Dani već prolaze, januar 2024, nadmeće se za drugu polovinu. Zbunjuje smjena na nebeskoj straži – uozbiljena i smjerna. Ne mogu anđeli da ti urame osmijeh jer te pohode smrtnici poput mene i razvlače tanane niti kojima si nam sijenčila živote. Nema te, moja Milena, ispred izloga Vege, a znaš da sam je tako u inat kockarima i kladionicama nazvala još 2000. u slavu najsjajnije zvijezde u spektru. Istina, mi ovdašnji još se kockamo sa životom umjesto onog starca što ispred table umrlih, u ulici Maršala Tita, naplaćuje danak posustaloj i jeftinoj radosti što je, eto, živ, a ja kao kažnjenik sričem tvoju biografiju i slažem imena između tvog i mog Božića, 4. januara 2024. varniče iskre, rumene lica tvojih anđela, tihuju mudraci i zbore glasovi u horu oda kojima ne razumijem značenje. Znak je i u imenu, tvrdi latinska poslovica, kojom me je trajno odredila profesorka Olga Marojević. Pred katedrom, još znam da ustanem i utoliko mi je tužnije što nisi sa druge strane dnevnika za ovu tvoju generaciju, mladež, desetine đaka i studenata, koji bi se, sigurna sam, tek sjećali tebe kao ja, đak generacije, mojih bližnjih iz ulcinjske generacije od prije toliko decenija. 

Darovana vremenom, skladištim trajanje, iz nagomilanog iskustva slutim da je opet, po onoj latinskoj, i tvoj Darko bio darovan bićem isatkanim od najnježnijih niti poput plavičaste, svilene marame koja mi svileni ovaj januar i briše suze ispred okamenjene table da ovaj grad nesmetano upije tugu što je trajno izgubio još jednog mladog, uglađenog i osobenog profesora. U muškom rodu, moja Milena, oslovljavam ti znanje i zanimanje, uokvirujem ljepotu i posvećenost s namjerom da trajno zabranim površna, patetična sjećanja koja više veličaju iluzije od istina. Istina je: Milena Lukšić Đurović, profesor, Darkova supruga, Vasilijeva majka, satkana od nasušne duhovne ljepote, obavezala me na zapitanost zašto i zašto prerano. Žena iz susjedstva , drugarica po duši, izgnanik iz običnog gradskog rama, ko sam bila u kratkom životu Milene Lukšić Đurović? Čime sam zavrijedila osmijeh koji mi razbija izlog i ruku koja mi maše kad se najmanje nadam? Zašto je slike iz moje galerije prilagala za škrinju porodičnog blaga? Koliko su joj značile moje riječi u radosnici ovozemaljske odluke da bude supruga, majka, pa tek naknadno ispisnik nekog zanimanja? Jesam li ostala trag u duši koja se ovog 4. januara preselila u carstvo nebesko? Sebična sam jer živi trajno baštine samo ono čemu su dorasli. Putujući su nedokučivo mudriji. Mudro nas napuštaju samo darovani smislom. Smisleno obilježeni pale lampice na preostaloj stazi ovozemaljskog postojanja. Ispred table, u mojoj ulici, stanuju oči i suze-ne prihvatam Mileninu maramu jer je i ne mogu dohvatiti. Ne znam kome pripada. Ne razumijem zašto je odnosi hladan barski sjeverac ove tek rođene godine. Tačno. Živi ništa i ne razumiju. Samo se trude i igraju prolaznog života.  Hvala ti za blagoslov da ramove svih svojih slika oivičim tvojom radošću, da zlatnom pramenu priložim najbolji izlog i da ga ovog januara, kažeš, razbijemo praskom tvog posljednjeg osmijeha. Poslala si mi zvijezde padalice, moj anđele, i kažnjavaš me ovom bijednom tablom umjesto zdravice. Dozvoli da budem ohola i da nazdravim tvojoj ljepoti i mladosti – da te bar na mah prevarim vjerom da si mi živjela između dva Božića i da si zaboravila da se u krošnji mog starog bora, galerije Vega, u ulici Maršala Tita, još gnijezde ptice. Ne znam, Milena, zašto si prije svih odlepršala, obavijena prvim plaštom januarske studeni kada si znala da u Baru ona traje samo tren i da se sunce nanovo rađa u tvom osmijehu. Šta ću sa dlanom i tvojom rukom ispred galerije? Gdje da sakrijem blago koje si mi darovala dok si prolazila, dok su od časa do časa, zvonila zvona tvoje mladosti koju ne znam kako će opisati? Ja još stanujem u pismima, čitam između redova, brojim decenije i duboko vjerujem u korake tvog Vasilija, u sliku koju si skrila u plavu maramu i šapućeš oblacima iznad Rumije da te ne zaborave. Ne slušam, mlada profesorko. Već sam se upisala u spomenar Milene Lukšić Đurović. Ne opraštam ti ovu tugu ni zagrljaj barskog sjeverca. Vile su te zauvijek izmjestile, moja Milena.

