Otvarajući izložbu, Katarina Gazdić Ilić, istoričarka umjetnosti, rekla je, pored ostalog, da umjetnica “promišlja dualnosti koje oblikuju ljudsko iskustvo, svjetlost i sijenku, ženski i muški princip, intuiciju i razum, prisustvo i odsustvo, ne postavljajući ih kao nepomirljive suprotnosti, već kao komplementarne sile čiji dijalog vodi ka unutrašnjoj cjelovitosti”.

“Polazeći od duboko introspektivnog iskustva, autorka gradi likovni svijet koji ne poseže za mimetičkim tumačenjem stvarnosti, već predstavlja unutrašnje pejzaže svesti i duhovnog iskustva. Odbacujući strogo definisane granice medija i tradicionalne metode štafelajnog slikarstva, u svojoj umjetnosti Jovana traga za slobodnijim odnosom prema slici. Njena djela nastaju kao rezultat intuitivnog procesa u kom se misao, emocija i gest pretvaraju u impuls neprekidnog procesa samospoznaje i transformacije. Slika tako postaje entitet za sebe, živo tkivo emocije, iskustva i prisustva.

Centralno mjesto u njenoj poetici zauzima intenzivan kolorit. Uzajamnim odnosom boja, preplitanjem krivudavih linija i organskih formi, umjetnica gradi kompozicije koje posjeduju snažnu energetsku strukturu i stvaraju utisak neprekidne metamorfoze slike, u kojoj površina platna funkcioniše kao pulsirajuće vizuelno polje. Linija na njenim slikama postaje tok i vizuelni trag unutrašnjih procesa, a boja prerasta svoju estetsku dimenziju i postaje nosilac emocionalnog i duhovnog naboja. Figuracija se pojavljuje tek povremeno, u obliku nagovještaja ili fragmenta”, istakla je Gazdić Ilić, dodajući da “poput svjedočanstva o procesu lične metanoje, dubinske unutrašnje promjene i preobražaja bića kroz umjetnost, ova izložba ne predstavlja samo naš susret sa slikom, već poziv na povratak prostoru kosmičke tišine iz koje sve nastaje”.

Jovana Ivanović je rođena 1991. godine u Baru. Školovanje je započela u Gimnaziji “Niko Rolović”, a nakon toga odlazi na Cetinje i kao đak generacije završava Srednju likovnu školu “Petar Lubarda”. Tu završava i osnovne studije slikarstva 2014. godine u klasi mr prof. Baneta Sekulića. Tokom studija pruža joj se prilika za studentsku razmjenu na Accademia di Belle Arti u Firenci, gdje boravi u neposrednom dodiru sa nasljeđem renesansne umjetnosti koja snažno utiče na formiranje njenog umjetničkog izraza i senzibiliteta. Specijalističke studije nastavlja u klasi prof. dr um. Milene Jovićević, na smjeru intermedijalno slikarstvo, a studije privodi kraju ciklusom slika i video performansom koji potvrđuju njenu posvećenost istraživanju savremenog likovnog jezika.

Učestvovala je na brojnim grupnim izložbama u zemlji i inostranstvu, dok izložba “Metanoia” predstavlja njen prvi samostalni umjetnički iskorak i svojevrsni povratak kreativnim procesima kroz autentičan slikarski pristup. 

The post U Kući maslina izložba Jovane Ivanović first appeared on BARinfo.

Pred brojnim posjetiocima, među kojima su bili i ambasador Hrvatske u Crnoj Gori Veselko Grubišić i sekretar Sekretarijata za kulturu Opštine Bar Srđan Lekić, pokretač i urednik ovog zubačkog “katkadnika” mr Ilija Vukotić istakao je da je ovo izdanje objavljeno uz podršku Nacionalnog savjeta Muslimana Crne Gore i Hrvatskog nacionalnog vijeća (HNV) Crne Gore.

Predsjednik Nacionalnog savjeta Muslimana Crne Gore Sabrija Vulić podsjetio je da je ideja za ovu monografiju nastala prošle godine, na Danima nematerijalne kulturne baštine Bara.

