Sa dr Pelevićem razgovarali smo o tome šta ga je posebno podstaklo da se dugi niz godina bavi ovom tematikom, koliko je ona značajna za privredu naše države, posebno Luku Bar, koja bi trebalo da bude generator njenog razvoja i koliko su donosioci odluka spremni da čuju i poslušaju riječ struke i nauke.

Pelević je završio Pomorski fakultet u Kotoru, magistrirao na Univerzitetu u Beogradu – Fakultet organizacionih nauka, a doktorirao na fakultetu u Kotoru. Namjera mu je bila, zbog nepovoljnih prilika u našoj privredi, da ode iz zemlje i radni angažman nastavi u inostranstvu. Upravo u tom periodu  osnovana je kompanija MSC u Baru, pojedinačno najveća brodarska kompanija u svijetu, gdje se zaposlio.

“Imao sam sreću da je MSC, danas najveći brodar na svijetu, otvorio kancelariju u Baru, i tu sam sa kolegom dočekao prvi brod, daleke 2007. godine. U međuvremenu sam magistrirao i nastavio karijeru u oblasti logistike. Tada su  počele moje preokupacije pitanjem kako usmjeriti teret ka Luci Bar i povećati obim pretovara. Sjećam se da je tada, 2007. godine, roba iz Vojvodine, Srbije tranzitirala preko Luke Bar. Kako su godine odmicale, sve manje tereta je stizalo u Bar sa tog područja. To me je ponukalo da saznam zašto. U razgovoru sa pojedinim uticajnim ljudima koji kreiraju logističke tokove, otkrili smo da je problem mnogo složeniji, nego što smo mi u Baru mislili – da Luka ne radi dovoljno dobro, da je gaz neodgovarajući, što može biti jedan od razloga, ali ne i osnovni, glavni. Moj cilj je bio da Bar dobije direktnu brodsku liniju Azija – Bar, kao što ima Rijeka i kao što je u tom trenutku imala Luka Kopar. Stručni ljudi, koje izuzetno cijenim, rekli su mi da je to gotovo nemoguće i da sumnjaju da će do toga ikada doći. To me nije obeshrabrilo, nego ražestilo, ako tako mogu da kažem, i podstaklo da se na naučni način bavim problematikom, uz već četrnaestogodišnje iskustvo u praksi”, kazao je Pelević, kojem je tadašnji dekan Pomorskog fakulteta u Kotoru Špiro Ivošević, preporučio za mentora profesora Mima Draškovića, inače Pelevićevog kolegu i prijatelja iz perioda studiranja.

“Mogu reći da je moju doktorsku disertaciju, na neki način, oblikovao sada, nažalost, pokojni prof. dr Veso Drašković, otac mog mentora i moj nekadašnji profesor. On me predvodio kroz sve korake istraživanja, dok je njegov sin, Mimo bio u svemu podrška”, naveo je Pelević, koji je objasnio i odgovorio na pitanje – koliko smo uopšte spremni u Crnoj Gori da slušamo riječ nauke i struke.

