Film istražuje potrebu za pripadanjem i povratak u zemlju predaka velikog francuskog kompozitora naših korijena. Jankova fascinantna životna priča, pretočena u scenarističku strukturu na kojoj smo radili sa eminentnim saradnicima, inspiracija je za nas već nekoliko godina, navode autori povodom dokumentarnog projekta “The SAMPLE: Povratak Janka Nilovića”.

Projekat je predstavljen je na francusko-srpskim filmskim susretima koji se održavaju u okviru Festivala autorskog filma (FAF) u Beogradu, a koji je ove godine trajao od 22. do 29. novembra.

“THE SAMPLE: Povratak Janka Nilovića”, predstavili su producent Milorad Radenović iz Galileo production i koproducentkinja Nevena Savić iz Cinnamon films.

“Drago nam je što smo djelove ovog filma snimili na različitim lokacijama koje su ključne za život ovog velikog čovjeka”, kazali su autori.

Iz Filmskog centra navode da se dokumentarni film, u režiji Nikole Vukčevića, trenutno nalazi u fazi postprodukcije.

“Filmska priča prati povratak renomiranog francuskog kompozitora balkanskih, odnosno crnogorskih korijena u zemlju njegovih predaka. Snimanje je realizovano na lokacijama u Francuskoj, Turskoj i Crnoj Gori, uz podršku Filmskog centra Crne Gore, a projekat je nedavno osigurao i koprodukcijska sredstva kroz javni konkurs Radio i Televizije Crne Gore”, ističe se u saopštenju.

Scenario potpisuju Nikola Vukčević i Melina Pota, producent je Milorad Radenović, dok je za direktora fotografije angažovan Bane Kljajić. Za svjetlo je bio zadužen Ilija Kaluđerović, a snimatelj zvuka je Đoko Jablan. U timu asistenta produkcije našli su se Cansu Carlak (Turska), Slađana Zaklan (Francuska), Mila Nenezić, Nikola Čavor, Sara Lakićević i Balša Pejović, dok je montažu povjerena Nikoli Egeriću.

Prezentacija na Francusko-srpskim filmskim susretima realizovana je uz podršku Filmskog centra Srbije.

The post Dokumentarac o Janku Niloviću predstavljen u okviru Festivala autorskog filma u Beogradu first appeared on BARinfo.

Vlada je obrazovala Nacionalni savjet sa zadatkom da prati i analizira stanje kulture u Crnoj Gori, kreira kulturnu politiku, radi na unapređenju pojedinih oblasti i daje sugestije kada je riječ o strateškim dokumentima i programima razvoja kulture.

Na njegovom čelu je ministarka kulture i medija mr Maša Vlaović, a u ovom važnom tijelu je i Baranin Ilija Šoškić, koji živi na relaciji Rim – Split.

Šoškić je jedan od najpoznatijih svjetskih umjetnika u oblasti performansa i instalacije, bio je reprezentativac Jugoslavije u bacanju kladiva, rekorder Crne Gore od 1962.godine, motociklista, ljevičar.

Janko Nilović je još jedno poznato ime na svjetskoj umjetničkoj sceni, porijeklom iz Livara, kod Bara.

Poslanik i nekadašnji diplomata, Miodrag Lekić Ćaki, juče je podnio ostavku na članstvo u Nacionalnom savjetu za kulturu, jer , kako je objasnio, ” ne slažem se sa sastavom, odnosno izborom pojedinih njegovih članova”.

U Nacionalnom savjetu za kulturu su i: Roman Simović – violinista, Miloš Karadaglić – gitarista, Vlatko Gilić – režiser i scenarista, Ognjen Spahić – književnik, Lidija Dedović – rediteljka, mr Aleksandra Vuković – profesorica crnogorskog jezika i književnosti, Andrej Nikolaidis – književnik, Milena Mijović Durutović – vizuelna umjetnica, Rajko Todorović Todor – slikar, Teona Strugar – rediteljka i spisateljica, mr Nemanja Čavlović – muzeolog,  Branko Banjević – književnik i Branko Perović – diplomata.

The post Baranin Ilija Šoškić član Nacionalnog savjeta za kulturu, Miodrag Lekić juče podnio ostavku first appeared on BARinfo.

Nilović je bio dio ceremonije otvaranja ovogodišnjeg 34. Barskog ljetopisa, odnosno koncerta All stars Jazz Ensemble Montenegro. Iza njega je tačno 36 zvaničnih LP ploča i CD-a koje variraju od jazza i klasične muzike do fanka, popa, psihodelije i tzv. easy listening muzike. Centralna je figura pravca „library music“, a, iako u podmaklim godinama, vrlo je koncertno i diskografski aktivan.

Rodio se u Carigradu, a u 16. godini pošao za Pariz, gdje i danas živi. „Novu mladost“ njegova muzika doživljava upotrebom semplova poznatih muzičara, među kojima su najatraktivnija imena Jay-Z i Dr Dre. Nastup na Barskom ljetopisu je bilo njegovo prvo pojavljivanje na crnogorskoj sceni. Pomoć u prevođenju tokom emisije pružala je Katarina Vujačić.

U prvoj polovini XX vijeka, veliki broj Barana živio je i radio u Carigradu, pri veleposlanstvima i ambasadama, tako i Vaš otac Prenča, porijeklom iz Livara, u francuskoj ambasadi. To je razlog zašto ste rođeni u Turskoj, kakva sjećanja imate na taj period…

NILOVIĆ: Otac je umro u mojoj dvanaestoj godini, a ja računam da sam ga vidio samo šest godina, jer je šest mjeseci radio u ambasadi u Istanbulu, gdje smo živjeli, a šest u Ankari. Otac je rođen u Livarima, a u Istanbul je došao na poziv brata, koji ga je pozvao kako bi ga izvukao iz depresije, u koju je upao pošto je drugi stariji brat umro.