„I to baš na ovom mjestu, u Kući maslina, gdje sam prvi put vidio ‘Zupci Times’ i bio zadivljen onim što Ilija Vukotić radi kako bi sačuvao pravo kulturno blago svog kraja. Kada sam mu rekao da ću pozvati Hrvatsko nacionalno vijeće i mog kolegu, predsjednika Vijeća Zvonimira Dekovića da u jednu knjigu saberemo najinteresantnije priče, Ilija me je pogledao sa velikom nevjericom. U jednu ruku, ovdje je proradio i moj zavičajni gen, jer su se upravo u Starom Baru, na pjaci, vjekovima susretali moji Mrkojevići sa Ilijinim Zupcima“, rekao je pored ostalog Vulić. 

Potpredsjednik HNV Darko Perić rekao je da “Zupci Times” svojim značajem nadilazi lokalne okvire.

„To je glasilo koje se bavi istorijom, kulturom, koje od zaborava čuva sve bitnije događaje i ljude koji su oblikovali ovaj prostor u kojem živimo. Ova knjiga u biti nije samo skup priča, već je svojevrsTan način da se prikaže suživot, poštovanje, kako se iz različitosti dolazi do izražaja zajedničke vrijednosti i svima od srca želim da je pročitaju, svako će u njoj naći dio sebe“, rekao je, pored ostalog, Perić.

Kuriozitet večeri bilo je predstavljanje izgraviranog štapa koji je Zubac Petar Antunićević napravio dok je sa još nekoliko seljana bio zatočenik u turskim logorima u Prvom svjetskom ratu.

Istoričarka umjetnosti Katarina Gazdić Ilić istakla je da je jedan od najvrjednijih aspekata ove monografije to što je dijelom pisana lokalnim dijalektom “jer upravo riječi, izrazi, idiomi nose u sebi tragove istorije, starih seoba i kulturnih prožimanja“.

„Bilježenjem dijalekata i arhaičnih riječi autor čuva jedan dio svoje kulturne memorije koji bi u savremenom dobu lako mogao biti izgubljen. Ova monografija pokazuje da se istinsko bogatstvo zajednice ne pokazuje njenom veličinom već duhom i dubinom pamćenja, njegovanjem jezika i očuvanjem tradicije koja je čini prepoznatljivom  i jedinstvenom. Detaljno dokumentovanje običaja i života kroz tekstove i fotografije zapravo omogućava da se usmena tradicija pretoči u pisanu formu čime se sprječava njeno zaboravljanje i gubitak dragocjenog znanja kako jedna zajednica razumije svijet i svoje mjesto u njemu“, istakla je Gazdić Ilić. 

Autora monografije, učesnike i posjetioce promocije, pozdravio je i poznati zavičajni publicista i etnolog Vlado Lukšić. Veče je pjesmom “Vrsuta“ otvorio hor “Antivari Musica”, sa sopranom Aleksandrom Vojvodić Jovović, a pročitane su i „Pjesma o Zupcima“ koju je uoči Drugog svjetskog rata napisao Mirko Ivanović, te „Pjesma za Janu Dumezić Marinović“ koju je napisao Petar Marinović.

Veče su autentičnim nošnjama uljepšale djevojke iz Zubaca, a bogata trpeza za posjetioce bila je djelo NVU „Žene Bara“.

The post Promovisana monografija The best of Zupci Times first appeared on BARinfo.

Katarina Gazdić Ilić vlasnica je radionice medenjaka “Cozy cookies” koja je nastala iz njene namjere da hobi pretvori u konkretnu djelatnost. Kako ističe, presudan trenutak za tu odluku bila je objava opštinskog konkursa za podršku ženskom preduzetništvu, a sam proces apliciranja na isti joj je značajno pomogao otkrivajući joj potencijal same ideje, eventualne poteškoće ali i brojne druge aspekte od značaja prilikom pokretanja novog biznisa.