“Nama je lakše da živimo u nekim svojim zabludama i uvjerenjima, nego da sagledamo problem iz više uglova. Osnovni krivac je veliko neznanje i naša popustljivost, jer često dozvoljavamo da političari manipulišu nama. Svoje razmišljanje i djelovanje ne smijemo bazirati na dnevno političkim interesima, već na činjenicama i znanju, posebno kada se sve to uveže sa iskustvom i praksom. Imali smo garnituru koja je vladala trideset godina, sada imamo već pet godina novu vlast, a stvari se nisu mnogo promijenile u mentalitetu i ponašanju. U tom kontekstu, mogao bih u ovom trenutku da pohvalim Privrednu komoru Crne Gore, koja u odnosu na ostalu našu administraciju, vodi računa o ovome, i sa ljudima u toj instituciji imam veoma lijepu saradnju. Oni vrlo brzo sagledaju što je korisno za privredu Crne Gore, makar razumiju, i pokušavaju da  rade na tome. Međutim, i oni nailaze na prepreke, jer kod nas se svi ‘vrti‘ oko politike. Loše upravljanje Crnom Gorom decenijama unazad glavni je razlog što teret zaobilazi Luku Bar. Mi smo srušili gradić Pristan kako bi luka rasla i razvijala se, a danas imamo neiskorišćene lučke kapacitete. Nekada smo dnevno imali dvadeset brodova u luci, u međuvremenu, loši politički odnosi sa Srbijom, kao i ruinirana željeznička infrastruktura, učinili su svoje. Vlade dvije države bi trebalo da sarađuju i zajednički obnavljaju drumsku i željezničku infrastrukturu. U ovakvim uslovima, Srbija je bila prinuđena da teret usmjeri ka Rijeci. Mi sada imamo nosivost voza 1060 tona, dok je nosivost na relaciji Rijeka – Beograd 1800 tona.  U luci Rijeka je više od osam puta veći pretovar nego u našoj luci, a kada je riječ o punim kontejnerima, više od deset puta. Od te količine 40 do 45 posto se prevozi vozom, a kod nas svega dva posto, što sve govoril. Ne vidim ni da nova vlast nešto ozbiljno radi da se to promijeni, a predsjednik Privredne komore Srbije je izjavio da ta država treba da formira zeleni koridor prema sjevernojadranskim lukama. Dobro je što će, kako je najavila naša ministarka saobraćaja, biti značajno uloženo u rekonstrukciju željezničke pruge, samo da ne bude kasno”, smatra dr Pelević, koji je naveo i podatak da Luka Drač danas ima četiri puta veći pretovar nego barska, a sada u Albaniji grade novu, savremenu luku Porto Romano, čiji je kapacitet 600.000 teusa.

“Sa time oni mogu da ‘poklope’ ne samo Crnu Goru, nego i druge luke u okruženju. Generator razvoja Crne Gore, ne treba da bude samo Luka Bar, već kompletan saobraćajni sistem koji se naslanja na Luku Bar. Nama treba i proizvodnja. Često čujemo polemiku da li se isplati ulaganje u auto put. Sa ovolikim teretom, koji gravitira prema Luci Bar, svakako da se ne isplati, ali ako stvari postavimo na pravi način i radimo na formiranju koridora Bar – Beograd – Budimpešta, onda bi to bilo drugačije. Danas imamo oko 3.000 ljudi koji rade na poslovima otpreme robe preko barske luke. Imamo dva lučka operatera sa 800 zaposlenih, sistem željezničkih preduzeća, firme koje se bave prihvatom brodova, na stotine špedicija, agencija, firmi za ekotoksikološku zaštitu, državnu administraciju, a plate u toj oblasti su iznad prosječnih u Crnoj Gori. Potencijal je dvadeset i pet puta veći, što znači da bi za toliko imali i više posla i više zaposlenih. Kada ima više robe, budžet države dobija više novca. Srbija i Mađarska su nam u tom smislu komparativna prednost i trebalo bi se povezati sa Budimpeštom. Dodatni problem jeste i ‘ekonomija obima’, o čemu bi , takođe, trebalo razmišljati. Danas su u upotrebi sve veći brodovi. U Rijeku iz Azije stižu brodovi sa 15 do 20.000 kontejnerskih jedinica”, upozorava dr Pelević, koji se osvrnuo i na panevropske koridore, iz kojih je Crna Gora ranijih godina bila izopštena (sada više nije), a značajno je i to, kazao je, što se naša država približava članstvu u Evropskoj uniji, što će omogućiti realizaciju značajnih projekata.

“To je neophodno i zbog mladih ljudi. Predajem na Pomorskom fakultetu, studenti su zainteresovani da rade, isto tako visokoškolci sa Ekonomskog fakulteta. Umjesto što im dajemo zastave da mašu, dajmo im posao i bolje uslove za rad i život. Ukoliko nešto ne preduzmemo, uradiće to, i već jesu, naše komšije. Trebalo bi da učimo od Hrvatske i Slovenije, a u poslednje vrijeme i od Albanije. Osim nove luke Porto Romano, na mjestu luke Drač, Albanci grade ekskluzivnu marinu – investiciju od dvije milijarde eura, da ne govorim o avionskoj saobraćajnoj povezanosti u čemu naši albanski susjedi, takođe, značajno prednjače. Indikativan je i podatak iz Strategije razvoja Bara 2021 – 2025, u kojem je navedeno da sektor saobraćaja i skladištenja doprinosi našem budžetu duplo više nego turizam i ugostiteljszvo. Petnaest posto našeg stanovništva radi upravo u tim sektorima. U tom kontekstu, dodaću da je imperativ vratiti liniju Bar – Bari i nanovo formirati robno – putničke tokove iz Italije. Preko Barija i Luke Bar oni dalje mogu voditi ka regionu i Istočnoj Evropi”, zaključio je dr Dalibor Pelević.