Otac je pjevao uz gusle i svirao frule. Imao je kolekciju frula, kad je umro neko ih je sve ukrao. Prvi instrument koji sam kao mali naučio da sviram bila je upravo panova frula. U poznim godinama sam i ja kupio jedne gusle, da imam kući, može se vidjeti na youtubu i facebooku kako pokušavam da ih sviram. Svirka na jednoj žici, vrlo interesantno.

Postali ste u petnaestoj godini, sa mlađom sestrom, pobjednik takmičenja u plesu, ali ste se bavili i poezijom i muzikom. Da li tu već vidite naznake vaše svestranosti  kao autorske ličnosti?

NILOVIĆ: Pedesete su bile specijalno doba, imali smo ples, crno-bijele filmove, mjuzikle… Kad sam vidio kako plešu Gene Kelly i Fred Astaire, odlučio sam da plešem i ja. Rekao sam mlađoj sestri da mora da pleše sa mnom, pa smo učestvovali na dva takmičenja i pobijedili. Tad sam već učio da sviram, pišem, svega je bilo…

Počeli ste da studirate Konzervatorij za piano, obou i udaraljke, ali ste ga napustili pod uticajem američkog zvuka?

NILOVIĆ: Jednog dana došao je otac i rekao da ima poklon za mene, imao sam sedam godina, donio mi je violinu. Nisam htio da je sviram i brzo sam je sklonio sa strane. Naučio sam tada da sviram dosta instrumenata, ali sve pomalo, ništa ozbiljno. U šesnaestoj godini sam dobio mogućnost da živim od muzike i s njom, da postanem profesionalac u jazz bendu sa muzičarima od 50, 60 godina. Nastupali smo u poznatom klubu u Istanbulu, gdje su se svirali jazz i latinoamerička muzika. Tu sam otkrio sve ritmove sa tog kontinenta, ali i rhythm and blues, danas bi rekli R&B. Sva ta muzika je ušla u moju glavu, od očevih gusala koje su mi bila osnova do rumbe, sambe, tanga… i sve sam prihvatio kao svoje. Ali, taj naš ritam Balkana, on je bio presudan, na svakoj mojoj ploči bar malo ga ima.

Od 19. godine ste u Parizu, a Vašu karijeru karakteriše zaista široki spektar interesovanja. Radili ste bukvalno sve, filmsku muziku, primijenjenu, plesnu, dječiju, proučavali etno zvuk, ritmove sa svim meridiana, jazz, funky, bossa novu, rumbu… Ali je prekretnica bio album „Psyc Impressions“ iz 1969. godine, s kojom postajete glavni lik pravca „Library music“…

NILOVIĆ: Otišao sam u Pariz u 16. godini sa 20 dolara i malim prtljagom. Morao sam da radim bilo šta da zaradim novac: počeo sam da dajem časove klavira i raspisujem aranžmane za pjevače. Nisu to bili baš dobri pjevači, ali morao sam da jedem, bio sam često gladan. Negdje 1967. sreo sam Davy Jonesa, soul pjevača, i snimili smo prve pjesme. Moj komšija, direktor izdavačke kuće „Montparnasse Edition“, čuo je to, i pitao me da li želim da potpišem ugovor. Pristao sam pun radosti i prestao da radim jeftine poslove. U tom periodu je library music bila malo zastarjela, govorili su da je to muzika koju ne možeš staviti na TV, da je to „background music“. Izdavačka kuća je ponudila ugovor za 12 ploča, veliki ugovor, a ja sam imao dva uslova: jedan je da snimam šta ja hoću, a drugi da radim s kim ja hoću. Pristali su. Tako sam snimio „Psyc Impressions“ gdje ima jazza, psihodelije, rhythm and bluesa, malo „balkanic“ zvuka.

Jednog dana sam se kolima vozio kući i na radiju prvi put čuo moju muziku, i to na najboljem radiju u Parizu. Pustili su pjesme sa A strane ploče, a poslije i sa B strane. Stao sam i počeo da plačem. Šest mjeseci kasnije imao sam novac, i kupio kuću od para koje sam zaradio. I da, snimio sam i ostalih 11 ploča, sve različite jedna od druge, ali recimo da je svima osnova jazz. 

Andy Loore, Alan Blackwell, Johhny Montevideo, Boris Katastroff, Emiliano Orti, zašto se koristili toliko pseudonima tokom karijere?

NILOVIĆ: Moj izdavač je rekao da će ljudi početi da me mrze ako stalno na pločama vide „Janko Nilovic“, i predložio da koristim pseudonime. Oh, kako sam mrzio tog Alana Blackwella! U Italiji nisu htjeli da kupe library music ploče ako je strani izvođač, pa sam za njihovo tržište postao Emiliano Orti, perche no, mafiozo. Moja žena je radila omote za ploče, bila je slikarka, pa sam je tražio da me nazove i opasnim ruskim imenom Boris Katastroff. 

Tokom 1973. ste radili sa bendom „Giant“ kojeg je činilo čak 45 ljudi?

NILOVIĆ: Zahvaljujući „Psyc Impressions“, ljudi su željeli da rade sa mnom, jer je bila zanimljiva muzika za svirku, za brass sekciju, trube… Pitali su me da li želim da radim i aranžiram za Big Band, naravno da hoću. Bilo nas je 45 muzičara, uključujući i članove hora.