Podrška Opštine je, po riječima Gazdić Ilić, bile presudna posebno uzimajući u obzir činjenicu da se ne radi samo o jednokratnim finansijskim sredstvima, već da se nastavlja i kroz razne druge programe.

“Kad ulazite u preduzetništvo, ne znate šta vas čeka i možda niste baš vešti u svim aspektima. Kroz radionice, seminare, predavanja i udruživanja, Opština vas usavršava i nastoji da razvijete uspešan biznis”, istakla je ona.

Prema njenim riječima, medenjaci su zanimljiva kategorija slatkiša koji mogu oplemeniti prolave, rođendane, vjenčanja, korporativne događaje, a ono što  izdvaja poslovanje radionice “Cozy cookies” jeste mogućnost štampe sa jestivim bojama na medenjacima zahvaljujući čemu mogu biti realizovani mnogi zahtjevi. 

Aktuelnim Javnim konkursom Opštine Bar, koji traje do 2. aprila, opredijeljeno je 100.000 eura budžetsih sredstava.  Ovo je deveti konkurs koji se realizuje u okviru Programa podrške razvoju ženskog preduzetništva sa ciljem ekonomskog osnaživanja žena i jačanja njihovih preduzetničkih kapaciteta, a na osnovu kojeg su do sada podržane 93 biznis ideje iza kojih stoje žene.

The post Katarina Gazdić Ilić: Još jedna uspješna preduzetnička priča pokrenuta uz podršku Opštine Bar first appeared on BARinfo.

Istoričarka umjetnosti, Katarina Gazdić Ilić je istakla da su se na ovoj likovnoj radionici osvrnuli na važnije ličnosti iz naše istorije vezanih za Bar i Trinaestojulski ustanak.

„Mi svake godine obilježavamo 13. jul iz poštovanja i sjećanja na ljude koji su zapravo oblikovali savremenu istoriju Crne Gore i zato smo im zahvalni. Odabrali smo imena koja su vezana za neke institucije u našem gradu i po kojima se nazivaju ulice, kako bi djeca lakše zapamtila i kako bi stekla osjećaj prema svom gradu. Namjera nam je da u svijesti najmlađih utemeljimo koliko su te ličnosti važne, kako bi mogli da se povežu sa svojim gradom i prošlošću“, kazala je ona, dodajući da su ovog puta izabrali savremenu tehniku „stencil art“, koja je djeci veoma zanimljiva.

„Koristimo tehniku suvog pastela i bojice, a na kraju, preko šablona apliciramo akrilom portrete sa imenima narodnih heroja. Mališani radove mogu da ponesu kući kao uspomenu“, objasnila je Ilić.

Kutak za kreativnost i NTC rukotvorine očekuje najmlađe posjetioce na Šetalištu kralja Nikole večeras od 19 časova, dok je džez koncert za djecu “Jazz for kids” na programu od 20 časova jer organizatori žele da približe djeci muziku koju rijetko gdje imaju priliku da čuju. Program je baziran na poznatim pjesmama inspirisanim džezom iz Diznijevih crtanih filmova.

The post Dječji 13. jul u parku kod Doma kulture first appeared on BARinfo.

Na samom početku programa, kulturni poslanik Mirko Bujišić pozdravio je goste i zahvalio se na pomoći u realizaciji izložbe porodici Kalamper i TO Bar.

Izložbu je otvorila istoričarka umjetnosti Katarina Gazdić Ilić istakavši da “u potrazi za suštinskim pitanjima, vječnim temama i istinom, reakcijom na potiskivanje individualnih impulsa i preovlađujućeg konformističkog zanosa savremenog trenutka, umjetnik slika svijet, ne onakvim kako izgleda, već onako kako ga osjeća.

