Varvara Ševcova, učenica IX razreda OŠ Anto Đedović, ujedno je i jedina predstavnica Bara na ovom značajnom regionalnom festivalu, koji će biti održan u Mostaru od 29. do 31. maja.

Kako je saopšteno iz Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva, u finalu će učestvovati više učenika iz Crne Gore. Riječ je o tradicionalnoj manifestaciji posvećenoj afirmaciji i promociji stvaralaštva najmlađih, koja okuplja učenike osnovnih škola iz Bosne i Hercegovine i regiona.

Na konkurs, koji je raspisala SPDK Prosvjeta, pristigao je veliki broj radova, a stručni žiri u sastavu Božo Kijac, Aldina Medija i Adnana Džolota odabrao je finaliste.

Pored Varvare Ševcove, Crnu Goru će predstavljati i Joana Kažić iz Kotora, Laura Grbić iz Zelenike i Maša Šofranac iz Podgorice.

Pobjednici festivala biće proglašeni na završnoj svečanosti 29. maja u Mostaru.

The post Učenica OŠ Anto Đedović u finalu XIII Šantićevog festivala djece pjesnika first appeared on BARinfo.

Učesnici su bili autori najboljih pjesama i kratkih priča koje je žiri odabrao na konkursu koji je trajao od 1. juna do 15. jula, a raspisan je za djecu i mlade književne stvaraoce-talente do 18 godina iz Crne Gore. Najbolji autori, njih 25 iz različitih crnogorskih opština, dobilo je priliku da učestvuje na Festivalu. Od 16. do 24.jula najbolje pjesame objavljene su na društvenim mrežama za onlajn glasanje, gdje je, pored članova žirija, pobjednike birala i publika-pratioci društvenih mreža.

Za finale takmičenja odabrana je i pjesma Varvare Ševcove iz OŠ Anto Đedović, „Jedno jutro proljeća“ i ona je sa ovim stihovima učestvovala u programu Festivala koji je organizovan u Pljevljima. Od svih učesnika, Varvara je bila jedina pjesnikinja sa drugog govornog područja, pa je njeno učešće na Festivalu posvećeno Crnoj Gori bilo još zapaženije. Njena mentorka je bila profesorica Ljiljana Milović.

Sa pljevaljskog trga koji je bio pun mladih talenata, čule su poruke o potrebi zaštite i očuvanja životne sredine u Crnoj Gori.

“Sigurni smo da će njihove pjesme i priče doprijeti do svijesti brojnih uspavanih ljudi te da će se suštinski povesti računa o očuvanju i zaštiti prirode u Crnoj Gori”, istakli su organizatori .

Zahvalili su svim učesnicima, njihovim mentorima, školama i roditeljima koji su pružili podršku da Festival zaživi i bude uspješno realizovan.

“Pobijedio je Festival! A što je najbitnije, mali-veliki ambasadori pisane riječi još jednom su potvrdili da Crna Gora ima čime da se ponosi”, utisak je sa ove književne večeri.

U toku je priprema materijala za publikovanje zbornika koji će objediniti najbolje pjesme i priče sa I i II književno-ekološkog festivala “Crna Gora-moja zelena oaza”.

Talentovani đaci su, učešćem na ovom konkursu, dobili priliku da kroz svoje radove pošalju apel o zaštiti životne sredine i izraze kritičko mišljenje. Zato ovaj festival, osim što njeguje literarno stvaralaštvo, podstiče i razvoj ekološke svijesti, što je za mlade veoma važno za formiranje društvene odgovornosti. Brojni su projekti koje je Internaciona kulturna asocijacija (IKA) realizovala i realizuje u cilju promocije mladih talenata iz oblasti kulture. A povezivanjem umjetnosti i ekologije kroz festival “Crna Gora-moja zelena oaza” daje dodatnu vrijednost podršci mladim talentima.

The post Na književno-ekološkom festivalu u Pljevljima učestvovala Varvara Ševcova iz OŠ Anto Đedović first appeared on BARinfo.

Učenik osmog razreda OŠ “Kekec” Dušan Matović osvojio je treće mjesto , dok je Anastasiji Matović, takođe osmi razred, pripala specijalna plaketa. Njihova mentorka je profesorica Jelena Boričić.

Učenik osmog razreda OŠ “Anto Đedović”, Sergej Vukčević dobio je  specijalnu plaketu, a njegova mentorka je profesorica Ljiljana Milović.

Barski osnovci su jedini nagrađeni iz južne regije.

Danas su im, na prigodnoj svečanosti u prostorijama SUBNOR-a, dodijeljene diplome i pokloni, a organizatori su učenicima i njihovim mentorkama zahvalili na učešću i doprinosu literarnom takmičenju.

The post SUBNOR nagradio barske osnovce first appeared on BARinfo.

Sukulente je počela da sakuplja 2007. godine. Međutim, u to vrijeme, prikupljati ove neobične biljke značilo je imati čeličnu volju i uložiti puno strpljenja i truda. Prema Ljiljaninim riječima, kod nas se tada samo mogla naći krasula, poznatija kao drvo novca, te obična čuvarkuća i kalanhoe.

„Ulaskom u jednu Fejsbuk grupu sa temom sukulenata iz Hrvatske, ostala sam fascinirana tim biljkama. Ništa o njima nisam znala, učila sam, pitala, proučavala i ponešto naučila. U toj grupi sam upoznala Ukrajinku Galinu Kuprik, i između nas se razvilo predivno prijateljstvo koje i dalje traje. Upravo ona je pomogla u širenju moje kolekcije, jer mi je proslijeđivala njene viškove i pelcere“, počinje priču za Radio Bar i Bar Info Milović.

Iz ovog prijateljstva, stvorena je i njihova Fejsbuk grupa o sukulentima, koje su Ljiljana i Galina nazvale „Succulents from Montenegro“ i trenutno broji preko 1000 članova.

„Cilj osnivanja grupe je bio širenje sukulenata u Crnoj Gori. Za sada možemo biti zadovoljne, uspjele smo poveliki broj Crnogorki da ’zarazimo’ ovim biljkama, jer ko ih istinski zavoli, to prerasta u opsesiju – želiš još i još i nema kraja“, objašnjava.

Danas, kaže Ljiljana, nabavka sukulenata ide relativno lako.

„Po garden centrima se može naći neka osnovna ponuda, a za ostalo su se pobrinule žene koje preko raznih grupa prodaju svoje viškove. Pošto sam jedan od administratora grupe, upoznala sam veoma mnogo žena iz cijele bivše Jugoslavije, tako da gdje god poželim poći, imam nekoga. Ta su prijateljstva nevjerovatna, ne možete zamisliti kako taj jedan, poklonjen pelcer, stvara magiju zvanu prijateljstvo“, ponosno ističe.

Milović smatra da je velika šteta ne uzgajati sukulente kod nas, na moru, jer, kako podsjeća, „imamo Bogom danu klimu koja im savršeno prija i odgovara“.

„Oduvijek sam gajila i voljela cvijeće, ali položaj naše kuće sa puno sunca im nije odgovarao, tako da sam se ljeti mnogo mučila sa cvjetnicama. Otkrivši ove biljke, prešla sam samo na njih, tako da cvjetnica skoro i da nemam. Ima mnogo vrsta i podvrsta, tu spadaju i kaktusi, čuvarkuće, krasule, aeonijumi, eševerije… Ja ih imam trenutno preko 400 raznih vrsta, i okvirno za 80% njih znam latinsko ime. Sukulentari kažu da je bitno znati im ime, jer ako ih miješaš u istoj saksiji, nije za svaku isti tretman“, istakla je Milović.

