Pjesma „Puno pamti maslina stara“, autora Matije Ćetkovića, talentovanog učenika Srednje ekonomsko-ugostiteljske škole, promovisana je večeras u kripti konkatedrale Svetog Petra Apostola. O pjesmi i njenoj simbolici govorio je poznati barski maslinar i čuvar maslinarskog nasljeđa Božo Šaltić, dok je razgovor sa autorom vodila moderatorka večeri Ivana Madžar. Događaj je okupio ljubitelje književnosti, kulture i tradicije, uz prisustvo mjesnog župnika don Kelmenda Spaqija i časnih sestara franjevki i križarica.

U uvodnom obraćanju, Madžar je istakla da maslina u Matijinoj poeziji nije samo drvo, već “živa arhiva života, svjedok onoga što se ne zapisuje u knjige ali se urezuje u koru, u zemlju i u srce. Pod njenim granama nisu prolazili samo vjetrovi i ptice već i generacije ljudi, dječji smijeh, prve ljubavi, rastanci, molitve, suze i pjesme. Ona pamti korake onih kojih više nema, ali i nade onih koji tek dolaze”.

Govoreći o značaju masline, Božo Šaltić je podsjetio na njenu duboku ukorijenjenost u istoriji i duhovnosti Mediterana. 

“Maslina je oduvijek bila mnogo više od voćke. Njeno ulje je sveto ne samo u ishrani, već i u obredima, u mirenju ljudi i zajednica“, kazao je Šaltić, podsjećajući na Staru maslinu na Mirovici koja, iako je prošle godine obilježila 2.250 godina, i dalje rađa. On je naglasio da je ta maslina simbol mira i postojanosti, mjesto gdje su se kroz vjekove rješavali sukobi i liječile rane zajednice.

“Prošle godine je dala preko sto kilograma ploda, a njeno ulje je na međunarodnoj aukciji u Japanu dostiglo cijenu od 400 eura po litru. To govori o njenoj vrijednosti, ali i o našem odnosu prema njoj“, rekao je Šaltić.

Poseban dio njegovog obraćanja bio je posvećen samoj pjesmi i autoru. Šaltić je istakao da je pjesma već imala zapažen međunarodni odjek, budući da je predstavljena na prestižnoj manifestaciji maslinara „Noćnjak“ na ostrvu Rab u Hrvatskoj.

„Ponosan sam na Matiju. Njegova pjesma je tamo izazvala toliko snažne emocije da je dvorana  cijela dva minuta aplaudirala. To je dokaz da iskrena, ‘iz duše’ napisana poezija nema granice“, kazao je Šaltić, dodajući da je njegov doprinos pjesmi bio minimalan, tehničke prirode, te da je suština djela u potpunosti Matijina.

„On je od malih nogu rastao pod krošnjom Stare masline. Tu se rađa inspiracija. To je pisanje iz duše, bez manipulacije, i upravo zato ima snagu“, naglasio je Šaltić, izražavajući zadovoljstvo kako atmosferom, tako  i  porukama mira, trajanja i vjere u mlade stvaraoce koje su poslate sa večeri poezije. On je sa posebnim nadahnućem i pročitao pjesmu mladog poete.

Mladi autor Matija Ćetković se publici obratio skromno i emotivno, ističući zahvalnost svima koji  ga podržavaju na njegovom književnom putu.

“Večeras ne stojim pred vama samo kao učenik i autor, već kao neko ko sa zahvalnošću gleda na put koji je prošao, na ljude koji su me učili, ohrabrivali i vjerovali da riječ ima snagu“, kazao je Matija.

U razgovoru za Radio Bar i Bar Info, pojasnio je da je inspiracija za pjesmu sazrijevala mjesecima, u neposrednom kontaktu sa Starom maslinom. 

„Došao sam na proslavu 2250 godina Stare masline sa papirom i olovkom, bez velikih očekivanja. Počeo sam da zapisujem sjećanja, dječje igre, prve ljubavi, ljude koji su pod njom tražili utjehu. Shvatio sam da ona zaista pamti i da zaslužuje da joj se to vrati pjesmom“, rekao je Matija ne zaboravivši da spomene svoju profesoricu književnosti Mirjanu Savićević, čija je uloga veoma značajna kad je u pitanju njegov “poetski razvoj” i koja je odradila lekturu njegove pjesme.

Govoreći o svom daljem radu, najavio je nove pjesme i izrazio nadu da će u skorije vrijeme objaviti prvu zbirku poezije, u kojoj će, osim masline, značajno mjesto imati pelikan i galeb, aludirajući na jezersku i morsku obalu, odnosno Bar kao grad kojem će se “uvijek vraćati”.

„Gdje god da odem, znam da bih se vratio u Bar. To je moj identitet, moj kamen i moja luka“, poručio je Matija.

Veče su oplemenile Lenka Ćetković, muziciranjem na violončelu i Nikolija Pandurica, izvođenjem nekoliko tradicionalnih crnogorskih pjesama, uz sve popularniju “Nema Bara do cara” za koju je tekst napisao Rajko Joličić.

Puno pamti maslina stara

Pod krošnjom višemilenijske masline,
u tišini večeri što zemlju miluje,
priča o prošlosti i šapuće vjetru
dok korijenje grli barsku zemlju.

Njen stas je veselog izgleda,
grane joj hram za ptice,
lišće zeleno pamti svakakve goste.

Bila je tu kada smo kao djeca trčali,
u ljubavi prvoj obrazi plamtjeli.
Čuvala je priče starih ratnika
i suze onih što su dom izgubili.

Maslina zna za snove skrivene
i pjesme koje niko čuo nije.
U njenom hladu su šaptali stihove
i srcem veselim pjevale generacije.

Izdržala je oluje i gromove,
korijeni joj u zemlju široko,
a duša u nebo vječno,
i kada je zemlja oko nje drhtala,
ostala je vječna, ponosna, nepokorena.

Ona je svjedok vremena,
učiteljica mira i strpljenja.
Njene su bore hronika života,
a grane vitke kao ptičija krila.

Ako se na nju nasloniš,
čut ćeš riječi iz prošlosti,
ona govori tiho u drvetu:

„Život je ciklus:
padneš, ustaneš i opet si tu.“

Ona je i svjetionik vremena,
svijetli snagom, u njoj je mir,
u njenom hladu sjediš i shvatiš:
u njoj je barski svemir.