“Akademski umjetnik Relja Dedeić, svojim umjetničkim kolorističkim alegorijama, objedninjenim u postavci ‘Sjene što nas prate’, fokusiranom vizijom, ispituje manifestaciju skrivenog, višeg smisla u potrazi za njegovim ishodištem. U sferi ekspresionističko-apstraktnog slikarstva, u kojem figuracija gubi svoju dominaciju i pojavljuje se tek u naznakama, ne znači da je umjetničko djelo lišeno narativa. Naprotiv, narativ je u umjetničkom izrazu uvijek prisutan”, podvukla je.

Gazdić Ilić postavila je i pitanja – šta su sjene koje nas prate, odakle se pojavljuju, te šta je čovjek bez sjene. Ona je istakla da Dedeićevi radovi oslikavaju iskru njegovog duhovnog traganja i nagoni nas da je, u određenoj mjeri, u sebi istovjetnu naslutimo.

“Hvatajući delikatne impulse iz dubine praskozorja bića, odvija se susret i sa sopstvenom sjenom i susretom svih naših sjena koje komuniciraju u nesvjesnom.

Snažan i spontan umjetnički izraz, koji je u saglasju sa unutrušnjim impulsima, autor tvori kontrastima i hamonijama boje, oslobođenim tragovima svog djelovanja na površinu platna raznim nekonvencionalnim tehnikama, različitim teksturama, sa ponekim nagovještajem forme u nestajanju, kreirajući specifičnu dinamiku slike, koja kao da je u stalnom pokretu (traganju), Dedeić uspostavljaja autentičan vizuelni doživljaj koji izražajnom snagom nastoji da prenese ono skrovito i neizrecivo. Dedeićevo slikarstvo iluminirano kolorističkim tretmanom, izuzetno je po svom intenzitetu i životnoj energiji, gde boje nisu vlasništvo forme, već su date kao tajanstvena saopštenja nesvesnog. One zadirkuju jedna drugu u razigranoj napetosti, stvajućući vizuelno privlačnu kompoziciju”, navela je.

Gazdić Ilić je istakla da se slika više ne posmatra kao objekt percepcije, kao nešto odvojeno od nas, već da postajemo dio promatranog, te da se u tom momentu stapanja budi u posmatraču “ideja” svijeta, a ideja sama je svijetlo.

“Ciklus ‘Sjene što nas prate’ su refleksija osjećaja nužnosti i duhovnog traganja, povezanog s načinom na koji umjetnik doživljava i objašnjava svijet oko sebe. On sugeriše koncept jednog svijeta u kom se nalazi istinsko buđenje. Umjetnik je taj svijet dotakao i teži da ga približi nama u svojim likovnim traganjima, kroz mistično carstvo boja”, zaključila je istoričarka umjetnosti, Katarina Gazdić Ilić.

On Art Montenegro već četiri godine uspješno realizuje programe u cilju predstavljanja naše kulture turistima u pred i post sezoni.

The post Otvorena izložba slika Sjene što nas prate mr Relje Dedeića first appeared on BARinfo.

Kroz ovu saradnju, spajaju sve ono što je najbolje kod čovjeka, a to je umjetnost. Time potvrđuju potrebu za zajedničkim stvaranjem. Pjesnici koji su iznosili svoju poeziju na manifestaciji uključuju Dušku Kontić i Slavka Božovića iz Nikšića, Nadicu Ilić iz Beograda, Aleksandru Đurović, Enesa Sukića, Natašu Lečić, Sanelu Ramadanović Softić, Vladimira Cerovića, Srđana Bajića i Labuda N. Lončara. Manifestacija je završena poklanjanjem knjiga i časopisa iz bogate produkcije Nekazano, uz zajedničko fotografisanje.

Osvrćući se na nedavno održanu manifestaciju, istoričarka umjetnosti Katarina Gazdić Ilić je izjavila:

„Gradovi su privilegovani prostori kulturnog stvaralaštva. Kroz dijalog identiteta i diverziteta, pojedinca i grupe, stalno se razvija, formira i upotpunjuje lokalno kulturno nasljeđe.

