Projekat nije uvršten u Prostorni plan Crne Gore do 2040. godine. Uprkos tome, premijer Milojko Spajić do juna 2026. najavljuje završetak Studije izvodljivosti, koja bi, kako je navedeno, trebalo da sadrži tehničku, komercijalnu i finansijsku održivost projekta. Nataša Kovačević, dugogodišnja ekološka aktivistkinja u “Green Home”, a sada koordinatorka međunarodne organizacije “Bankwatch Network”, uputila je javnosti reagovanje, koje je potpisalo 40 nevladinih organizacija i nekoliko stotina građana, u kojem je upozoreno na nesagledive ekološki štetne posljedice po Bar i Crnu Goru, ali i finansijsku neisplativost izgradnje LNG terminala i gasne elektrane. Tim povodom bila je gošća Radio Bara.

RB/BI: Koji su, iz Vašeg ugla, glavni argumenti protiv izgradnje LNG terminala i elektrane u Luci Bar?

Kovačević: Nikako da “gasni snovi” kada je riječ o Crnoj Gori, utihnu, iako smo potpisali Pariski sporazum i Sofijsku deklaraciju, što podrazumijeva da ćemo do 2050. godine raditi na dekarbonizaciji (izbacivanju iz upotrebe fosilnih goriva) energetskog sektora. Mi smo u Crnoj Gori najviše zavisni od uglja, i dekarbonizacija bi se odnosila na to – transformaciju termoelektrane “Pljevlja” i upotrebu obnovljivih izvora energije. Prema našem Nacionalnom energetskom planu, emisije koje nastaju tokom sagorijevanja uglja, i generalno, fosilnih govora, što stvara efekat “staklene baste”, opterećuju se dodatnim plaćanjem, jer su, između ostalog, uzročnici klimatskih promjena. Zato se očekuje da će do tog zatvaranja doći i ranije, do 2041, a niskokarbonska strategija predviđa kao poslednji rok 2035. godinu. Na kraju, postaviće se problem finansija, jer ulaskom u EU, te cijene biće još više i usklađene sa evropskim tržištem. Sve će se to primijeniti i na gasne elektrane, čija gradnja se pominje u Baru, jer i u tom slučaju nije riječ o prirodnom, već fosilnom gasu, koji, takođe, oslobađa značajne emisije metana.

RB/BI: To je u priličnoj koliziji sa onim što nam je prezentirano – da je EU zainteresovana da učestvuje u finansiranju tog projekta, a nedavno je portal Bizniscg objavio da se on našao i u Strategiji nacionalne bezbjednosti Sjedinjenih američkih država, u kojoj autor teksta piše: “Došlo je do promjene američkog pristupa Balkanu i Crnoj Gori, sa vrijednosno demokratskog na isključivo interesni. U kontekstu Bara spominju se projekti koji bi mogli dugoročno uticati na razvoj grada i šireg primorja, prije svega LNG terminal, ali i drugi infrastrukturni objekti (auto put) i digitalizacija, koji su dio nove geopolitičke realnosti. Američki pritisak na Vladu da Bar bude pretvoren u ulaznu tačku za tečni gas biće ogroman, jer američka Strategija eksplicitno naglašava energetsku dominaciju kao stub bezbjednosti. Za Vašington, protivljenje lokalne zajednice ili ekoloških aktivista, biće viđeno, ne kao demokratski proces, već kao prepreka strateškom potiskivanju ruskog uticaja. Crna Gora se ovdje ne pita “da li”, već “kada”. Isti princip biće primjenjen na Jadransko-jonski autoput i veliku želju američkog Behtela da ga baš on gradi, kao i Data centar…”. Više nismo, kako se navodi “zapadni partner u razvoju”, već “partner u poslu”, a u poslu, kao što znamo, nema emocija, već samo interesa. Gđo Kovačević, da li ćemo, ukoliko je sve ovo tačno, imati snage i mogućnosti da se takvim planovima odupremo, imajući u vidu  činjenicu da često svoje odluke i dalji put prilagođavamo željama i namjerama “velikih” bile to SAD ili EU?

Kovačević: U ekološkom sektoru sam dvadeset pet godina. Puno sam se bavila analizama i istraživanjima, gotovo kao istraživački novinari. Kada radimo istraživanje, poštujući sve medije, uvijek koristimo ono što je originalni izvor. Kada uđemo u tekst tog sporazuma, dokumenta, mi u stvari, vidimo da se tu nigdje konkretno ne spominje LNG terminal i gasne elektrane. Govori se o infrastrukturi, putnoj, željezničkoj, kao imperativu bezbjednosti i zajedničke saradnje, ali Bar kao grad za LNG se direktno ne navodi. Nešto što se kasnije interpretira tako, nama, u brojnim situacijama, donosi probleme. Slično je i sa Evropskom komisijom, što ste pomenuli. Ona u svojim novim politikama i planovima navodi da će finansirati (govorimo o balkanskom području) samo tamo gdje gasna infrastruktura već postoji, ali je neophodno da se optimizuje i unaprijedi, kako bi se koristila na adekvatan način do onog roka o kojem smo govorili, do 2050. godine. Dakle, u Crnoj Gori, u kojoj nema ni metra gasne infrastrukture, koja vrlo malo koristi gas, ovakva vrsta finansiranja nije moguća. Oni se ni ne pojavljuju kao mogući finansijeri, već kompanije koje dolaze iz tzv, trećih zemalja i koje su interesno vezane za LNG terminale. Takođe, nećemo vidjeti ni spremnost banaka da finansiraju takve projekte. Evropska investiciona banka to ne čini već duži niz godina. Zašto mi sada nemamo nijednog evropskog investitora zainteresovanog za gradnju? To su neka od pitanja o kojima bi trebalo više da razmišljamo i razgovaramo, i da ne vjerujemo svim navodima. Često i političari izgovaraju nešto što nije utemeljeno, a ne snose odgovornost za javnu riječ.

RB/BI: Naveli ste u reagovanju da bi eventualna izgradnja LNG terminala u Baru imala veoma štetne ekološke posljedice, bezbjednosne i sigurnosne rizike. Zbog čega?

Kovačević: Postoji i finansijski rizik. Studija koja je urađena govori da bi gasne elektrane, otprilike 400 megavata, koštale oko 360 miliona eura. Sa LNG terminalom i drugom pratećom infrastruktorom, taj iznos bi bio 1,2 milijarde eura. To su samo osnovne vrijednosti, nisu obračunate naknade koje bi postojale kroz operatvne troškove. Dakle, mi taj novac nemamo, i ne možemo govoriti o energetskoj sigurnosti, već energetskom ropstvu. To se najbolje odslikava sada, kada imamo tragičnu situaciju u vezi sa sukobom na Bliskom Istoku, gdje vidimo da nemamo konstantnu isporuku gasa ili naftnih proizvoda. Slična je situacija i u EU. Imamo, nažalost, neke nedemokratske režime, poput Azerbejdžana, možda i Rusije, od kojih treba da zavisimo u smislu da nam oni daju gorivo. U jednom trenutku neko može da zavrne ili odvrne slavinu, a mi smo na drugoj strani i pritom smo uložili veliki novac. Uz to, u obavezi smo da za dvadesetak godina uradimo dekarbonizaciju, odnosno izbacimo fosilna goriva. Dolazimo u situaciju, da u toj energetskoj tranziciji, koju moramo da napravimo, imamo još jednu, jer da bi izgradili LNG terminal i gasnu elektranu, treba nam, imajući u vidu procedure kod nas, najmanje deset godina. To znači, da bi takvo postrojenje bilo operativno deset godina, i ne bi imalo ekonomsku isplativost. Zato, između ostalog,  moramo razmišljati o obnovljivim izvorima energije.

RB/BI: Koji su to alternativni, obnovljivi izvori energije na koje bi Crna Gora trebalo da bude usmjerena?

Kovačević: Mi imamo dosta hidropotencijala, 60 posto hidroelektrana koje već postoje na rijekama, što znači da je ovaj resurs prilično zadovoljen. Mogle bi da se rade optimizacije, a sa druge strane nemamo nijednu solarnu elektranu, odnosno, jednu na Čevu sa 4,4 megavata, a Srbija, na primjer, ih ima oko 700. Sjeverna Makedonija ima skoro 40, a mi još uvijek ne. Nešto imamo na krovovima, ali to su individualna domaćinstva, što ne zadovoljava potrebe, niti ono što bi trebalo da bude. Sigurno je da možemo da izgradimo nekoliko stotina megavata solarnih elektrana veoma brzo, jer one se grade najbrže, i bilo je predloga za to. Moramo mnogo da radimo na energetskoj efikasnosti, jer godišnje gubimo oko 500 gigabajt sati energije, što je kao otprilike, rad dvije hidroelektrane Komarnica. To je mnogo. Naše zgrade troše oko 40 posto energije. Da ne spominjem vjetroelektrane, tu već imamo nešto, ali nedovoljno. Polovinu energije koristimo u zimskom periodu za grijanje, posebno na sjeveru Crne Gore, a ljeti za hlađenje. Bitno je da prvo iskoristimo izvore koje imamo u sopstvenoj zemlji, a nakon toga da sagledamo što bi još trebalo da dodamo kako bi imali energetsku stabilnost sistema. Veoma je bitno i kako će nam izgledati distributivne mreže i kako smo povezani sa regionom. Ima nešto projekata na transvodovima, ne toliko na distributivnim, ali te veze su bitne, posebno ako u nekom trenutku nemamo dovoljno energije, da bi mogli da je povučemo iz sistema. Jer mi nismo izolovano ostrvo, okruženi smo zemljama, što znači da možemo, ne samo da pozajmimo, već i trgujemo kada imamo viškove za prodaju, što bi nam donijelo balansirani sistem.