Vjerovatno je ljudima najomiljeniji Vaš album „Soul Impressions“, toliko je različitih stilova bilo na njemu da ga kritičari nisu mogli svrstati nigdje.

NILOVIĆ: Prije Davy Jonesa nisam poznavao soul, pa sam želio da se oprobam u tome. Ta ploča je postigla veliki uspjeh baš zbog tog „crnog“ zvuka. Znali su muzičari i novinari da me pitaju kako se uopšte usuđujem da komponujem takvu muziku kad nisam crnac, već bijelac, a ja sam im svima odgovarao da sam napola crnac, jer sam Monte-Negro, koristio sam igru riječi.

U drugoj polovini sedamdesetih, okrećete se klasičnoj muzici?

NILOVIĆ: Kad je moj otac umro, starija sestra mi je kupila klavir da ne budem tužan, potpuno novi klavir. Iako nisam znao da ga sviram, momentalno smo se on i ja razumjeli, počeo sam da sklapam melodije skoro istog dana. Unajmila mi je odličnu profesoricu, njenu prijateljicu, i učio sam Šumana, Betovena, Baha, Mocarta… Kad bi profesorica bila u sobi, svirao sam Šumana po njenom, a onda bi ona izašla u drugu sobu ili ko zna gdje da zapali cigaretu, a ja sam se prebacivao na boogie-woogie, sve dok se ne bi ponovo pojavila. S njom se u sobu vraćao i Šuman. Učestvovao sam tokom karijere, komponujući ili svirajući klavir, pedesetak djela za klasičnu muziku.

Prvi put se 1979. istinski vraćate korijenima na „Balkan Impressions“?

NILOVIĆ: Izdavač iz Brisela me zvao i ponudio da komponujem nekoliko ploča za njih, pa sam uradio poznati „Funky Tramway“ i „Balkan Impressions“. Na ovoj drugoj ploči sam spojio sve ritmove, bilo je to divno iskustvo sa francuskim muzičarima. Ali, još negdje tokom 1975. jedan trombonista me je pitao da komponujem nešto za veliki festival trombonista u Njujorku. Uradio sam „Suite Balkanique“, komad za sedam trombona i četiri perkusije. Svjetska premijera je bila upravo tu, a u prvom redu su sjedjeli najbolji njujorški muzičari. Kad smo završili nastup, krenulo je ludilo – „standing ovation“ 15 minuta, pa smo morali sve da odsviramo opet. Amerikanci znaju trobitne, četvoro, šesto, dvanestobitne ritmove, ali ove nepravilne ne. Sve je to bilo novo za njih. Nikada nisu bili čuli za „Balkanic“, ni za Montenegro, a jedva i za Jugoslaviju. Mi smo došli iz Pariza, i Njujorčani su očekivali da ćemo svirati francusku muziku, radi toga su i došli, a onda su ih dočekali čudni ritmovi i zvuci, Bili su, vjerujem, šokirani. Ali i oduševljeni. I danas se „Suite Balkanique“ svira svuda po svijetu, bar 5-6 puta godišnje.

Zaista je teško nabrojati sve Vaše albume i ljude s kojima ste sarađivali, i u Jugoslaviji ste snimili i album, “Cosmic Energy”, u Ljubljani, gostovao je trubač iz Crne Gore Duško Gojković.

NILOVIĆ: Da, tamo sam svirao sa sa Big Bendom RTV Ljubljana, a Duško, moj dobri drug, imao je na čitavom koncertu dionicu od neka dva minuta, ali je to izgledalo kao sat vremena, toliko je bio fascinantan. Rekao mi je da je porijeklom Crnogorac, pa smo se našli.

Moram da potenciram da ste postali devedesetih svjetski popularni nakon što su globalne mega zvijezde, poput Jay-Zija, počeli da sempluju djelove Vaših kompozicija.

NILOVIĆ: Završio sam 1982. sa Library music, počeo da pišem dosta klasičnih komada i da opet vježbam piano, nekad 7-8 sati dnevno. I danas vježbam. Imam trio i nastupam širom svijeta. I desilo se čudo – 40 godina nakon što je objavljen “Psyc Impressions“, zazvonio mi je telefon. Javio se neki Shawn Carter i pitao da li smije da koristi dio pjesme “In the space“ kao sempl u svojoj numeri. Nisam znao ko je taj, i nisam mu dao dozvolu, već sam ga uputio na zastupnika mog izdavača da se s njim dogovori. Nakon nekoliko minuta, zvao me je izdavač i pitao znam li uopšte ko je Shawn Carter. Rekao sam da nemam pojma, na šta mi je on odgovorio da sam možda čuo za njegov nadimak, jer je on reper Jay-Z, muž od Beyonce. E, onda sam ja nazvao Shawna i ispostavilo se da je slušao i „Psyc Impressions“ i „Soul Impressions“ i još mnogo toga. Nisam ni slutio da će to biti početak novog muzičkog života za mene.

Zahvaljujući Jay-Ziju, stvari su se brzo odvijale. Mnogi su počeli da me zovu i traže semplove: Dr Dre, Danny, „The Beatnuts“, reper Masta Ace, “The Bins”… mislim da je 35 izvođača uzelo moje semplove sa ili bez dopuštenja. Srećom imam dobrog advokata za ove druge.

Kontaktirao me nakon toga i Paul Godfrey, producent grupe „Morcheeba“ i pitao da sarađujem s njim, jer mu je to dugodišnji san. Komponovali smo zajedno muziku za bend, ali to nikad nije izašlo na CD-u, već su se odlučili da bude samo za muzičke internet platforme.