Manifestacija ‘Miholjsko kulturno ljeto’ nastala je u sinergiji likovnih i književnih stvaralaca grada Bara, trasirajući puteve ka nekonvencionalnom i inovativnom predstavljanju umjetnosti. Grad, tj. njegova obala, postala je mjesto plodnog susreta savremenih umjetničkih tokova koji nenametljivo, ali presudno kreiraju identitet i duh grada.

Književnim programom Međunarodnog udruženja književnih stvaralaca i umjetnika ‘Nekazano’, izložbom i slikanjem na otvorenom ‘Street in Art’-a, ‘Miholjsko kulturno ljeto’ svojim sugrađanima pruža neposredan doživljaj umjetnosti kroz interakciju sa umjetnicima, promatranjem umjetničkih djela i upoznavanjem sa procesom njihovog nastajanja.

Istovremeno, promoviše saradnju umjetnika na lokalnom nivou, ohrabruje mlade stvaraoce da stupe na umjetničku scenu i afirmiše pozitivan odnos prema umjetnosti.

Postojanje inicijative i realizacija ovog i sličnih umjetničkih događaja odraz su posvećenosti zajednice umjetnosti i kulturi i nepresušne potrebe za njihovom manifestacijom.

Grad bez umjetnosti je grad bez lika i oblika, a društvo bez umjetnosti ostaje bez čuvara svoje kulture i vrijednosti koje prevazilaze sve društvene i vremenske okvire“, istakla je Gazdić Ilić.

The post Gazdić Ilić: Grad bez umjetnosti je grad bez lika i oblika first appeared on BARinfo.

Istoričarka umjetnosti, Katarina Gazdić Ilić istakla je da se, posmatrajući njegove crteže i slike „nameće misao da umjetnik nije imao ambiciju da podilazi komercijalnom i uglađenom slikarstvu, a sasvim je sigurno da će svako odabrati jedno ili više izloženih djela koja izazivaju snažnu emociju i razumijevanje onoga što je autor osjećao u procesu stvaranja“.

Naglasila je da sa posebnim zadovoljstvom najavljuje prvu upravnicu Umjetničke galerije, istoričarku umjetnosti Koviljku Ćalasan, koja će, kako je kazala „nešto više reći o autoru, sa kojim je jedno vrijeme sarađivala, tako i o njegovim djelima koja su večeras po prvi put predstavljena pred barskom publikom“.

Koviljka Ćalasan podsjetila je da se Savo Gvozdenović, po završetku Kulturološkog fakulteta na Cetinju, odsjek restauracija, zaposlio u Zavičajnom muzeju u rodnom Baru, gdje je radio kao konzervator-restaurator na projektima zidnog slikarstva u Crnoj Gori, a kasnije, od 1999. godin, taj posao nastavlja u Srbiji.

„Do sada je imao više samostalnih i grupnih izložbi. Večeras prvi put izlaže u Umjetničkogj galeriji ‘Velimir A. Leković’, gdje nam se predstavlja crtežima, pastelima i akrilima, nastalih kao izvor inspiracije zavičajem. Gvozdenović je ove radove naslikao u vremenskom rasponu od jedne decenije“, kazala je Ćalasan dodajući da njegovo stvaralaštvo obuhvata različite likovne motive.

„To je figurativno slikarstvo, robusno i ekspresivno, hladnog i tamnog kolorita. Samo par radova pripada asocijativnoj apstrakciji“, objasnila je ona.

Dodala je da „među ovim radovima nalazimo estetičku osjećajnost, te da autor ima iskren odnos prema slikanju, a „njegov postepeni razvoj je odraz traganja i motivacije koja ga nikad ne napušta, nego, šta više, iznalazi autentičnu građu za veoma autobiografsko djelo“.

The post Robusno slikarstvo tamnog kolorita Sava Gvozdenovića first appeared on BARinfo.

