RB/BI: Kako si smislio naziv “Moj svijet u mojoj glavi”, i kaži nam nešto više o svom svijetu?

Ćetković: S obzirom da su to moje pjesme, i sve ono što sam očekivao, razmatrao i želio da se dogodi, onda sam dugo razmišljao šta je to u mojoj glavi, a to je zapravo moj svijet. Tako je i sam naziv nastao. Iako su me mnogi kritikovali, da naslov i nije gramatički ispravan, ostao sam pri svom i insistirao da baš tako ostane.

RB/BI: Šta te najčešće inspiriše kada pišeš? Da li postoji nešto što te posebno pokrene da uzmeš papir i počneš da stvaraš?

Ćetković: Pokreće me inspiracija, a nju pronalazim svugdje, na plaži, kraj Stare masline, duž kaldrme Starog Bara, nekako gdje god da se nalazim često mi dođe inspiracija, uzmem papir i zapišem svoje misli, a zabilježim ih i u telefonu.

RB/BI: Da li u tvojoj poeziji ima više stvarnosti ili mašte, i kome je namijenjena, mlađim ili starijim generacijama?

Ćetković: Ima i mašte a i realnosti. Prvu zbirku sam više želio da posvetim mladima, kako bih im pokazao kako to izgleda, i kako bi vidjeli da ne treba da se plaše da pišu, već naprotiv.

RB/BI: Koliko su Bar, more, Stara maslina i sve ono što čini naš grad prisutni u tvojoj poeziji?

Ćetković: Pa od svega ima pomalo, odnosno za svakog ponešto. Neko ko voli planine čitaće pjesmu o Lovćenu, ko voli more dopašće mu se ‘More mog djetinjstva’ i ‘Morska pjesma’, ko voli da čita o zavjetima čitaće pjesmu od nazivom ‘Crmnički zavjet’…

RB/BI: Kada napišeš pjesmu, da li je odmah spremna za druge oči ili postoji neko kome prvo pokažeš ono što si napisao i od koga tražiš savjet?

Ćetković: Obično ne. Ja to čuvam za sebe, i sve moje pjesme prolaze kroz tzv. “faze”. E, kada prođu i finalnu fazu u mojoj glavi, ponesem ih na lekturu.

RB/BI: Kako tvoja porodica reaguje na sve što radiš i na uspjehe koje postižeš? Da li su oni tvoji najveći kritičari ili najveća podrška?

Ćetković: Oni su mi, naravno, najveća podrška.

RB/BI: Šta ti je bilo najzahtjevnije u nastanku ove zbirke? Da li je to bilo samo pisanje, odabir pjesama ili možda sređivanje svega do konačne verzije?

Ćetković: Rekao bih da je to bio taj završni korak, najviše sam se plašio da neću uspjeti sve da finalizujem do zacrtanog termina. A ovim putem bih se zahvalio saradnicima iz izdavačke kuće “Obodsko slovo” koji su uspjeli u dogovorenom roku da ištampaju moju prvu zbirku.

RB/BI: A kada je riječ o samoj promociji, koliko je bilo zahtjevno organizovati sve to? Jesi li imao pomoć i podršku u cijelom procesu?

Ćetković: Ovog puta sam podršku imao od “Kuće maslina” i beskrajno sam im zahvalan zbog toga. Moram priznati da je bila komplikovana organizacija jer sam imao viziju u glavi kako želim da to izgleda, i nisam odstupao od toga.

RB/BI: Dakle, gdje i kada će biti održana promocija tvoje zbirke „Moj svijet u mojoj glavi“?

Ćetković: Subota, 12. Septembar, u 19 časova, kod Stare masline.

The post Svijet u glavi mladog barskog pjesnika Matije Ćetkovića first appeared on BARinfo.

Kada nije u školi i ne piše pjesme, Matija svoje slobodno vrijeme koristi da, kako kaže, pronađe sebe i odmori se od ubrzanog svijeta. Na prvi pogled djeuje kao običan srednjoškolac, ali iza njegovih godina krije se mnogo interesovanja, talenata i planova.

Njegov izbor srednje škole nije bio slučajan. Želio je da nastavi porodičnu tradiciju, inspirisan pričom o svom čukunđedu Marku Ćetkoviću, koji je kuvao na francuskom dvoru.

„Dosta sam čitao sve što je zapisano o tome i tada, kao da je nešto u meni proradilo. Odlučio sam da se i ja jednog dana bavim kulinarstvom“, objašnjava vispreni, vrijedni dječak.

Ipak, među školskim predmetima posebno mjesto zauzima maternji jezik. Razlog je jednostavan – velika ljubav prema poeziji i pisanju. Ne krije da ga privlači i novinarstvo, te da sebe jednog dana vidi i u toj profesiji.