Znam da nemate crnogorski pasoš, ali Vam je želja da ga dobijete, s obzirom da ste u svim intervjuima tokom karijere isticali da ste porijeklom odavde. Imate li kakve planove vezane za selo Livari, Bar ili Crnu Goru.  

NILOVIĆ: Želim crnogorski pasoš, i čekam ga, nadam se da neće mnogo trebati. Bio sam 6, 7 puta ranije u Crnoj Gori, ali kao turista. Imam jugoslovenski pasoš kao suvenir. Kad sam prvi put nakon duže vremena išao u Crnu Goru, pokazao sam francuskoj policiji na granici kao šalu pasoš Jugoslavije, ali to baš i nisu shvatili kao šalu. Počeli su da viču ko sam ja i „Kakva Jugoslavija, to više ne postoji“

Za sve ove godine nikada niste svirali u Crnoj Gori.. Prvi nastup Vam je bio na otvaranju Ljetopisa. Kako je to uopšte moguće? I kakve utiske nosite sa koncerta?

NILOVIĆ: Svirao sam u Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji, ali sam se stalno pitao zašto me niko ne zove u moju zemlju, pa sam tu svoju zaista iskrenu dugogodišnju dilemu stavio i na facebook, kao status. Možda je neko vidio tu poruku, pa su stvari počele da se pomjeraju, ne znam. Sve je krenulo spotom za „TO Montenegro“, za šta sam zahvalan Nikoli Vukčeviću i Miloradu Radenoviću, onda se uključio oko nastupa i Vlado (Maraš). Tako se sve i pokreće, jednostavnim stvarima, mora čovjek da bude strpljiv…

Što se cjelokupnog prijema u Baru i koncerta tiče, osjećam se i dalje vrlo emotivno. Bio sam iznenađen svirkom, internacionalni nivo, izvanredni mladi muzičari. Kad sam prije sedam godina čuo neki crnogorski jazz, bilo je to vrlo skromno, a sad sam šokiran kakav je progres u pitanju. Nije samo jazz krenuo naprijed, već sve u državi. Imam, naravno, planove za Bar i Crnu Goru. Pitao sam Vlada Maraša da dođem iduće godine sa triom, da nađemo neko mjesto i sviramo, no, napraviti jazz festival je vrlo skupa stvar i komplikovana.

I da, juče sam vidio svog prvog rođaka Đonu, koji je napunio 101 godinu, pokazao mi je kuću gdje je rođen moj otac, bilo je to vrlo emotivan momenat, Bio sam dvaput u Livarima, a onda i u Skadru, kakav divan kraj sve to pored jezera.

Prošle godine ste sa grupom „The Soul Surfers“ objavili novi album „Maze of sounds“, iako ste prešli 80 godina. Svi koji su bili na koncertu mogli su vidjeti da se malo slabije krećete, ali da Vam prsti „pletu“ po dirkama istom brzinom kao kad ste bili mladić.  

NILOVIĆ: Pitaju me često kako to da radim novu i modernu muziku, a tako sam star. Ja im odgovaram da je bitno da radiš sa mladim ljudima. Bitno je biti „in“, unutar priče, i ja se toga držim. Imao sam sreću i privilegiju da čitav život radim sa sjajnim muzičarima, možda me i to održalo. Pripremio sam brodvejski mjuzikl, trebao je biti izveden prošle godine, ali zbog kovida nismo mogli ništa da radimo. Rekli su producenti: “Moramo čekati da se strašni stvari završe”. I eto, čekam, rekoh da se mora biti strpljiv.

The post Janko Nilović: Sve se pokreće jednostavnim stvarima, treba biti strpljiv first appeared on BARinfo.

Ovogodišnji Barski ljetopis obilježiće, poput i koncerta na otvaranju, više premijera i stvaralaštvo istaknutih crnogorskih autora. All Stars Jazz Ensemble, koji je otvorio Festival, nastao je okupljanjem muzičara iz Crne Gore, uz nekoliko gostiju iz Srbije.

“Imamo dovoljan broj istaknutih džez umjetnika koji su rasuti i nikada nijesu nastupali zajedno. Pokušao sam da okupim reprezentativnu grupu crnogorskih muzičara, uz goste iz Srbije, koji su se prvi put našli zajedno na sceni, i to jeste ekskluzivitet, koji je, nadam se, oduševio publiku”, kazao je za Radio Bar i Bar info Vladimir Maraš, selektor muzičkog programa, koji je naglasio da je ovogodišnji Ljetopis jedna vrsta koincidiranja zajedničkih energija, počev od Uprave festivala, njihove dobre volje i želje da ova godina bude drugačija, jer su i okolnosti življenja upravo takve- nove i različite u odnosu na redovne.

“Dakle, nema viška novca, ali ima viška energije i  ljubavi prema dobroj muzici. Ovo je i pokušaj da džez, koji nikada nije bio popularniji u Crnoj Gori, samo nije dovoljno vidljiv (jer su poslednjih decenija mediji promovisali jeftinu zabavu), zaživi još više i da dobije značajno mjesto na mapi interesovanja široke publike”, kazao je Maraš, koji je obećao, u ovom segmentu Ljetopisa, simbiozu umjetničke muzike- džez, klasične, filmske, simfonijske, ali i i izvođenje operskih arija. Jedno veče biće posvećeno prvoj dami crnogorske izvorne pjesme, Kseniji Cicvarić.

Posebnu draž koncertu i dodatni muzički ugođaj priredio je Janko Nilović, svjetski poznati kompozitor džez, soul, pop, fank muzike, ali  i pijanista, porijeklom iz barskog sela Livari. Ekskluzivitet koncertu dala je i činjenica da je po prvi put nastupao u Crnoj Gori i Baru.