The post Dalibor Pelević – doktor nauka iz Bara u oblasti pomorstva first appeared on BARinfo.

„On je, kako se sumnja, u svojstvu odgovornog lica u privrednom društvu „MSC Montenegro“ d.o.o. Bar, zloupotrijebio položaj u pogledu raspolaganja imovinom navedenog privrednog društva i izvršio prodaju 119 brodskih kontejnera uprkos pravilima materijalno – finansijskog poslovanja.

Osumnjičeni je navedeno krivično djelo izvršio u periodu od 9. maja 2020. godine do 14. jula 2022. godine, te ovim radnjama pribavio za sebe protivpravnu imovinsku korist u iznosu od 259.400 evra i istovremeno pričinio  štetu navedenom privrednom društvu u ne manjem iznosu“, navodi se u saopštenju Uprave policije.

The post Krivična prijava zbog prodaje 119 brodskih kontejnera first appeared on BARinfo.

U petak je jedan od pomoraca prebačen u Lion, na specijalizovanu kliniku za opekotine, jednu od najboljih i najvećih u Evropi. Tamo se, kako saznajemo, radi specijalizovani tretman za regeneraciju kože u saradnji sa američkim stručnjacima.

Drugi Kotoranin ostaje u Tulonu, u vojnoj bolnici “Sveta Ana”.

“Njegova situacija je nešto bolja jer je zahvaćen drugačiji dio kože i lakše se rade zahvati, ali je za obojicu situacija i dalje veoma zabrinjavajuća i teška”, saopšteno je Portalu RTCG iz porodice jednog od povrijeđenih pomoraca.

Tretman trećeg pomorca, koji je iz Bara, biće kraći, ali će tek nakon mjesec dana biti moguć premještaj u Crnu Goru.

Na brodu je, kako saznajemo, bilo još crnogorskih državljana, koji nijesu povrijeđeni u eksploziji.

Porodica je svakodnevno u kontaktu sa upravom bolnice i ljekarima, a posebnu zahvalnost iskazuju Ambasadi Crne Gore u Francuskoj, koja takođe prati stanje povrijeđenih mladića. Kompanija, kako navode, u mjeri svojih mogućnosti pruža podršku.

Podsjetimo, 21. juna je u mašinskom odjeljenju broda “MSC Rachele” došlo do eksplozije, koja je izazvala požar na brodu.

The post Pomorci iz Kotora i dalje u opasnosti, Baranin dobro first appeared on BARinfo.

“Dva crnogorska državljanina sa težim povredama smještena su u vojnoj bolnici “Sveta Ana“ i nalaze se pod nadzorom stručnog tima vojnih ljekara, dok treći ima lakše povrede i njegovo stanje je stabilno”, saopštili su danas iz crnogorskog Ministarstva vanjskih poslova.

Kako navodi francuski Figaro, do požara je došlo nakon eksplozije na motoru čamca.

Na brodu se u trenutku eksplozije nalazilo 20 članova posade, a povrijeđeni su samo crnogorski državljani.

Oni su se nalazili na kontejnerskom brodu MSC Rachele, koji plovi pod zastavom Paname, a koji je bio oko 20 nautičkih milja (oko 40 kilometara) udaljen od francuske obale u vrijeme nesreće.

Povrijeđene crnogorske državljane je francuska mornarica prebacila na obalu.

Najteže pogođeni zbrinuti su u vojnoj bolnici, a lakše povrijeđeni mornar je prebačen u međukomunalni bolnički centar.

“Ambasada Crne Gore u Parizu u stalnoj je komunikaciji sa francuskim institucijama i ljekarima koji brinu o povrijeđenim crnogorskim građanima i pružiće svu neophodnu pomoć i podršku u cilju njihovog adekvatnog zbrinjavanja. Ministarstvo vanjskih poslova u kontaktu je i sa porodicama povrijeđenih kako bi obezbijedilo sve potrebne informacije o zdravstvenom stanju crnogorskih državljana”, navodi crnogorsko Ministarstvo.

