Radionica je osmišljena za djevojke i žene koje žele da istraže svijet novinarstva, pisanja i kreativnog izražavanja. Vodi je mlada novinarka iz Bara, Marija Pešić.

Milena Đukić iz NVO Pogon kaže da zainteresovane i danas mogu da se prijave putem linka: drugarice.org/dogadjaj/istrazivacka-radionica

“Interesovanja ima, ali ostala su još dva-tri slobodna mjesta, tako da ako je neko zainteresovan još danas može da se prijavi. Na našoj platformi drugarice.org su najava radionice i prijavna forma”, ističe Đukić.

Ona dodaje da je radionica namijenjena djevojkama koje su zainteresovane da nauče različite aspekte novinarstva.

“Praktični dio radionice osmišljen je tako da obuhvati različite formate – od pisanja tekstova i istraživačkog rada, do snimanja, video i mobilnog novinarstva. Uz podršku novinarke Marije Pešić, svaka učesnica razvija svoju ideju u formatu koji joj je najbliži, bilo da je riječ o tekstu, videu ili njihovoj kombinaciji. Radionicu vodi Marija Pešić, mlada novinarka iz Bara, prepoznata po izvještavanju o ljudskim pravima, marginalizovanim grupama, rodnoj ravnopravnosti i ostalim temama od javnog interesa. Marija je novinarka ND Vijesti sa naprednim vještinama mobilnog i multimedijalnog novinarstva” akcentovala je ona.

Najavila je da će 21. septembra organizovati još jednu radionicu, koju vodi komunikološkinja iz Podgorice, Nina Pavićević, koja je prepoznata po svojoj platformi Kritički, u okviru koje obrađuje teme vezane za ženska prava, položaj žena u Crnoj Gori i regionu i svijetu.

“Nina vodi radionicu ženske solidarnosti ‘Žena ženi nije vuk’, a već od subote zainteresovane se putem naše platforme mogu prijaviti za ovu radionicu, koja je takođe besplatna”, kaže Đukić.

Projekat Drugarice je podržan kroz program De facto za Mlade, realizovan od strane Fonda za aktivno građanstvo u partnerstvu sa Alfa Centrom.

Program finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo regionalnog razvoja i saradnje sa nevladinim organizacijama.

The post NVO Pogon organizuje istraživačku radionicu za žene i djevojke first appeared on BARinfo.

Milena Đukić iz NVO Pogon objašnjava da je radionica koncipirana kao sigurno mjesto za podršku, istraživanje, međusobno razumijevanje…

“Vodi je psihološkinja Jana Kukić Kiš, a pored određenih psiholoških alata i vještina za samopomoć, učesnice će biti u prilici da se mentalnim zdravljem bave i kroz kreativne umjetničke načine, odnosno upotrebu kolaža”. Zainteresovane djevojke mogu se prijaviti putem online forme:  https://drugarice.org/dogadjaj/snaga-drugarica-kolaz-za-mentalno-zdravlje/.

Milena Đukić

Đukić objašnjava da je riječ o prvoj od radionica u okviru nove platforme drugarice.org.

“Na onlajn stranici pripremamo različite intervjue, istraživanja i sadržaje na temu mentalnog zdravlja, ali i javnog prostora. Za početak, u planu su tri radionice namijenjene mladim djevojkama i ženama do 35. godina. Međutim, nama su se već javile i neke žene srednjih i starijih godina. Prepoznali smo da interesovanje postoji i planiramo da organizujemo radionice i za druge generacije, jer duboko vjerujemo da je važna međugeneracijska saradnja, empatija i podrška među ženama različitih godina” podcrtala je Đukić.

Jana Kukić Kiš

Prepoznavanje stanja poput stresa i anksioznosti je ključno kako bismo na adekvatan način mogli da brinemo o našem mentalnom zdravlju, smatra Jana Kukić Kiš.