Ciklus čini dio stalne muzejske postavke još od otvaranja Muzeja ”21. oktobar” u Kragujevcu, 1976. godine, odnosno od vremena kad je poznati slikar “cijeneći velike žrtve koje su pale prilikom zločinačke odmazde Njemaca-Nacista 1941. u Kragujevcu i kao umjetnik saosećajući sa patnjama koje su naši narodi podnosili vjekovima…” poklonio slike nastale u periodu od 1966. do 1968. godine. Originalni radovi nikada nisu napuštali Kragujevac.

“Ciklus ‘Kragujevac 1941’ sastoji se od 27 slika rađenih različitim tehnikama (tempera, ulje, akrilik, kazein i auto-lak i kombinovane tehnike, na platnu, kartonu, drvetu) i predstavljaju ‘jednu jedinstvenu kolekciju i nedeljivu celinu… One čine neku vrstu likovnog romana, na temu nečuvenog stradanja jednog grada i njegovih građana…’, kako sam Lubarda navodi u svom testamentu. Ovaj Lubardin ciklus, u snazi umjetnikovog jedinstvenog izraza, predstavlja duboko intimno saosjećanje sa žrtvama kragujevačkih stradanja i njegovo asocijativno viđenje Ijudske žrtve. U njegovoj umjetnosti odvija se borba sa mrakom, u težnji da ga magijskom činu otkrivanja tajne života, svojim slikarstvom osvijetli”, rekla je na otvaranju Katarina Gazdić Ilić, kustoskinja galerije “Velimir A. Leković”.

Izložbu je zvanično otvorila kustoskinja barskog Muzeja Draginja Radonjić.

“Svuda oko nas izviru djela prošlosti, milenijumski ostaci života, djela znanih i neznanih umjetnika. To su tihi svjedoci istorijskih tokova, epoha, progresa, muke i patnje čovječanstva. Pred nama su djela jednog velikog umjetnika, ali večeras prisustvujemo spoju umjetničkog slikarskog stvaralaštva i istorije. Prikazi istorijskih dešavanja kroz čovječanstvo na slikarskim platnima nisu rijetka. Istorija zapisuje događaje, istorijske epohe, a te životne procese često svojim bojama i pokretima četkica bilježe veliki slikari. Pikaso je svojom ‘Gernikom’ odao omaž Španskom građanskom ratu…

Svoj stav na patnju i na stradanja koja su se dešavala tokom Drugog svjetskog rata, a naročito podstaknut strašnim saznanjima o Kragujevcu 1941. godine, nije mogao zaobići ni slavnog Petra Lubardu. Ova djela nam govore o događajima, vremenu, ideologiji, o samom umjetniku. Podstiču na sjećanje na ljude i događaje. Ovo je plod ideoloških, filozofskih, estetskih i etičkih istraživanja i poimanja samog umjetnika. Ona nam pokazuju odnos umjetnika prema društvu, društvenim tokovima…

U ratnom, antifašističkom miljeu Lubardih slika bivamo uvučeni u procese slikarskog stvaranja, njegovih emocija, ljudskog bitisanja, Ijudskih grijehova, zločina. Ove slike nam omogućavaju da osjetimo određeni istorijski, ali i umjetnički trenutak, momenat”, rekla je Radonjić.

Po njenim riječima, “u ovom univerzalnom kosmičkom slikarskom okviru, Lubarda je pokazao da je neponovljiv, a njegov prikaz pokušajmo shvatiti kao upozorenje i apel da ne ponovimo strahote i patnje koje je prikazao i da se ovo što se desilo jednom davno na brdovitom Balkanu nikada ne ponovi”.

The post U galeriji izložba printova originalnih djela Lubarde iz ciklusa Kragujevac 1941. first appeared on BARinfo.

Mladi talenti grada Bara, polaznici Umjetničkog ateljea “Dalijas” kojim rukovodi akademski slikar Dalibor Ćetković, predstavili su svoje radove naslikane po uzoru na odabrana djela ovog priznatog crnogorskog slikara.

