RB/BI: Aleksandra, kako je izgledao trenutak kada ste prvi put prepoznali Mihaelin talenat – kao majka ili kao pedagog?

Aleksandra Vojvodić Jovović: Svi članovi moje porodice znaju i vole da zapjevaju, pa je Mihaela odrasla u ambijentu gdje je muzika svakodnevica. Dok je još bila dijete, čula sam da vrlo lijepo izvodi dječje pjesmice. Ipak, prvi koji je zaista otkrio njen talenat i upotrijebio ga na sceni je profesor Miro Kruščić. Više puta je angažovao kao solistu ispred hora Muzičke škole i to u periodu kada je tek upisala. U to vrijeme, jureći za svojom karijerom i svojim učenicima, nisam baš nešto mnogo pažnje posvećivala njenom pjevanju, kao roditelji koji djecu vode na muzičke festivale. Dakle, za Mihaelin angažman je prvenstveno zaslužan profesor Miro, koji je procijenio da je ona talentovana, sigurna na sceni, intonativno tačna i kazao mi da poslušam kompoziciju koju su spremili. Tada sam spoznala da je potpuno bez treme, da samouvjereno vlada scenom, fino, tačno pjeva i to je bio prvi znak.

RB/BI: Da li je teže biti profesor svom djetetu nego tuđoj djeci?

Aleksandra Vojvodić Jovović: Djeci sa kojom ne provodite toliko vremena kao sa svojom ste veći autoritet, nemaju tu vrstu slobode. Mada, moja klasa je pomalo i razmažena – mogu da kažu da im “nije dan”, da im se ne radi, što tolerišem. Sa Mihaelom radim isto kao i sa djecom iz klase.

RB/BI: Kako pravite granicu između majke i stroge profesorice?

Aleksandra Vojvodić Jovović: Nisam stroga ni kao majka, ni kao profesorica. Solo pjevanje ne trpi strogoću jer je pjevanje, prije svega, lijep osjećaj, pa da bi se dijete rasteretilo i lijepo pjevalo, moramo se na početku časa malo našaliti i opustiti. Porazgovaramo o problemima u školi, ocjenama, raznim situacijama. Tek kada sve to ostavimo iza sebe, počinjemo čas. Uvijek nastojim da taj čas bude ispunjen radom, ali i momentima u kojima se šalim i na svoj i na njihov račun i na način koji je njima blizak.

RB/BI: Mihaela, kada si shvatila da pjevanje nije samo igra nego nešto što vremenom može postati tvoj poziv?

Mihaela Jovović: To sam znala još od malih nogu, jer sam nastavu u barskoj Muzičkoj školi počela da pohađam kod nastavnice Maje Basarab, u klasi klavira. Već tada sam počela da idem na takmičenja, što je mnogo uticalo da se trema razbije. Kod profesora Mira Kruščića sam išla na hor, kada sam sa veoma malo godina prvi put bila solista na sceni.

RB/BI: Da li ti je lakše ili teže što ti je mama ujedno i profesorica i je li veći izazov osvojiti nagradu ili zadovoljiti mamin kriterijum?

Mihaela Jovović: U jednu ruku je lakše, u drugu teže. Prvo, to mi je majka, sa kojom provodim vrijeme i poslije časova. S druge strane, kada se spremamo za takmičenje, postaje mnogo ozbiljnije. 

RB/BI: Kako izgleda jedan tvoj dan kada se spremaš za takmičenje, uspijevaš li da pomiriš obaveze iz Muzičke škole sa onima koje moraš završiti što se tiče redovnog školovanja?

Mihaela Jovović: Mogu sve da “posložim” u jednom danu. Kada se pripremam za nastup, završim obaveze u osnovnoj školi. Tada se skoncentrišem na to da budem što odmornija, onda na red dolazi upjevavanje i intenzivno razmišljanje o nastupu. Slijedi oblačenje odjeće za scenu, šminkanje.

RB/BI: Aleksandra, ima li kod kuće “pauze od muzike” ili je ona stalno prisutna?