“Važno je znati da mentalno zdravlje nije samo odsustvo bolesti. To je stanje gdje možemo, iako smo u stresu, da ostvarimo svoje potencijale, radimo, učimo i doprinosimo zajednici” objašnjava ona.

Prepoznavanje simptoma stresa, anksioznosti i depresivnosti kod mladih žena jeste važan zadatak, jer po podacima Svjetske zdravstvene organizacije, žene su u većem procentu sklone da imaju te vrste problema. Od sto žena, sedam je sklonije depresivnosti a pet anksioznosti, što možda ne djeluje kao veliki broj, ali ako se posmatra sa nivoa univerziteta, države, kolektiva, taj broj jeste značajan i važan.

“Ovo što mi radimo ima za cilj da mi kao zajednica budemo podrška pojedincima, da ne svalimo samo odgovornost na pojedinca, kada je u pitanju mentalno zdravlje i prepoznavanje poteškoća, nego da to bude zajednička odgovornost”objašnjava Kukić Kiš.

“Empatija, odnosno saosjećanje, bitni su da možemo da prepoznamo da postoji patnja kod, na primjer drugarice i da imamo namjeru da hjoj pružimo pomoć i podršku” kaže naša sagovornica, dodajući da ta vrsta osjećanja u našem društvu postoji, mada možda ne u mjeri u kojoj bismo željeli.

Upravo na tom polju planiraju da rade, kako bi stvorile podršku onima koji su u riziku “da drugarice budu podrška jedna drugoj”.

Radionicu organizuje NVO Pogon, u okviru projekta Drugarice, uz podršku programda De facto za Mlade, koji realizuje Fond za aktivno građanstvo u partnerstvu sa Alfa centrom. Finansiraju ga Evropska unija i Ministarstvo regionalno investicionog razvoja i saradnje sa nevladinim organizacijama.

The post Radionica Snaga drugarica: kolaž za mentalno zdravlje first appeared on BARinfo.

Ispred NVO Gradionica govorio je Goran Janković, koji je upoznao je prisutne sa ciljem da Mreža „Žuka“ djeluje kao platforma za dugoročno podizanje kapaciteta lokalnih NVO koje se bave kulturom, razvijajući prostor za međusobnu saradnju i podršku članica kao i saradnju sa lokalnim i nacionalnim institucijama kulture. On je dodao da Žuka nastaje kao odgovor na neophodnu decentralizaciju (ne samo kulturnih sadržaja u zemlji) i izmiještanje kreative i operative na lokalni nivo, tako da će posebna pažnja biti fokusirana na animiranje organizacija koje sprovode svoje aktivnosti i djeluju na teritorijalnom prstenu Opštine Bar, kao što su organizacije sa Vira, iz Čanja, Sutomora, Ostrosa ili Utjehe.

Vesna Vujošević Labović iz DES Scena, govorila je o nezavidnom položaju kulturnih radnika i teškoćama sa kojima se susreću pri realizacijama svojih ideja i projekata, što je jedan od razloga udruživanja snaga u okviru mreže. Takođe je istakla da je cilj projekta stvaranje stabilne alternativne kulturne scene u Baru, za šta je potrebno podizanje kapaciteta NVO sektora za kvalitetno učestvovanje na konkursima poput onih iz EU fondova koji obezbjeđuju značajna sredstva za ostvarivanje projekata.

 „Brojke govore da veoma mali broj (tri od deset NVO u 2019. godini) organizacija uspije da preda adekvatnu prijavu kao osnovni konkursni korak tako da njihov projekat ne bude čak ni uzet u razmatranje. Ovo s toga što je pisanje i praćenje projekata izuzetno zahtjevan posao, za koji je potebno znanje i iskustvo a Mreža Žuka će raditi upravo na osnaživanju NVO i u tom segmentu“, kazala je Olja Fatić iz NVU Edukativni centar Bar.

O najavljenim obukama koje će biti organizovane za NVO iz Bara govorila je Milena Đukić – NVO Pogon.