Otvarajući izložbu, istoričarka umjetnosti Katarina Gazdić Ilić iskazala je zadovoljstvo što je „galerija večeras ispunjena, ne samo djelom čovjeka i umjetnika čije ime nosi, već i onom stvaralačkom energijom kojoj je Velimir Veliša Leković svim svojim bićem kroz svoj zapaženi pedagoški rad težio, a to je da bude most koji povezuje generacijske obale likovnog stvaralaštva Crne Gore“.

„Sigurno bi bio ponosan kada bi mogao da vidi galeriju koja nosi njegovo ime ispunjenu mladim talentima grada Bara i srećan što je baš njegovo djelo poslužilo kao model da pokažu svoje likovne vještine. Ideja da se Dan Galerije organizuje tako što će se povezati Velišino djelo sa darom i vještinom mladih talenata iz umjetničkog ateljea ‘Dalijas’ rodila se u cilju edukacije i afirmacije likovnih vještina kod mlađih generacija grada Bara, a ujedno i u cilju upoznavanja javnosti sa višeslojnim značenjima i vrijednostima koje baštini Velišino djelo“, istakla je Gazdić Ilić.

Ona je kazala da je iluzorno govoriti koliko je na svoj dan Galerija „Velimir A. Leković“ počastvovana prisustvom svih ovih mladih talentovanih stvaralaca, koji će uraditi po jedan svoj rad inspirisani Velišinim djelom.

„Možda jednog dana baš neko od njih bude sa svojim djelom predstavljen upravo u galeriji koja nosi Velišino ime“, navela je Gazdić Ilić.

Mentor mladih likovnih stvaralaca Dalibor Dado Ćetković istakao je da je ova radionica imala za cilj da Veliša zaživi kroz dječje radove i da se stvori konekcija između edukacije i umjetnosti.

„Interakcija koju smo postigli večeras je izuzetno bitna jer smo zajednički sa upravom ove ustanove priredili našem gradu ovako lijepo veče, otrgli od zaborava i od srca dali našu sjajnu energiju i dokazali da umjetnost mora biti prisutna, jer nam treba. Raduje me što će ovo biti upisano kao istorijski podatak jer smo na najoriginalniji način pokazali da smo tu, da poštujemo i usmjerimo rezultate Veliši u čast“, kazao je Ćetković.

O Lekovićevom stvaralaštvu govorio je rukovodilac Umjetničke galerije „Velimir A. Leković“ i autor projekta dr Milun Lutovac kazavši da je prisutne okupila neobična, stvaralačka energija grada Bara koja je povezana neobičnim nitima.

“Ko bolje poznaje rad i život Velimira Veliše Lekovića, on može prepoznati da se u njegovom djelu i životu upravo nalazi i ta uloga da je na neki način bio most između starog i novog. Takva je sudbina, postoje takve generacije koje uvijek stvaraju dvije obale. Imao je sreću u nesreći – nesreća je što je kad je upisao Likovnu akademiju u Beogradu ona prekinuta II Svjetskim ratom, a sreća je što je nastavio školovanje tako što je bio na odsjeku za slikarstvo pod mentorstvom velikog intelektualca Mila Milunovića od kojeg je naslijedio prefinjeni osjećaj za kolorit, ravnotežu, kompozicije i sve ostalo što krasi ovog vrsnog pedagoga”, kazao je Lutovac.

On je naveo da je život Veliše Lekovića bio jednako interesantan kao i njegovo djelo, te da bi se na osnovu toga mogao snimiti dobar umjetnički film.

“Interesantno je što je Veliša kao mnogi crnogorski slikari, bez obzira gdje je bio, kuda ga je sudbina nosila, ipak uspio i skupio snage da se vrati u onakvu Crnu Goru, a ona je uvijek bila nekako čudna za povratak. Trebalo je hrabrosti, možda i danas, da se čovjek vrati, bude ono što jeste, a najteže je biti među svojima iskren borac za istinu i pravdu. Takav je bio Veliša, borio se do kraja svog života za ono što je smatrao da je prava stvar”, podvukao je upravnik galerije.