Aleksandra Vojvodić Jovović: Pošto sam na “svim frontovima”, nekako smo stalno u muzici. Mihaela ide u muzičku školu, kao i mlađi sin Petar. Svako u svojoj sobi ima instrument, pa se iz našeg stana uvijek čuju zvuci. Dođu mi i učenici, vježbamo… Otvorimo prozore, pa nas čuju i komšije koje često znaju da pošalju poruke da im se dopalo to što smo odradili. Mnogo je lijepo sve to, a posebno oni momenti kada pjevamo kao trio Mihaela, Petar i ja. I suprug voli da pjeva. Još kada nam dođe Ilija, moj najstariji sin, bude zaista predivno. Mnogo lijepo, uz pjesmu, provodimo zajedničke trenutke.

RB/BI: Koliko je važno da roditelj prepozna i pravilno usmjeri talenat kod djeteta?

Aleksandra Vojvodić Jovović: Vrlo je važno da roditelj prati uputstva profesora. U našem slučaju je lakše, jer sam ja prošla taj put učenja i usavršavanja. Svjedočila sam u vremenu dok sam bila direktorica ŠOMO, a i kao profesorica, kako se roditelji upješne djece odnose prema njihovom angažmanu i edukaciji, koliko ih podržavaju. Nisam za forsiranje, ali ukoliko struka i profesor ocijeni da je potrebno, i to dolazi u obzir. Poželjno je i da roditelji budu zainteresovani, da “uđu u materiju”, pomognu djetetu pri izboru isntrumenta, zainteresuju se na koji način se postižu uspjesi, šta je od logistike potrebno, kojim putem se ide da bi se došlo do krajnjeg cilja – završavanja Akademije i nastavka dalje karijere. Podrazumijeva se da su segmenti kroz koje se mora proći do uspjeha, brojni. Dakle, ako podrška roditelja izostane, dijete, zaista, u našem poslu ne može samo doći do cilja.

RB/BI: Mihaela, koja nagrada ti je do sada najdraža i zašto?

Mihaela Jovović: Ove godine sam osvojila tri, četiri nagrade, ali mi je najdraža posljednja – kada sam sa maksimalnih 100 poena postala laureat Slavic Music Festivala u Beogradu. To je posebna čast.

RB/BI: Ima li trenutaka kada ti je teško i poželiš da odustaneš?

Mihaela Jovović: Veoma rijetko se to dešava. Mnogo volim muziku i da pjevam. Ipak, kada se nagomilaju obaveze, poželim malu pauzu.

RB/BI: Šta najviše voliš da pjevaš i gdje se osjećaš “najviše svoja”?

Mihaela Jovović: Iako volim da pjevam i zabavnu muziku, mislim da sam najpouzdanija u ovoj koju trenutno pjevam – klasičnoj muzici.

RB/BI: Imaš li uzora u svijetu muzike?

Mihaela Jovović: Naravno. To je moja majka. Slušam je kako pjeva od kada sam bila vrlo mala, a čak sam i pjevala sa njom na sceni. Oduvijek obožavam njen glas i način na koji pjeva.

RB/BI: Aleksandra, koji je bio najizazovniji trenutak u Mihaelinom muzičkom razvoju i zamoliću Vas za paralelu sa Vašim razvojnim putem – da li je danas mladima lakše?