The post Jovanka Ljubenko Matunović: Pismo Mileni first appeared on BARinfo.

Veče je započeto defileom mažoretki iz plesnog kluba „Habanera“ i članova FA „Rumija“ kojeg je pratio Gradski orkestar „Đenovići“, a na čelu kolone našle su se djevojčice i djevojke obučene u spičansku nošnju. Uvod u ovu posebnu manifestaciju bio je desetominutni vatromet, a okupljeni su imali priliku i da pogledaju kratki dokumentarni film posvećen žuki, čija je premijera izostala na „Večeri žuke“ zbog nepovoljnih vremenskih uslova.

Osim etno bazara, na kojem su bili predstavljeni razni proizvodi – od meda, vina, predmeta od maslinovog drveta, potom raznih ručnih radova, po tradiciji, na štandovima su se našla najpoznatija spičanska jela – stufada, lokumi, roštule, japraci, priganice, tespište… koje su posjetioci mogli besplatno da degustiraju.

Bila je ovo i posebno emotivna noć, posvećena mladoj majki, profesorici Mileni Lukšić Đurović, koja se hrabro bori sa tumorom. Sav prihod od prodatih proizvoda sa štanda NVU Spičana „Nehaj“ izdvojen je za njeno liječenje, a pored toga, tu je bila i kutija za pomoć.

U ime Nevladinog udruženja Spičana „Nehaj“ goste je pozdravio potpredsjednik Brano Vukčević.

„Spičanska noć za nas nije samo turistička priredba zabavnog karaktera, već je i jedan od segmenata u očuvanju i promovisanju kulturne baštine i prirodnih ljepota Spiča, grada Bara i Crne Gore. Nadamo se da ćete ponijeti sa sobom lijepe uspomene, koje će vas i naredne godine dovesti u naš lijepi gradić Sutomore i spičanski kraj“, poručio je Vukčević.

Muzički dio programa, tradicionalno, otvorio je poznati crnogorski pjevač izvorne muzike Zdravko Đuranović pjesmom o Spiču, koja je postala himna i zaštitni znak manifestacije. Osim nje, publika je uživala i u mnogim drugim, prepoznatljivim pjesmama. Đuranović na ovoj manifestaciji nastupa od samog početka.

„Uvijek sam počastvovan pozivom, zato što iza ove tradicionalne i vrlo uspješne manifestacije stoje prije svega dobri ljudi, koji sve ovo rade srcem. Svake godine vlada dobra energija. Bio sam na svakoj večeri do sad. Ovo je divno, tradicionalno veče, izuzetno predstavljanje Sutomora, Spiča i Crne Gore. Želim im samo da ovu tradiciju nastave, da se ne prekida, da uvijek imaju dobre i interesantne goste, kao i do sad. Ko god ovdje noćas nije došao, mislim da je propustio mnogo“, iskren je bio Đuranović.

Nakon njega, uz prepoznatljive zvuke i vokale, sjajnu energiju i provod na sceni pružio je „Akademia bend“. Koncert su započeli svojom pjesmom „Čekajući XXII vijek“, izvodeći zatim najpoznatije rok hitove, kojima su doslovno hipnotisali publiku.

„Mi smo tu tri godine. Uvijek je dobro raspoloženje i dobra organizacija, ljudi nas vole i dočekuju. Ovom prilikom bih htio da se zahvalim Sutomoranima, zbog kojih se osjećamo domaćinski. Bila je ovo još jedna dobra svirka, možda čak i najbolja do sad“, kazao je Božidar Gagović.