Ova šezdeset trogodišnjakinja ipak voli da se „igra“ sa sukulentima, pa tako pravi mikseve. Mnogi su prepoznali njen rad, te i prodaja ovih interesantnih biljaka ide lijepo.

„Miksevi kada se slože budu svaki priča za sebe. Fascinantnost ovih biljaka je u njihovoj boji i obliku lista. U zavisnosti od uslova nikada nisu iste, zimski mraz i ljetnje sunce im mijenjaju boju. Oblik im prati zlatni presjek, te predstavljaju nevjerovatan manifest prirodnih zakona. Ove biljke žele lijepu saksiju, i tada njihova ljepota dolazi do punog izražaja“, objašnjava.

Iako se obične sadnice sukulenata mogu naći za svega tri eura, ovo nije nimalo jeftin hobi, jer cijene čak i najmanjih biljaka mogu da idu i do 100 eura, u zavisnosti od toga koliko su rijetke.

Ljiljani uzgoj sukulenata predstavlja vid psihoterapije.

„Kada radim sa njima gubim pojam o prostoru i vremenu. Istina, ponekad me uhvati zasićenje, ali one su strpljive, ne traže mnogo i čekaju da im se vratim. Rado dajem pelcere i često šaljem pakete sa biljkama našim članovima početnicima. Učestvovala sam na konkursu TO Bar za najljepšu terasu i dva puta bila nagrađivana“, ponosno je kazala.

Ljiljana je sa našim čitaocima podijelila i nekoliko osnovnih činjenica o sukulentima.

„To su biljke koje skladište vodu u listovima i stablu. Vole puno sunca, malo vode i dobro propustan supstrat. Cvjetaju u jesen i proljeće, iako im cvijet nije glavni adut, kao što je to slučaj sa kaktusima. Kod nas zimi preživljavaju vani dokle god su zaštićeni od kiše, podnose kratkotrajne minuse do -5 stepeni. U kontinentalnoj klimi, unose se u hladnu i dobro osvijetljenu prostoriju“, objasnila je Milović i pozvala sve zainteresovane da se bliže upoznaju sa sukulentima.

„Ako želite da naučite nešto o njima i vidite kako ovaj hobi izgleda, učlanite se u grupu ’Succulents from Montenegro’, tu smo za svako vaše pitanje i savjet“. Osim toga, neke od biljaka i aranžmana mogu se vidjeti na njenom instagram profilu „Crassularium“.

„Uzgajajte sukulente, nećete se pokajati – zaista jako malo traže, a mnogo daju“, poručila je Milović.

The post Succulents from Montenegro – kada malo pažnje i mnogo ljubavi biljka nagradi koloritom i ljepotom first appeared on BARinfo.

Ipak, Oleksandra nije jedina učenica sa stranog govornog područja. Osnovnu školu “Anto Đedović” u Baru ove školske godine upisalo je 157 stranih učenika. Najviše ih je iz Rusije i Ukrajine, zatim iz Bjelorusije i Njemačke.

Uz podršku Ministarstva prosvjete i UNICEF-a, škola je ovim učenicima pomogla da se uključe u obrazovni sistem i da intenzivno uče crnogorski jezik da bi mogli da prate gradivo.

“Redovno pratim časove, vježbam, radim domaće zadatke, idem na dopunsku nastavu i pratim dodatne časove koje organizuje edukator iz Ukrajine”, objašnjava stidljivo Oleksandra, pokušavajući da ispravno izgovori svaku riječ.

Da lakše savlada obimno gradivo, pomaže joj drugarica Sofija koja je prije nje doselila iz Rusije u Crnu Goru.

Na pitanje je li joj bolje bilo u školi u Odesi ili u Baru, Oleksandra kaže: “Nastava je ovdje zanimljiva, nastavnici zanimljivije predaju, mi se svi uključujemo i djeca se bolje ophode jedna prema drugima.”

“A kad joj je bio rođendan, dočekali su je aplauzom”, dodaje nastavnica crnogorskog-srpskog, bosanskog, hrvatskog jezik i književnost Ljiljana Milović.

U Oleksandrinom odjeljenju ima 12 učenika kojima crnogorski nije maternji jezik. Za nastavnike koji rade s njima najveći je izazov to što svi imaju različiti nivo znanja našeg jezika.

Osim dodatnih časova jezika, djeca učestvuju i u vannastavnim aktivnostima i druže se s vršnjacima iz Bara, što im pomaže da uče jezik i da se bolje socijalizuju.

Kako program za Crnogorski-srpski, bosanski, hrvatski jezik i književnost za sedmi razred nije jednostavan, nastavnica kaže da se trudi da nastavu prilagodi svakom đaku.

“Na primjer, ako obrađujemo ’Toma Sojera’, onda strani učenici mogu da pogledaju film, mogu da se izraze crtežom ili stripom, ili da se u pismenom radu izraze na svom maternjem jeziku”, objašnjava nastavnica Milović.

Trenutno, Crna Gora ima najveći broj izbjeglica iz Ukrajine po glavi stanovnika u Evropi, pa su obrazovne institucije i Udruženje psihologa, uz podršku UNICEF-a, pripremili i materijale za učenje s djecom kojima crnogorski nije maternji jezik, formirani su timovi za podršku učenju i organizovane radionice podrške mentalnom zdravlju.

Takođe, razvijen je i veb-servis za utvrđivanje broja djece koja su došla iz Ukrajine i upisana su u obrazovni sistem nakon marta 2022. kako bi se pratilo njihovo obrazovanje, dok je šest osnovnih škola i četiri vrtića opremljeno dodatnim namještajem i opremom u cilju prevazilaženja infrastrukturnih kapaciteta.

Za djecu koja dolaze iz drugih govornih područja obrazovanje ima veliki značaj. Pored usvajanja akademskog znanja, vrtići i škole doprinose socijalnoj inkluziji i unapređenju dobrobiti i mentalnog zdravlja.

U skladu s tim, kako navode, UNICEF će i u narednom periodu nastaviti da podržava institucije u Crnoj Gori kako bi se osiguralo da sva djeca ostvare svoje pravo na kvalitetno i inkluzivno obrazovanje.

The post U školi Anto Đedović 157 stranih učenika first appeared on BARinfo.

Poziv su dobili predstavnici Crvenog krsta Crne Gore,  UNICEF-a UNHCR-a Ministarstva prosvjete, Građanske alijanse, kao i predstavnici osnovnih škola južne regije u kojima djeca iz Ukrajine pohađaju nastavu .

Bar su na sastanku  „Razmjena iskustava sa djecom izbjeglicama iz Ukrajine“  predstavljale Ljiljana Milović,  profesorica u  OŠ „Anto Đedović“ (koja ima najveći broj upisanih učenika stranog porijekla na barskoj teritoriji), Jelena Boričić,  profesorica u OŠ „Kekec“ i predstavnica Crvenog krsta Bar,  Dušanka Dabović. One su podijelile svoja iskustva u radu sa djecom stranog porijekla.

Cilj sastanka je bio razmjena informacija i načina savladavanja prepreka među svim akterima uključenim u rad sa izbjeglicama iz Ukrajine. Bilo je riječi o važnim temama, kao što su : pristup obrazovanju – akteri podrške, kao i o vršnjačkom nasilju i prevenciji. 