Prvu pjesmu pod nazivom “Puno pamti maslina stara” napisao je kada je Stara maslina počela da se suši.

„To me je izuzetno pogodilo jer živim blizu nje i tu sam porastao“, kazao nam je Matija.

Na pitanje kako nastaje jedna njegova pjesma, odgovara da inspiracija dolazi spontano.

„Nekad inspiraciju pronađem u prirodi, a nekad mi, jednostavno, bude dosadno, pa sjednem i pišem. Najčešće me inspirišu more, planine, luka koju imamo i moj grad“, otkriva on.

Da ljubav prema književnosti nije prolazna, potvrđuju i priznanja koja je već osvojio. Nedavno je nagrađen na međunarodnom književnom konkursu u Beču, gdje je osvojio treće mjesto. Prisjećajući se tog iskustva, priznaje da je dugo razmišljao da li uopšte da se prijavi. „Velika je i jaka bila konkurencija, ali sam se ipak prijavio i osvojio treće mjesto na koje sam veoma ponosan, zajedno sa svojim profesoricama“, kaže skromni dječak.

U toku razgovora o njegovoj ljubavi prema književnosti, otkrio nam je da posebno cijeni stvaralaštvo Rajka Joličića, koga smatra omiljenim piscem.

Kada je u pitanju emisija „Praktična žena“, zanimljivo je istaći da je upravo Matija napravio prvi korak i poslao mejl redakciji.

„Smatrao sam da bi to bilo od velikog značaja za mene, kada je u pitanju kulinarstvo. Htio sam da pokažem koliko znam“, kaže on. Pozitivan odgovor stigao je vrlo brzo, a uskoro i poziv za snimanje emisije. Iako bi mnogi na njegovom mjestu osjećali tremu, Matija kaže da je nije imao, jer je za njega, kako kroz osmijeh kaže “trema strana emocija“.

Ipak, jedan trenutak posebno će pamtiti. Tokom emisije voditeljka Nataša Pavlović poručila je:

“Barani, imate čime da se ponosite”, pri čemu nije mogao da sakrije emocije.

„Srce mi je tada prebrzo i prejako lupalo. Bio sam veoma ushićen i presrećan, ali i zatečen“, priznaje.

Kako se Bar često pojavljuje u njegovim pjesmama, razgovor smo nastavili pričom o gradu koji ga inspiriše. Kaže da najviše voli Stari Bar, njegove zidine i kaldrmu, barsku luku, Šetalište kralja Nikole i skrivene plaže do kojih se može stići samo brodićem.

A kada bi neko prvi put došao u Bar i zatražio preporuku šta da obiđe, Matija bi kao prvo mjesto obavezno preporučio Staru maslinu, drugi na listi interesantnih lokaliteta bili bi Stari Bar i Šetalište kralja Nikole, a kao treći atrakciju, preporučio bi obilazak ovdašnjih plaža brodićem.

Matija smatra da mladi danas ne poznaju dovoljno istoriju i tradiciju svog grada jer su, kako kaže, previše okupirani društvenim mrežama. Ipak, raduje ga podrška koju dobija od vršnjaka i profesora.

„Svi profesori su mi čestitali zbog gostovanja i kazali da im se veoma dopalo“, sa ponosom ističe.

Pred njim je novi cilj – objavljivanje prve zbirke poezije. Rukopis je trenutno na lektorisanju, a nada se da će knjiga biti završena već tokom jeseni.

Matija, iako se školuje za kuvara, u budućnosti ne želi da se ograniči samo na jednu profesiju.

„Vidim sebe i u novinarstvu. Imam veoma lijepe ideje koje bi objedinile ljubav prema kulinarstvu i novinarstvu“, zaključuje Matija Ćetković.

Sudeći po dosadašnjim uspjesima, ovaj prodorni, ambiciozni, srdačni  tinejdžer uprkos svojim mladim godinama već sada uspješno spaja različite talente, a pred njim su, sasvim sigurno, još mnogi izazovi i priznanja.

Razgovor sa Matijom možete poslušati 27. juna u 9.30 časova, na talasima Radio Bara.

The post Matija Ćetković: Kuvar po izboru, pjesnik po osjećaju, novinar u najavi first appeared on BARinfo.

Takmičenje na temu “Na dedinom pragu – pričao je meni deda” organizovano je po  uzrastima, a troje Barana našlo se među laureatima.