Aleksandra Vojvodić Jovović: Mihaela ima sreću što prilikom odabira budućeg poziva ima mene. Naravno, i što je talentovana za to. Poklopile su se zvijezde. Svakako, to ne znači da ne moramo voditi računa o njenom razvojnom putu do samog cilja, a pitanje je i da li ćemo do njega doći. U startu, ona uz sebe ima osobu koja joj je profesor, a biće joj i mentor i usmjeriće je kako da želje ostvari i to bez nekih stvari koje su se meni dešavale na tom putu. Moji roditelji nisu bili upućeni u to gdje treba da idem, šta znače takmičenja, kako kasnije odabrati pravog profesora. U jednom momentu, tokom obrazovanja, imala sam mogućnost da odem u Moskvu, međutim, nismo imali novčanih sredstava. Za Mihaelu, koju zaista nisam forsirala da odabere ovaj put, znajući kroz šta sam sve ja prošla, već pravim “mrežu” i pažljivije je pratim, a svaki svoj korak sada preračunavam u odnosu na nju. Takav odnos imam i prema ostalim učenicima – vodim ih na takmičenja gdje će ih čuti veoma značajne ličnosti iz oblasti operskog pjevanja, kao što je nedavno bio Sirmium Music Fest, gdje su u žiriju bile dvije operske pjevačice ostvarene i na sceni i kao pedagozi. Sve to radim sa ciljem da bih kasnije mogla da ih proslijedim kod još boljih pedagoga, da stignu na prava mjesta gdje se ova vrsta muzike sluša, gdje će kasnije moći da rade. Mihaeli, ali i svim mojim učenicima će, sigurna sam, biti lakše nego meni, naravno, ukoliko bude uporni, jer kroz moj život i iskustva znam kojim putem treba ići. Da bi se hodilo pravim putem, osim časova pjevanja, važni su i razgovori i usmjeravanje, kako sa učenicima, tako i sa roditeljima.    

RB/BI: Kako izgleda komunikacija između Mihaele i Vas kada stvari ne idu savršeno?

Aleksandra Vojvodić Jovović: Iako, kao majka, znam da budem oštrija, automatski korigujem sebe podsjećanjem da nismo kod kuće i da nismo u neobaveznoj, familijarnoj priči, već na času. Postoji bojazan da ću je strogoćom odvratiti od pjevanja, posebno kada svjedoči da sam prema ostalim učenicima popustljivija, blaža.

RB/BI: Koliko vas je muzika dodatno povezala kao majku i ćerku?

Aleksandra Vojvodić Jovović: Predivno je što se tako odvija naš život. Predivno je kada imate sa kim da razgovarate, kada vas razumiju. Još kao djeca su svo troje dolazili na moje koncerte i tako od malena shvatili kakav je moj posao. Oduvijek su imali slobodu da mi kažu šta sam, možda, mogla drugačije uraditi. Dišemo istim plućima u svojevrsnoj smo, zajedničkoj, muzičkoj auri ljubavi i razumijevanja.

RB/BI: Nisu Vam zamjerali kada tokom priprema za neke velike koncerte ili nastupe nemate dovoljno vremena za njih?

Aleksandra Vojvodić Jovović: Apsolutno ne. U ovom trenutku imam i vrlo važnu logističku podršku. Moj stariji sin me često odveze do mjesta gdje nastupam, Mihaela mi pomogne oko šminkanja… 

RB/BI: Šta je važnije tokom školovanja – talenat ili rad?

Aleksandra Vojvodić Jovović: Oboje je vrlo bitno. Čovjek koji nema sve neophodne segmente, može doći do nekog cilja, ali vrhunski umjetnik – neće biti. Prvo, mora biti odabran od profesionalaca, neophodan je lijep glas, tačna intonacija, da bude stabilna osoba, potrebna je sportska disciplina, kao i da bude zdrav, emotivan, ima glumačke sposobnosti. Osim toga, nužna je i čelična disciplina, bez koje je sve uzalud, jer će se talenat rasuti, a pjevač se neće formirati do vrhunskog nivoa. Naš posao je veoma zahtjevan. Uporediću to sa, recimo, skakačem u vis. On ima te sekunde skoka iza kojih stoji cijeli život priprema, teškog rada, da bi u jednom trenutku briljirao. Tako je i sa operskim pjevačima – kada izađemo na scenu, greška ne smije da postoji, sva očekivanja publike se moraju ispuniti. Iza toga stoji veliki talenat, rad, odricanje i, ponavljam, disciplina.   

RB/BI: Koju poruku biste poslale roditeljima i djeci koji tek otkrivaju svoj talenat?