U završnici sastanka, nakon sumiranja rezultata sa terena, izvedeni su zaključci i dogovoreno o unapređenju rada, daljem djelovanju i strategiji podrške, saopštila je Milović za Radio Bar i Bar Info.

Projekat „Podrška i zaštita najugroženijih izbjeglica djece i porodice u Crnoj Gori“ finansira UNICEF.

The post Predstavnice Bara na sastanku o radu sa djecom izbjeglicama iz Ukrajine first appeared on BARinfo.

RB/BI: Profesorice Milović, možete li nam, kao neko sa dugogodišnjem iskustvom u obrazovanju, reći kako ste uvažili ove preporuke i na koji način Vi pružate  podršku učenicima u radu ?

Milović: Podrška je za učenike dragocjena , a  može se realizovati  na razne načine. Bitno je da se sa njima  što više razgovara, posebno o temama važnim za njihov razvoj. Kao koordinator za karijerno vođenje i savjetovanje u školi gdje radim, odabrala sam da ovog puta ta  podrška bude kroz profesionalnu orijentaciju. Kako je pandemija  otežala rad i nepovoljno uticala na mentalno zdravlje učenika, posebno polumaturanata kojima se bliži upis u srednju školu, procijenila sam da je sada pravi trenutak da se sa učenicima IX razreda otvori ova tema sa ciljem podrške pri izboru budućeg zanimanja.

RB/BI: Na koji način tu ideju realizujete u u radu sa učenicima?

Milović: Napisala sam scenarij za projekat o profesionalnoj orijentaciji koji obuhvata raznovrsne  aktivnosti i veći  broj učesnika naše škole. Kroz književno djelo „Mali Princ“ koji su učenici IX razreda već analizirali kroz program domaće lektire, osmislila sam  aktivnosti Projekta.  Oblici rada su metodički raznoliki kako  bi učenicima bilo zanimljivije i da bi se, dok uče o ovoj važnoj temi, istovremeno i zabavili. Jer u fokusu Projekta je mentalno zdravlje naših učenika.

RB/BI: Šta ste od planiranog realizovali?

Milović: Realizacija Projekta počela je krajem decembra, kroz nastavu jezika i književnosti i odjeljenjske zajednice IX razreda.  Već je uspješno završeno nekoliko planiranih aktivnosti. Na početku su učenici učestvovali u igri u kojoj su uz pomoć ponuđenih fleš kartica (sa ilustracijama i citatima iz „Malog Princa“ ) rješavali istraživačke zadatke:

1.tim: Prepoznavanje zanimanja/profesija u knjizi „Mali Princ“ (sa ciljem da izdvoje neka zanimanja: pilot, likovni umjetnik, naučnik, geograf…)

2.tim:Traganje za citatima u djelu koji prikazuju  svijet odraslih (sa ciljem da se prikaže razlika između perspektive  odraslih i perspektive  djece)

3.tim: Otkrivanje situacija/stanja koje su posljedice načina života odraslih (a koje su viđene iz dječije perspektive).

Rezultate istraživačkih zadataka prezentovali su kroz govornu vježbu.

RB/BI: Kakvi su utisci učenika, kako su reagovali?

Milović: Učenici su se  odlično snašli u radu i  spremno su  prihvatili učešće u novom izazovu- problemskoj  situaciji  koja je prikazana fleš karticom: „Ali ja sam ozbiljan  čovjek –ja nemam vremena za sanjarenje!“

Ova misao bila je podsticaj da se otvori diskusija, a učenici su ohrabreni da otkrivaju  o  razlozimazašto odrasli poslovni ljudi razmišljaju tako i da li je jedan od uzroka možda pogrešan izbor zanimanja- raskorak između onoga čime se bave i onog što su ustvari željeli da budu.  Učenici su imali priliku da riješe ovu problemske situaciju. Dakle, imali su zadatak da nađu rješenje kako da poslovni čovjek bude istovremeno uspješan, ali i zadovoljan i srećan na ličnom planu. Njihovi odgovori bili su zanimljivi  i  suštinski nose poruku da je odabir pravog posla  recept za sreću . Jedan učenik/-ca je imao/-la  kritički stav da je teško postići uspješnu karijeru i sreću na privatnom/ličnom planu planu jer posao zahtijeva mnogo posvećenosti i odricanja.  I da se samo na jednom od ta dva polja može biti istinski uspješan, a istovremeno ne. A većina  učenika se  poslužila  porukama književnog djela da svaki čovjek kada poraste treba da sačuva dijete u sebi jer će na taj način imati uvijek čemu da se raduje i pronalaziće  sreću u malim stvarima. Tako će  imati vremena za svoju „planetu“ i  „za sanjarenje“ i  biti srećan i u svijetu odraslih, pa samim tim i u karijeri -zaključak je do kojeg su učenici došli. To rješenje smo i likovno  predstavili  kroz formu kalendara pod motom „Kad porastem biću dijete“ koji je pripremljen na poklon polumaturantima povodom novogodišnjeg praznika.

RB/BI: Rekli ste nam da ste sproveli i istraživanje na ovu temu. Možete li nam otkriti šta su rezultati pokazali?

Milović: Najvažnija faza Projekta je istraživanje koje je sprovedeno krajem decembra. Realizovana je  anketa „Izbor budućeg zanimanja“ u kojoj su učestvovala 62 učenika  iz tri odjeljenja IX razreda, 31 djevojčica i 31 dječak. Ovo istraživanje  realizovano kroz 12 pažljivo osmišljenih pitanja, imalo je za cilj da pruži priliku polumaturantima da iskažu svoj stav i otkriju kako razmišljaju o ovoj važnoj temi. Analiza  ankete otkrila je da učenici imaju različite izbore  u vezi sa profesionalnom orijentacijom.  Najviše su zainteresovani za zanimanja/ oblasti koja su se izdvojila kao pet najtraženijih:  sport, digitalna tehnologija (programiranje), advokatura, medicina i umjetnost. Važno je istaći da su učenici prepoznali i dobro procijenili koja su to perspektivna zanimanja što potvrđuje da prate aktuelnosti na tom polju. Raduje činjenica da su se  u svojim odgovorima opredijelili  za zanimanja koja su u vezi sa humanitarnim radom i pomažu za dobrobit svih. Važno je bilo čuti i kako se osjećaju kada se otvori ova veoma značajna tema za njihovu budućnost. Najveći broj ispitanika je otkrilo da ih razmišljanja o budućem zanimanju raduju, dok ima i onih koje ova razmišljanja opterećuju. Kod manjeg broja učenika emocije su pomiješane. Na pitanje da li već sa nekim razgovarali na ovu temu, najveći broj anketiranih je otkrilo da je povjerenje dalo roditeljima i porodici, zatim drugarima/vršnjacima, a veoma mali broj učenika još uvijek nije otvorilo ovu temu ni sa kim.

Zadatak u kojem su učenici rangirali listu prioritetnih informacija prilikom upisa u srednju školu, otkrio je da je učenicima prilikom odlučivanja najvažnija mogućnost zapošljavanja, zatim uslovi za upis, a tek onda predmeti koji se izučavaju.

