Škuletić je široj javnosti poznat kao dugogodišnji pomorac i muzičar. Diplomirao je na Fakultetu za pomorstvo u Kotoru, godinama plovio na domaćim i inostranim brodovima, dok je na muzičkoj sceni ostavio značajan trag kao član barskih bendova „Don Kihot“, „Katapult“, „Belmondo“ i „Grimm“, a danas nastupa kao klavijaturista grupe „AkademiA“. Njegova prva knjiga, pretočena u niz kratkih, emotivnih priča, objedinjuje iskustva čovjeka čiji su život obilježili more i muzika.

Razgovor sa autorom vodio je novinar Radomir Petrić koji je kazao da je Škuletić kao daroviti pripovjedač svoje uspomene, susrete s morem, mornarima i nostalgijom pretočio u upečatljivu književnu formu. Petrić je zbirku opisao kao sentimentalnu, pomalo gorko-slatku prozu u kojoj more nije samo geografski pojam već stanje duha. Kako je kazao, junaci ovih priča su obični ljudi sa svojim čežnjama, porazima i pobjedama, dok knjiga ima dva „poluvremena“. Jedno se mjeri kopnenim, a drugo nautičkim miljama.

Govoreći o nastanku knjige, Škuletić je otkrio da se to događalo tokom korone, te da nije planirao da postane pisac.

„Bio sam u Petrovcu, na šetalištu nije bilo žive duše. Osjetio sam veliki strah i počeo da pišem pisma dragim ljudima kojih više nema. Nisam imao namjeru da pišem knjigu, ali izgleda da je moj prijatelj Senad Karađuzović drugačije razmišljao“, rekao je autor naglasivši da je cijeli projekat nastao zahvaljujući prijateljima Gazmetu Čitakuu, Željku Jovoviću, Nebojši Đukanoviću i njegovim ćerkama, Gordani Vujović, Stevu Martinoviću… „koji su učestvovali dobrom voljom, bez ikakve naknade, dok je prihod od prodaje knjige namijenjen izdavaču, NVU ’Žene Bara’, u znak zahvalnosti na podršci“, kazao je Škuletić pojasnivši ko su junaci njegovih kratkih priča i šta podrazumijeva pod „beskrajnom vodom“.

„Junaci su obični, svakodnevni ljudi. Oni prosječni, kako bismo rekli, a zapravo, kada malo zagrebemo ispod površine, svi su oni na svoj način nadprosječni, kao vi, kao ja, kao bilo ko od nas. Potrebno je samo pokazati interesovanje i otkrićete zaista fenomenalne priče“, kazao je Škuletić dodajući da je beskrajna voda za njega sjećanje, te da još uvijek može da plovi tom beskrajnom vodom bez ikakvih problema i da vjeruje da će to trajati još dugo. Pojasnio je i da dva tematska dijela knjige povezuje džez muzika.

„Džez mi je, u svim svojim oblicima, veoma blizak. Nisam džez muzičar, ali volim tu muziku jer me opušta. Džez je, zapravo, umjetnost improvizacije, a upravo mi se improvizacija učinila kao idealna poveznica između dvije naizgled suprotne cjeline mora i kopna. Mislim da sam uspio da ih povežem onako kako sam želio“, rekao je autor. Kad je riječ o dijelu knjige, inspirisanim pomorskim životom, Škuletić je istakao da ga je oduvijek više zanimalo posmatranje ljudi nego egzotičnih destinacija.

„Nikada mi nije bila važna boja kože, nacionalnost ili vjera. Važni su mi ljudi. Gdje god da sam plovio, od Indonezije i Madagaskara do Meksika i Nju Orleansa, sretao sam iste ljudske priče, iste poraze i pobjede. Zato sam ih zapisivao“, rekao je autor sa posebnom emocijom se prisjetivši svog dnevnika koji je vodio na brodu, ističući da su kuvar, kompas i dnevnik tri najznačajnije stvari na brodu, te da je upravo dnevnik postao temelj brojnih priča iz zbirke.

„Ne mislim na brodski dnevnik, već na onaj lični, privatni. Zbog obaveza na brodu nisam mogao sve da zapisujem, ali sam bilježio trenutke koji su mi bili važni. U toj beskrajnoj vodi i danas postoji mnogo uspomena koje još nijesam zapisao. To radim prije svega zbog sebe. Svima nam je ponekad potrebno da ostanemo sami sa svojim mislima i lijepim sjećanjima. U mom dnevniku postoje samo lijepe stvari. Ružne se zaboravljaju“, kazao je Škuletić.