Kada je prije nekoliko godina posjetio Livare, rodno mjesto svog oca, to je za Janka Nilovića bio posebno emotivan događaj, zbog čega je veoma rado došao u Bar i na Barski ljetopis. Sa 16 godina počeo je da svira džez sa poznatim starijim umjetnicima, a sa pet godina slušao je često svog oca dok svira gusle. Sve to je odredilo njegov umjetnički put, kazao je u razgovoru za Radio Bar i Bar info.

“Ja veoma volim muziku, svaku dobru i kvalitetnu, ne mora to da bude džez i klasika, jer i u tim žanrovima ima loših ostvarenja i loših muzičara”, istakao je Nilović, čija je jedna kompozicija nagrađena i prestižnom Gremi nagradom. Komponovao je za film, pozorište, reklame, a nedavno je završio mjuzikl za Brodvej i soul impresije posvećene svim afro- američkim muzičarima. Želi da komponuje, odnosno muzički obradi i Njegoševe stihove, koji su, kako nam je kazao, za njega posebno inspirativni. 

“U stvaranju sam perfekcionista, poput reditelja Nikole Vukčevića sa kojim sam nedavno sarađivao na  muzičkom projektu za potrebe nove avio kompanije ‘To Montenegro’. Ukoliko nešto nije u redu, spremni smo da ponovimo i po 25 puta, kako bi ono što radimo doveli do savršenstva. To je nešto što me održava i vodi dalje”, objašnjava Nilović, koji muzici i stvaralaštvu duguje životnu vitalnost i u 80 -oj godini.

Dio All Stars Jazz Ensemble je i pop- rok pjevačica Tina Džankić, koja je otpjevala pjesmu poznate američke soul umjetnice Arete Frenklin.

“Prvenstveno mi je drago što sam prvi put na Barskom Ljetopisu, a zatim i to što nas je okupio Vladimir Maraš na ovakav način i možda uspostavio jedan novi vid muzičke saradnje i nešto novo na našoj umjetničkoj sceni”, kazala je Džankić.

Uprkos ograničenim finansijskim sredstvima i otežavajućim okolnostima zbog zdravstvene i društvene situacije, organizatori Ljetopisa su zadovoljni što će publici, uz premijerni koncert džez ansambla, ponuditi atraktivne i ekskluzivne programe i u drugim segmentima, istakla je producentkinja Milena Charan.

“Filmski program, za razliku od prethodnih godina, seli se na glavni gradski trg, a restaurisana verzija filma ‘Dan četrnaesti’, koji će večeras biti prikazan na Kanskom festivalu, barska publika će ekskluzivno moći da pogleda na Ljetopisu već za 15 dana, što nam je posebno drago, jer smo uspjeli da održimo nivo i pratimo aktuelnu produkciju. Željeli smo da pokažemo i što su to naše kolege, umjetnici iz Crne Gore radili u poslednje dvije godine, i što je čekalo na premijeru. Veoma smo ponosni što će se te primijere desiti upravo kod nas, na Barskom ljetopisu i što ćemo prezentirati kakve kvalitetne stvaraoce imamo”, naglasila je Charan.

Barski ljetopis otvorio je predsjednik Opštine, Dušan Raičević, koji je istakao da je on postao neodvojivi dio imidža grada Bara, dio njegove prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.

“Gotovo da je nezamislivo ljeto u Baru bez Barskog ljetopisa, ne samo za nas koji živimo ovdje, već i goste koji svake godine dolaze i one koji se godinama ponovo vraćaju u Bar. Pečat ovog festivala prožima se kroz generacije i generacije, sve do današnjeg dana. Od 1987. godine, kada je osnovan, njegova misija je bila da predstavi na najljepši način barsku i crnogorsku kulturu. U vremenima haosa i mraka, ovaj festival je bio svjetlost, bio je nada, mladost i iskra novog i drugačijeg duha, koji je dokazivao i Crnoj Gori i regionu da se može drugačije, ljepše, civilizovanije i sa mnogo tolerancije, ljubavi i osmjeha. Ovaj festival je bio mjesto slobode, slobodne misli, kritičkog glasa i građanskog duha. Uvjeren sam da je tom energijom okupljao i danas okuplja sve ono što suštinski znači umjetnost, progres, moderno i napredno”, kazao je Raičević, koji je podsjetio da je Barski ljetopis od 2016. godine napravio i novi iskorak, kada je okupio velika svjetska umjetnička imena, prezentirao impozantne dramske komade i priredjivao atraktivne muzičke spektakle.

Do 6. avgusta publika će vidjeti 24 raznovrsna pozorišna, filmska, likovna, književna i muzička programa, uz BARS- segment posvećen barskim autorima.

The post Video: Premijernim koncertom All stars Jazz Ensemble Montenegro otvoren 34. Barski ljetopis first appeared on BARinfo.

Predsjednik Opštine kazao je da mu je čast što će svoj prvi nastup našoj državi Nilović imati baš na festivalu Barskog Ljetopisa, te da je Bar ponosan što može da ugosti tako renomiranog umjetnika. Nilović je, takođe, istakao da je srećan što će se predstaviti publici u Baru jer je to grad iz kojeg vuče svoje korijene i svoje porijeklo. On je u razgovoru sa Raičevićem evocirao svoje uspomene i porodična sjećanja na Bar i Crnu Goru, što je ostavilo značajan trag i na njegov život i muzičke početke.