RB/BI: Da se vratimo onome što najviše zanima građane – koji su, eventualni, ekološki i sigurnosni rizici ukoliko dođe do gradnje LNG terminala i gasne elektrane?

Kovačević: Kada je riječ o gasnoj elektrani, prema Studiji izvodljivosti koja je urađena, ona je planirana u Baru, Nikšiću, Kombinatu aluminijuma u Podgorici i Pljevljima. Znamo da je Bar seizmički najosjetljiviji prostor. Imajući u vidu tu činjenicu, graditi LNG terminal i gasnu elektranu ovdje, sigurno da nije dobro. Prva naselja se nalaze na pedesetak metara od lučkih gatova, znam to s obzirom da često dolazim u Bar, jer moji roditelji žive ovdje. U slučaju zemljotresa, moglo bi doći do istakanja materijala, odnosno tečnog gasa, metana, čime bi to područje bilo dovedeno u opasnost od eksplozija i velikih požara. Mogu vam reći i to da trenutno, kako izgleda Luka Bar, ona definitivno ne ispunjava uslove za gradnju takve infrastrukture. Mi nemamo ni stručnu službu koja bi mogla da nadzire takve objekte. U slučaju hazarda, jer radi se o transportu na tankerima, to može biti vrlo problematično. To su sve stvari za koje Crna Gora nema iskustva, niti odgovarajuće inspekcijske i nadzorne službe. Kada bi se desila neka havarija to bi označilo kraj za naše more, Bar i turizam za dugi niz godina i kraj za sve ono što znači lokalnom stanovništvu, a to je privredna djelatnostod koji mnogi žive i ostvaruju egzistenciju.

RB/BI: Kako druge zemlje, pa i u našem susjedstvu, imaju po čak nekoliko LNG terminala i elektrana na svom prostoru? Kako su oni to riješili?

Kovačević: Mi ne možemo da se poredimo skoro ni sa jednom od tih zemalja. Italija ima obalu koja mnogo drugačije izgleda, i ona zbog svog narušenog izgleda nije prilagođena turizmu. Mi imamo samo 297 km obale i na tom dijelu razvili smo sve potencijale koje smo mogli, čak smo i preplanirali prostor. Hrvatska ima 1.800 km obale, Grčka više od 13.000, zajedno sa ostrvima. Oni uvijek mogu da odvoje, kao u Omišlju, LNG terminal. Znači, odvojili su ga i smjestili na ostrvo, daleko od kopna i zajednice. Drugo, sve te zemlje imaju značajno iskustvo, jer imaju razvijene naftne kapacitete, što mi nemamo. Grčka ima toliko da može da pokrije potrebe za gasom cijelog Zapadnog Balkana, pa čak i dijela Evrope. Gdje bi mi sa gasom, na koje tržište bi mogli da izađemo. Toliko smo zakasnili, da smo i htjeli da razvijamo gasnu infrastrukturu, ne bismo mogli gas da prodamo. LNG terminali u Evropi su predimenziorani, čak dva do tri puta, A Evropa do 2030. želi da smanji te kapacitete za čak 67 posto.

RB/BI: Ova priča je pokrenuta u Baru još prije dvije godine. Oštro su reagovali predsjednik opštine Dušan Raičević, predsjednik Skupštine Branislav Nenezić i dio građanstva. G-din Nenezić je kao poslanik pokrenuo to pitanje i u Skupštini Crne Gore, nakon čega imamo i konkretne rezultate, prije svega, taj objekat, odnosno LNG terminal i elektrana, nisu ušli u Prostorni plan Crne Gore do 2040. godine. Koliko je i sa tog stanovišta, formalno pravnog, problematična najava o mogućoj gradnji?

Kovačević: To je za nas bilo veliko iznenađenje. Mi smo se okupili, ne gledajući ko dolazi sa koje političke pozicije, već smo zajedno reagovali (političari, nevladine organizacije, građani), što je veoma zanimljivo i prednost je ove inicijative, jer smo svi na istom stavu – protiv izgradnje. Stručni tim na Javnoj raspravi, koji čini tridesetak doktora nauka i eksperata, podržao je naš stav i kazao da su naši zahtjevi opravdani. Nije ušao u Plan, što je nas veoma obradovalo, ali sa druge strane, odmah po njegovom usvajanju, predstavnici naše Vlade otišli su na gasni forum u Milano, gdje su potpisali Memorandum o razumijevanju sa Japanskom kompanijom JERA.

RB/BI: Može li ta kompanija biti neki garant, s obzirom da Vlada navodi da je jedna od vodećih u svijetu u oblasti energetskog sektora?

Kovačević: Apsolutno ne može. Istina je da je ona jedna od tri najznačajnije u svijetu, ali se poslednjih godina suočava sa padom potražnje i ima viškove kapaciteta. To je i razlog što ona traži nova tržišta. To je legitimno iz ugla korporativnog interesa te kompanije, ali nije u interesu Crne Gore. To je država koja je svjesna prezasićenosti LNG infrastrukturom, zato sopstvene viškove žele da plasiraju nekom drugom, a naša država planira kako da se zaduži da bi preuzela njihov teret. Mislim da to ne smije da bude politika Crne Gore i da neko mora da odgovara, jer nam to donosi dugove, promašene investicije i usporavanje energetske tzranzicije. Nepoštovanje planskog dokumenta je kršenje pravnog i ustavnog poretka. Međutim, kada nešto proglasimo strateškom investicijom, onda ona dolazi na osnovu lex specijalisa, onda možemo i da “odstupimo” od nekog zakona, u ovom slučaju Zakona o procjeni uticaja na životnu sredinu, o pravu učešća građana u javnim raspravama, odnosno Zakona koji definišu te odredbe, čak nacrt Zakona o strateškim investicijama predviđa i ubrzanje sudskih sporova u slučaju potrebe za eksproprijacijom zemljišta. Mislim da će taj Zakon naša Vlada iskoristiti da provuče i ove objekte, na što moramo obratiti pažnju, jer, ne samo ovaj, već i brojni drugi štetni projekti, mogu da budu legalizovani kroz njega.

RB/BI: Što ćete dalje preduzeti?

Kovačević: Mi smo vidjeli da postoji značajna kritična masa koja se protivi ovom projektu, i ja sada konkretno radim na obavještavanju “energetske” zajednice i Evropske komisije o svemu što se dešava. Zakon o strateškim investicijama je nešto na što se mora posebno obratiti pažnja, ovaj nacrt kakav je sada, ne bi smio da prođe parlament. Nastavljamo borbu i iskoristićemo sve formalne i pravne mogućnosti. Još u januaru sam tražila od Elektroprivrede studiju predizvodljivosti, kako bih se upoznala sa svim tehničkom detaljima gasnih elektrana, ali se već suočavam sa ćutanjem administracije. Tražila sam i putem urgencije, na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama, da nanovo dobijem taj dokument, ali po svemu sudeći, moraću u upravnom postupku, pred sudom da ostvarim to pravo. Tražila sam i Ministarstvu energetike, ali su mi saopštili da je nemaju u posjedu i uputili me na Elektroprivredu Crne Gore. Oni, očigledno, ne žele da mi je dostave, ali nadam se da ću doći do nje. Čim je dobijem, objelodaniću je kako bi javnost bila upoznata šta je planirano tom studijom. Mi nećemo stati, koristićemo sve pravne mehanizme koje propisuje naša država, takođe, sve ono u čemu nam može pomoći međunarodna zajednica. Sigurna sam i da u slučaju da sve ovo što činimo neko pokuša da izmanipuliše, ne dopusti nam da koristimo svoja prava, mi ćemo se na kraju okupiti i nećemo dozvoliti da se jedan takav objekat gradi u Baru, ili negdje drugo. Moram reći da ova situacija nije slična onoj u Botunu, jer kada govorimo o postrojenju za prečišćavanje otpadnih voda, moramo imati na umu da je to projekat koji je ekološki bitan. LNG terminal nije ekološki, nije na dobrobit građana, niti njihovog zdravlja. On nam donosi energent koji nas uvodi u zavisnost od druge države, koje sve bježe od gasa, a mi želimo da investiramo u to.

RB/BI: Da li ste konsultovali stručnjake, eksperte iz te oblasti, koji bi dali svoje mišljenje, jer u ovakvom slučaju veoma je bitna riječ struke i nauke?