„Na svirkama uvijek damo sve od sebe. Ljeto je bilo jako uspješno, mnogo smo svirali, nakon ovoga imamo još par svirki i to je zvanična odjava od ljetnje sezone“, istakao je Gagović koji je otkrio i da 19. septembra izlazi novi spot za pjesmu „Eh noći, noći“, a da 2. oktobra obilježavaju 15 godina „Akademie“.

Nakon odlične uvertire najpoznatijeg barskog sastava, uslijedio je zaista sjajan koncert legendarne rok grupe „Crvena jabuka“. Žera je na početku pozdravio publiku u Sutomoru, a nastup su započeli pjesmom „S tvojih usana“ iz 1986. godine. Tokom dvoipočasovnog koncerta ređali su se neki od njihovih najvećih hitova „Ne govori više“, „Bježi kišo s prozora“, „Volio bih da si tu“, „Dirlija“, „Tugo, nesrećo“, „Ima nešto od srca do srca“, „Zovu nas ulice“, „Sviđa mi se ova stvar“, „Gdje ljubav počinje“… Pored svojih, izveli su Indexovu „Bacila je sve niz rijeku“, ali i mix italijanske partizanske pjesme „Bella Ciao“, sa njihovom „Moje najmilije“.

Publika je tokom cijelog koncerta, pjevala zajedno sa Sarajlijama, a posebno je interesantno bilo što su se na jednom mjestu našle sve generacije – od tinejdžera, do onih znatno starijih.

„Zaista sam prijatno iznenađen. Bilo je prekrasno, lijepa atmosfera gdje je puno generacija na jednom mjestu, što je zaista pozitivno u ovim glupim, šugavim vremenima. More je ispred nas, a ljubav u zraku, to je najljepše“, kazao je nakon koncerta Dražen Žerić Žera.

Nije krio zadovoljstvo što je sa publikom stvorena odlična komunikacija.

„Mi radimo pjesme iz duše. Volim da one rade ono za šta su i pravljene – da nasmiju, ali i da probude i tužne i srećne emocije. Ljudima fali taj ventil, izgubili smo totalno jedan dio društvenog života koji se zove kultura, ovo danas što se vidi u medijima nije kultura, već nešto sasvim drugo, a ljudima nedostaje. Kada radiš ovo što ja radim, sve je isto kao u fudbalu. Svi znaju biti pametni prije i poslije utakmice, ali valja utakmicu voditi. Ovo traje 40 godina i ako je ovako, kada imaš sve te generacije na koncertu, onda znaš da nisi pogriješio ni u čemu“, zadovoljno je kazao Žera.

Spičanskoj večeri prisustvovala je i potpredsjednica Opštine Bar, mr Tanja Spičanović. Ona je istakla da su veliki broj posjetilaca, kako mještana, tako i gostiju i pozitivne impresije, najbolji pokazatelj da su organizatori Spičanske noći i ove godine bili na visini zadatka.

„Manifestacija koju su obilježili muzika, igra, tradicionalni kulinarski specijaliteti i posebno gostoprimstvo domaćina, opravdala je sva očekivanja. Ponosna sam što je Opština Bar u prilici da podrži ovakve događaje i na taj način pruži doprinos ogromnom trudu i entuzijazmu organizatora, predvođenih prije svega Mjesnom zajednicom Spič-Sutomore, potom Udruženjem Spičana ’Nehaj’, kao i svih mještana koji su svojim idejama i zalaganjem doprinijeli da imamo jedan zaista upečatljiv događaj. Značaj Spičanske noći je višestruk – njome se afirmiše i čuva bogato kulturno i identitetsko nasljeđe spičanskog kraja, a ujedno i obogaćuje turistička ponuda u funkciji produženja turističke sezone“, podvukla je Spičanović.

Ona je kazala i to da dobre namjere organizatora i bogat programski sadržaj nije uspjelo da zasijeni čak ni to što je lokacija na kojoj se održava manifestacija u potpuno neadekvatnom stanju, „kakvo zaista ne priliči jednom turističkom mjestu“.

„Napori Opštine Bar usmjereni su na njeno trajno uređenje i izgradnju trga sa zelenim površinama i rekreativnom zonom, za što je iz lokalnog budžeta opredijeljen dio sredstava, dok ostatak finansiraju Vlada Crne Gore i Javno preduzeće za upravljanje Morskim dobrom, u čijoj je to i nadležnosti.  Imajući u vidu da je sproveden izvođački tender, nadam se da ćemo sljedeću Spičansku noć upriličiti u mnogo ljepšem i adekvatnijem okruženju“, poručila je Spičanović.