The post Tri crnogorska pomorca povrijeđena u eksploziji na kontejnerskom brodu first appeared on BARinfo.

RB/BI: Šta očekujete od ovog okruglog stola, zbog čega je sazvan, koje su ideje, ciljevi?

DP: Iskorišćenje tranzitnog potencijala Crne Gore je najvažnija tema što se tiče Opštine Bar i jedna od najvažnijih u državi. Ovdje smo da pričamo na jedan drugi način, smatramo da se u zadnjih 30 godina pogrešno pričalo o Luci Bar. Da pitate 95 odsto Barana što je razlog, zbog čega Luka Bar ne radi, možete da čujete odgovore „lučka infrastruktura je stara“, „skupe su cijene“, „ne mogu da priđu brodovi u Luku Bar“- sve je to netačno. Zbog čega je ta priča plasirana nije mi jasno. Želimo da ovim razgovorom otvorimo na jedan drugi način ovu temu i da razgovaramo o njoj. Posebno pozivam struku da otvoreno priča. Moramo da pričamo otvoreno koji su problemi i načini na koje treba da ih rješavamo, a ne da se kao do sada, u nekim kafićima i u bradu sebi govorimo. Treba javno da se priča, ako želimo da se riješe problemi.

RB/BI: Govorilo se da je Luka Bar projektovana na pet miliona tona pretovara godišnje. To nikad nije dostignuto, ne zna se zbog čega, dva i po miliona u najboljim godinama, eventualno tri. Uvijek su Barani pratili brodove, koliko je na vezu, koliko čeka da bude na istovaru i tako dalje. Sve vrijeme se potencirala priča da su drumski i željeznički saobraćaj usko grlo za veće poduhvate Luke Bar, a meni nije jasno, recimo, kako je Srbija išla u Rijeku, kako joj se više isplatilo da tamo obavlja pretovar, ili sad u Solun, pa i crnomorske luke…

DP: Kad sam kao mali sa roditeljima šetao pored mora, bilo je po dvadeset brodova na vezu. Sad to nemamo, možda jedan, ne pamtim kad su dva broda bila na vezu. To znači da smo onda pratili neke trendove. Imali smo, prije svega, prugu koja je bila konkurentna na prostoru Balkana. Smatram da je naša velika greška što smo u posljednjih nekoliko decenija, iz Bara gledali ka moru, kako će nam doći teret, kako će nam doći brodari, odnosno kako će neko sa strane da dovede teret. Mi sada treba da, od ovog okruglog stola da okrenemo leđa moru i da gledamo ka kopnu – kako da mi privučemo teret. A kada privučemo teret, mogu slobodno da kažem da se niko ne brine, da će brodari sami doći. Kad se pojavi dovoljna količina tereta, dovoljno je da se pošalje iz Bara jedan mejl da na nedjeljnom nivou postoji tolika količina tereta, pa da ovdje imamo velike prekookeanske brodove. Naravno, potrebno je i infrastrukturno prilagoditi Luku tim većim brodovima, što opet nije veliki problem. Naš cilj jeste da do kraja ove decenije imamo ono što je riječka luka imala prije osam godina, a to su prekookeanski brodovi iz Azije, koji i sada idu za Rijeku.

RB/BI: Moramo da priznamo, kad kažete da smo svi gledali prema moru – kad je radila Luka Bar, čitav Bar je bio nekako živ, dobro se živjelo, Luka je davala i kapom i šakom, što bi se reklo, ali sankcije su sve u ovoj zemlji vratile mnogo decenija unazad i čini se da se Luka Bar nikad nije oporavila, a od sankcija je prošlo više od dvadeset godina.

