, “Grimm”, “9”, “Rikavac”, “VIS Bež”, “Ku Music Team”, “Kapp”, “Spiral Frequency”, “Varya i žirafe”, “Bad Taste”, “Projekt Vilanelle” i “Padrino”, potom Solfire, Emira Plave, Vladimira Vanje Orlandića, Andree Demirović, Mitra Škuletića, Ivane Janković, Ane Vukazić i Veljka Ivanovića, Mirjane Rajčić i Harisa Babajića.

The post Na bARS-u promovisan jedinstveni muzički projekat – kompilacija barskih pop-rock izvođača first appeared on BARinfo.