Poseban dio razgovora bio je posvećen muzici, koja se provlači kroz gotovo svaku priču. Škuletić je govorio o albumima koji su obilježili njegovo odrastanje i muzičko sazrijevanje, najprije Džona Lenona, pa hard rock grupe„Van Halen“. Kad je o jugoslovenskom rocku riječ Škuletić posebno ističe album „Bolero“ grupe Haustor, „Kao kakao“ grupe Leb i sol i „S vetrom uz lice“ EKV-a. Prisjetio se i prvih dodira sa sviranjem tokom služenja vojnog roka, nastanka bendova čiji je bio član i dugogodišnjeg rada sa grupom „Akademia“.

O prijateljstvu i zajedničkom muzičkom putu govorio je Božo Gagović, frontmen benda „AkademiA“, koji je podsjetio na početke njihovog rada devedesetih godina.

„Mišo nas je otvorio za novu muziku, donio nam albume koje vjerovatno sami nikada ne bismo otkrili. Dok je pisao knjigu, niko od nas nije znao da ona nastaje. Kada je objavljena, pročitao sam je u jednom dahu“, kazao je Gagović, ocijenivši da Škuletićeva proza vraća čitaoca u vrijeme prijateljstava, zajedništva i vrijednosti koje danas često nedostaju.

Senad Karađuzović, autor predgovora, ispričao je da je još tokom pandemije, čitajući Škuletićeve priče objavljivane na internetu, prepoznao njihov književni potencijal i insistirao da budu sabrane u knjigu.

„Sami tok priče je toliko dobro konfabuliran, da navodi čitaoca na najbolji mogući tok. Ova knjiga govori koliko jedan čovjek može daleko otići osjećajući bol i sreću ljudi koje sreće na svojoj bilo vodenoj ili kopnenoj ruti. Ono što od njega očekujem jeste naredna knjiga jer, u konačnici, radi se o izuzetno nadarenom proznom piscu iz Bara“, zaključio je Karađuzović.

Govoreći o značaju predstavljanja knjige u okviru „Barskog ljetopisa“, autor je zahvalio organizatorima na očuvanju segmenta festivala posvećenog barskim stvaraocima, kao nečega što njeguje urbani dio kulture Bara, „grada koji posjeduje veliki broj ’kulturnih bisera’“.

Veče je zaključeno porukom moderatora Radomira Petrića da se najduža putovanja ne mjere miljama, već uspomenama koje nosimo sa sobom, a da je Mišo uspomene koje nosi sa sobom darežljivo i nesebično podijelio sa čitaocima djela koje, na jedan način kaže da okean ili more može da bude beskrajno, ali da svaka dobra priča ima svoju luku. „Luka ovih priča je ova knjiga“, zaključio je Petrić.

Sve bARS večeri, pa i ovu, na lijep način je upotpunio nastup Elene Tomanović koja je uz gitarsku pratnju Veljka Ivanovića otpjevala „Ain’t no sunshine“ Biila Withersa i „Pričaj mi o ljubavi“ grupe Đavoli.

The post Kratke priče o beskrajnoj vodi, književno veče posvećeno moru, muzici i uspomenama first appeared on BARinfo.

Knjiga predstavlja jedinstvenu zbirku priča iza kojih stoji autentičan životni put čovjeka koji je svoj vijek posvetio dvjema velikim životnim konstantama – muzici i pomorstvu. Škuletić, prepoznatljivo ime barske kulturne scene, diplomirao je na Fakultetu za pomorstvo u Kotoru i godinama plovio na domaćim i inostranim brodovima, dok je na muzičkom planu ostavio dubok trag kao član kultnih barskih bendova „Don Kihot“, „Katapult“, „Belmondo“, „Grimm“, a danas nastupa kao klavijaturista grupe „Akademia“.

Na objavljivanje svog književnog prvijenca autor se odlučio na nagovor prijatelja, ističući da književnost doživljava „kao najpouzdaniji put iz pomalo sumorne stvarnosti“.

Osvrćući se na Škuletićev književni izraz, književnica Katarina Sarić zapisala je da su ove priče vodiči kroz rtove i ekvatore zemaljskih polulopti, ali bez preciznih koordinata na mapi.

„Svaka njegova priča zalazi u ćorsokake, spušta uže i sidro u mračne i skrivene dubine, neprestano tragajući za onim što je iza pukog dekora. Stoga je ova zbirka sa primjesama i putopisnog i epistolarnog, dnevničkog, ispovjednog, memoarskog žanra, ali prije svega egzistencijalnog, jer njeni glavni nosioci i fabularne okosnice nisu predjeli već lica i njihova srca. To su Mišove mape vodilje zbog kojih nikad nije izgubio kompas na dalekoj pučini“, navodi Sarić u recenziji.