DP: To je tačno, ali smo opet mi krivi. Luka Rijeka je možda i u težoj situaciji bila nego Luka Bar, što se toga tiče. Riječka Luka je bila najveća luka u bivšoj Jugoslaviji, ali Bar nije mnogo bio iza nje. Sada Bar ima, što se tiče kontejnerskog saobraćaja, koji je najbolje plaćen posao, ne samo za brodara i luku, već i za kompletnu zajednicu, dvanaest puta manji pretovar nego Luka Rijeka. Ako znate detalj da je samo Srbija preko Luke Rijeka u maju ove godine pretovarila količinu kontejnera koju je Port of Adria, odnosno Luka Bar ukupno pretovarila za svih pet mjeseci, onda vidite da nešto nije u redu. Ovdje imam i statistiku, u zadnjih 15 godina mi smo povećali pretovar za nekih možda 10-20 odsto, dok je Luka Rijeka za taj period pretovar povećala za četiri puta. Ako znate da 65 odsto zaleđa Luke Rijeka čine Srbija (38 odsto) i Hrvatska (32 odsto), Bosna i Mađarska. Srbija, Bosna i Mađarska čine 65 odsto, odnosno dvije trećine Luke Rijeka, koja ima dvanaest puta veći pretovar nego Luka Bar. Htio bih da pozovem i našu Vladu i našu državu i političke partije, da se ugledamo na Hrvate, da od njih učimo, jer oni lijepo sarađuju sa Srbijom. U Beogradu  su na lobističkim konferencijama, sajmovima… Danas, pruga Rijeka – Beograd ima kapacitete 1.800 tona. Oni su obnovili prugu, dok je pruga Bar – Beograd ostala na kapacitetima od prije 30 godina – 1.060 tona, što je skoro duplo manje kapaciteta. Šta to znači – imate transportni sud koji košta 10.000 eura da se preveze količina tereta od Rijeke do Beograda, odnosno od Bara do Beograda. Čak je on jeftiniji kada se ide preko Bara, jer je 30 odsto kraća relacija Bar-Beograd nego Rijeka-Beograd. Ali imate veću nosivost, skoro dva puta, pa cijena, po jedinici mjere – po toni, odnosno po kontejneru, pada u korist Luke Rijeka. To je isplativo vlasnicima robe i onda se teret odliva na onu luku gdje je „bolje iskopan kanal“. Da približim, vi imate vodu u zaleđu, koja se sliva do mora tamo gdje je iskopan kanal. U ovom slučaju – gdje je napravljena infrastruktura. Zato sada imate da 70 odsto srpske robe ide preko Rijeke. Preko Bara ide svega 15 odsto, a ni to ne bi išlo da ne postoji veliki spoljnotrgovinski deficit između Crne Gore i Srbije, odnosno imate veliki uvoz iz Srbije. Imate kamion koji je recimo, iz Beograda do Crne Gore 6 eura, i sad, da se ne bi prazan vraćao on ide u Luku Bar i utovari za 350 eura tonu robe. Ali, to ne pomaže razvoju Luke Bar. Jer, imate kontejnere, imate opremu koja ostaje u Luci Bar i brodari moraju da plaćaju da se ona utovari na brod i da se prenese recimo do prve zemlje gdje imaju izvoz, do Turske, na primjer. U Rijeci je uparen izvoz sa uvozom. Luka jeste značajna tačka, ali je mnogo važnije razumjeti kako funkcioniše cijeli transportni lanac. U slučaju Rijeke imamo uparivanje uvoza sa izvozom, brodarima se više isplati da idu preko Rijeke, jer znaju da će u isti taj kontejner da utovare robu za nazad, dok, što se tiče Bara, znaju da nema izvoza i da se prazni kontejneri krcaju većinom na brodove i to automatski znači da oni povećavaju cijene vozarine koja ide na Bar. Uz to, ne postoji direktna linija, kao što postoji kod njih i tu su problemi.

RB/BI: Obično u drugom satu Promenade četvrtkom gotovanja budu telefonska. I tako će biti sve dok traje ovo zlo koje se zove korona. Ali, kada sam čuo da ste ovjekovječili prerani odlazak jedne gromade u svakom smislu, dr Duška Kljakića, nisam se dvoumio i drago mi je što ste u studiju.