Kovačević: Da bismo mogli o tome da razgovaramo, moramo imati Studiju izvodljivosti o kojoj sam govorila i vidjeti šta u njoj piše – kakve su tehničke karakteristike, kakve su procjene rizika, zaštita, grafičke prikaze i kako sve to izgleda. Možda mi nismo u pravu, ali zaštita od štetnih efekata ne može da postoji na ovako malom prostoru, eventualno bi mogla, ali da iselimo pola Bara. Dovoljno je reći da je transport bio planiran putevima i željeznicom. Zamislite kako izgleda putovanje ljeti samo od Bara do Sutomora, kada vam treba četrdesetak minuta vožnje na toj relaciji.

RB/BI: Nije dobro ni to što su nam drumski putevi i željeznica u lošem stanju, zar ne, iako se radi auto put, a najavljuje i rekonstrukcija željezničke pruge?

Kovačević: O tome tek da ne govorimo kada će se desiti ta rekonstrukcija, svi dobro znamo da je to trebalo davno da se dogodi, a još nije. Bitno je da vidimo taj dokument, a onda možemo da zatražimo i nezavisno, ekspertsko mišljenje.

RB/BI: Dakle, vi ćete budno pratiti taj proces, izvještavati javnost. Jeste li zadovoljni dosadašnjim reakcijama, kazali ste da je Vaše reagovanje potpisalo nekoliko stotina građana, 40-ak nevladinih organizacija?

Kovačević: Da, jesam. To je najraznovrsnija grupa ljudi. Ovo, u stvari, nije bila peticija, već upravo reagovanje, ali koje je željelo toliko ljudi da potpišNetwork”, Green Home,e, da se to na kraju pretvorilo u jedan vid zahtjeva i peticije. Među potpisnicima ima građana kojima je ova oblast bliska, ali moram naglasiti da mi nemamo puno stručnjaka koji se bave ugljevodenikom. Ipak, puno građana koji poznaju pomorsko parvo, puteve i funkcionisanje na moru i lukama, potpisalo je reagovanje, nezavisno od političkih i ideoloških opredjeljenja. Ne samo građani Bara, već širom Crne Gore, jer prepoznaju ovo kao problem.

RB/BI: Vi ste, kao što smo kazale, ekološka aktivistkinja veoma dugo, više od dvije decenije, bili ste u nevladinoj organizaciji “Green Home”, sada  ste korodinatorka međunarodne organizacije “Bankwatch Network” koja se, između ostalog, takođe, bavi zaštitom životne sredine. Možete li nam predstaviti tu asocijaciju, čime se bavi i što je u njenom fokusu?

Kovačević: Sjedište “Bankwatch Network” je u Češkoj, nas je 80, plus šesnaest organizacija u zemljama centralne i istočne Evrope, neke su članice EU. Mnoge od njih, poput Rumunije, Bugarske, Poljske, Češke, Slovačke, imaju problema sa gasom i trude se da pređu na obnovljive izvore energije, a mi im pomažemo u tome. Oni, zapravo, žive tu tragiku i neizvjesnost vezane za gas kao energent. U Srbiji, recimo, gdje, takođe, radimo i sarađujemo sa udruženjima koja se bave daljinskim grijanjem i Toplanom Srbije, 59 sistema (odnosno 90 posto) su zavisni od gasa, kojeg uvoze. Iako moram reći da se kod njih taj proces odvija pod boljim uslovima nego što bi bio slučaj kod nas, imaju veliku iskustvo u tome, i treba ga iskoristiti. To iskustvo govori da su u velikom problemu, jer su u 2023. godini njihova preduzeća imala gubitak od deset miliona eura, a 200 miliona su bila nelikvidna. Neka će se i ugasiti, jer nemaju nikakvu šansu, niti mogućnost da razmišljaju o investicijama u obnovljive izvore energije. Dakle, oni se bore sa velikim problemima, a mi želimo da uđemo u njih. Ono što ću još dodati, jeste da se moja organizacija, kao što joj ime i govori “Bankwatch Network” bavi i istraživanjima – gdje prestižne evropske banke i evropski fondovi ulažu.  Ukoliko mi kažemo da neće investirati u određenu vrstu infrastrukture, onda je to vjerovatno tako. A, neće investirati tamo gdje postoji protivljenje stanovništva, gdje su ugroženi ekološki standardi i u projekte koji promovišu gas, jer je tendencija, kao što sam više puta kazala, oslobađanje od takvog energenta. Ali, hoće privatne kompanije, ako u tome vide neki interes, i zato, potenciram, treba biti oprezan.      

The post Koordinatorka Bankwatch Network, Nataša Kovačević: LNG terminal opasnost za Bar i Crnu Goru first appeared on BARinfo.

Reagovanje je, kako su istakli, u samo jednom danu potpisalo preko 40 nevladinih organizacija, kao i više od 230 stručnjaka, publicista i građana Bara i drugih gradova Crne Gore. U ovom trenutku, broj potpisnika je 272.

One podsjećaju da je važećim Prostornim planom Crne Gore, nakon široke javne rasprave i zvaničnih odluka nadležnih institucija, isključena mogućnost izgradnje LNG terminala u Luci Bar i gasne termoelektrane na uvozni fosilni gas. Uprkos tome, predstavnici Vlade su pokrenuli pregovore i potpisali memorandum o razumijevanju sa japanskom kompanijom JERA, čime se, po njihovom mišljenju, dovodi u pitanje dosljedna primjena usvojenog planskog dokumenta i zanemaruje jasno izražena volja lokalne zajednice, te se planiraju i dalji pregovori.

U reagovanju se dodatno ukazuje na:
– pravne i institucionalne implikacije ovakvih postupaka,
– finansijske i ekonomske rizike potencijalnog zaduživanja države,
– klimatske obaveze Crne Gore i urušavanju ciljeva dekarbonizacije,
– bezbjednosne i seizmičke rizike lokacije u Luci Bar,
– kao i poziv da se odustane od projekta LNG terminala i gasnih infrastruktura u Crnoj Gori, te da se energetski razvoj fokusira ka održivim obnovljivim izvorima energije i energatskoj efikasnosti.

Reagovanje u cjelosti možete nakon downloada pročitati OVDJE.

The post Reagovanje povodom izgradnje LNG terminala potpisala 272 fizička i pravna lica first appeared on BARinfo.

Studija, koju je izradila konsultantska kuća “SS&A Power Consultancy”, pokazala je da su sve razmatrane varijante tehnički izvodljive i ekonomski isplative, uz procijenjene investicije u rasponu od 233 do 362 miliona eura, u zavisnosti od snage elektrane i načina obezbjeđivanja gasa.

Iz EPCG su za “Vijesti” kazali da dalji razvoj projekta zavisi prije svega od obezbjeđivanja stabilnog izvora gasa i odluka koje će donositi u saradnji sa Vladom i Ministarstvom energetike, u kontekstu šire državne energetske strategije i nedavno potpisanog Memoranduma o saradnji sa japanskom kompanijom JERA, koji predviđa izradu posebne studije o LNG (tečni naftni gas) terminalu i gasnoj termoelektrani u Crnoj Gori.

Državna energetska kompanija je odlukom Odbora direktora od 3. decembra 2021. godine pokrenula novi investicioni projekat, odnosno izradu Studije sa razradom tehničkih rješenja i prethodne studije izvodljivosti elektrana na gas u Crnoj Gori. Tom studijom je i obuhvaćena analiza sljedećih scenarija – hibridna elektrana bazirana na gasnoj turbini snage minimum 50 megavata u blizini Luke Bar sa potencijalnim obnovljivim izvorima, kombinovana elektrana na gas snage minimum 150 megavata u okviru lokacije blizine kompleksa KAP-a u kombinaciji sa potencijalnim obnovljivim izvorima i elektranu na gas snage do 200 megavata u Pljevljima.

“Studija je obuhvatila preliminarnu analizu gasnih elektrana u opsegu od 50 MWe, 75 MWe, 150 MWe, 200 i 400 MWe na više mogućih lokacija u Crnoj Gori – Bar, Podgorica, Pljevlja (u slobodnoj zoni postojeće TE Pljevlja), Nikšić. Lokacije na kojim je moguća izgradnja gasnih elektrana su identifikovane i sa stanovišta izvodljivosti jasno je da prostora ima, kako za elektrane predviđenih kapaciteta, tako i za elektrane ukupne snage od 400 MW sa slučajem vazdušnog hlađenja koje iziskuje i najveću površinu. Analizirana su tehnička rješenja bazirana na najmodernijim gasnim turbinama”, kazali su iz državne energetske kompanije.

Iz EPCG su pojasnili da je osnovni preduslov za dalji razvoj gasnih elektrana obezbjeđivanje gasa, što je ovom studijom detaljno i analizirano.

“Zaključak je da postoje različite opcije za dobavljanje gasa, počevši od potencijalnih nalazišta u podmorju, preko mogućnosti uvoza gasa preko Srbije, LNG opcija u Luci Bar i na kraju Jadransko-jonskim gasovodom. Analizirana su varijantna rješenja za sve pojedinačne lokacije, u zavisnosti od izvora obezbjeđivanja gasa. Procijenjene vrijednost investicija, u opsezima snaga elektrana od 150 do 400 MWe i u zavisnosti od načina obezbjeđivanja gasa, kreću se od 233 miliona eura do 362 miliona eura. U konačnom sve navedene opcije su se pokazale kao isplative u referentnom scenariju. EPCG će dalje odluke vezano za moguće korišćenje gasa u Crnoj Gori donositi u saradnji sa Vladom Crne Gore i resornim Ministarstvom energetike i rudarstva”, kazali su iz EPCG.