Lutovac je mišljenja da je ova izložba na lijep način spojila mladu generaciju koja će nastaviti putem iskrenosti i stvaralaštva.

U sklopu večeri, uručena je i Nagrada publike učesnici izložbe „Talenti grada Bara“ trinaestogodišnjoj Tiari Mlatišumi, učenici OŠ “Jugoslavija”, za sliku “Mr Gusan”.

“Ovu sliku radila sam akrilom. Završila sam je za jedno veče, bila sam poprilično inspirisana i to je jedna od rijetkih slika koja je, zapravo, rađena po mojoj želji”, kazala je za Radio Bar i Bar Info Tiara.

Školu crtanja i slikanja ateljea “Dalijas” pohađa više od godinu dana.

“Poprilično sam zadovoljna, Dado mi je pokazao dosta stvari i mislim da sam veoma napredovala otkako idem kod njega. Radimo uglavnom grupne zadatke, ja u posljednje vrijeme radim slike po mom izboru”, objasnila je Tiara.

Ova mlada, talentovana djevojčica, za slikarstvo se zainteresovala poprilično rano, sa šest godina.

“Imam stariju sestru koja se time bavila i uvijek bih sa njom crtala. Još uvijek me drži ta ljubav prema crtanju i slikanju i planiram da upišem Likovnu akademiju. Uglavnom slikam mrtvu prirodu, to je, pored pejzaža, nešto što me zanima”, iskrena je bila Mlatišuma.

Postavku “Veliši u čast” zainteresovani mogu pogledati i u narednim danima.

The post Veliši u čast – most koji povezuje generacijske obale likovnog stvaralaštva first appeared on BARinfo.

Istoričarka umjetnosti, Katarina Gazdić Ilić ukazala je da autorka ovom izložbom predstavlja životne priče o djetinjstvu i čovjeku, te da u svojoj upornosti života „umjetnica bajkovito oblikuje krajolike svog unutarnjeg bića. U njemu se, od figuralnog, preko simboličnog, do asocijativnog, objedinjuju urbani i morski pejzaži, u jednu prirodnu, tajanstvenim nitima vezanu cjelinu. Kombinovanom tehnikom akrila i kolaža, vedrim i toplim koloritom i dekorativnim crtežom stvara samo svoju, jedinstvenu viziju svijeta. Morske nimfe, školjke, jedrenjaci, mornari, uhvaćeni ribarskom mrežom njenog stvaralaštva u prepoznatljivoj paleti, tvore promišljenu, razigranu kompoziciju, unutar morskog plavetnila u kome se odvija vječno traganje za smislom našeg putovanja“, istakla je Gazdić Ilić.

Pjesnik i predsjednik Međunarodnog udruženja književnih stvaralaca i umjetnika „Nekazano“, Labud Lončar, otvorio je izložbu istakavši paralelu između književnosti i poetike na platnu.

„Cilj mi je da dokažem da riječi Oskara Vajlda, da je ’cilj umjetnosti da otkrije umjetnost, a sakrije umjetnika’, večeras treba da izgube svoj značaj, jer cilj nam je da otkrijemo umjetnika i sve ono što je ovdje ona večeras predstavila – jedan bajkoliki svijet boja i snova. Ona se vodila latinskom izrekom Imago est ocultus poema (slika je skrivena pjesma). Pitaćete se otkud veze između pjesnika i slikara, to je jednostavno: pjesnici slikaju riječima, a pjesme slikari pišu svojim kičicama i bojama“, naveo je Lončar.

Autorka je za Radio Bar i Bar info kazala da su na njenim slikama „neka sjećanja na djetinjstvo, šušanjsku plažu, kamen, morske pejzaže, koji su joj praktično bili u dvorištu kuće“.

Prilikom rada na slici, kako ističe, trudi se da svoje „morske pejzaže“ poveže sa prirodom, tako da su na njenim platnima, na primjer, prelijepi leptiri sačinjeni od riba.

The post Bajkoliki svijet boja i snova Danijele Stanković Drobnjak first appeared on BARinfo.