Nilović je kompozitor i muzički producent crnogorskog porijekla čiji glavni izvođački stilovi i muzički pravci su džez i fanki. On je 2010. bio nominovan i za prestižnu Gremi nagradu za svoju pjesmu “D.O.A.Death of Auto-Tune”. Iako često posjećuje Crnu Goru, do sada nikada nije nastupao kao muzičar u zemlji svojeg porijekla, pa će večerašnje otvaranje Barskog Ljetopisa biti posebno značajan događaj i za njega i za Bar.

The post Raičević primio čuvenog kompozitora i producenta Janka Nilovića first appeared on BARinfo.

Festival počinje koncertom All stars Jazz Ensemble Montenegro na Ljetnjoj pozornici Doma kulture. Specijalni gost večeri je Janko Nilović, svjetski poznati kompozitor, pijanista i muzički producent.

The post U četvrtak počinje Barski ljetopis first appeared on BARinfo.

Njegova muzika je, između ostalog, semplovana i za numere velikih svjetskih zvijezda kao što su Dr. Dre i Jay-Z (D.O.A. – Death of Auto-Tune – za koju je reper dobio Gremi nagradu 2010. godine). Uz svoje ime Nilović je uvijek i svuda dopisivao “Montenegro”, iako u rodnoj Crnoj Gori nikada nije bio profesionalno angažovan… Sve donedavno, a sada se očekuje i njegov prvi nastup.

Na poziv reditelja i univerzitetskog profesora Nikole Vukčevića, Nilović je, uprkos privatnim problemima sa oduševljenjem prihvatio učešće u snimanju promotivnog spota za novu nacionalnu avio-kompaniju “Air Montenegro”. Tim povodom Nilović je boravio u Crnoj Gori nedavno, radio na snimanju promotivnog, ali i spota za svoju pjesmu “Montenegro star” iz 1979. godine koji je svojevrstan poklon muzičaru od ekipe okupljene na zadatku. Spot će biti objavljen sjutra na Jutjubu. Pored toga, Nilović će nastupiti i na otvaranju 34. Barskog ljetopisa, u četvrtak 15. jula u 21 čas. Festival počinje koncertom “All stars Jazz Ensemble Montenegro” na Ljetnjoj pozornici Doma kulture, a Nilović je najavljen kao specijalni gost večeri.

“Kuriozitet ovogodišnje muzičke produkcije biće nastup pijaniste Janka Nilovića, svjetski poznatog kompozitora, pijaniste i muzičkog producenta, porijeklom iz Livara, sela pored Bara, a koji do sada nikad nije nastupio u Crnoj Gori. On će otvoriti veliki koncert All Stars Jazz Ensemble Montenegro, i iste večeri će se pojaviti sa bendom na još nekoliko numera”, najavio je selektor muzičkog programa Ljetopisa, Vladimir Maraš.

Divljenje prema Nilovićevim muzičkim sposobnostima, nagrade i priznanja, ali i pozivi za nastupe i saradnju stizala su sa svih strana svijeta, a sa čašću bi ga ugostili gdje god se pojavio. Tako je još uvijek, uprkos svim okolnostima, pa i godinama, broji ih 80, a sada će na zadovoljstvo svih nastupiti i u državi i gradu iz kojeg vuče korijene.

Neumorni osamdesetogodišnjak u razgovoru za “Vijesti” otkriva da se nada saradnji sa nekim od crnogorskih muzičara, da bi volio da komponuje muziku za stihove Petra II Petrovića Njegoša,… O svemu tome, ali i svom životu i stvaralaštvu, vezi sa Crnom Gorom, Nilović govori za “Vijesti”.

Nakon sedam godina ponovo ste u Crnoj Gori, ali ne kao turista, već na profesionalnom zadatku, prvi put. Kako je došlo do saradnje, kakve su Vaše impresije nakon rada na spotu, ali i u susret Barskom ljetopisu? Imate li neke planove čime ćete se premijerno predstaviti domaćoj publici?

Nikola Vukčević i Milorad Radenović iz Galileo produkcije su na Jutjubu čuli moju numeru “Montenegro star” i istovremeno otkrili i upoznali se sa mojim dosadašnjim kompozicijama i biografijom. Kada su mi ova dva mladića predložila da zajedno radimo na filmu za novu kompaniju “Air Montenegro”, odmah sam pristao, bez razmišljanja sam potvrdio saradnju. Snimanje je prošlo sjajno, bilo je zaista profesionalno i to me je naravno obradovalo. Za mene je čast što sam pozvan kao promoter ove nove kompanije. Prethodnih sedam godina nijesam mogao posjetiti Crnu Goru jer je moja supruga bila bolesna, ali sada, kada sam došao nakon tog perioda, mogu reći da sam u Crnoj Gori proveo četiri predivna dana puna radosti i zabave.

Moj otac je rođen u Livarima, mjestu nedaleko od Bara. Nikola, Milorad i Vladimir Maraš organizovali su sastanak gradonačelnika Bara i mene. Porijeklo mog oca, ali i mene, jer Livari spadaju pod barsku opštinu, pretpostavljam da je bio i povod tog sastanka. Nakon reklamnog spota za kompaniju “Air Montenegro” koji su ispratili, Milija Šćepanović iz Barskog ljetopisa i Vladimir Maraš su mi predložili da napravimo i moj koncert u sklopu Barskog ljetopisa zbog čega sam veoma srećan. Sviraću dvije balkanske kompozicije, a onda i jednu pjesmu za dva klavira zajedno sa Vladimirom Marašem. Poslije toga, možda odsviram i neku džez melodiju, možda dvije, vidjećemo…

Iako ste porijeklom Crnogorac do sada nijeste niti nastupali, niti radili nešto konkretno za Crnu Goru ili u njoj. Zbog čega je tako, posebno ako uzmemo u obzir to da ste praktično od svog imena napravili muzički brend u umjetnosti i muzici, pozivani ste sa svih strana, čak i iz regiona?