Iz kompanije su podsjetili da je Vlada potpisala Memorandum o razumijevanju sa japanskom kompanijom JERA Co. Inc. Japan o saradnji u oblasti energetike 10. septembra 2025. godine.

“Memorandum se zasniva na zajedničkoj namjeri da se sprovede sveobuhvatna studija izvodljivosti za razvoj, nabavku, izgradnju, upravljanje, održavanje i finansiranje LNG terminala i prateće gasne termoelektrane u Crnoj Gori. Ova studija treba da pokaže realne mogućnosti i opcije za dalju realizaciju projekta, uključujući tehničke, ekonomske, finansijske i regulatorne aspekte. Njena izrada predstavlja ključni korak u donošenju budućih strateških odluka i eventualnom zaključivanju konačnih obavezujućih ugovora. EPCG će u budućem procesu saradnje sa renomiranom japanskom kompanijom JERA Co. Inc. Pružiti svu neophodnu podršku Vladi Crne Gpre i Minitarstvu energetike i rudarstva”, kazali su iz kompanije.

Tenderska dokumentacija za otvoreni postupak javne nabavke za izradu ove studije objavljena je 30. decembra 2021. godine i nakon sprovedenog postupka i vrednovanja pristiglih ponuda, izvršen je odabir prvorangiranog ponuđača sa kojim je potpisan 17. juna, 2022. godine Ugovor o pružanju usluga “Izrada studije sa razradom tehničkih rešenja i prethodne studije izvodljivosti za gasne elektrane‟. Riječ je o konsultantu “SS&A Power consultancy AG” iz Švajcarske.

Iz energetske kompanije su ranije “Vijestima” kazali u odgovoru na pitanje kada je i na osnovu čega EPCG došla na ideju da uđe u ovaj projekat, objasnili da je upotreba gasa kao prelaznog energenta u procesu energetske tranzicije ideja koja se može susresti u puno zemalja EU, kao i da su istraživanja crnogorskog podmorja u potrazi za naftom i gasom i jako puno sastanaka koji su održani na preporuku tadašnjeg Ministarstva kapitalanih investicija, bili povod da kompanija otpočne izradu studije koja bi dala okvirne potrebne tehno-ekonomske podatke, naročito u dijelu koji se odnosi na energetski objekat koji bi pratio potencijalnu gradnju gasne infrastrukture.

Predloženi koncepti elektrana za cilj imaju to da se omogući dugoročno korišćenje lokalnih resursa u periodu od minimum 25 godina i u potpunoj saglasnosti s klimatskim pravilima i propisima EU.

The post EPCG: Mogućnost izgradnje hibridne elektrane na LNG u blizini Luke Bar first appeared on BARinfo.

Ovim pitanjem se advokatica Vesna Čejović, koja zastupa grupu građana i aktivista iz Bara, prije godinu i po obratila tadašnjem ministru energetike Saši Mujoviću.

Time je ukazala na opasnosti najavljene izgradnje terminala za tečni prirodni gas (LNG) i gasne termoelektrane u Luci Bar, stotinjak metara udaljenog od stambenih zgrada, škola, šetališta.

Isto je ponovila aktuelnom ministru Admiru Šahmanoviću nakon što je 10. septembra sa japanskom energetskom kompanijom JERA potpisan Memorandum o saradnji za razvoj terminala i gasne elektrane.

Na ovo pitanje, koje u najkraćem ilustruje zabrinutost Barana, advokatica Čejović nije dobila odgovor – ni tada, ni danas.

“Prema evropskoj direktivi o izbjegavanju velikih industrijskih nesreća, ovakvi objekti svrstani su u prvu kategoriju opasnosti od eksplozija”, ističe Čejović u izjavi za Radio Slobodna Evropa.

Za stanovnike Bara, primorskog grada sa nešto više od 40.000 stanovnika, dodatno je alarmantno što je grad u najosjetljivjoj seizmički aktivnoj zoni, što izgradnju ovakvih objekata čini potencijalno katastrofalnom.

O ovoj temi raspravljano je u lokalnom parlamentu a, kako je rekao predsjednik opštine Bar Dušan Raičević, Crna Gora nema vrednijih resursa od prostora te da je on eksplicitno protiv izgradnje terminala.

Vlade uporno potpisuju, građani uporni u otporu

Planovi o izgradnji terminala u Luci Bar, u kojem bi se skladištio a potom distribuirao gas ka Evropi, počeli su početkom 2020. godine.

Tada je još na vlasti bila Demokratska partija socijalista Mila Đukanovića, koja je iste godine izgubila trodecenijsku vlast.

Vlasti koje su ih naslijedile, ostale su pri istoj namjeri.

Tako je 2023. godine Vlada Dritana Abazovića potpisala memorandum sa američkim kompanijama Enerflex i Wethington, bez javne rasprave.

Projekat je opravdavan “smanjenjem zavisnosti od ruskog gasa” i predstavljan kao strateški energetski interes.

Nakon potpisivanja, Raičević je predstavnicima američkih kompanija poručio da je u pitanju odluka koja određuje sudbinu grada i da za Bar nije prihatljivo da o tome odlučuje Vlada već građani na referendumu.

“Želite da turisti koji dolaze kruzerima u Bar gledaju u termoelektranu?”, pitao je Raičević.

RSE je poslala upit ovim američkim kompanijama o planovima. Odgovor na konkretne pomake i planirani početak radova 2025. nije stigao.

SAD je najveći proizvođač nafte i tečnog gasa u svijetu.

I evropski komesar za proširenje Oliver Varhelji je par mjeseci kasnije kazao da je EU spremna da sarađuje s Crnom Gorom na razvoju LNG terminala u Baru, targetirajući ga kao potencijalno regionalno energetsko čvorište.

Ta podrška nikada nije formalizovana ali je izjava naišla na osude dijela stručne javnosti i civilnog sektora.

Ujedno, podrška fosilnim gorivima, u koje spada i tečni gas, u suprotnosti je sa Evropskom zelenom agendom i ciljevima dekarbonizacije do 2050. i sa planom RePower 2030, koji predviđa smanjenje korišćenja gasa za 50 odsto.

Uprkos protivljenjima , Vlada Milojka Spajića i japanska energetska kompanija JERA potpisale su 10. septembra ove godine Memorandum o razumijevanju na istu temu.

“Japanska firma i Ministarstvo sprovešće studiju izvodljivosti, koja će obuhvatiti tehničku, komercijalnu i finansijsku održivost LNG terminala i gasne elektrane, uključujući analizu više potencijalnih lokacija”.

Studija će, kako se dodaje, pružiti konkretne podatke o isplativosti i budućem razvoju oblasti tečnog gasa u Crnoj Gori.

I ovaj Memorandum je potpisan bez javne rasprave, konsultacija s građanima i saglasnosti lokalne samouprave.

U međuvremenu usvojen je Prostorni plan Crne Gore do 2040. godine, koji nije predvidio izgradnju gasne termoelektrane i LNG infrastrukture u Luci Bar.

Za RSE iz Ministarstva energetike nisu komentarisali protivljenje više desetina ekoloških organizacija i eksperata ovom projektu.

Bez odgovora je ostalo i pitanje zašto se insistira na nečemu što ne predviđa Prostorni plan Crne Gore do 2040. godine.

“Legitimno je da svaki investitor izražava interesovanje da plasira projekte i time rješava sopstvene probleme. Ali je nelegitimno i nezakonito da naše vlasti prihvataju ovakvu vrstu projekata”, kaže Čejović.

Iz japanske kompanije nisu za RSE objasnili kako su izabrali Crnu Goru kao potencijalnu lokaciju, kad planiraju izradu studije, niti kako će iskomunicirati sa zabrinutom lokalnom zajednicom.

Analitičari u Japanu navode da su kompanije poput Jere suočene s padom potražnje i izazovom plasmana viškova i da zemlja ulazi u period prekomjerne ponude LNG-a, zbog čega traže alternativna tržišta uključujući Balkan.

Čejović citira nalaze Instituta za ekonomiju energetike iz Amerike, koji je ukazao da je zbog problema prevelikog broja LNG terminala u svijetu, a posebno u Japanu, došlo do drastičnog smanjenja potražnje LNG-a.

“Predviđa se da će već naredne godine, Japan biti suočen sa velikim problemima plasmana LNG-a, zbog čega se oni usmjeravaju na alternativna tržišta.”

Šta je LNG terminal i zašto je opasan?

LNG terminali služe za prijem, skladištenje i pretovar prirodnog gasa ohlađenog kako bi se pretvorio u tečno stanje.

Prema važećim evropskim standardima, LNG terminali se svrstavaju u postrojenja prve kategorije opasnosti od eksplozije, zbog ekstremno visokog pritiska i zapaljivosti gasa u tečnom i gasovitom stanju.