U kategoriji “srednji stariji uzrast” drugo mjesto osvojila je Nikolina Magočević, V razred, iz OŠ “Kekec (mentorka Mirjana Lučić), a treće Balša Đonović, IX razred, iz OŠ “Anto Đedović” (mentorka Ljiljana Milović). Treći je bio i Matija Ćetković, I razred, Srednja ekonomsko-ugostiteljska škola (mentorka Ivana Kecojević) u kategoriji “najstariji uzrast”.

Učenicima će biti uručena plaketa za plasman, zahvalnica i zbornik radova, a proglašenje najboljih radova i promocija knjige planirani su u Beču u junu.

“Nikolina, Balša i Matija su u lokalnoj zajednici prepoznati kao talentovani učenici koji su nagrađivani na mnogobrojnim kokursima. Oni su kroz svoje radove otkrili porodične priče pune ljubavi. Zato je za njih ova nagrada posebno priznanje i raduju se pozivu za dodjelu nagrada u Beču”, kaže jedna od mentorki, prof. Ljiljana Milović.

The post Barski učenici među najboljima na međunarodnom književno-likovnom konkursu  first appeared on BARinfo.

U uvodnom obraćanju, Madžar je istakla da maslina u Matijinoj poeziji nije samo drvo, već “živa arhiva života, svjedok onoga što se ne zapisuje u knjige ali se urezuje u koru, u zemlju i u srce. Pod njenim granama nisu prolazili samo vjetrovi i ptice već i generacije ljudi, dječji smijeh, prve ljubavi, rastanci, molitve, suze i pjesme. Ona pamti korake onih kojih više nema, ali i nade onih koji tek dolaze”.

Govoreći o značaju masline, Božo Šaltić je podsjetio na njenu duboku ukorijenjenost u istoriji i duhovnosti Mediterana. 

“Maslina je oduvijek bila mnogo više od voćke. Njeno ulje je sveto ne samo u ishrani, već i u obredima, u mirenju ljudi i zajednica“, kazao je Šaltić, podsjećajući na Staru maslinu na Mirovici koja, iako je prošle godine obilježila 2.250 godina, i dalje rađa. On je naglasio da je ta maslina simbol mira i postojanosti, mjesto gdje su se kroz vjekove rješavali sukobi i liječile rane zajednice.

“Prošle godine je dala preko sto kilograma ploda, a njeno ulje je na međunarodnoj aukciji u Japanu dostiglo cijenu od 400 eura po litru. To govori o njenoj vrijednosti, ali i o našem odnosu prema njoj“, rekao je Šaltić.

Poseban dio njegovog obraćanja bio je posvećen samoj pjesmi i autoru. Šaltić je istakao da je pjesma već imala zapažen međunarodni odjek, budući da je predstavljena na prestižnoj manifestaciji maslinara „Noćnjak“ na ostrvu Rab u Hrvatskoj.

„Ponosan sam na Matiju. Njegova pjesma je tamo izazvala toliko snažne emocije da je dvorana  cijela dva minuta aplaudirala. To je dokaz da iskrena, ‘iz duše’ napisana poezija nema granice“, kazao je Šaltić, dodajući da je njegov doprinos pjesmi bio minimalan, tehničke prirode, te da je suština djela u potpunosti Matijina.

„On je od malih nogu rastao pod krošnjom Stare masline. Tu se rađa inspiracija. To je pisanje iz duše, bez manipulacije, i upravo zato ima snagu“, naglasio je Šaltić, izražavajući zadovoljstvo kako atmosferom, tako  i  porukama mira, trajanja i vjere u mlade stvaraoce koje su poslate sa večeri poezije. On je sa posebnim nadahnućem i pročitao pjesmu mladog poete.

Mladi autor Matija Ćetković se publici obratio skromno i emotivno, ističući zahvalnost svima koji  ga podržavaju na njegovom književnom putu.

“Večeras ne stojim pred vama samo kao učenik i autor, već kao neko ko sa zahvalnošću gleda na put koji je prošao, na ljude koji su me učili, ohrabrivali i vjerovali da riječ ima snagu“, kazao je Matija.

U razgovoru za Radio Bar i Bar Info, pojasnio je da je inspiracija za pjesmu sazrijevala mjesecima, u neposrednom kontaktu sa Starom maslinom. 

„Došao sam na proslavu 2250 godina Stare masline sa papirom i olovkom, bez velikih očekivanja. Počeo sam da zapisujem sjećanja, dječje igre, prve ljubavi, ljude koji su pod njom tražili utjehu. Shvatio sam da ona zaista pamti i da zaslužuje da joj se to vrati pjesmom“, rekao je Matija ne zaboravivši da spomene svoju profesoricu književnosti Mirjanu Savićević, čija je uloga veoma značajna kad je u pitanju njegov “poetski razvoj” i koja je odradila lekturu njegove pjesme.