Aleksandra Vojvodić Jovović: Možemo se muzikom baviti amaterski, svi možemo pjevati i svirati. Na takmičenja odlazimo upravo da bismo bili svjesni koji nivo znanja i umijeća smo postigli. Stalno smo u trci, planovima, putovanjima, jer se naš posao pretežno odvija u inostranstvu. Ovaj poziv ne oprašta niti jednu grešku. Često sam se, dok sam bila direktorica Muzičke škole, ljutila na publiku koja je, umjesto da sluša dijete, brojala greške. Ipak, mnogo je faktora na koje djeca moraju da obrate pažnju i njima je dozvoljeno da se u trenutku ne snađu najbolje. Na drugoj strani, kada profesionalac izađe na binu, mora biti savršen.

RB/BI: Šta vas, kada su takmičenja i nastupi u pitanju, očekuje u narednom periodu?

Aleksandra Vojvodić Jovović: Nakon tri međunarodna takmičenja, s obzirom da je kraj školske godine, imaćemo koncert klase i koncert škole. Već se sada pripremamo i uskoro ću podijeliti note za sljedeću godinu, kada nas očekuju još ozbiljnija takmičenja. Iako nagrade stižu, ne brojimo ih, jer mi je bitno da moji učenici čuju druge pjevače, ali i da ih ocijene najrelevantniji profesionalci u našem poslu.

RB/BI: Mihaela, pohađaš završni razred osnovne škole. Kakvi su ti planovi od septembra?

Mihaela Jovović: Želim da upišem Srednju muzičku školu “Andre Navarra” u Podgorici i da tamo nastavim obrazovanje kod majke u klasi solo pjevanja. Kada porastem, možda uspijem da postanem ono što želim – operska pjevačica.

RB/BI: Aleksandra, gdje vidite Mihaelu za deset godina?

Aleksandra Vojvodić Jovović: Put je veliki, ali ću se truditi da joj prenesem znanje. Nadam se u njenu ljubav i želju da se usavrši. Prije svega, želim da bude dobar čovjek, jer samo dobar čovjek može da bude umjetnik i pedagog. Voljela bih da joj prenesem i pedagoško i znanje sa scene. Što se mene tiče, daću sve od sebe. Naravno važna je sreća, ali i “onaj gore”. Nadam se da će Mihaela nastaviti da uči i ozbiljno radi na svom umjetničkom putu.

RB/BI: I na kraju – šta za vas znači muzika: profesija ili način života?

Aleksandra Vojvodić Vojvodić: Način života jeste, a svoj pedagoški rad doživljavam kao veoma ozbiljan angažman, potpuno različit od pjevačke karijere. U svakom slučaju, na svim poljima kojima hodim, muzika je sav moj svijet.

The post Mihaela Jovović: Obožavam glas moje majke i način na koji pjeva, ona mi je uzor first appeared on BARinfo.

„Slavic Music Festival je međunarodno muzičko takmičenje koje okuplja mlade umjetnike iz različitih zemalja sa ciljem promocije klasične muzike i afirmacije novih talenata. Takmičenje obuhvata više kategorija i uzrasnih grupa, pružajući učesnicima priliku da predstave svoje umijeće na visokom umjetničkom nivou. Nastupe takmičara ocjenjuje međunarodni žiri sastavljen od renomiranih pedagoga i umjetnika, čime se obezbjeđuje stručna i objektivna evaluacija. Festival se profilisao kao značajna platforma za sticanje koncertnog iskustva, umjetnički razvoj i međunarodnu afirmaciju mladih muzičara“, navodi direktorica ŠOMO, Danka Popović.

U konkurenciji srednjih muzičkih škola, zlatnim medaljama okitili su se učenici srednje muzičke škole „Andre Navarra“ iz Podgorice: Darija Lautašević, Ilmi Ćamili, Milica Adamović i Arta Ismailaga, koji su svojim nastupima oduševili stručni žiri.