The post Spičanska noć – tradicija, ukusi domaće kuhinje, dobra zabava u smiraj ljeta first appeared on BARinfo.

Milena Lukšić Đurović, profesorica koja se istakla i humanitarnim radom, ozbiljno je narušenog zdravlja, te joj je potrebna i treća operacija u inostranstvu, zbog čega je neophodna pomoć za Milenino liječenje.  

Iz NVU Žene Bara pozvali su sve ljude koji su u mogućnosti da pomognu novčanim prilozima njeno liječenje, jer “Milena cijeli život pomaže druge, a sada je čas kada je i njoj potrebna pomoć”.

“Milena je uvijek brinula o svima, nesebično se davala i budila ono najljepše u ljudima. Majka je dječaka koji voli delfine i zna da mami treba doktor. Milena je kćerka, sestra, supruga, prijatelj, profesor, filantrop, neko ko sanja o svijetu jednakom za sve ljude i neko ko je uvijek pomagao drugima. Sada je pomoć neophodno potrebna njoj. Molimo Vas, dobri ljudi, udružimo se i pomozimo da se divna naša Milena vrati kući i da sve ovo bude samo jedno ružno sjećanje”, objavili su iz NVU Žene Bara.

Uplata se može izvršiti na br. žiro računa:

Milena Lukšić Đurović

NLB BANKA

Br. računa :

530-0800100086553-48

Donacije iz inostranstva mogu se uplatiti i preko platforme:

https://gofund.me/6d17663b

The post Prof. Mileni Lukšić Đurović potrebna pomoć za nastavak liječenja first appeared on BARinfo.

“Nakon čitanja ovih naslova, znam zašto ne čitam novine. Privuče me jedino odjeljak u kojem se tretiraju teme iz umjetnosti, kulture, obrazovanja, kao i lijepe priče o uspješnim privrednicima, poljoprivrednicima….”, kaže Lukšić Đurović, uz žaljenje što na današnjim naslovnicama nema najava lijepih priča sa našim uspješnim srednjoškolcima, pomenuvši  maestralnu Baranku Aminu Bahović koja u ime Južne unije srednjoškolaca Crne Gore povezuje 700 učenika srednjih škola sa 180 poslodavaca, a nema, kaže, ni vijesti sa nedavno održanog Državnog takmičenja u turizmu i ugostiteljstvu na kojem su neki od njenih studenata dodjeljivali nagrade najboljima.

“Lijepo bi bilo i da se sa naslovnih strana poželi uspjeh učenicima završnih razreda koji vjerovatno drhte pred sjutrašnji ‘dan D’, kad polažu maturski ispit iz stranog  jezika. Nema priča o uspješnim mladim poljoprivrednicima koji su, recimo, zasadili stotine mladih stabala maslinovog drveta i koji sa svojim ekstradjevičanskim maslinovim uljem konkurišu na takmičenjima u Njujorku. Voljela bih da na naslovnicama vidim osmjehe i zagrljaje naših zdravstvenih radnika koji su uradili fantastičan posao tokom pandemije, zatim lijepe priče o sudijama koji dostojanstveno rade svoj posao, u što sam se lično uvjerila pogotovo kad je Osnovni sud u Baru u pitanju, jer radim i kao sudski tumač. Na putu od Bara do Podgorice svakodnevno u kolima pratim program Radio Bara, a osim birane muzike za koju su zaduženi vaši vrhunski ton majstori , sa ovih talasa čuju se prijatni glasovi od kojih možemo da učimo pravilno akcentovanje riječi, dopadaju mi se i teme kojima se bavite, hvala što postojite i što na sjajan način obogaćujete naš duh i pomažete da svoje misli i djela usmjerimo na lijepe stvari”.

Mjesto na nekoj od naslovnih strana, po riječima Lukšić Đurović, zaslužuju i “Žene Bara” koje svakodnevno obezbjeđuju 250 obroka za naše nesnađene sugrađane i koje su ovogodišnji dobitnik  nagrade za filantropiju “Hrabro srce”.