„Ove obuke će biti besplatne i biće najavljene na Facebook stranici Žuke. Teme će biti praktične i korisne za rad NVO u kulturi, kao što su pisanje i vođenje projekata, finansijsko upravljanje projekata i strateško planiranje u kulturi. NVO koje žele da učestvuju u obukama mogu se prijaviti putem prijavnog formulara koji će takođe naći na FB stranici Žuke, a zbog ograničenog broja učesnika svi će biti obaviješteni o učešću“, najavila je Đukić.

Branka Ćalasan, ispred NVO Portret, govorila je o metodološkom pristupu i uključivanju zajednice u ovaj projekat, kroz učešće na okruglim stolovima i fokus grupama čiji je cilj, pored edukacije, ispitivanje potreba zajednice u oblasti Kulture.

Razgovor je moderirala Tamara Čurović, NVO Pogon, koja je za kraj ponovila da je osnovni cilj formiranja mreže Žuka je unaprijeđen razvoj na polju OCD kulture grada Bara, kroz podizanje kapaciteta i konkurentnosti lokalnih organizacija u Baru i njihovo umrežavanje zarad bolje saradnje sa institucijama, dok je dugoročni cilj formiranje inkubatora za lokalne OCD koji treba da funkcioniše na principu samoupravljanja a sa posebnim akcentom na dugoročnu održivost.

Projekat ,,Žuka – mreža OCD kulture u Baru” podržan je od strane Centra za građansko obrazovanje (CGO) sa partnerima, u okviru programa „OCD u Crnoj Gori – od osnovnih usluga do oblikovanja politika – M’BASE“ koji finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave, digitalnog društva i medija. Takođe, značajnu podršku ovaj projekat je dobio i od JU „Kulturni centar Bar“ koja ja formiranje mreže za kulturu Žuku prepoznala i podržala institucionalno.

The post Održana prezentacija Mreže organizacija civilnog društva kulture iz Bara – Žuka first appeared on BARinfo.

”Papa Franjo je pozvao na ekološko obraćenje i novi stil života apelujući na vjernike, ali i sve ljude dobre volje da se zauzmu za očuvanje životne sredine. Sutomorski župnik, don Dejan Turza posvećeno radi da pruži svoj doprinos boljem odnosu prema prirodi i zaštiti životinja. Na dan svetog Roka, don Dejan prvi put u Sutomoru organizuje blagoslov kućnih ljubimaca i pasa lutalica”, sinopsis je kratkog ostvarenja Đukić.

Autorka ovog dokumentarnog filma bavi se organizacijom i promocijom kulturnih događaja i manifestacija kao što su Podgorica film festival, Festival dugometražnog dokumentarnog filma UnderhillFest, Nagrada mlade publike (Young Audience Award Montenegro), a sarađuje na kreiranju i sporovođenju društveno angažovanih kampanja za nevladine organizacije poput Sigurne ženske kuće.

U razgovoru za “Vijesti” osim o “Laudato SI i psi”, pričala je i kako se prvenstveno zainteresovala za snimanje filmova.

“Tokom studija u Beogradu, 2015. godine sam volontirala na Međunarodnom festivalu dokumentarnog filma Beldocs. U pitanju je fenomenalan festival i beskrajno sam zahvalna što sam imala priliku da budem dio organizacije, jer mi je to pružilo jedan novi uvid u svijet dokumentarnog filma kroz upoznavanje i razgovore sa brojnim značajnim producentima/kinjama i rediteljima/kama”, pojasnila je ona.

“Par godina kasnije na Fakultetu za kulturu i turizam u Podgorici, imala sam predmete tehnike snimanja i tehnike montaže gdje sam se prvi put i sama oprobala u filmskim vježbama. S obzirom na to da danas svi imamo pametne telefone sa kamerama, na ovim predmetima smo pored važne i zanimljive teorije imali i dosta praktičnih vježbi putem kojih smo savladavali osnove kadriranja i rada na programu Premiere. Iako to tada nisam mogla da pretpostavim, ove vještine su mi bile izuzetno korisne”, nastavlja Đukić.