“Ovaj izuzetan rezultat svjedoči o visokom kvalitetu rada i predanosti kako učenika, tako i profesorice mr Aleksandre Vojvodić Jovović. Uspjeh na međunarodnoj sceni predstavlja značajan podsticaj za dalji razvoj mladih umjetnika i još jednu potvrdu kvaliteta muzičkog obrazovanja u Crnoj Gori”, poručila je Popović, uz iskrene čestitke svim nagrađenim učenicima i njihovoj profesorici na izuzetnom uspjehu ostvarenim na ovom prestižnom takmičenju.

„Njihov rad, posvećenost i umjetnički kvalitet još jednom su potvrđeni na međunarodnoj sceni, uz želju da i u narednom periodu nastave nizati uspjehe i ostvarivati značajna muzička dostignuća“, zaključila je direktorica ŠOMO.

The post Mihaela Jovović laureat Slavic Music Festivala u Beogradu first appeared on BARinfo.

„Među nagrađenima su učenici naše škole Vuk Spaić, Pavle Marović, Mihaela Jovović i Anika Vuković, koji su se istakli sigurnim interpretacijama, izraženom muzičkom zrelošću i izuzetnim vokalnim potencijalom“, saopštila je direktorica barske ŠOMO, Danka Popović.

Jednako zapažen uspjeh ostvarili su i učenici Umjetničke škole osnovnog i srednjeg muzičkog obrazovanja za talente „Andre Navarra“ iz Podgorice Milica Adamović, Ilmi Ćamili, Darija Lautašević i Arta Ismailaga, čiji su nastupi oduševili stručni žiri i publiku, ostavljajući snažan umjetnički utisak.

Poseban doprinos ovom velikom uspjehu dali su i korepetitori profesori Jovana Vukazić i Filip Usov, čija je stručna, posvećena i umjetnička podrška imala izuzetan značaj tokom priprema i samih nastupa.

„U ime škole, upućujemo iskrene čestitke svim nagrađenim učenicima, njihovoj profesorici mr Aleksandri Vojvodić Jovović, kao i korepetitorima, na postignutim rezultatima i dostojanstvenom predstavljanju škole i naše muzičke scene na međunarodnom nivou. Želimo im mnogo uspjeha i inspiracije u daljem umjetničkom radu“, zaključila je Popović.

The post Izvanredan uspjeh mladih solo pjevača na Međunarodnom takmičenju u Novom Sadu first appeared on BARinfo.

“Učenice solo pjevanja – Mihaela Jovović iz naše škole, te Milica Adamović i Arta Ismailaga iz ‘Andre Navarra’ iz Podgorice, briljirale su pred međunarodnim žirijem, potvrđujući svoj izuzetan talenat, predan rad i visoku umjetničku zrelost. Sve tri učenice zasluženo su osvojile prvu nagradu, ostvarivši sljedeće izvanredne rezultate: Mihaela Jovović – 98,1 poena, Milica Adamović – 98,8 poena i Arta Ismailaga – 95 poena”, saopštila je direktorica ŠOMO, Danka Popović.

Njihova mentorka, mr Aleksandra Vojvodić Jovović, istakla je da je izuzetno ponosna, naglašavajući da ovakvi rezultati potvrđuju koliko se istrajnim radom, ljubavlju prema muzici i posvećenošću mogu postići vrhunski dometi.

Takmičenje “Mediterra Musica” okuplja mlade muzičke talente iz brojnih zemalja, što ostvarene rezultate čini još značajnijim, jer tri osvojene prve nagrade na međunarodnoj sceni predstavljaju ne samo lično ostvarenje mladih pjevačica, već i potvrdu kvaliteta obrazovanja u muzičkim školama, kao i vrijedan doprinos promociji muzičke umjetnosti u inostranstvu.

Muzička škola upućuje iskrene čestitke Mihaeli, Milici i Arti, kao i njihovoj mentorki mr Aleksandri Vojvodić Jovović, uz želju da i ubuduće nižu uspjehe i ponosno predstavljaju našu umjetničku zajednicu.

The post Prve nagrade za talentovane učenice u kategoriji solo pjevanje first appeared on BARinfo.