Učenička očekivanja od srednje škole su velika i različita. Jedna grupa ispitanika odgovore je fokusirala na rad-očekuje mnogo više predmeta, obaveza i zahtijeva,  više znanja , iskustva, novih predmeta koji ih zanimaju, učiće ono što vole, razviće bolje radne navike. Druga grupa odgovora tematski je vezana za  očekivanja da je srednja škola priprema za buduće zanimanje (da ih  srednja škola pripremi za život, da nauče ono što će mi biti potrebno, da ih  usmjeri do radnog mjesta i da mi ponudi mogućnost brzog zapošljavanja …).Treća skupina odgovora otkrila je da su  nekim učenicima očekivanja od srednje škole vezana za dobru komunikaciju sa vršnjacima i profesorima (očekuju nova prijateljstva i dobru atmosferu na časovima, mnogo drugara sličnih interesovanja jer je to važno za proces učenja, da  ih profesori podržavaju i ohrabruju u radu, da u školi budu srećni…) .

Na pitanje kako ćete znati da li je izbor srednje škole opravdao njihova očekivanja, najveći broj je odgovorio da će pratiti osjećanja emocije, raspoloženje, (ne) zadovoljstvo, da li su srećni  i da će na osnovu psihološkog stanja znati da li su dobro odlučili. Manji broj je odgovorio da će uspjeh koji postignu u srednjoj školi biti parametar ove procjene. A nekoliko učenika je odgovorilo da ne zna i da će dobiti odgovor na ovo pitanje tek kada završe srednju školu.

Jedno od anketnih pitanja odnosilo se na procjenu sopstvenih sposobnosti i kompetencija u odnosu na zahtjeve odabranog zanimanja. Najviše odgovora je bilo da su učenici svjesni da su im sposobnosti u skladu sa zahtjevima buduće profesije, a neznatan broj je odgovorio da misli da nijesu, ali da će ipak pokušati. Popriličan broj je odgovorio da  o ovome nije ni razmišljao. Ovakav stav nameće potrebu da  je  sa učenicima neophodno  više razgovarati o ovoj temi  kako bi im se ukazalo  na važnost usklađenosti sposobnosti i zahtjeva posla kojim žele da se bave.  

Tehnikom vizualizacije učenicima je pružena mogućnost da zamisle sebe na budućem radnom mjestu.  Odgovori su pokazali da učenici znaju šta hoće i imaju jasnu sliku sebe u svijetu karijere. Pohvalan je njihov optimističan stav jer u budućnosti vide najbolju verziju sebe , uspješnu poslovnu osobu, radno mjesto o kojem su maštali, kancelariju, studio, firmu, restoran ,salon ,nekretnine, laboratoriju ,atelje, nebo i  oblake, vojnu akademiju… Manji broj odgovora bio je u vezi sa dobro plaćenim  poslom  koji im omogućuje srećan život, pa vide „na kraju mjeseca kovertu punu novca“ . Ovo navodi na zaključak da razmišljaju i o tome da ispune svoj san i ostvare željeno zanimanje, ali i o materijalnoj satisfakciji  koja je važna jer im utiče  na kvalitet život. Nekoliko učeničkih  odgovora otkrilo je da bi željeli sebe da vide u prijatnoj atmosferi i dobroj komunikaciji sa kolegama, među srećnim  i nasmijanim  ljudima , sposobnim za rad i uspjeh. Ovi odgovori potvrđuju da su polumaturanti svjesni koliko su i  etos i međuljudski kolegijalni odnosi važan činilac u karijeri jedne osobe i da bitno utiču na stabilnost na poslu.  

Jedno anketno pitanje zahtijevalo je od učenika da izraze svoje mišljenje na konstataciju  da je ključ uspjeha rad. Uglavnom su se svi složili da je rad važan,  ali je bilo i onih koji su izrazili kritičko mišljenje na ovaj stav. Smatraju da su osim rada, važni i upornost,  volja i želja za uspjehom, ljubav prema onom što radiš, , pametan rad a ne iscrpljujući, kvalitet rada je bitan, važan je  rad na sebi jer razvija samopouzdanje i  sl. odgovori.

Posljednje anketno pitanje bilo je u vezi sa  motivacionom porukom. Samo mali broj učenika nije imao definisan moto, dok su ostali sa zadovoljstvom otkrili svoju  misao vodilju.Suština njihovih odgovora je da vjeruju  u sebe i nikada ne odustaju od onoga što žele.

RB/BI: Zašto je anketa bila važna za učenike, a kakvu je Vama povratnu informaciju dala?

Milović: Anketa je bila važna za učenike-da otvore ovu važnu temu, da više upoznaju sebe, da se oslobode i  ohrabre da prave dobre izbore i da budu svjesni izazova koje im odluka o budućem  zanimanju donosi. Analiza ankete  pružila je  priliku da se u realizaciji  Projekta primijene i strategije kritičkog mišljenja- debata i diskusija. Debatovalo se o tome šta je najvažnije  u  izboru budućeg zanimanja. A u okviru diskusije naveden je primjer iz prakse pogrešnog odabira profesije i tražila su se rješenja za taj problem. Cilj je da učenici otvoreno govore o svojim nedoumicama  u vezi sa ovom temom , da se podstaknu da iskažu emocije , da se oslobode straha od neuspjeha , da pitaju sve što ih zanima i  prihvate školu i nastavnike kao važnu kariku u procesu podrške pri izboru i odlučivanju.

Rezultati istraživanja i njihovi odgovori  dali  su i meni značajnu povratnu informaciju, tzv. „fidbek“ o sljedećem: koliko su učenici pravopisno , stilski  i jezički pismeni  , imaju li odnjegovanu govornu kulturu, jesu li kreativni, da li i kako kritički promišljaju, imaju li samopuzdanja i  koliko su emocionalno zreli  kada je riječ o  ovoj temi, kakve vrijednosti i vrline njeguju, koje talente ispoljavaju, koje kompetencije najviše razvijaju  i sl. Ovo su  dragocjene informacije koje otkrivaju kako naši polumaturanti razmišljaju na ovu temu, a po mojoj procjeni pokazali su odgovoran, zreo  i ozbiljan pristup.

RB/BI: Koje su još  aktivnosti u sklopu Projekta   planirane  da budu realizovane u narednom periodu?

Milović: Planirano je još mnogo zanimljivih sadržaja koji će biti podrška učenicima, ali i njihovim roditeljima jer je i za njih ova tema važna i potrebna im je podrška.  Izdvajam: Radionica  o informisanju;  Da bi se napravio pravi izbor, važne su  prave i objektivne informacije. Kroz simboličnu priču o informisanju uz pomoć čuvene bajke  (iz Crvenkapine, ali i Vukove perspektive),  skrenuti pažnju na važnost informisanja iz više izvora; Istraživački zadatak–informisanje o odabranoj profesiji , a rezultate će učenici prikazati pomoću metode mapa uma.  Principom „fokus grupa“ biće prikupljene  značajne informacije  koje ćemo razmijeniti na nekoj od radionica; Istraživanje o statističkim podacima koliko prosječan čovjek provodi vremena na poslu i koji su najbolje plaćeni poslovi u svijetu (realizovaće ljubitelji matematike sa ciljem njegovanja matematičke kompetencije); Radionica  „Skrivena kamera“- šaljivo o profesijama (sa ciljem da se na šaljiv način otkriju predrasude koje se vezuju za određena zanimanja ); Preduzetnička radionica-pravljenje flajera, vizit kartica, portfolija/bilježnica ,  plakata i reklama na temu profesionalne orijentacije i promovisanje kroz izložbu materijala na školskom štandu (sa ciljem podsticanja preduzetničkih kompetencija;