DP: Bila mi je velika čast i zadovoljstvo što se sve nekako poklopilo, naš brod se nalazio u Luci Bar na dan kada je bila Duškova sahrana. Uspjeli smo da kontaktiramo i ostale brodove, odnosno agente koji su bili u Luci Bar i oni su prihvatili, kao i remorkeri i Uprava pomorske sigurnosti, tako da je ispraćen sirenama sa svih brodova u Luci Bar. Dr Duško Kljakić meni je bio inspiracija, zbog njegovih ljudskih kvaliteta. On je bio doktor medicinskih nauka, ali i zaljubljenik u brodove. S obzirom da nije mogao da uđe u Luku, tražio je da slikamo skoro svaki brod koji je uplovio. Napravio je kolekciju fotografija tih brodova. A koliko je znanja imao i koju kolekciju iz pomorstva, ilustruje činjenica da su naši brodovi, koji kasnije idu za Ploče i za Rijeku i za Kopar, stručnjacima iz oblasti pomorstva iz Hrvatske i Slovenije, prenosili i materijal za izradu njihovih naučnih radova, koji je Dule pravio. Mi smo u Baru krcali to na naše brodove, davali kapetanu, koji bi to proslijedio našim agentima u Rijeci i u Kopru. Samo da podsjetim, što se tiče Hrvatske i Slovenije, mi smo oduvijek učili od njih, a oni su iz pomorstva od dr Kljakića tražili materijal da bi pisali naučne radove.

RB/BI: Možete li nam reći kakva je „barska podružnica“ MSC-a?

DP: Mi imamo, prije svega, čast da radimo u pojedinačno najjačoj brodskoj kompaniji na svijetu, koja ima 600 brodova, djeluje u 160 zemalja svijeta i ima 400 kancelarija na svijetu, pa i u Crnoj Gori. Mi smo tu od 2007. godine, tim se polako širio i sad nas je devetoro. Svi su Barani, napravljena je dobra ekipa, postoji timski duh. Imali smo veliku sreću da radeći u velikoj brodskoj kompaniji razumijemo kako idu procesi i upravo zahvaljujući znanju koje sam stekao u MSC-u, razumio sam koje su aktivnosti koje treba da doprinesu većoj valorizaciji Luke Bar.

RB/BI: Jer, ako bude bolje radila Luka Bar, bolje ćete raditi i vi i čitava privreda Crne Gore i regiona.

DP: Kako da ne, znači, imate situaciju da jedan kontejner u tranzitu donese državi Crnoj Gori 1.100 eura. Količina tereta koja postoji u regionu, a koja zaobilazi Crnu Goru je ogromna. Mi bismo samo od kontejnerskog saobraćaja imali dodatnih oko osamdeset miliona. Da ne govorim o rasutim teretima, liniji Bar-Bari… Ova priča obuhvata i kontejnerski saobraćaj, uopšte rad Luke, obnavljanje linije Bar-Bari. Imamo situaciju da je linija ukinuta prije pet godina i većina nas ne razumije zbog čega je ukinuta – pa prije svega, jer nije bilo putnika, jer nije postojala strategija.

RB/BI: Kako „Jadrolinija“ ima putnike? Kako se njima isplati?

DP: „Jadrolinija“ ima putnike, samo preko ljeta. A npr. Luka Drač danas ima dvadeset polazaka iz Drača za Bari, odnosno za Ankonu, preko cijele godine. Ovo što „Jadrolinija“ radi dva-tri mjeseca i što ima nekoliko desetina putnika, to se ne računa. Pretprošle godine u Draču je bilo 2.407 putnika u prosjeku, svaki dan. To Barani treba da znaju. Zamislite da u Baru imate 1.000 putnika, svaki dan, koji će da sjednu u naše restorane, kafiće, koji će da parkiraju auto, da uđu u butik – koliki bi to bio novčani priliv. To nije samo linija Bar-Bari, nego sve što ide uz tu liniju, kompletan sistem koji se upošljava. I Upotreba pomorske sigurnosti, odnosno država, puni se budžet, imate korišćenje obale, službu remorkera, tu su desetine špedicija koje su izgubile posao. Ova priča isto obuhvata da se napravi koridor koji će ići iz Rima, Barija, Bar, Beograd, Budimpešta i Zapadna Rumunija.

RB/BI: Nekad je bio koridor 5 B, koji su činili, ako se ne varam: Bari-Bar-Beograd-Budimpešta i, mislim, Bratislava.