Srednja stručna škola je počela sa radom 13. maja 1875. godine pod nazivom „Knjaževska crnogorska zemljodjelska škola“ i bila je pod neposrednim nadzorom Prosvjetnog odjeljenja na Cetinju. Na vijek i po trajanja obrazovne ustanove koja nastavlja tradiciju prve poljoprivredne škole u Crnoj Gori podsjetio je njen direktor, Vučko Asović.

„Nastala je u teškim istorijskim vremenima, tokom kontinuirane borbe za slobodu napaćenog, ponosnog, hrabrog i slobodoljubivog naroda, slabog materijalnog stanja i kadrovskih mogućnosti. Imala je prekide u radu, ali je uvijek pronosila luču slobode, posvećenosti i obrazovne misije. Ustajala je sa novom energijom i novom snagom, kao feniks iz pepela rata, ponovo se rađala i na drugom mjestu predstavljala simbol istrajnosti i neuništivosti, sa isključivim ciljem – da pobijedi neukost, nepismenost i donese narodu nova znanja, napredniji rad i kvalitetniji život“, kazao je Asović, ističući da je period od osnivanja škole do danas, između ostalog, obilježilo i nekoliko promjena naziva škole – od Knjaževske crnogorske zemljodjelske, preko Specijalne poljoprivredne škole za južne kulture Topolica, Biotehničkog obrazovnog centra „Dušan Vlahović“, i Srednje poljoprivredne, do imena koje i danas nosi – JU Srednja stručna škola.

Brojni značajni događaji utkali su se u život jedne od najstarijih škola u Crnoj Gori, između ostalog i nagrada „Oktoih“, 1995. godine.

Škola je, po riječima direktora Asovića, opremljena savremenim nastavnim sredstvima i stručnim kadrom, a 624 učenika pohađa pet obrazovnih profila. Za III i IV stepen stručne spreme ponuđeno je više od petnaest obrazovnih programa.

Izražavajući zadovoljstvo što prisustvuje proslavi 150 godina Srednje stručne škole, ambasadorka Rajzing Rajnke naglasila je da ova obrazovna ustanova predstavlja stub znanja i napretka, te da u njoj stasavaju generacije učenika koje doprinose razvoju Crne Gore.

Osvrnula se na period nakon razornog zemljotresa koji je pogodio crnogorsko primorje 1979. godine, podsjetivši da su Sjedinjene američke države pomogle obnovu sa više od 11 miliona dinara humanitarne i razvojne pomoći. Ta podrška, naglašava Rajzing Rajnke, uključivala je i izgradnju Srednje stručne škole koja je postala simbol otpornosti i partnerstva. „Učenici i profesori oblikuju budućnost Crne Gore, a njihova postignuća nadilaze granice učenja i svjedoče o snazi i potencijalu ove ustanove“, istakla je Rajzing Rajnke.

„Naši bilateralni odnosi su i do danas složni. Nastojimo da zajedno radimo na jačanju naše bezbjednosti i unaprjeđujemo obrazovanje, ekonomski razvoj i demokratske vrijednosti. Veze između naših naroda dodatno osnažuju i produbljuju partnerstvo. Radujem se zajedništvu i partnerstvu u godinama koje dolaze“, poručila je ambasadorka.

„SSŠ predano godinama obrazuje generacije mladih ljudi“, kazao je državni sekretar u Ministarstvu prosvjete, nauke i inovacija Dragan Marković, čestitajući jubilej koji, prema njegovim riječima, nije samo simbol trajanja, već i svjedočanstvo o kontinuiranoj posvećenosti obrazovanju i pripremi mladih generacija za profesionalne i životne izazove.