Konkurs-takmičenje na nivou škole u literarnom, likovnom , foto, digitalnom izrazu  (sa ciljem pružanja podrške talentovanim učenicima i njegovanja kulturološke kompetencije); Snimanje odjeljenjskog spota  -motivacione poruke na stranom jeziku koji učenici uče u školi  (sa ciljem podsticanja višejezične , digitalne i građanske  kompetencije i njegovanja  etosa vršnjačke  zajednice); Saradnja sa CIPS-om (Centar za informisanje i profesionalno savjetovanje) u vezi sa info sesijom  savjetodavnog karaktera za učenike i roditelje; Promocija informatora  „Kuda nakon osnovne škole?“ koji  svake godine priprema Zavod za zapošljavanje Crne Gore, uz podršku institucija iz prosvjete. Cilj je što bolja informisanost učenika  pri upisu u srednju školu; Saradnja sa srednjim školama -tribina za učenike i roditelje (promocija programa); Realni susreti (posjeta srednjim školama, pravljenje intervjua sa osobom iz struke , gostujući predavači…); Praktične radionice -promocija platforme za elektronski upis u srednju školu, vježba pisanja molbe,  pravljenje  CV i sl. (sa ciljem da učenici teorijska znaj aprimjene u praksi i pripreme se za izazove koje im donosi srednja škola); Pravljenje brošure kroz koju će biti prikazane sve aktivnosti realizovane u okviru Projekta  i koja će biti promovisana u štampanom i digitalnom formatu na školskom sajtu (cilj-kompetencije pismenosti i učiti kako učiti); Saradnja sa medijima-promocija Projekta o karijernom vođenju i savjetovanju kroz lokalne i druge medije; evaluacija projekta- završna anketa.

RB/BI: Mnogo zanimljivih aktivnosti ste osmislili, a kada se planirali nastavak realizacije i ko će biti  vaši saradnici?

Milović: Realizacija Projekta započeta je u decembru ove školske godine, a nastavak je planiran tokom drugog polugodišta u skladu sa epidemiloškim mjerama i  u  saradnji sa upravom škole, pedagoškom službom, odjeljenjskim starješinama, predmetnim nastavnicima, učiteljima/-cama, roditeljima, lokalnom zajednicom i medijima. Projekat je i zamišljen kao korelacija, uvezivanje više predmeta i tema uz podsticaj razvoja svih ključnih kompetencija. Samo timskim radom škola može pružiti pravu i kvalitetnu podršku učenicima tokom pandemije u veoma važnom procesu odlučivanja .

RB/BI: Pretpostavljamo da Vas je Vaša profesija inspirisala da cjelokupan projekat bude osmišljen kroz prizmu jedne knjige?

Milović:  Pokazalo se dobro rješenje da se uz pomoć knjige i kroz književni lik koji je učenicima poznat  otvori razgovor. To je bila i jedna vrsta psihološke pripreme i poslužilo je za buđenje radoznalosti i motivacije za rad.  Na taj način je djelo snažnije doživljeno  sa  jednog novog aspekta, a učenicima je na ovaj način  tema profesionalne orjentacije bliskija i zanimljivija. Poznato je prepoznatljivo da kao profesor jezika i književnosti u svojoj metodologiji  kao podlogu za  autorske projekte uvijek koristim književno djelo . Na  taj način skrećem učenicima pažnju na to  kako se iz pročitanog najbolje uči o sebi, drugima, životu . To je i najsnažniji podsticaj za čitanje i razgovor o pročitanom .

RB/BI: Za kraj našeg razgovora, podsjetićemo  na bogato iskustvo koje imate na polju karijernog vođenja i savjetovanja. Aktivno ste ovom temom bavite od 2006 .godine kada ste bili mentorka nagrađenoj učenici na opštinskom literarnom takmičenju „Moje buduće zanimanje“ (u organizaciji Zavoda za zapošljavanje i CIPS-a). Bili ste i učesnica  Konferencije  “Razvoj karijerne orijentacije u Crnoj Gori” koja je podržana od strane Delegacije EU u Crnoj Gori. Na Konfereciji ste  kao odabrani predstavnik osnovnih škola Crne Gore bili govornik i prezentovali   projekat o profesionalnoj orijentaciji „Krenuću,ali gdje“ čija ste  autorka . Scenarij tog projekta publikovan je u štampanom izdanju „Prosvjetnog rada“ kao primjer dobre prakse. Izdvojićemo i značajne obuke koje ste prošli na temu karijernog vođenja i savjetovanja: Petomjesečna  obuka „Osmišljavanje prelaska mladih u svijet rada –profesionalna orijentacija“ koju je organizovalo GTZ-Njemačko društvo za tehničku saradnju , Podgorica  u saradnji sa drugim institucijama, trodnevni onlajn seminar  „Unapređenje kvaliteta aktivnosti karijernog vođenja i savjetovanja u školama“ za karijerne savjetnike iz osnovnih i srednjih škola u Crnoj Gori“ ( Ministarstvo prosvjete Crne Gore-Nacionalni Euroguidance centar u saradnji sa Euroguidance centrom iz Srbije ); Jednodnevni seminar „Karijerna orijentacija učenika u osnovnim i srednjim školama“ (u organizaciji Zavoda za školstvo); Učešće u istraživanju o karijernom savjetovanju u doba pandemije (čiji su organizatori Ministarstvo prosvjete Crne Gore  i Fondacija Tempus-Nacionalni Euroguidance centar)… Pretpostavljamo da je Vaš novi projekat nastao kao posljedica ovog značajnog iskustva?       

Milović: Hvala što ste istakli moje kompetencije na polju karijernog savjetovanja. Veliko iskustvo koje sam godinama sticala željela sam  da implementiram  kroz novi projekat koji je nastao u vrijeme aktuelne epidemiloške situacije. To je moja podrška  polumaturantima koji u  trenutku  pandemije donose odluku koja će biti važna za njihovu budućnost.  

The post Povodom Međunarodnog dana obrazovanja-Ljiljana Milović: Podrška učenicima u izboru budućeg zanimanja za vrijeme pandemije first appeared on BARinfo.

Škola građanskog aktivizma je, kako objašnjavaju iz Centra za građansko obrazovanje, posvećena povećanju socijalne inkluzije osoba sa invaliditetom u crnogorskom društvu. Program je usmjeren ka osnaživanju potencijala osoba sa invaliditetom za politički i građanski aktivizam u crnogorskom društvu, ali i jačanje svijesti OSI i opšte javnosti o štetnosti predrasuda, stereotipa, diskriminacije i isključivanja OSI.

Školu je pohađala i Ljiljana Milović, profesorica iz Bara. Razgovarali smo o značaju neformalne edukacije, o važnosti bavljenja problemima osoba sa invaliditetom i kako Škola građanskog aktivizma izgleda iz ugla prosvjetnog radnika.

RB/BI: Šta Vas je motivisalo i inspirisalo da se prijavite za školu?

Milović: Inspirisali su me ljudi. Svi oni koje srijećem u svom okruženju- od slučajnih prolaznika, prijatelja, kolega, učenika, do njihovih  porodica, svi ti mali- veliki borci.  Zanimalo me je kako se nose sa invaliditetom, kakav je njihov život i koja je moja uloga u tome. Kroz razgovor sa OSI, shvatila sam da nijesam dovoljno informisana i da samo znanjem mogu uticati na promjene kojima  težim. Zato sam odlučila da učim o invaliditetu i da na tom putu pronađem sopstveni  put podrške. Tako je poziv Škole građanskog aktivizma sa fokusom na osobe sa invaliditetom za mene bio pravo rješenje, ali i izazov. Jer, trebalo je uskladiti sve obaveze i stići iz drugog grada na časove, sesije, predavanja i odgovorno pristupiti svim zahtjevima i radnim zadacima. Ali, vrijedjelo je! Zahvalna sam što mi je pružena prilika da učim i usavršavam se.