Ne mogu vam dati objašnjenje ili razlog u nečije drugo ime. Svakako, nadam se da smo ovim otvorili saradnju i da ću sada češće dolaziti, pa ćemo tako zanemariti taj dio iz prošlosti.

Kako se osjećate sada kada ste otvorili i to poglavlje i ima li već nekih novih planova za budućnost?

Pa osjećam se sjajno! Moja je ideja da napravim nekoliko koncerata, solo ili sa triom sa kojim nastupam. Takođe, volio bih da snimam kompozicije sa crnogorskim muzičarima, da promovišem novu muziku i da, koliko god mogu, pružim pomoć mladim muzičarima u njihovim karijerama. Često držim i neke masterklasove. Naredni je u Švajcarskoj sa mladim muzičarima iz žanra klasike, džeza, popularne muzike i tako dalje.

Prije nego što počnemo o muzici, zanima me Vaša životna priča. Rođeni ste u Istanbulu kao polu Crnogorac, od oca iz Livara nedaleko od Bara, i polu Grk, sa majčine strane, a Francuska Vas je “usvojila” kako ste kazali jednom prilikom, 1960. godine. Tamo ste gradili život i karijeru odakle se Vaša popularnost proširila na sve strane svijeta. Kako je počelo Vaše interesovanje za muziku?

Oca sam poznavao svega 6 ili 7 godina jer je radio u Ambasadi Francuske u Istanbulu tokom šest mjeseci, a šest narednih mjeseci u Ankari, takođe u francuskoj ambasadi. Dakle, odgojila me je majka koja je bila Grkinja. Ipak, mene je uvijek privlačila priča o ocu i mojim korjenima sa njegove strane. Moj otac je rođen u Livarima nedaleko od Bara. Jednom prilikom sam otišao u posjetu rođacima koji tamo žive, kako bih pokušao da dobijem više informacija o ocu. Imao sam ih ja prilično i prije toga, ali ipak nedovoljno. Vratio sam se ponovo po više informacija i bio veoma srećan jer sam ih uvijek dobijao još.

Dok smo živjeli u Istanbulu, sjećam se da je moj otac u vrijeme dnevnog odmora znao da svira gusle i frulu i da pjeva. Imao sam pet godina, sjedio bih na podu i slušao ga kako svira. To su nezaboravne uspomene. U Francusku sam došao kako bih upisao Nacionalni konzervatorijum, ali su me odbili jer nijesam prethodno završio srednju školu. Zbog toga sam išao na privatne časove, koji su prilično koštali, a učio sam komponovanje, orkestriranje, usklađivanje melodija, harmoniju…

Kasnije ste stekli zavidno obrazovanje i iskustvo. Rekla bih da se u Vašem stvaralaštvu izdvaja džez prije i poslije svega? S druge strane, nikada se nijeste ograničavali žanrom ili samo jednim instrumentom – klavirom…

Mislim da je ponajprije to klasična, pa tek onda džez i sve druge vrste muzike. Svirao sam violinu, flautu, udaraljke, gitaru, bas, trubu, ali klavir je uvijek bio moj konačni izbor, nekada bih ga svirao i po sedam sati dnevno. Znam sve instrumente orkestra, zato sam i aranžer.

Nastavljate da stvarate bez obzira na Vaše godine i dugogodišnju karijeru, brojna priznanja, ali i okolnosti u koje spada i virus korona. Šta Vas podstiče na taj nezasiti rad, da li je u pitanju ljubav prema muzici, potreba za tim ili nešto drugo?

Sada imam 80 godina, a veoma rano sam počeo da učim da sviram klavir, prvenstveno klasični. Onda sam otkrio džez, R&B i svjetsku muziku. Svoju profesionalnu karijeru započeo sam sa 16 godina, sa džez-latino orkestrom. Prije oko pet godina imao sam zdravstvenih problema i bio sam primoran da budem kod kuće što mi je omogućilo da napišem mnoge kompozicije iz raznih žanrova (među kojima su i “American Singer – Tribute to the Crooners”, zatim knjigu kompozicija “Soul Vibrations” posvećenu najvećima iz soul muzike, kao i kompozicije za “Soul Surfers” i još ponešto.

Ipak, moja najveća satisfakcija je to što sam završio “Koncert za klavir i orkestar” za šta mi je trebalo dvije i po godine. Kao što vidite, volim muziku i nikada ne prestajem da stvaram. Bilo koja vrsta muzika, bez izuzetka: klasična, džez, latino, soul, romska muzika, čak i hip-hop. Ali, neophodno je da muzika, ma kog žanra bila, bude ozbiljno promišljena i kreirana, stvorena. Zbog toga izvođači vole mene na isti način kao i ja njih.

Zašto neprestano stvaram i eksperimentišem u različitim žanrovima? Zbog toga što pokušavam da izbjegnem dnevno-političke teme, društvene pokrete i sve te religijske organizacije koje su veoma čudne i politične. Ja vjerujem samo u silu, fantastičnu i jedinstvenu.

Krajem prošle godine ste objavili novi album “Maze of Sounds” (“Lavirint zvukova”) koji je nastao u saradnji sa ruskim bendom “The Soul Surfers”. Album je prošao veoma zapaženo i uspješno kod publike, a posebno onlajn. Kako ste Vi zadovoljni tim ostvarenjem?