DP: Sad imate da je Crna Gora jedina zemlja koja nije na mapi Panevropskih koridora. Mi sad prije svega moramo da sjednemo sa Srbijom i da se dogovorimo da se napravi koridor, koji se u Srbiji zove Koridor 11 i da zajedno apliciramo za sredstva kod EU, što se tiče rekonstrukcije pruge i završetka auto-puta. Mi radimo auto-put, ali ne mogu da se složim da je to auto-put Bar-Boljare. Zbog čega ulažemo dvije milijarde eura da bi se povezali sa nekim selom, za koje 99 odsto Barana ne zna gdje je. To sigurno nije auto-put da bi Podgoričani išli u Kolašin za vikend, ni auto-put Bar-Beograd. To je koridor od Italije, Crne Gore, Srbije ka Mađarskoj i Rumuniji. U toj zemlji imate oko 25.000 italijanskih preduzeća. Sada idu preko Slovenije i spuštaju se na Italiju. Da radi linija Bar-Bari, da se kupuju brodovi, već smo do sad mogli da imamo 3-4 broda „Sveti Stefan“. Ako Drač ima od šest do osam brodova koji rade u toku godine, valjda bi i mi trebalo bar tri da imamo.

RB/BI: Kako ste došli do MSC-a, koje škole ste završili, kako je krenulo?

DP: Ja sam prvo završio Pomorski fakultet Univerziteta Crne Gore u Kotoru i kao jedan od najboljih studenata generacije, pokušavao sam da se zaposlim u našem gradu. Međutim, to nije išlo baš lako i onda sam upisao magistarske studije na Fakultetu organizacionih nauka Univerziteta u Beogradu i uspio sam nekako, preko ujaka, da se zaposlim u špediciji „Zenšped“ u Baru. Tu sam radio godinu i po…

RB/BI: Znači, to je bilo ono klasično, crnogorsko: Koji je CV najbolji za Crnogorca? Poslao me striko Božo ili u konkretnom slučaju ujak…

DP: Pa, jeste, ali nisam mogao, kao ni većina Barana, da nađem posao. Najmlađi kapetan u bivšoj Jugoslaviji, slobodno neka se javi neko ko ima krun listu da je kapetan postao ispod 26 i po godina, odnosno da je preuzeo zapovjedništvo nad brodom, volio bih da mi pošalje poruku, da znam. Prema podacima Pomorskog fakulteta u Kotoru, nema mlađeg. No, da se vratimo na temu, bilo je teško naći posao, jedna specifična situacija, koja se, nadam se, mijenja. Rad u špediciji mi je onemogućio da se bavim magistarskim studijama. Morao sam da prestanem da bih završio. Ipak, kada vam neko da šansu, treba biti zahvalan, bez obzira koliko je mala plata, ili su teški uslovi, jer ste dobili šansu koju do tad niste imali. Ja sam ostao u korektnim odnosima sa Branom Zenovićem, koji me je preporučio za rad u MSC-u, on i tadašnja izvršna direktorica Zorica Katanić. Tada sam počeo da radim, tim se širio. Onda sam shvatio da, ukoliko mi nešto ne uradimo, velike brodske kompanije poput MSC-a, Maerska i drugih, idu onamo gdje ima tereta, ako mi odavde nešto ne uradimo da privučemo teret, isti brod koji dolazi u Bar, ide kod mojih kolega u Rijeku, pa u Sloveniju, u Drač. I svi se oni bore da dolazi u njihovu luku. Ako mi nešto ne uradimo, teret sam neće doći. Onda sam upisao doktorske studije, opet sam se vratio na Pomorski fakultet Univerziteta Crne Gore, gdje sada doktoriram na temu „Aktivnosti u zaleđu morske luke koje determinišu njenu konkurentnost u intermodalnom transportu s osvrtom na Jugoistočnu Evropu“. Znači, da se u potpunosti sagleda region u kome se nalazimo i šta možemo da uradimo da bi privukli teret.

Dr Duško Kljakić mi je inspiracija i kao čovjek i kao neko ko je doktorirao. On se veselio brodovima i fotografijama koje smo mu slali i toj literaturi. Mi ćemo sigurno nešto da uradimo što se tiče svega ovoga i njegova će zasluga da bude u tome što će Bar da bude mnogo više posjećen.