”Nakon fakulteta počela sam da radim na filmskim festivalima i u organizaciji programa filmske edukacije. Manje ili više posredno, filmom se sve vrijeme bavim. Konačno, kada sam vidjela oglas za školu kratkog dokumentarnog aktivističkog filma odlučila sam da prvi put i sama pokušam da budem autorka”, dodala je ona, a zatim objasnila kako je postala jedna od četiri učesnice projekta Mladena Ivanovića.

”Slučajno sam na Facebooku vidjela oglas za školu i odmah sam se prijavila. U jednom programu su bila spojena dva moja velika interesovanja – film i aktivizam. Obično filmske škole, i formalne i neformalne, imaju auru elitizma što me je uvijek odbijalo. Ova škola je predstavljena nepretenciozno i dostupno svima bez obzira na umjetničke talente ili prethodna iskustva što mi se jako dopalo i ohrabrilo me da se prijavim”, istakla je sagovornica “Vijesti”.

Kako kaže, voljela bi da u budućnosti snimi još dokumentarnih, aktivističkih filmova, a otkriva i zašto.

”Kada malo razmislim, čini mi se da su svi moji omiljeni dokumentarni filmovi manje ili više aktivistički. To ne znači da su oni snimani sa željom da pošalju neku aktivističku poruku ili da utiču na društvo (ili pojedince) na određeni način ali, konačni proizvod – dokumentarni film na kraju to radi”, smatra Đukić.

”Aktivistički potencijal dokumentarnog filma ne mora biti samo u izazivanju velikih promjena u društvu. Dobri dokumentarni filmovi mijenjaju naš svijet i na suptilnije načine, nenametljivo nam pružajući uvid u izazove marginalizovanih osoba, skretanjem pažnje na probleme koji ne izlaze na naslovnicama novina ili jednostavno izazivajući u nama empatiju koja nam je prijeko potrebna. Voljela bih da i sama radim na takvim filmovima”, zaključuje autorka filma “Laudato Si i psi”.

Ona otkriva i kako je nastala ideja da snimi ovo ostvarenje, te koju je poruku njime željela da pošalje.

”U okviru škole prošla sam kroz nekoliko različitih ideja za film. Željela sam da ukažem na problem devastacije kulturnog i prirodnog naslijeđa i počela da radim na filmu o Ratcu. Tokom priprema za snimanje upoznala sam sveštenika don Dejana Turzu koji mi je mnogo pomogao pružajući mi uvid u i dalje žive tradicije i vjerske običaje koje mještani Šušanja i Sutomora i dalje poštuju”, prepričava Đukić.

”Slučajno, kroz razgovor sa don Dejanom saznala sam za običaj blagosiljanja životinja na dan svetog Roka. Don Dejan me je uputio u sam običaj kao i u sopstveni plan da u okviru tog događaja u Sutomoru organizuje prikupljanje sredstava za napuštene životinje. Mislim da nam je većini na tu informaciju prva asocijacija – dokon pop i jariće krsti (iako don Dejan besomučno naglašava da on životinje blagosilja, a ne krsti)”, poručuje ona.

”To me je nagnalo na razmišljanje ne samo o problemu našeg često surovog odnosa prema životinjama već i na problem nerijetko još surovijeg odnosa prema ljudima koji se bore za prava ugroženih. Aktivisti za prava životinja su uglavnom u zajednici okarakterisani kao ‘dokoni popovi’ kojima bi bilo bolje da se bave nečim pametnijim. I da budem sasvim iskrena, s obzirom na to da sama mnogo volim životinje, mislila sam da će sam događaj i snimanje biti izuzetno zanimljivo i zabavno, bez nekih većih planova o poruci koju želim da pošaljem”, iskrena je autorka filma.