Komponovao sam album “Maze of Sounds” samo iz razloga što su članovi benda “Soul Surfers” to željeli i kontaktirali me iz Moskve da bih radio sa njima na tome. Album je sjajan i ja sam zadovoljan! To je istovremeno bio i prvi put da sam sarađivao sa Rusima. Rekao bih da je u pitanju svjetski uspjeh, zar ne?

Kao što ste i sami nabrojali – klasika, džez, soul, sve do hip-hopa, svaku muziku volite, stvarate i uživate ukoliko je kvalitetna. Postoji li neka nit koja povezuje Vašu kreativnost i neki osnovni motiv u svemu tome? Čini se da je Vaša vječita inspiracija na neki način zasnovana na balkanskoj i crnogorskoj tradiciji, iako zvanično nijeste svirali u Crnoj Gori, pa ni rođeni ovdje.

Moja prva inspiracija i kreacija zasnovani su na balkanskoj muzici i nasljeđu muzike Slovena, što se može primijetiti čak i u mojoj klasičnoj, džez ili pak slovenskoj muzici.

Da li ste ikada primijetili neke posebne reakcije publike kada ste izvodili balkansku muziku? I šta mislite o tradicionalnoj muzici ovog kraja danas koja, čini se, sve više biva zapostavljena?

Ne mislim tako. Smatram da ljudi potcjenjuju etno i tradicionalnu muziku u svim zemljama. Kao primjer ću navesti afričku muziku.

Najbolja reakcija na izvođenje balkanske muzike bila je u Sjedinjenim Američkim Državama. Održao sam koncert u Njujorku sa svojom kompozicijom “Suite Balkanique” i zauzvrat dobio izvanredne ovacije koje su trajale 15 minuta, a kompoziciju smo morali da sviramo ponovo. Amerikanci vole balkansku i slovensku muziku.

Pored svega ostalog, možete biti ponosni i na namjensko pisanje muzike za predstave, reklame, filmove, ali i na to što su mnoge Vaše kompozicije semplovali svjetski poznati muzičari među kojima su i Jay-Z, Dr. Dre, Morcheeba… Da li je i koliko za Vas značajna takva vrsta saradnje, da li vam je lično ili profesionalno značila i na koji način? Izjavili ste da biste željeli da komponujete muziku inspirisanu i poezijom Desanke Maksimović, a da li želite da realizujete nešto slično u Crnoj Gori, sa nekim odavde?

Svi ti sempleri, muzičari, prethodno su me kontaktirali. Ne mogu da kažem da su mi to najdraža djela… Ali nikad nijesam rekao “Ne”. Radim sve, ali sam vrlo strog kada su tekstovi u pitanju. Moj san je da komponujem za poeziju sa prostora bivše Jugoslavije i Balkana. Koji producent bi bio zainteresovan za takav projekat? Moderna muzika za stare pjesme je dobar kontrast! Zaista bih želio da uradim nešto slično sa nekim u Crnoj Gori. Na primjer, mnogo bih volio da komponujem muziku za Njegoševe pjesme, ali vjerujem da je veoma teško pronaći producenta za takav projekat.

Da li ste na nešto posebno ponosni?

Ponosan? O da, jesam! Ponosan sam na moju porodicu od 18 članova. Nažalost, trebalo bi da kažem 17 jer je moja supruga preminula prije pola godine…

Kad se uzme u obzir sve što ste uradili i postigli u životu, postoji li nešto čemu danas težite, bez obzira na dosadašnje rezultate?

Sve zavisi od zahtjeva, ali razmišljam da napišem neku muziku za film. Takođe, imam u planu i neke lične projekte. Kao što sam već rekao, ne mogu da prestanem sa komponovanjem i nikada neću. Moja glava je uvijek puna raznih ideja i novih projekata.

Svoj život ste posvetili muzici, šta to zapravo znači i šta ste zauzvrat dobili? Kakav biste savjet uputili mlađim kolegama?

Mnogo mladih muzičara šalje pitanja, traži savjete i ja im uvijek odgovorim. Svima pružam svoje muzičko iskustvo i savjete, kao i masterklasove, ali i intervjue.

Šta sam od muzike dobio zauzvrat? – Ljubav, mir, kulturu, umjetnost. Ne ​​trčim ni za slavom, ni za novcem. Zadovoljan sam uvijek onim što imam, posebno sam srećan sa svojom porodicom, prijateljima i naravno – muzikom.

Moj san je da komponujem za poeziju sa prostora bivše Jugoslavije i Balkana. Koji producent bi bio zainteresovan za takav projekat? Moderna muzika za stare pjesme je dobar kontrast! Zaista bih želio da uradim nešto slično sa nekim u Crnoj Gori. Na primjer, mnogo bih volio da komponujem muziku za Njegoševe pjesme, ali vjerujem da je veoma teško pronaći producenta za takav projekat

Rekli ste da volite svu muziku ako je dobra… Šta je dobra muzika, prema Vašem mišljenju i kako komentarišete razna tehnička pomagala, svu aparaturu koja se koristi danas kako bi se stvorila bolja muzika?

Dobra muzika je dobro promišljena muzika, ozbiljno obrađena, sa ukusom, senzibilitetom, aranžmanom i dobrim ritmom. Čini da želite da je slušate. Nije nasilna! Ne preferiram elektronsku muziku, ali volim kad je dobro urađena. Akustična i elektronska muzika evoluiraju i uvijek će postojati.

The post Janko Nilović: Od Livara do Pariza, uvijek uz jazz i klasiku first appeared on BARinfo.