RB/BI: Koje ste uslove morali ispuniti za oprijavu i ko su bili polaznici koji su dobili prioliku da pohađaju školu?

Milović: Na javni poziv/konkurs koji je CGO objavio, pravo učešća su imali punoljetni građani i građanke Crne Gore, bez obzira na pol, nacionalnost, vjeru ili uvjerenja. Uslovi  Škole zahtijevali su da pola učesnika/ca bude OSI, a pola iz opšte populacije. Prednost su imali kandidati koji pokazuju visok stepen građanskog i društvenog aktivizma, kao i kandidati/kinje koji iskazuju želju da doprinesu borbi za jednakost OSI. Zato je uz prijavu bilo potrebno priložiti i motivaciono pismo. Komisija je procjenjivala pristigle prijave i u procesu selekcije izdvojila 25 kandidata iz različitih gradova Crne Gore, koji su pozvani da učestvuju u Školi građanskog aktivizma. Poštujući kriterijume, formirana je grupa učesnika različitih zanimanja –od srednjoškolaca, studenata, asistenata, profesora, doktora, novinara, aktivista…, ali sa istim ciljem- da izučavaju principe građanskog aktivizma uz fokus na ljudska prava, posebno prava osoba sa invaliditetom.

RB/BI: Koliko je Vaše ranije iskustvo bilo korisno i šta je konkretno bila prepouka da budete kandidat za ovu školu?

Milović: Vjerujem da su me moje obrazovanje i dosadašnji rad i iskustvo u mnogim oblastima preporučili kao dobrog  kandidata  za učešće u ovom programu. U dosadašnjem radu imala sam priliku da učestvujem u edukacijama i događajima o ljudskim pravima marginalizovanih grupa što sam u svojoj prijavi i navela (Škola demokratije, Demokratske radionice- Skupština Crne Gore, sarađivala  sam sa  NVO „Xeggar” Bar u projektu „Kad ljubav boli” i Kampanji „16 dana aktivizma u eliminaciji nasilja nad ženama i djecom ”, zatim sa Udruženjem Povjerenje- za pomoć starim, ugroženim i nemoćnim licima, učestvovala na konferenciji „Medijsko (ne)izvještavanje o romskoj populaciji” i na seminaru „Integrisanje principa prevencije u borbi protiv trgovine ljudima u obrazovni sistem Crne Gore” u organizaciji Vlada Crne Gore- Ministarstvo unutrašnjih poslova- Kancelarija za borbu protiv trgovine ljudima). Istakla sam posebno polje interesovanja- osobe sa invaliditetom i navela aktivnosti kojima sam dala doprinos. Kao izviđač učestvovala sam u humanitarnom  koncertu na lokalnom nivou „Različitost nas obogaćuje i oplemenjuje“ povodom  Međunarodnog dana osoba sa inavaliditetom, volonterski sam sarađivala sa NVO Adria- Udruženje lica sa smetnjama u razvoju, pratila sam promociju  projekta o inkluziji „Udahnimo različitost, izdahnimo toleranciju“ u susjednoj školi, sarađivala sa Organizacijom  slijepih Bar (povodom Međunarodnog  turnira u govornom pikadu Bar 2019. za slijepa i slabovida lica), bila sam školski koordinator humanitarne akcije “Kuća humanosti”- za kuću izgorjela u požaru, a obezbjeđivala je besplatno  ljetovanje djeci sa invaliditetom. Učestvovala sam u radionici na lokalnom nivou za inkluzivnu praksuo asistivnoj tehnologiji “Pružimo ruku za novu priliku”. Završila sam   seminar akreditovan od Zavoda za školstvo „Ka punoj inkluziji u osnovnim i srednjim školama”. Kao posebno dragocjeno iskustvo za mene je učenje Brajevog pisma u okviru obuke “Brajevo pismo i Brajeva matematička notacija u inkluzivnom obrazovanju” u  saradnji sa Resursnim centrom Podgorica. 

U prijavi sam navela da sam spremna da nakon obuke o građanskom aktivizmu svoja iskustva i saznanja primijenim u radu u školi sa učenicima i kolegama nastavnicima/profesorima i to kroz radionice i projekte, kao i u programu inkluzivne nastave koji je zastupljen u školi. Istakla sam da radim u školi koja je moderno opremljena i prilagođena osobama sa invaliditetom (prilaz, toaleti, lift…) jer je pristupačnost  veoma  važna u ostvarivanju prava OSI.

Sve navedeno preporučilo me je da budem odabrani kandidat za ovako značajnu školu.

RB/BI: Kakav je koncept škole?

Milović: Realizatori su uspješno organizovali ovu  neformalnu edukaciju  i napravili odličan izbor predavača, tako da polaznici zaista imaju šta i da nauče. Nastava se izvodila tri mjeseca (od marta do juna) jednom nedjeljno po dva školska časa. U početku onlajn, a kasnije uživo, uz poštovanje epidemioloških mjera. Program je obuhvatao kombinaciju predavanja, interaktivnog rada kroz radionice i simulacije, kao i projekcije filmova uz prateće diskusije. Atmosfera na sesijama bila je otvorena i slobodna za svakog ko želi nešto da kaže. Predavači su ohrabrivali učesnike da se uključe u diskusiju i iznesu svoja mišljenje i iskustva. Teme su bile razne, a sve u vezi sa osobama  sa invaliditetom (prava i položaj, zakonski okviri, obrazovanje , zapošljavanje, medijsko prezentovanje, prihvatanje u društvu, uloga porodice, psihologija, ljubavni život, diskriminacija, predrasude, organizacije koje se bavi osobama sa invaliditetom, problemi sa kojima se suočavaju…).

Dogovor oko sesija i komunikacija se odvijala putem vajber grupe, a formirana je i FB grupa „Za jednakost OSI“, gdje su učesnici mogli da razmjenjuju  mišljenja i materijal sa radionica. Nakon svake sesije popunjavali smo evalucioni upitnik i na osnovu toga je organizator Škole mogao da prati uspješnost nastave. To je bila prilika i da sami predložimo teme koje nas zanimaju, da slušamo i o njima razgovaramo na dodatnim sesijama.

Želim da istaknem da smo u Školi imali odlične uslove za rad u organizaciji koordinatorke Željke Ćetković i njenih saradnika. Sve troškove Škole finansirao je Centar za građansko obrazovanje uz podršku Ministarstva pravde, ljudskih i manjinskih prava, što je bila olakšavajuća  okolnost za učesnike koji su dolazili iz udaljenih mjesta. Sve ovo uticalo je da se program Škole uspješno realizuje.

RB/BI: Ko su bili predavači?