“U slučaju bilo kakve tehničke greške ili ljudske nepažnje, prirodnih nepogoda ili seizmičkih aktivnosti posljedice mogu biti katastrofalne: eksplozije, požari, ljudske žrtve”, ukazuje advokatica Čejović.

U svijetu ima oko 60 LNG terminala i većina njih nije izgrađena na obalama gradova, već na plutajućim platformama u moru, kilometrima daleko od naseljenih zona, upravo da bi se smanjio rizik po ljude i okolinu.

U slučaju Luke Bar, planirani terminal bio bi na svega nekoliko stotina metara od stambenih zgrada, škole, doma zdravlja, šetališta.

“Takva postrojenja jednostavno se ne rade i po EU direktivi ne smiju da se rade blizu naselja, javnih saobraćajnica, javnih površina dostupnih građanima, a to još manje u trusnim područjima”, kaže Čejović.

Prema njenim riječima, ekonomski efekti su beznačajni, s obzirom na negativan uticaj na turizam, cijene nekretina i ostalu privredu.

Kakva su iskustva ostalih zemalja?

Primjeri iz Evrope pokazuju da LNG terminali često izazivaju otpor građana i ne rade punim kapacitetom.

U Italiji, sa 8.000 kilometara obale, postoje tri LNG terminala od kojih jedan radi sa oko 90 odsto kapaciteta, dok druga dva koriste manje od 50 procenata.

Najnoviji, izgrađen prošle godine, biće izmješten naredne zbog masovnih protesta građana.

U Grčkoj, koja ima 13.600 kilometara obale, jedini LNG terminal radio je sa svega 12 odsto kapaciteta.

Novi terminal, koji je prošle godine pušten u rad, finansira EU, a nalazi se 17 kilometara od obale, na otvorenom moru. Radio je dva mjeseca, nakon čega je zbog tehničkih problema prestao sa radom. Navodno, treba ponovo da se pusti u rad, ali samo sa 25 odsto kapaciteta.

Hrvatska, sa 6.000 kilometara obale, ima jedan terminal na ostrvu Krk. I njegovo postavljanje je naišlo na otpor mještana i lokalne vlasti, koji tvrde da je projekat nametnut bez njihovog pristanka.

Nasuprot tome, Crna Gora ima 100 kilometara obale i samo pet primorskih opština.

The post Advokatica Čejović za Slobodnu Evropu kritikovala aktivnosti Vlade na LNG terminalu first appeared on BARinfo.

Predlog memoranduma je finalizovan i Vlada ga je utvrdila na posljednjoj sjednici, a nakon što se konačna verzija usaglasi diplomatskim putem, dvije države će ga potpisati.

Ovo će biti drugi memorandum, nakon što je prvi prethodno potpisan sa američkim kompanijama 2023. godine, dok je i Evropska unija iskazala interesovanje za podršku realizaciji ovog strateškog projekta.

Aktuelna lokalna vlast u Baru, koju predvodi predsjednik Opštine Dušan Raičević, i dio građana Bara protive se gradnji LNG terminala u tom gradu.

Ovaj projekat, po stavu Vlade premijera Milojka Spajića, ima za cilj da unaprijedi energetsku bezbjednost Crne Gore, diversifikuje izvore energije i stvori uslove da država postane značajno energetsko čvorište na Zapadnom Balkanu, dok će japanski partner obezbijediti vrhunsko znanje i iskustvo u skladu sa međunarodnim standardima i politikama dekarbonizacije.

“Ova studija treba da pokaže realne mogućnosti i opcije za dalju realizaciju projekta, uključujući tehničke, ekonomske, finansijske i regulatorne aspekte. Njena izrada predstavlja ključni korak u donošenju budućih strateških odluka i eventualnom zaključivanju konačnih obavezujućih ugovora”, navodi se u Vladinoj dokumentaciji (predlog osnove za vođenje pregovora i zaključivanje memoranduma o razumijevanju između Vlade i JERA).

Predlogom teksta Memorandum precizira da će Vlada obezbijediti sve potrebne informacije i asistenciju kako bi kompanija JERA mogla kvalitetno da sprovede studiju, dok će JERA, pored izrade studije, sprovesti istraživanje tržišta, razgovarati sa izvođačima i započeti kontakte sa međunarodnim finansijskim institucijama, izvoznim kreditnim agencijama i komercijalnim bankama o mogućnostima finansiranja projekta. Ujedno, biće razmotrena mogućnost uključivanja drugih japanskih kompanija i proizvoda u realizaciju projekta, što bi dodatno ojačalo ekonomsku saradnju dvije države.

Ovaj projekat ne zahtijeva dodatna sredstva iz budžeta Crne Gore, jer će se finansiranje obezbjeđivati kroz međunarodne partnere i investitore. Memorandum je zamišljen kao okvir za saradnju i ne stvara pravne ili finansijske obaveze dok se ne postigne konačni dogovor. Predviđeno je da dokument bude potpisan na crnogorskom i engleskom jeziku, a njegovo trajanje ograničeno je na dvije godine, nakon čega bi, ukoliko studija pokaže pozitivne rezultate, moglo doći do zaključivanja obavezujućih ugovora.

“Ekonomski odnosi između dvije zemlje do sada su bili skromnog obima, sa naglašenim potencijalom za razvoj, posebno u sektoru energetike, održivih tehnologija i infrastrukture. Japan, kao jedna od vodećih svjetskih ekonomija i država sa izuzetno razvijenim energetskim sektorom, prepoznaje značaj Balkana kao strateškog prostora za stabilnost i energetsku tranziciju.

S tim u vezi, postoji jasno interesovanje japanskih kompanija da ulažu u projekte koji podržavaju dekarbonizaciju i održivu energetsku infrastrukturu. Za Crnu Goru, intenziviranje saradnje sa Japanom otvara mogućnost diversifikacije izvora investicija i transfera znanja, tehnologije i najboljih praksi. Potpisivanje Memoranduma o razumijevanju sa kompanijom JERA, jednom od najvećih energetskih kompanija u Japanu i svijetu, predstavlja kvalitativni iskorak u odnosima dvije zemlje, jer prelazi okvir dosadašnje razvojne i tehničke pomoći i otvara perspektivu strateških infrastrukturnih ulaganja”, navodi se u dokumentaciji izvršne vlasti.

Bivši premijer Dritan Abazović je u maju 2023. godine potpisao Memorandum o razumijevanju između Vlade i američke firme Enerflex Energy Systems i Wethington Energy Innovation u pogledu pružanja podrške unapređenju energetske infrastrukture u Crnoj Gori uz prisustvo amabasadorke SAD-a u Crnoj Gori Džudi Rajzing Rajnke.

“Memorandum predstavlja izraz opredjeljenosti strana potpisnica da započnu razgovore i radnje u cilju realizacije dva energetska infrastrukturna projekta i to: izgradnje i instalacije fiksnog terminala za uvoz tečnog prirodnog gasa u Crnu Goru i njegovo dalje skladištenje, regasifikaciju i transport, i projekta izgradnje i instalacije grinfild termoelektrane na gas u Crnoj Gori, čije snabdijevanje gasom dolazi preko terminala za uvoz tečnog prirodnog gasa”, saopšteno je iz Vlade nakon potpisivanja ovog dokumenta.

Bivši komesar za proširenje EU Oliver Varhelji najavio je prilikom sastanka sa Abazovićem u oktobru 2023. godine da je EU spremna da u partnerstvu sa Crnom Gorom gradi LNG terminal u Crnoj Gori.

On je naveo da bi izgradnja gasnog terminala u Baru bila od velike važnosti za Crnu Goru i region, imajući u vidu energetsku krizu izazvanu agresijom Rusije na Ukrajinu. Njegovom izgradnjom Crna Gora bi postala čvorište za druge države regiona kada je u pitanju tečni gas.

Ministar energetike Admir Šahmanović je ranije izjavio da jedan od razvojnih projekata koji će biti u fokusu rada njegovog resora je stvaranje uslova za izgradnju LNG (prirodni tečni gas) terminala u Baru.

“Ovaj projekat je izuzetno strateški važan za Crnu Goru, sa dugoročnim pozitivnim efektima na energetsku sigurnost, ekonomiju, zaštitu životne sredine i regionalnu saradnju. LNG terminal bi nam omogućio pristup globalnom tržištu tečnog prirodnog gasa, pružajući veću fleksibilnost u snabdijevanju energijom. Luka Bar je strateški locirana na Jadranskom moru i mogla bi postati regionalni energetski hub za distribuciju LNG-a u zemlje Zapadnog Balkana i šire.Ovo bi donijelo dodatne prihode kroz tranzit, skladištenje i prevoz LNG-a, što bi značajno unaprijedilo poslovanje luke i željezničkih preduzeća, kao i povećalo geopolitički značaj Crne Gore. Uvođenje LNG tehnologije može podstaći razvoj novih tehnologija i stručnih znanja u oblasti energetike u Crnoj Gori, čime bi se ojačala tehnološka baza i kapaciteti zemlje. Takođe, stvorio bi se osnov za razvoj gasne elektrane koja bi eventualno mogla biti alternativa za TE Pljevlja”, kazao je Šahmanović.