Mitar Mišo Škuletić danas živi naizmjenično u Baru i Podgorici, a pored rada sa matičnim bendom, posvećen je i solo projektima elektronske muzike.

The post bARS: Promocija knjige Kratke priče o beskrajnoj vodi Mitra Miša Škuletića na Ljetopisu first appeared on BARinfo.

Škuletić je ispisao priče koje se dotiču prošlosti, odrastanja, drugarstva i doživljaja sa pomorskih putovanja, ali i vrijednosti jednog drugog i humanijeg vremena.Priče je čitala glumica Vesna Vujošević Labović.  U ime “Žena Bara”, na misiju ovog udruženja, podsjetila je Jasmina Rabrenović. Moderatorka programa bila je Silvija Vukelić, a u muzičkom dijelu “Akademia” je izvela nekoliko numera.

Kultna sala Dvorca kralja Nikole sinoć je, zahvaljujući divnim damama iz NVU “Žene Bara”, ličila na sobu iz sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka, kada se, kako je kazala Ljiljana Vujović, skromno i spokojno živjelo, kada su ljudi mogli da pokucaju na vrata svog komšije ako im zafali kocka šećera ili komad hljeba. Kratke priče Miša Škuletića upravo donose dah takvih vremena.

“Moje priče je urednik, Senad Karađuzović, podijelio u dva dijela. U jednom su priče iz mog života ovdje, u Baru, a u drugom doživljaji sa pomorskih putovanja iz raznih zemalja”, objasnio je Škuletić, kojeg Barani prvenstveno poznaju kao člana rock benda “Akademia”, kojem se nanovo vratio nakon osam godina. Od presudnog značaja da se odvaži na pisanje i objavljivanje kratkih priča, bila je podrška poznatog barskog i crnogorskog književnika Senada Karađuzovića, koji je u njemu prepoznao dobrog pisca.

“Ne postoje slučajnosti, postoje sinhroniziteti, i ja u to duboko vjerujem. Tako je bilo i u ovom slučaju. Ako me pisac, nakon pročitanih samo pet rečenica ‘istrese iz gaća’, ili pomjeri svijest, emotivno uzdrma, onda je to dobro”, kazao je u svom stilu Senad Karađuzović, koji je istakao da je formu kratke priče, Mišo Škuletić odradio kao da mu je to deseta, a ne prva knjiga. Ovo djelo, kazao je, uči nas i da još uvijek postoji nešto dobro, i da sve nije samo interes.

Prihod od prodaje kompletnog tiraža, Škuletić je poklonio NVU ”Žene Bara”, koje su za tri godine, od kada su osnovale Narodnu kuhinju, skuvale i siromašnima podijelile preko 60.000 obroka. Možda bi zbog toga, kazao je autor, građani trebalo da odaberu ovu knjigu za čitanje.

”Možda, jer će na taj način pomoći nekome da dobije obrok i olakšati mu jedan tužan dan u životu, a usput, možda i pročitaju nešto zanimljivo”, poručio je Mitar Mišo Škuletić.

Predsjednica NVU ” Žene Bara”, Ljiljana Vujović, zahvalila je njemu i svim drugim piscima i građanima Bara koji podržavaju rad Narodne kuhinje.

“Uz Miša, učinili su to i Gordana Vujović, Tanja Sekulić, Peđa Milović, Savo Markoč, Labud Lončar, kojima se mnogo zahvaljujem, ali i svim građanima Bara koji prođu pored naših vrata, okače kesu sa hljebom ili nekom drugom namirnicom. Sa posebnim poštovanjem doživljavamo takav gest, jer svako daje ono što ima i može, od srca. Odlično razumijem i gest Mitra Škuletića, jer smo i ja i sve druge žene koje rade u Narodnoj kuhinji, dale ovom gradu i našim sugrađanima koji nemaju, najviše što smo mogle, a to su, prije svega, emocije. Kupovinom jedne knjige, biće obezbjeđena tri obroka za naše nesnađene građane”, kazala je Ljiljana Vujović, koja je podsjetila da su “Kratke priče o beskrajnoj vodi”, druga knjiga u izdanju NVU “Žene Bara”, u ediciji “Velika srca”.Prva je bila njena knjiga “Niti”, koja je naišla na odličan prijem kod čitalačke publike.

Osim originalnom scenografijom, “Žene Bara”, humanitarnoj književnoj večeri, dale su posebnu čar, kakvom su uostalom prožete i sve druge njihove aktivnosti, pripremom i posluženjem raznih kulinarskih delicija.

The post VIDEO: Književni prvijenac Mitra Škuletića na dar Narodnoj kuhinji first appeared on BARinfo.