Milović: Predavači su bili uspješne javne ličnosti  iz različitih sfera (politike, prava, obrazovanja, medija, nevladinog sektora, eko aktivisti). Posebno zanimljive su bile dodatne sesije na kojima su ulogu predavača uzimali učesnici Škole koji su osobe sa invaliditetom i  koje su kroz lično iskustvo otkrivale kakav je život osoba sa invaliditetom. Podijeli su sa nama saznanja o tome kakav je njihov položaj kada je  obrazovanje, socijalno staranje i zapošljavanje u pitanju, zatim politička (ne)zastupljenost, kao i to koliko razvoj tehnologija utiče na  osobe sa invaliditetom. Životne priče Miloša, Dragana i Luke bile su  zaista motivacione, jer su u pitanju osobe koje hrabro nose svoj invaliditet i postižu odlične rezultate u oblastima kojima se bave. Njihov uspjeh, optimizam i vedar duh, najvažnija su lekcija koju smo naučili u Školi.

RB/BI: Šta ste još naučili? Po čemu je Škola, u zaista širokom spektru edukativnih programa koje ste sa izuzetnim uspjehom pohađali, za Vas posebna?

Milović: Naučila sam mnogo o OSI, o zakonu, pravima, načinima za rješavanje  problema i još mnogo toga. Škola pruža puno važnih  informacija koje bi svaki građanin trebalo da zna, nezavisno da li je osoba sa invaliditetom. Kao profesoru jezika posebnu pažnju mi je privukao rječnik- terminologija koja mi je do sada bila manje poznata. Shvatila sam da i sam izbor riječi kada govorimo o OSI, može da povrijedi njihova prava i da veliku ulogu i odgovornost u tome imaju mediji. Zatim, zanimalo me je i kakav je uticaj invaliditeta na psihologiju čovjeka i kako se sve to odražava na njegovu budućnost. Sve sam to bila u prilici da saznam.

Za mene je Škola posebna, jer sam upoznala mnogo različitih i zanimljivih ljudi iz raznih krajeva Crne Gore koje je spojila ljubav prema čovjeku i entuzijazam. U vrijeme pandemije, izmijenjenih i otežanih uslova života i rada, uspjeli smo da istrajemo u nečem dobrom, a to je da razvijamo svijest i odgovornost prema osobama sa invaliditetom. Nadam se da će svako od nas, u svojoj lokalnoj zajednici, napraviti  makar i mali, ali značajan pomak, na tom polju.

U Školi smo podstaknuti na građanski aktivizam što smatram posebno važnim jer osviješćeni pojedinac može svojim uticajem i djelovanjem da učini mnogo.

RB/BI: Kakav je osjećaj kada je profesor u ulozi učenika?

Milović: Ozbiljnost u radu Škole i odličnu organizaciju potvrđuje i činjenica da su na samom početku nastave postavljena pravila i istaknuto da se za sticanje prava na diplomu boduje prisutnost sesijama, kao i stepen aktivnosti. Učesnici su unaprijed bili obaviješteni o temi, pa su imali zadatak da se pripreme za diskusiju. A organizatori su pratili našu angažovanost i na osnovu toga procjenjivali doprinos sesijama. Bilo mi je zanimljivo da kao profesor sada budem u ulozi učenika koji uči, priprema se za diskusiju, radi domaće zadatke i bori se da dobije potvrdu za svoj rad. Neko je dobro rekao da su „najbolji učitelji oni koji pristanu da uvijek ostanu učenici“.

RB/BI: Nakon vrijednog rada dobili ste sertifikat…

Milović: Tako je. Nakon tromjesečne obuke organizovana je i svečana dodjela sertifakata koje je polaznicima Škole građanskog aktivizma sa fokusom na osobe sa invaliditetom uručila Daliborka Uljarević, izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje.

RB/BI: Koliko i kako je Škola uticala na Vas?

Milović: Škola je kod mene podstakla odgovornost, pa sada opažam sve što je u vezi sa OSI- novinske naslove, plakate, aktuelnosti. Ova tema prosto je zaokupila moju pažnju, podstakla me je da više razmišljam o invaliditetu.

Škola me je dotakla na ličnom planu, probudila emocije, koje sam izrazila kroz umjetničku formu. Spojila sam svoj hobi sa temom invaliditeta. Nastale su prve fotografije sa ovim motivima, a svaka nosi snažnu poruku. Napisala sam i kratku priču za litararni konkurs. Važno mi je da sam na ovu temu dala svoj lični doprinos.

RB/BI: Na koji način planirate da doprinesete borbi za jednakost OSI?

Milović: Svjesna sam značaja i uloge medija u borbi za prava OSI, pa je intervju oŠkoli građanskog aktivizma sa fokusom na osobe sa invaliditetom bio mojprvi korak.

Važno je često otvaranje ove teme u medijima, razgovor, skretanje pažnje, a sve u cilju osvješćivanja javnosti „o štetnosti predrasuda, stereotipa, diskriminacije i isključivanja OSI“.

U  okruženju sada bolje prepoznajem  probleme OSI, pa planiram da ostvarim saradnju sa organizacijama u lokalnoj zajednici koje se bave poštovanjem njihovih prava, kako bismo zajedno skrenuli pažnju  i došli do rješenja. Voljela bih da iskustvo iz Škole prenesem kolegama u okviru programa profesionalnog razvoja, jer će im to pomoći u daljem radu. S obzirom na to da u školama neki učenici prate nastavu po IROP-u, važno je da se svi mi koji radimo sa njima što više edukujemo, kako bismo im bili prava podrška.

Stečena znanja planiram da primijenim najviše u radu sa učenicima, jer oni su ti od kojih bi vaspitno- obrazovne ustanove i školski programi trebalo da formiraju osviješćene građane. Tokom jedne sesije imala sam priliku da odgledam animirani film čiji su akteri bili djeca. Kako invaliditet utiče na dječju psihu, prikazano je kroz lik dječaka sa invaliditetom koji se na svako neprihvatanje vršnjaka razbija na sitne komade, a onda opet sastavlja. Psihološki je prikazano veoma snažno. Ta scena je posebno uticala na mene. Otkrila mi je koliko su djeca ranjiva kategorija, posebno djeca sa invaliditetom. Smatram da je važno da svi mi koji se bavimo djecom jačamo njihovo mentalno zdravlje, samopouzdanje, učimo ih empatiji, prihvatanju i podršci. Odlučila sam da kao prof. književnosti osmislim projekat u čijoj će osnovi biti književna djela pomoću kojih sam otvorila  probleme sa invaliditetom (diskriminacija, predrasude,neprihvatanje, isključenost, družnje…). Kroz projekat sam implementirala znanja sa  edukacija koje sam prošla, posebnoiz Škole. Učenici će kroz istraživački rad imati priliku da razvijaju ključne kompetencije, grade kritičko mišljenje, upoznaju drugu perspektivu, njeguju vrijednosti i vrline. Jedan segment projekta posvetila sam talentovanim učenicima sa invaliditetom. Za tu rubriku za sada planiran intervju sa bivšim učenikom, uspješnim paraolimpijcem. Cilj projekta je da učenici  formiraju svoje stavove u pravcu pravih vrijednosti kada su u pitanju osobe sa invaliditetom. Projekat je radioničarskog tipa, a planiram da ga realizujem u školi, a nakon toga i na lokalnom nivou.

Smatram da će mojim angažovanjem poštovanje prava osoba sa invaliditetom naći uspješnu primjenu i u vaspitno- obrazovnoj instituciji, kao i  u lokalnoj zajednici.

The post Značaj Škole građanskog aktivizma iz ugla prosvjetnog radnika first appeared on BARinfo.