Grupa od 40 nevladinih organizacija (NVO), građana, stručnjaka i ekoloških aktivista uputila je juče otvoreno pismo Vladi Crne Gore, predsjedniku Vlade Crne Gore Milojko Spajiću i ministru energetike i rudarstva Admiru Šahmanoviću, pozivajući na obustavljanje potpisivanja Memoranduma o razumijevanju sa japanskom kompanijom JERA Co. Inc. Japan.

The post I japanska kompanija u igri za LNG terminal u Baru first appeared on BARinfo.

Otvoreno pismo su medijima dostavile Nataša Kovačević, građanska aktivistkinja i koordinatorka za Zapadni Balkan u CEE Bankwatch Network i Vesna Čejović, građanka Bara i javna zastupnica više stotina građana Bara u kampanji protiv gasne elektrane i LNG terminala u Baru.

“Nevladine organizacije iz Crne Gore, međunarodne organizacije, nezavisni stručnjaci i građani upućuju Vam ovo pismo zabrinutosti i jasan poziv da se obustavi potpisivanje Memoranduma o razumijevanju između Vlade Crne Gore i kompanije JERA Co. Inc. Japan, o saradnji u oblasti energetike, odnosno sprovođenju sveobuhvatne studije izvodljivosti razvoja, nabavke, izgradnje, upravljanja, održavanja i finansiranja LNG terminala i prateće gasne elektrane u Crnoj Gori, a koje je planirano da se održi na gasnom forumu GASTECH 2025 u Milanu od 9-12 septembra 2025. Podsjećamo ministra i Vladu da je Prostorni Plan Crne Gore do 2040. godine ocijenio osnovanim primjedbe građana Opštine Bar, njenih institucija, stručnog tima i NVO aktivista, te je isključio LNG terminal iz plana, te da Vlada ovakvim činom krši najviši prostorno planski dokument, što usmjerava ka vršenju više krivičnih djela, a o čemu ćemo obavijestiti i odgovarajuće institucije EU”, ističe se u otvorenom pismu.

Dodaje se da su građani Bara, predstavnici Skupštine i Opštine Bar jasno izrazili jedinstven otpor izgradnji LNG terminala.

“Projekat ne samo da nema konsenzus zajednice, već predstavlja opasnost po bezbjednost, životnu sredinu i javno zdravlje. Lokalna zajednica je već jasno poručila da neće dozvoliti realizaciju LNG terminala, dok planiranje aktivnosti protiv volje građana može imati ozbiljne društvene posljedice. Takođe, u procesu je obrada pristiglih komentara na Nacionalni energetski i klimatski plan, koji je dobio brojne negativne komentare vezane na razvoj gasnih infrastruktura, te koji mora uključiti i sugestije Energetske zajednice. Vlada je u obavezi da odloži i preispita bilo kakve planove o projektima koji značajno opterećuju dostizanje ciljeva dekarbonizacije Crne Gore do 2050. godine”, piše u otvorenom pismu Vladi, Spajiću i Šahmanoviću.

Navodi se i da se u Predlogu Platforme za zaključivanje Memoranduma o saradnji navodi da: “projekat ima stratešku vrijednost jer obezbjeđuje sigurnost snabdijevanja…i predstavlja tranziciono rješenje” te da “Crna Gora dobija snažnu podršku za razvoj energetskog sektora, jačanje otpornosti elektroenergetskog sistema i ispunjavanje ciljeva dekarbonizacije i klimatske neutralnosti”.

“Nakon što EU posljednjih nekoliko godina intenzivno pokušava smanjiti svoju zavisnost o gasu, apsolutno je neprimjereno tvrditi da je gas na bilo koji način koristan u osiguravanju sigurnosti snabdijevanja energijom. Crna Gora danas nema razvijenu gasnu infrastrukturu, što je zapravo prednost u odnosu na zemlje regiona i upravo to treba iskoristiti za bržu tranziciju ka održivim obnovljivim izvorima energije. Umjesto toga, planira se zaduženje od preko milijardu eura za projekte gasnih elektrana i skladišta, koji bi nas učinili trajno zavisnim od uvoza gasa iz trećih zemalja poput Azerbejdžana ili Rusije. Primjer Srbije jasno pokazuje opasnosti takve zavisnosti: u 2023. godini čitav sektor daljinskog grijanja prvi put je zabilježio gubitke od 10 miliona eura i akumulirao dodatnih 36,4 miliona eura duga, upravo zbog nestabilnih cijena gasa i tereta investicija”, piše u pismu 40 NVO, građana, stručnjaka i ekoloških aktivista.

U tom dokumentu se navodi je Crna Gora, kao zemlja koja teži članstvu u Evropskoj uniji, preuzela jasnu obavezu usklađivanja sa evropskim ciljevima dekarbonizacije u skladu sa Sporazumom Energetske zajednice i Sofijskom deklaracijom.

“Evropska Komisija je u julu 2025. predstavila cilj za smanjenje emisije gasova staklene bašte za 90 procenata do 2040. godine u odnosu na nivo iz 1990. godine. Svako ulaganje u nove gasne elektrane, kombinovana postrojenja i prateću infrastrukturu, čija bi realizacija potrajala najmanje pet do deset godina, predstavljala bi ozbiljan rizik i potpuno neodgovoran potez, jer bi operativni vijek takvih postrojenja bio ograničen na svega nekoliko godina prije potpune dekarbonizacije 2050. godine. Takvi projekti bi stvorili novu zavisnost od uvoznog gasa i opteretili državu višemilionskim dugoročnim troškovima, bez realne mogućnosti povrata investicija, te se ne mogu ekonomski opravdati. Takođe, ideja o zamjeni fosilnog gasa zelenim vodonikom u svrhu proizvodnje električne i naročito toplotne energije u ovom obimu je nerealna i obmanjujuća, budući da takve količine vodonika neće biti dostupne po prihvatljivoj cijeni”, piše u pismu.

Dodaje se i da je Master plan gasifikacije iz 2017. godine već sada zastario, te da sedam godina kasnije ne bilježi nikakav napredak u implementaciji.

“U njemu se još 2015. navodilo da bi priključenje na IAP i TAP bilo moguće od 2020. godine, što se nikada nije desilo. IAP gasovod nije izgrađen čak ni u periodu kada je EU bila spremna da ga finansira, što danas čini potpuno nerealnim svaku pretpostavku da bi projekat mogao zaživjeti.[2] Stoga je neophodno i zvanično odustati od svih projekata gasifikacije i uložiti napore u povećanje energetske efikasnosti i razvoj održivih obnovljivih izvora energije. Prekasno je za započinjanje izgradnje bilo kakve nove infrastrukture za fosilna goriva, a evropske finansijske institucije poput EBRD, EIB i drugih već su jasno stavile do znanja da neće podržavati gasne projekte”, piše u otvorenom pismu Vladi, Spajiću i Šahmanoviću.

U tom dokumentu se navodi i da vrijedi napomenuti i da su “navodni planovi o komercijalnoj eksploataciji gasa iz podmorja Crne Gore nerealni i obmanjujući obzirom da nemamo do danas ni jednu aktivnu eksploataciju, te da samo period od otkrića do proizvodnje na offshore poljima u zrelim basenima poput Sjevernog mora, u prosjeku traje oko 17 godina ili od otkrića do puštanja u rad 12-16 godina”.

“Time se pokazuje da svaka nada u brzo pretvaranje istraživačkih aktivnosti u komercijalnu eksploataciju u Crnoj Gori nije utemeljena ni na jednom empirijskom parametru, već isključivo na iluzijama. Fosilni gas ne može predstavljati privremeno rješenje u 2025. godini. Zahtijevao bi izgradnju čitavog gasovoda kroz težak teren, višestotine miliona eura ulaganja u termoelektrane i trajnu zavisnost od skupog uvoznog gasa. Takva infrastruktura se ne gradi “privremeno”, jer jednom izgrađena ostaje u funkciji najmanje četrdeset godina i više. Crna Gora nema više vremena za ulaganje u projekte koji će nas dodatno vezati za fosilna goriva i udaljiti od ciljeva dekarbonizacije”, stoji u pismu.

Poručuje se i da Crna Gora mora usmjeriti svoje resurse i politike na ubrzan razvoj održivih obnovljivih izvora energije – sunca, vjetra, geotermije kao i na mjere energetske efikasnosti i efikasne tehnologije za skladištenje električne i toplotne energije, uključujući elektrifikaciju sistema grijanja i hlađenja.

“Svaka dalja kreditna zaduženja i ulaganja u fosilnu infrastrukturu direktno nas udaljavaju od čiste energetske tranzicije i povećavaju finansijske i klimatske rizike. Zato pozivamo Vladu Crne Gore da zvanično odustane od potpisivanja Sporazuma koji je odnosi na projekat gasifikacije i fokusira se na održive investicije koje će osigurati stvarnu dugoročnu energetsku sigurnost, smanjenje troškova za građane i usklađenost sa evropskim klimatskim politikama. Svako daljnje odlaganje ovih odluka predstavlja ozbiljan propust sa nesagledivim posljedicama po budućnost države”, zaključuje se u otvorenom pismu 40 NVO, građana, stručnjaka i ekoloških aktivista, Vladi, Spajiću i Šahmanoviću.