Govoreći o svom daljem radu, najavio je nove pjesme i izrazio nadu da će u skorije vrijeme objaviti prvu zbirku poezije, u kojoj će, osim masline, značajno mjesto imati pelikan i galeb, aludirajući na jezersku i morsku obalu, odnosno Bar kao grad kojem će se “uvijek vraćati”.

„Gdje god da odem, znam da bih se vratio u Bar. To je moj identitet, moj kamen i moja luka“, poručio je Matija.

Veče su oplemenile Lenka Ćetković, muziciranjem na violončelu i Nikolija Pandurica, izvođenjem nekoliko tradicionalnih crnogorskih pjesama, uz sve popularniju “Nema Bara do cara” za koju je tekst napisao Rajko Joličić.

Puno pamti maslina stara

Pod krošnjom višemilenijske masline,
u tišini večeri što zemlju miluje,
priča o prošlosti i šapuće vjetru
dok korijenje grli barsku zemlju.

Njen stas je veselog izgleda,
grane joj hram za ptice,
lišće zeleno pamti svakakve goste.

Bila je tu kada smo kao djeca trčali,
u ljubavi prvoj obrazi plamtjeli.
Čuvala je priče starih ratnika
i suze onih što su dom izgubili.

Maslina zna za snove skrivene
i pjesme koje niko čuo nije.
U njenom hladu su šaptali stihove
i srcem veselim pjevale generacije.

Izdržala je oluje i gromove,
korijeni joj u zemlju široko,
a duša u nebo vječno,
i kada je zemlja oko nje drhtala,
ostala je vječna, ponosna, nepokorena.

Ona je svjedok vremena,
učiteljica mira i strpljenja.
Njene su bore hronika života,
a grane vitke kao ptičija krila.

Ako se na nju nasloniš,
čut ćeš riječi iz prošlosti,
ona govori tiho u drvetu:

„Život je ciklus:
padneš, ustaneš i opet si tu.“

Ona je i svjetionik vremena,
svijetli snagom, u njoj je mir,
u njenom hladu sjediš i shvatiš:
u njoj je barski svemir.

The post Kad ljubav prema maslini, uprkos mladim godinama, izrodi ozbiljnu pjesmu first appeared on BARinfo.

„Nijazim je rođen prije 73 godine u starobarskom Podgradu, kada je i taj prostor i to vrijeme, živjelo jednim drugim,  originalnim duhom. Vaspitan i odgajan u okruženju stare i ugledne familije Bećović,  Nijazim je nosio u sebi urođenu plemenitost i vedrinu kojom je plijenio i zračio oko sebe. Njegov duh je bio poseban i zato je uvijek bio rado viđen u svakom  društvu.

Volio je sve ljude,  uvijek tražeći ono najljepše u njima. Nijazim za nikoga nije imao lošu riječ, a  za ljudske mane i nedostatke uvijek bi našao opravdanje. Na tim vrijednostima Nijazim je  formirao  svoju porodicu, vaspitavao djecu,  svoje sinove koji su danas uzorni momci dostojni svog oca.

U vremenu kada to nije bilo nimalo lako, sa puno volje i entuzijazma, bio je sa nama na putu ožviljavanja naših najvećih ideala- obnove maslinarstva i revitalizacije Starog Bara. Pomagao je formiranje naših udruženja i  svojim posebnim duhom davao nam podsticaj za sve ono što smo,  u proteklih dvadeset i pet godina, uradili za maslinarstvo i naš StarI Bar.

Svojim primjerom je dokazivao šta znači biti uspješan maslinar-  Nijazim je maslinar sa najviše  pojedinačnih nagrada na našim manifestacijama za kvalitet maslinovog ulja.  

Svojim svakodnevnim prisustvom u starobarskoj čaršiji  i našim omiljenim kafanama,  davao je poseban šarm i originalnost druženju i prijateljstvima koje decenijama njegujemo. Bilo je to do zadnjih dana, iako dosta narušenog zdravlja sačuvao je prisustvo duha i volju da podrži svaku našu aktivnost i bude dio svakog našeg okupljanja.

Dragi Nijazime, danas  te ispraćamo, na tvoj posljednji put, u vječnost! Tvojoj porodici ostaje da gaji uspomenu na tebe i slijedi tvoj uzorni put dobrote i čovjekoljublja!

Nama tvojim prijateljima, ostaju tvoja toplina, duh i vedrina kojima si  zračio. Ostaju i divne starobarske uspomene u kojim ćeš biti stalno, sve dok bude i nas na ovoj zemlji i među ovim maslinama“, oprostio se Ćetković od svog prijatelja.

The post In memoriam: Sahranjen Nijazim Bećović, ugledni starobarski maslinar first appeared on BARinfo.