U okviru konferencije su predstavljeni rezulati projekta „Od Roma za Rome- medijska promocija prava Roma“, koji je finansijski podržan od strane Evropske zadužbine za demokratiju (EED).  Ovaj projekat je podrazumijevao  unapređenje  rada prvog romskog portala RomaNet, kroz rad mladih novinara iz romske populacije, koji su istražujući i medijski rasvjetljavali izazove sa kojima se suočavala romska zajednica u Crnoj Gori u ostvarivanju svojih prava, u cilju adekvatne socijalne uključenosti.

Jedini prosvjetni radnik iz Bara, koji je pratio konferenciju, bila je Ljiljana Milović iz OŠ “Anto Đedović, na šta je, kako je saopštila za Radio Bar i Bar Info “mnogo ponosna”.

“Kao nekom ko se kroz rad u školi bavi medijima, konferencija je
izazvala moju pažnju, bilo  je zanimljivo i korisno. Sarađujem sa NVO Rom, koja organizuje i korisne obuke prosvjetnih radnika za digitalne tehnologije u obrazovanju, a u kojima sam ja učestvovala (Digitalna učionica). Nakon konferencije, inspirisana sam da i ja dam doprinos
medijskom izvještavanju o Romima. S obzirom da škole u Baru pohađaju i učenici romske populacije, smatram da je za prosvjetne radnike važno da prate aktuelnosti na tom polju, kako bi dali podršku romskoj djeci u procesu obrazovanju”, istakla je Milović.

Na konferenciji u Podgorici, o svojim iskustvima govorili su mladi novinari iz romske populacije Selma Drini, Violeta Hajrizaj i Serđan Baftijari, kao i njihov mentor Zoran Radulović– novinar nedeljnika Monitor.

Drugi dio konferencije bio je rezervisan za diskusiju o medijskom izvještavanju o romskoj i egipćanskoj zajednici u crnogorskim medijima. U ovom dijelu su kao panelisti govorili Elvis Beriša, urednik portala RomaNet, Kristina Ćetković, programska direktorka NVO 35 mm i Srdan Kosović, glavni i odgovorni urednik ND Vijesti.

Kroz diskusiju su se mogle čuti dobro poznate ocjene o stereotipnom i faktografskom izvještavanju kojem pribjegava najveći broj medija kada je u pitanju život romske i egipćanske populacije. Naročito je to došlo do izražaja za vrijeme epidemije COVID 19 kada se o Romima izvještavalo isključivo kao o potencijalnim žrtvama virusa ili prenosiocima infekcije. U  tom smislu, svi diskutanti su istakli značaj medija poput portala RomaNet koji se bavi ovom problematikom na analitičniji i objektivniji i sveobuhvatniji  način.

Mišljenje da portal RomaNet ne treba da bude proizvod projekta već da njegov rad treba učiniti održivijim dijele i predstavnici Ministartva pravde, ljudskih i manjinskih prava, Savjeta Evrope kao i drugi učesnici konferencije.

The post Održana konferencija Medijsko izvještavanje o Romima first appeared on BARinfo.

Ciljna grupa panela su studenti, učenici osnovnih i srednjih škola, nastavnici, organizacije civilnog društva.

Uvodnu riječ imala je ambasadorka EU Oana-Kristina Popa, a na panelu su učestvovali Nenad Vujadinović – profesor kreativnih industrija i komunikacija, dekan Univerziteta Donja Gorica (UDG), Brano Mandić -pisac, novinar, Katarina Bulajić– rediteljka i Vuk Vuković-producent, teoretičar medija. Moderatorka je bila v.d. direktorica Institita za medije Olivera Nikolić.

Panel je realizovan u prostorijama EU Info ,a lično je prisustvovala i profesorica iz Bara Ljiljana Milović, prof.jezika i književnosti iz OŠ „Anto Đedović“. Ona je istakla da su učesnici panela ukazali na veliku izloženost građana medijima i da je jedna od poruka sa panel diskusije da ‘Suština medijske pismenosti je preuzimanje kontrole”. Panelisti su se usaglasili i da treba njegovati kritičko razmišljanje i pogled na svijet.

Ambasadorka EU u Crnoj Gori Oana Kristina Popa kazala je „da dezinformacije nagrizaju povjerenje u institucije i medije“ i dodala da će Evropskoj uniji u borbi protiv toga medijska pismenost biti najvažniji korak.

Profesorica Milović je istakla da je za nju, kao profesoricu književnosti, ova panel diskusija bila veliki izazov. S obzirom na to da je događaj zbog epidemiološkie situacije bio zatvoren za širu javnost, zahvalna je Institutu za medije koji joj pružilo priliku da prisustvuje događaju kao prosvjetni radnik koji aktivno promoviše medijsku pismenost u lokalnoj i široj zajednici. Posebno je bilo zanimljivo zapažanje sa panela, ističe profesorica, na koji način zasićenost medijskim sadržajima ometa kreativni proces kod pojedinca i guši njegovu kreativnost. A kako se i sama bavi kreativnim radom, osjeća to i na ličnom primjeru. Dijeleći sa nama utiske sa panela, prof.Milović ističe da cilj medijske pismenosti nije ograničavanje korišćenja medija ,već da ih koristimo drugačije, promišljenije. Dakle, poenta je preuzimanje kontole, a ne zabrana medijskih sadržaja. Uloga vaspitno-obrazovnih institucija u ovom procesu je veoma važna, zato je potrebno da medijska pismenost bude što više zastupljena kroz nastavne planove i programe -zaključuje prof.Milović.

Sa tim procesom je potrebno krenuti još od vrtića i kroz slikovnice i bajke, jer je tu početak medijske pismenosti. Zatim, kasnije u školi kroz knjige, filmove i druge oblike i sadržaje podsticati kritičko mišljenje kod djece i tako unapređivati medijsku pismenost. Književnost i film su sadržaji kroz koje se šalju snažne poruke, a posebno mladima koji još uvijek u procesu školovanje nemaju izgrađen lični stav i emotivno nijesu još uvijek zreli da bi ponuđene sadržaje mogli na pravi način percipirati. Zato je potrebno da prosvjetni radnici, koristeći knjige i film kao resurse u radu sa djecom i mladima, na pravi način umiju da ponuđene sadržaje približe toj populaciji i da učenike osposobe da ih analiziraju i tumače uz primjenu kritičkog mišljenja, ali svakako i da grade svoj, lični stav o svemu što čitaju, slušaju i gledaju.

Panel je dio aktivnosti usmjerenih ka jačanju medijskog obrazovanja i uvođenju predmeta medijsko-informaciona pismenost u sve srednje i osnovne škole u Crnoj Gori, a ne samo u gimnazije kao što je to trenutno slučaj.

Događaj je organizovan i preko Zoom aplikacije, a na taj način je učestvovala Vesna Čabarkapa, prof.razredne nastave u OŠ „Anto Đedović“ koja je takođe zadovoljna opštim zaključcima panela. I za nju koja radi sa najmlađim uzrastom đaka i kao učitelj postavlja temelje znanja i pismenosti, ova tema je bila vrlo inspirativna i korisna za dalji rad sa učenicima.

Događaj koji je izazvao veliko interesovanje javnosti, organizatori su i uživo prenosili preko Facebook profila EU info centra i Instituta za medije Crne Gore .

Panel je organizovan povodom „Evropske nedjelje medijske pismenosti“, a dio je projekta „Mediji za građani-građani za medije“ koji Institit za medije realizuje zajedno sa još šest medijskih organizacija Zapadnog Balkana i uz podršku EU.

The post Održana panel diskusija Film, književnost i medijska pismenost first appeared on BARinfo.