Organizacije potpisnice: (imena NVO, institucija i pojedinaca)

Milica Kankaraš Berber, aktivistkinja
NVO Društvo Dr Martin Schneider–Jacoby Assoc -MSJA
NVU Optimisti
NVO Zero Waste Montenegro
NVO KANA/ko ako ne arhitekt
CEE Bankwatch Network
NVO Centar za nove inicijative
Fidelity Consulting
NVO MANS
NVO Ekotim
NVO Ekvitas
NVO Koalicija za održivi razvoj
NVO Crnogorsko društvo ekologa
NVO Akcija za socijalnu pravdu
NVO Ozon
NVO NEKAZANO Bar
NVO Teatar “Čedo Dragović”
FK SLOGA, Stari Bar
NVO INFO SPORT CG, Bar
SKI Klub BAR – Bar
NVO Teatar Igrokaz, Bar
NVO Zupci Bar
Advokati mr Vesna Čejović i mr Sonja Čejović, u svoje lično ime i kao zastupnici više stotina gradjana Bara u javnim obraćanjima i proceduri protivljenja planiranju izgradnje LNG terminala i gasne TE u Baru
Miloš Šušter, dipl. ekonomista, nekadašnji Predsjednik Izvršnog odbora SO Bar u vrijeme obnove i izgradnje Bara poslije katastrofalnog zemljotresa
Zoran Vojvodić, NVO Klub otvoreno društvo Bar
KUD Jedinstvo Bar
Dr. Ivan Pekić, doktor bezbjednosnih nauka iz Bara
Dražen Aleksić, diplomirani ekonomista iz Bara
Prof. Neđeljko Đurović iz Bara
Pilot Nikola Pavlićević iz Bara
Advokat Vladimir Milošević iz Bara
Dragoslav Bojović, pojedinačni najveći vlasnik kompanije “Energoprojekt” Beograd
SUBNOR i Antifašisti Crne Gore
Zoran Marka Rašović, inženjer mašinstva
Željko Ivanović, član tima za obradu Prostornog Plana CG
Sreten Vujović, akademik DANU, prevodilac, predsjednik PEN CG
Prof. Ilija Vukotić iz Bara
Dušan Raičević, građanin iz Bara
Prof. Sinan Duraković iz Bara
Podršku protiv izgradnje gasne elektrane i LNG terminala su najavile i druge NVO, Skupština Opštine Bar, intelektualci, aktivisti i građani, navodi se u pismu.

The post Peticija Vladi da obustavi potpisivanje Memoranduma o gasnoj elektrani i LNG terminalu first appeared on BARinfo.

To je navedeno u izvještaju sa javne rasprave o nacrtu prostornog plana koju je zajedno sa izvještajem o Strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine dostavilo na saglasnost Agenciji za zaštitu životne sredine.

Oba dokumenta su na javnoj raspravi do 2. februara.

***

Izgradnju LNG (eng. liquified natural) terminala i Jadransko-jonski gasovod (LA.P) Vlada Milojka Spajića je svrstala u projekte koji imaju ključni značaj za budućnost Crne Gore.

O izgradnji terminala za prirodni tečni gas govori se decenijama, ali je tu ideju prvi put javno predstavila u februaru 2020. godine Vlada Duška Markovića. Tadašnja je ministarka ekonomije Dragica Sekulić na sastanku sa američkom ambasadorkom Džudi Rajzing Ranke kazala da bi tečni prirodni gas učinio da Crna Gora postaje energetsko čvorište za region Zapadnog Balkana, a Ranke je najavila podršku SAD za realizaciju tog projekta. Prvi konkretan korak napravljen je Memorandumom o razumijevanju koji su potpisali u maju 2023. godine Vlada koju je zastupao tadašnji premijer Dritan Abazović i američke kompanije Enerflex Energy Systems i Wethington Energy Innovation.

U oktobru 2023. godine komesar za proširenje Evropske unije Oliver Varhelji najavio je na sastanku Inicijative Berlinski proces, održanom u Tirani, da je EU spremna da u partnerstvu sa Crnom Gorom gradi terminal za tečni prirodni gas.

Nakon toga uslijedile su kritike. Skupština opštine Bar održala je tematsku sjednicu i uputila zaključke kojima zahtijeva da Vlada odustane od tog projekta, a isti zahtjev stigao je od građanskih aktivista i ekologa.

Naglašeno je da je to neprihvatljiv projekat koji bi ugrozio bezbjednost građana Bara, zbog lokacije na kojoj je planiran, negativno bi uticao na razvoj turizma kao dominantne grane razvoja i na valorizaciju Luke Bar. Sugerisano je da je neophodna sveobuhvatna analiza opravdanosti planiranja ovog terminala, imajući u vidu veliki hazard koji predstavlja u IX seizmičkoj zoni. Takođe, treba imati u vidu Pariški sporazum iz 2016. kojim se Evropa do 2050. obavezuje na prestanak upotrebe fosilnih goriva, činjenicu da Crna Gora nema izgrađen gasovod i nije zavisna od upotrebe gasa, pa treba pažljivo razmotriti sve posljedice planiranja LNG terminala i uraditi studiju opravdanosti i uticaja na životnu sredinu ove vrste postrojenja. S obzirom da lokacija nije nova već prenijeta iz prethodnih PPCG, stav Opštine Bar je da LNG terminal i termoelektranu u Baru u sadašnjem kontekstu nije potrebno planirati.

Izgradnja LNG terminala u Baru, između ostalog, nije u skladu sa Strategijom razvoja turizma u Baru, kao ni sa Strateškim planom razvoja opštine Bar 2020-2024. godine. Skupština opštine Bar je na tu temu organizovala i sjednicu otvorenog parlamenta, uz učešće zainteresovane javnosti i NVO, uz dodatna objašnjenja stručnjaka koji se bave tom problematikom. Stav učesnika je da je LNG terminal u Luci Bar potencijalna opasnost za stanovništvo i okolinu, kao i za životnu sredinu i da treba obustaviti sve planove za njegovu izgradnju.

U februaru 2024. godine Odbor za turizam, poljoprivredu, ekologiju i prostorno planiranje, na inicijativu poslanika Socijaldemokrata (SD) Branislava Nenezića, najavio je da će u vezi sa planiranom izgradnjom LNG terminala održati kontrolno saslušanje ministra prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Janka Odovića, turizma, ekologije, održivog i razvoja sjevera Vladimira Martinovića, unutrašnjih poslova Danila Šaranovića i tadašnjeg ministra rudarstva Saše Mujovića.

***

Nakon rekonstrukcije Vlade u julu 2024. godine resor rudarstva, nafte i gasa je preuzeo Admir Šahmanović. U intervjuu “Pobjedi”, on je tada saopštio da je izgradnja NLG terminala za državu jedan od strateških projekata.

“Ovaj projekat je izuzetno strateški važan za Crnu Goru, sa dugoročnim pozitivnim efektima na energetsku sigurnost, ekonomiju, zaštitu životne sredine i regionalnu saradnju. LNG terminal bi nam omogućio pristup globalnom tržištu tečnog prirodnog gasa, pružajući veću fleksibilnost u snabdijevanju energijom. Luka Bar je strateški locirana na Jadranskom moru i mogla bi postati regionalni energetski hab za distribuciju LNG-a u zemlje zapadnog Balkana i šire. Ovo bi donijelo dodatne prihode kroz tranzit, skladištenje i prevoz LNG-a, što bi znatno unaprijedilo poslovanje luke i željezničkih preduzeća, kao i pojačalo geopolitički značaj Crne Gore. Uvođenje LNG tehnologije može podstaći razvoj novih tehnologija i stručnih znanja u oblasti energetike u Crnoj Gori, čime bi se ojačala tehnološka baza i kapaciteti zemlje. Takođe, stvorio bi se osnov za razvoj gasne elektrane koja bi eventualno mogla biti alternativa za TE Pljevlja” – izjavio je tada Šahmanović.

The post LNG terminal neće ucrtati u prijedlog Prostornog plana first appeared on BARinfo.

“Uvaženi ministre, opet ste nas uvjerili u očiglednu činjenicu da niste pratili dešavanja u sektoru energetike i rudarstva u periodu dok niste postali ministar ili smatrate da sve ono sto je uradio i izjavio ministar Mujović nije tačno ili ti, da ne koristim grublje riječi.

Rudnika u Mojkovcu neće biti, kaže struka, a ni LNG terminala u Baru, jer tako kažu građani Bara, a tu i struka gubi bitku!

Okrenite se nečem drugom u profesionalnom smislu za dobrobit građana Crne Gore, možda je pravo vrijeme da potražite novi posao?”, navodi se u saopštenju.

The post Nenezić (Evropski savez): LNG terminala u Baru neće biti, jer tako kažu građani Bara first appeared on BARinfo.