„Poznata je kao primjer dobre škole sa posvećenim nastavnim kadrom koji svakodnevno ulaže napore da svakom učeniku pruži znanje, podršku i podstrek. Od svog osnivanja, bila je ključni faktor u oblikovanju obrazovnog ambijenta u Baru. Tokom proteklih 150 godina, škola je bila temelj razvoja ne samo u poljoprivredi, već i u ostalim zanimanjima, u skladu sa potrebama savremenog trenutka. Kroz obrazovni proces, u ovoj se školi ne stiče samo znanje, već i vještine koje će omogućiti razvoj zajednice i cijele države“, naglasio je Marković.

Podsjetio je da Ministarstvo preduzima konkretne korake kako bi približili naš obrazovni sistem razvijenim svjetskim zemljama. „Ostajemo posvećeni stvaranju boljih uslova za obrazovanje i razvoj djece. Ulaganje u školske objekte je ulaganje u zdravlje, budućnost i ravnopravne šanse za sve učenike“, zaključio je Marković.

Iskrene čestitke povodom impresivnog jubileja uputio je i predsjednik Opštine Bar, Dušan Raičević, naglašavajući da je vijek i po posvećenosti znanju, razvoju i edukaciji učinio ovu školu ne samo mjestom znanja, već i neizostavnim dijelom kulturnog, istorijskog i obrazovnog života u Baru. „Ovdje su stasale brojne generacije mladih ljudi koji su, ne samo kao stručnjaci, već i kao uzorni i vrijedni članovi našeg društva, dali poseban pečat razvoju našeg grada u proteklom periodu“, kazao je Raičević.

„Kao nasljednica izvorne Knjaževske crnogorske zemljodjelske škole, uprkos brojnim izazovima, stameno svjedoči o posvećenosti našeg društva znanju kao uslovu za napredak i bolju budućnost. Zato vijek i po trajanja nije samo sjećanje na dugu i bogatu prošlost, već i najbolja potvrda snage i važnosti obrazovanja koje oblikuje budućnost. Iz tog razloga, kao lokalna uprava, kroz razne programe subvencija i stipendija, kontinuirano pružamo podršku mladim sugrađanima, svjesni da je ulaganje u njihovo znanje ulaganje u prosperitet našeg grada. Mladi ljudi sa znanjem i stručnjaci u svojim oblastima jedina su garancija da će naše društvo biti u prilici da stalno unapređuje kvalitet života u našem gradu i državi. Opština Bar će i dalje biti pouzdan partner svakoj inicijativi koja jača obrazovanje i otvara nove šanse za mlade“, poručio je Raičević.

Đak generacije škole ove godine je Nikolija Đokić, koja je istakla neprocjenjiv značaj znanja koje je stekla obrazujući se na profilu Srednji farmaceutski tehničar. „Bilo je više od učenja formula, latinskih naziva, prepoznavanja lijekova; bila je škola života, mjesto gdje sam naučila kako se nositi sa odgovornošću, kako poštovati druge i sebe. Ovo nije kraj, već nastavak obrazovanja, počinjemo novu fazu života sa znanjem koje smo stekli, ali i sa vrijednostima koje su nam usađene u ovim učionicama“, zaključila je Đokić.

Tokom svečane akademije premijerno je prikazan četrdesetominutni dokumentarni film „Od Zemljodjelske do Srednje stručne škole“, u režiji profesorice Marije Šušter i Dejana Senića. Narator u filmu je Milan Vujović. U umjetničkom dijelu programa nastupili su hor i solistkinja Mihaela Jovović iz Škole za osnovno muzičko obrazovanje „Petar II Petrović Njegoš“ i Ženski kamerni ansambl „Antivari musica“, pod vođstvom mr Mira Kruščića. Program je vodila pomoćnica direktora, profesorica Nevena Sjekloća.

Proslavu jubileja Srednje stručne škole obilježile su brojne aktivnosti, između ostalog, svečane sjednice Nastavničkog vijeća i promocija školskog lista „Lider“.

The post VIDEO: Putovanje kroz vjekove: Jubilej Srednje stručne škole first appeared on BARinfo.