”Tako je došlo do samog snimanja, i paralelno sam radila na filmu o Ratcu i filmu o blagosiljanju životinja. Kasnije u montaži sam shvatila da u tom trenutku ne želim da radim na filmu koji ukazuje na devastaciju, nemar, nerazumijevanje i podjele u našem društvu, a priča o Ratcu, na žalost, to trenutno jeste. Toliko smo zatrpani lošim vijestima da sam imala potrebu da za promjenu ukažem na nešto dobro što se dešava”, ističe Đukić.

Snimanje ovog filma, kako kaže, trajalo je svega nekoliko sati, ali je rad u montaži bio višestruko duži – tri mjeseca.

”Na snimanju sam imala pomoć mog momka Ivana Čojbašića koji je po struci reditelj i godinama se profesionalno bavi snimanjem filmova. Takođe, i moja prijateljica Tamara Čurović koja je po struci zapravo pravnica i nema iskustva u filmu mi je dosta praktično pomogla, asistirajući u snimanju zvuka. Snimanje filma je timski rad i ovo iskustvo je bila jedna značajna lekcija jer sam po prirodi više sklona individualnom radu”, odgovara Đukić.

”S obzirom na to da sam na ovom snimanju prvi put imala priliku da i sama snimam profesionalnom filmskom kamerom, glavne prepreke su došle u montaži, jer je dosta materijala bilo neupotrebljivo, ali obzirom na to da sam se zaljubila u snimanje i u međuvremenu dosta naučila, nije mi žao zbog toga, štaviše, drago mi je što nisam samo režirala već i sama uzela kameru u ruke (iako nisam znala čemu služi većina dugmića)”, šaljivo prepričava sagovornica “Vijesti”, koja ističe i pomoć koju je dobila od Ivanovića.

”Mentorska podrška tokom cjelokupnog trajanja škole učinila je da na stvari ne gledam kao na prepreke već kao na zanimljive izazove. Naučila sam da se ne opterećujem greškama već da se fokusiram na ono što je dobro”, tvrdi Đukić, a potom otkriva i kakvi su njeni dalji planovi na polju filma.

”Nastavljam svoj rad na filmskim festivalima i projektima filmske edukacije, a zbog škole dokumentarnog aktivističkog filma imam kako priliku tako i želju da nastavim da se bavim snimanjem dokumentarnih filmova”, kaže ona.

”Trenutno istražujem nekoliko tema za kratke dokumentarne filmove i planiram da ih snimim tokom 2022. godine. Posebno se radujem i radu u produkciji jednog dugometražnog dokumentarnog i jednog kratkog igranog filma mladih crnogorskih autorki”, nagovijestila je Đukić.

Kako kaže Đukić, tokom montaže njenog filma, trudila se da uobliči jednu priču koja će ukazati kako jedan mali čovjek u malom mjestu, jednom malom akcijom može doprinositi velikoj promjeni koja nam je potrebna na globalnom nivou.

”Don Dejan nije izazvao globalnu ekološku revoluciju, ali je uticao na sve nas koji smo ga upoznali da budemo makar mrvu obzirniji, pažljiviji i ljubazniji prema životinjama i ljudima oko sebe. Mislim da je to najznačajniji vid aktivizma”, smatra ona.

Na pitanje koliko je zadovoljna reakcijama publike, ali i krajnjim rezultatom odgovara: “Prezadovoljna”.

”Svjesna sam grešaka u filmu i brojnih stvari koje sam mogla da uradim bolje. Ipak se trudim da se time ne opterećujem, jer sam srećna što sam film uspjela da završim i znam koliko sam naučila kroz sam proces snimanja i montaže. Reakcije publike su bile divne, ljudima uglavnom nije bilo pretjerano stalo do nekih tehničkih grešaka koje su mene mučile. Drago mi je kad čujem da je nekome film bio zabavan i smiješan, jer sam se pribojavala da li ću uspjeti da prenesem specifičan humor na pravi način”, priznaje ona.

The post Dokumentarac Milene Đukić: Kako mali čovjek doprinosi velikoj promjeni first appeared on BARinfo.