“Neobaviješteni, ali očigledno sklon sopstvenoj promociji ministar rudarstva i geologije obećava građanima Bara i građanima Crne Gore realizaciju procesa o kojima izgleda, ne zna dovoljno.

Vjerovatno je to posljedica činjenice da je, u Spajićevoj megalomanskoj rekonstrukciji Vlade Crne Gore, dobio djelić nekadašnjeg jedinstvenog ministarstva energetike i rudarstva, koji mu je zgodan za samoreklamiranje i to je sve.

Jer da je pročitao išta od planova oko LNG terminala sigurno ne bi potpisao saopštenje kojim obećava da će biti realizovan projekat koji višestruko narušava interese građana Bara i o čemu je na demokratski način vođenja debata duži period.

Gospodine Šahmanoviću, niste pratili dešavanja u Baru, jer da jeste, znali biste da su građani Bara jasno rekli NE izgradnji terminala za tečni naftni gas i gasnoj termoelektrani u Luci Bar u nekoliko navrata.

Koliko vjerujete u ovo što najavljujete najbolje govori podatak da upravo vi navodite poznatu činjenicu da je prema direktivama Evropske unije potrebno završiti sa korišćenjem fosilnih goriva do 2050. godine!

Dakle, da Vas informišemo samo o posljednjem činu predstave koja je mogla biti pogubna za razvoj grada Bara, ali srećom naišli smo na razumijevanja naših sugrađana koji su jasno rekli NE projektu izgradnje LNG terminala i gasne termoelektrane, koji ih nije ubijedio da je održiv niti da bi značio neku korist za naš grad, dok bi sigurno značio jako puno za interese stranih kompanija i građane drugih država.

Naime, nakon što je 10. maja 2024. godine održan sastanak sa predstavnicima investitora i predstavnicima nadležnog ministarstva došli smo do momenta da je i zvanično, od strane potencijalnih investitora potvrđeno, da je napravljena greška što od početka projekta nijesu uključeni predstavnici građana, kao ni javnost grada Bara. Višebrojne tajne posjete, zajedno sa predstavnicima posljednje dvije vlade, namjerno skrivane od javnosti su imale svoju svrhu, a to je da se projekat dovede do faze kada bi građani Bara bili pred svršenim činom, ponudom uzmi ili ostavi, tj. samo ‘uzmi’!

Na tom sastanku dobili smo primjerak odštampane ‘prezentacije’ na par stranica, godinu dana nakon potpisivanja memoranduma po kojem su bili u obavezi da izrade Cost-benefit analizu, studiju uticaja na životnu sredinu, i od predstavnika zainteresovanih kompanija mogli smo čuti da postoji ‘spremnost’ za razgovor svjesni da su to morali uraditi dosta ranije.

Dakle, imajući u vidu sve što smo imali prilike da čujemo na tom sastanku vezano za izgradnju terminala tečnog naftnog gasa u akvatorijumu Luke Bar zajedno sa termoelektranom još smo snažnije opredijeljeni da spasimo Bar od projekata koji bi sve što je dobro donosili drugim državama, a našem gradu ostavili opasnost od eksplozija, zagađenje okoline, razorene turističke potencijale i skupe kredite za sve građane Crne Gore”, navodi se u saopštenju.

The post Nenezić (SD): LNG terminal neće biti izgrađen u akvatorijumu Luke Bar first appeared on BARinfo.

On je u intervjuu Pobjedi kazao da ovi projekti ne samo da povećavaju energetsku sigurnost, već i jačaju infrastrukturu, te doprinose regionalnoj saradnji.

Šahmanović je naveo da bi IAP donio brojne benefite, kako u energetskom, tako i u ekonomskom i geopolitičkom smislu.

“Priključivanje na Jadransko-jonski gasovod omogućilo bi Crnoj Gori diversifikaciju izvora energije i omogućilo valorizaciju potencijalnih gasnih izvora u našem podmorju. Ovo bi povećalo stabilnost i sigurnost snabdijevanja energijom, posebno u slučaju poremećaja na tržištima ili političkih tenzija. Izgradnja gasovoda bi mogla stimulisati ekonomski razvoj kroz stvaranje novih radnih mjesta, kako tokom faze izgradnje, tako i kroz dugoročnu eksploataciju i održavanje gasovoda” rekao je Šahmanović.

Dodatno, smanjenje troškova energije moglo bi privući nove investicije u industriju i infrastrukturu.

Gasovod bi povezao Crnu Goru sa energetskim tržištima u regionu i šire, olakšavajući regionalnu saradnju u energetskom sektoru.

“Ovo bi moglo dovesti do bolje političke i ekonomske integracije Zapadnog Balkana sa Evropskom unijom (EU). Takođe, kroz ulogu tranzitne zemlje u regionalnom energetskom koridoru, Crna Gora bi mogla povećati svoju geopolitičku važnost, što bi moglo donijeti političke i ekonomske koristi na međunarodnom nivou”, kazao je Šahmanović.

Jedan od razvojnih projekata koji će takođe biti u fokusu rada resornog Ministarstva je stvaranje uslova za izgradnju LNG (prirodni tečni gas) terminala u Baru.

“Ovaj projekat je izuzetno strateški važan za Crnu Goru, sa dugoročnim pozitivnim efektima na energetsku sigurnost, ekonomiju, zaštitu životne sredine i regionalnu saradnju. LNG terminal bi nam omogućio pristup globalnom tržištu tečnog prirodnog gasa, pružajući veću fleksibilnost u snabdijevanju energijom. Luka Bar je strateški locirana na Jadranskom moru i mogla bi postati regionalni energetski hub za distribuciju LNG-a u zemlje Zapadnog Balkana i šire”, poručio je Šahmanović.

To bi donijelo dodatne prihode kroz tranzit, skladištenje i prevoz LNG-a, što bi značajno unaprijedilo poslovanje luke i željezničkih preduzeća, kao i povećalo geopolitički značaj Crne Gore.

“Uvođenje LNG tehnologije može podstaći razvoj novih tehnologija i stručnih znanja u oblasti energetike u Crnoj Gori, čime bi se ojačala tehnološka baza i kapaciteti zemlje. Takođe, stvorio bi se osnov za razvoj gasne elektrane koja bi eventualno mogla biti alternativa za TE Pljevlja”, rekao je Šahmanović.

Jedan od glavnih zadataka Ministarstva, kako je saopštio, biće realizacija ključnog mjerila za zatvaranje Poglavlja 15, koje se odnosi na sigurnost snabdijevanja naftnim derivatima.

“Zakon o sigurnosti snabdijevanja naftnim derivatima biće ubrzo usvojen po hitnom postupku, a tehnička dokumentacija za rekonstrukciju naftnih skladišta u Baru je u pripremnoj fazi. Pored rekonstrukcije skladišta u Baru, koja nije dovoljna za skladištenje obaveznih rezervi goriva, planiramo rekonstrukciju rezervoara u Bijelom Polju”, naveo je Šahmanović.

To će omogućiti zadovoljenje ukupnih potreba za skladištenjem, kao i poboljšanje tržišne konkurentnosti kompanije Montenegro bonus, jedine državne firme koja se bavi naftnim derivatima.

On je najavio i da će se ažurirati Akcioni plan za formiranje naftnih rezervi i nakon usvajanja zakona, biće stvorena zakonska osnova za kupovinu prvih rezervi u vrijednosti od šest miliona EUR, sredstvima direktne budžetske podrške Evropske komisije.

Naftne rezerve se formiraju kako bi se osigurala energetska sigurnost, stabilizovalo tržište u slučaju poremećaja, ispunile međunarodne obaveze i zaštitila ekonomija od naglih promjena u snabdijevanju i cijenama.

On je naveo da je istraživanje ugljovodonika prepoznato kao aktivnost od izuzetnog značaja za Crnu Goru.

Prema riječima Šahmanovića, otkriće ugljovodonika u crnogorskom podmorju moglo bi dovesti do razvoja nove industrije koja bi imala značajan uticaj na povećanje životnog standarda i ekonomski rast države.

“Trenutno smo u fazi pripreme javnog poziva za 3D istraživanje crnogorskog podmorja. Imajući u vidu evropski trend zelene tranzicije, glavni cilj ovog poziva je povećanje nivoa znanja o ugljovodoničnom potencijalu u podmorju Crne Gore, sa posebnim naglaskom na identifikaciju gasnih prospekata”, naveo je Šahmanović.

On je saopštio da je dugi niz godina sektor rudarstva bio u drugom planu i u javnosti vlada pogrešna percepcija da Crna Gora nema potencijala u ovoj oblasti, da je rudarstvo samo po sebi štetno po životnu sredinu i da nema nikakvu vrijednost za zajednicu.

“Želimo to da promijenimo, želimo da uvedemo principe društveno odgovornog rudarstva, da u saradnji sa zajednicom i relevantnim institucijama nađemo održive modele, da kreiramo biznis ambijent koji će privući eminentne investitore koji će, uz poštovanje standarda očuvanja životne sredine, uložiti novac u našu zemlju”, zaključio je Šahmanović.

The post Izgradnja LNG terminala u Baru, u fokusu Ministarstva rudarstva, nafte i gasa first appeared on BARinfo.