Janja Tufegdžić (III razred) osvojila je prvu specijalnu nagradu sa maksimalnih 100 poena, dok je Mihaela Jovović (II razred) osvojila prvu nagradu u predkategoriji sa 99 poena. Mihaela je, pored toga, dobila i nagradu za najperspektivnijeg i najmlađeg učesnika takmičenja. Ovaj uspeh učenice su postigle uz pratnju korepetitorke Ane Vukazić.

Na takmičenju su nastupile i bivše učenice škole Milica Adamović (I kategorija, II razred) i Tara Vlajnić (III kategorija, IV razred), koje su nastavile školovanje u Školi za muzičke talente „Andre Navarra“ u Podgorici. Obje su osvojile specijalne nagrade sa maksimalnih 100 poena, uz korepeticiju profesora Vasilija Basaraba.

Darija Lautašević (I kategorija, I razred) takođe je osvojila prvu nagradu sa 99 poena, uz pratnju korepetitorke Ane Vukazić.

Sve učenice su iz klase profesorice mr Aleksandre Vojvodić Jovović, koja je sa svojim posvećenim radom doprinela njihovim velikim uspjesima.

“Ovaj izuzetni rezultat potvrda je kvaliteta muzičkog obrazovanja u Crnoj Gori i predstavlja još jedan dokaz da crnogorska muzička scena ima velike talente”, poručila je direktorica ŠOMO Danka Popović, koja je, uz čestitke, izrazila ponos svih profesora zbog predanog rada i posvećenosti učenica.

The post Izvrsni rezultati učenica ŠOMO na Sirmium Music Festu first appeared on BARinfo.

“Mihaela je učenica II razreda u klasi profesorice mr Aleksandre Vojvodić Jovović. Ona je bila najbolja u velikoj konkurenciji, od čak 22 takmičara. Osim prve, dobila je i specijalnu nagradu kao najmlađi učesnik”, sa ponosom je saopštila direktorica ŠOMO, Danka Popović.

Sa niškog Fakulteta, kako navodi Popović, podsjećaju da su iznjedrili veliki broj solo i operskih pjevača, a “sada žele da pruže šansu novim talentima da pokažu svoje umijeće, kao i da promovišu vrijednosti lijepog pjevanja”.

Takmičari su nastupali u 12 kategorija i ocjenjivao ih je međunarodni žiri.

“Bila je to prilika da učenici i studenti solo pevanja, kao i njihovi profesori, prezentuju talenat, umijeće, pjevačka i pedagoška postignuća”, navodi Popović.

Najnoviji rezultat je jedan u nizu izvrsnih rezultata Muzičke škole u Baru.

The post Mihaela Jovović najbolja u solo pjevanju na takmičenju Belcanto first appeared on BARinfo.

„U disciplini solo pjevanje – pretkategorija, u klasi profesorice mr Aleksandre Vojvodić Jovović, učenica trećeg razreda Janja Tufegdžić osvojila je prvu nagradu, Mihaela Jovović koja pohađa prvi razred, zavrijedila je, takođe, najsjajnije odličje, a prvu nagradu dobila je i Teodora Vojvodić, učenica drugog razreda. Uspješne su bile i učenice u klasi profesorice Bojane Pejović. Hana Đuričković, koja pohađa treći razred, osvojila je drugu nagradu, a istim priznanjem nagrađeni su i talenat i postignuće njene vršnjakinje Milene Vukmanović. Korepetitorka za sve učenike je bila profesorica klavira, Ana Vukazić“, saopštila je za Radio Bar i Bar Info direktorica ŠOMO, Danka Popović. 

Na festivalu, koji ima međunarodni karakter, učestvovalo je 500 učesnika, iz čak 17 zemalja.

„Takmičenje je jedno od najprestižnijih u regionu, sa velikim brojem đaka i eminentnim žirijem, a zapaženi rezultati iznova svjedoče da je naša Škola rasadnik talenata, vrijednih i posvećenih mladih zaljubljenika u muzičku umjetnost“, sa ponosom ističe direktorica Muzičke škole u Baru.

The post Novi uspjesi mladih solo pjevača na Sirmium Music Fest-u first appeared on BARinfo.