“Dakle, lijepih vijesti nema, a ja želim da, ipak, donekle popravim taj utisak, pa mogu reći da sam ja neko ko se bavi sobom i onim što volim najviše na svijetu, a to su moji studenti. Osmišljavam načine kako da im pomognem u karijerama, da lakše dođu do posla, a da pri tom ne kažu: ‘Profesorka, treba mi veza za ovo!’. Dan treba da počne sa lijepim temama, što znači da jutarnja kafa ne bi trebalo da se pije uz ovakve naslove”, smatra gošća Radio Bara.

 “Od ozloglašenih knjiga do srpskog kola između štandova” (Pobjeda)

“Ovaj naslov upućuje na ‘incident’ sa Sajma knjiga u Podgorici a ja sam se ponadala da će priča o podgoričkom Sajmu knjiga biti jedna i jedina pozitivna priča danas, odnosno da će govoriti o sjajnoj organizaciji i fantastičnoj atmosferi koja je vladala tamo, a tako je zaista i bilo, jer su i moji studenti i kolege profesori na Sajmu i prenose mi samo lijepe utiske sa predstavljanja svojih znanja i dostignuća, čime samo doprinose Crnoj Gori, nezavisno od pripadnosti po bilo kom osnovu”.

“Zbog akcize na plastiku, skuplje domaće mlijeko, jogurt…” (Vijesti)

“Ovo je jedan od mnogobrojnih uzbuđujućih naslova danas, a pripada ekonomskim temama. Svjedoci smo svakodnevnih poskupljenja, ne samo goriva nego i prehrambenih artikala, pa se čini da će vrlo brzo biti anulirano nedavno povećanje plata. Rješenje je u podršci nas, kao društva, svima koji nešto proizvode, pa makar to bilo mlijeko, jogurt , hleb, dakle osnovne namirnice, jer ako nemamo osnovno, nemamo ništa”, smatra prof. Milena Lukšić Đurović.

“Tri zarazne bolesti prijetnja za 16500 predškolaca”

“Moja sugestija vezano za ovaj naslov je da se mora objasniti roditeljima zbog čega je vakcinacija dobra.  Ima danas dosta djece koja kasno progovore, mnogi sve to povezuju sa vakcinom, pa predlažem da se roditelji koji imaju dilemu najprije obrate pedijatru, onda i logopedu za savjet, a nakon toga donesu odluku o vakcinaciji. Treba razgovarati, a ne konstantno upozoravati. Lako je izvući ovako bombastične naslove, morate paziti na terminologiju. ‘Naduvani’ termini nakon konstantne upotrebe gube efekat. Lijepim, jednostavnim riječima postigao bi se bolji efekat u pojašnjavanju određenih nedoumica, u ovom slučaju to je najbolji način da se otkloni svaka bojazan roditelja”.

“Desetine hiljada vjernika poklonilo se Svetom Vasiliju” – naslov je koji je privukao najviše pažnje naše gošće.

“Ogroman broj hodočasnika pohrlio je juče ka manastiru Ostrog. To dovoljno govori o stanju naše duše. Ovo je pokazatelj da kao duštvo želimo da se povežemo sa našim pravim vrijednostima, sa onim duhovnim što nosimo u sebi i da potražimo spas tamo gdje su nas vjekovima učili naši stari da je spasenje, a to je Bog, kako god ga nazivali. Pomenuću dva velika imena iz hrišćanske i islamske tradicije.  Vladika Velimirović je rekao ‘sve što radiš, vezuj koncima za nebo’, dok je imam Bulgari na jednom gostovanju upravo u Baru, odgovarajući na pitanje kako uspijeva da bude uvijek pozitivan, odgovorio ‘vježbam svakog dana’. Željela bih da ove novine svakodnevno ‘vježbaju’ po jedan pozitivan, optimističan naslov koji će našem čovjeku dati snagu da krene u bolje sjutra”, kazala je Lukšić Đurović , završavajući gostovanje jevrejskom poslovicom “ako ne idem naprijed, idem nazad”, napominjući da “ona neće nazad” i da “vjeruje da ima onih koji će uspjeti u namjeri da Crnu Goru učine najljepšim mjestom za život”.

The post Prof. Milena Lukšić Đurović: Naslovnice su danas ovakve kakve su, a kakve će sjutra biti – zavisi od nas first appeared on BARinfo.