RB/BI: Šta lično očekujete od ovog okruglog stola u utorak, 28. septembra?

DP: Luka postoji zbog tereta. Vladala je neka čudna logika da oni moraju da dođu kod nas. Ne mora niko da dođe kod nas. Mi treba da privučemo terete. U Crnoj Gori se nalazi 4 odsto tereta koji je na raspolaganju Luci Bar. Na Kosovu se nalazi 7 odsto. U BiH 19 odsto, a u Srbiji 70 odsto. Mi prvo krećemo od glavnog tržišta, da čujemo  šta mi možemo da uradimo da bismo privukli njihovu robu. Želimo da ih zainteresujemo, da im kažemo da je to i njihov interes, jer će oni ako rade preko Bara, imati najkraći put do Luke i što će koristiti najviše svoju infrastrukturu ukoliko idu preko Bara. A onda zajedno, Crna Gora i Srbija, možemo da radimo da privučemo teret iz Mađarske, kojeg ima dva puta više nego kompletan Zapadni Balkan. Kada privučemo robne tokove na naš pravac, koji sada bukvalno ne postoji, onda možemo da pričamo o zapošljavanju, radu i širenju Luke, valorizaciji i iskorišćenosti auto-puta. Pozivam sve kolege, ovdje imam Koordinacioni odbor za teretni saobraćaj kojeg čine Ministarstvo kapitalnih investicija, Uprava carine i Uprava pomorske sigurnosti, Uprava za inspekcijske poslove, Opština Bar, Pomorski fakultet Bar, Pomorski fakultet Kotor, NVO Centar za logistiku, Agent plus, Barska plovidba, Interlog, Jadroagent, špedicija Knjaz, Zenšped Bar, ŽPCG, La pluma, Luka Bar, Lukana, Bobus… odnosno najznačajniji subjekti koji treba da učestvuju u formiranju crnogorskog logističkog proizvoda koji treba da bude plasiran na tržište regiona. U ovom slučaju, prije svega Srbija, a počećemo saradnju i sa partnerima u Sarajevu, Prištini i u Skoplju. Ovu ideju podržavaju i zamjenik predsjednika Odbora direktora Luke Bar Savo Vujošević i izvršni direktor Deda Đelović. Glavni cilj je da dođemo do Mađarske i do Rumunije. Ja sam nabrojao firme koje imaju odgovornost da uradimo ono što nije uradila generacija ispred nas. Na neki način, htio bih da prozovem generaciju Barana, koji sada imaju od 60 do 80 godina, da nam nisu ostavili logistički pravac i Luku Bar i sistem u dobrom stanju. Smatram da se nisu dovoljno trudili i da su im neke stvari bile prioritet ili nisu imali znanje. Činjenica je da danas Luka Bar ima tri puta manje tereta nego Luka Drač koja praktično nije postojala prije 30-40 godina. Za to su oni krivi. Sada mi imamo odgovornost da sledećoj generaciji ostavimo bolje stanje.

Okrugli sto  „Iskorišćenje tranzitnog saobraćajnog potencijala Crne Gore, postojeće stanje i prioritetni pravci djelovanja“ biće održan u utorak, 28. septembra u 11 sati u upravnoj zgradi Luke Bar.

The post Dalibor Pelević gost Radio Bara – Pogled ka kopnu, a ne moru first appeared on BARinfo.

“Brodovi obično trube u čast preminulih pomoraca, a ovo će biti presedan. Čast nam je da, kao predstavnici za Crnu Goru jednog od najvećih brodara na svijetu, učestvujemo u ovom događaju, jer je dr Kljakić bio veliki ljubitelj brodova i pomorstva. Sam je često govorio – ‘da nijesam doktor, bio bih kapetan broda’. Dr Kljakić je bio izuzetan poznavalac istorije pomorstva, posebno crnogorskog. Do svoje smrti, prikupljao je slike i podatke o svim brodovima koji su dołazili u luku Bar. Posjedovao je veliku kolekciju knjiga o istoriji pomorstva, iako mu to nije bila struka, bio je jedan od najboljih poznavaoca pomorstva u Crnoj Gori. Ustupao je tekstove za monografije i medije ne samo u Crnoj Gori, već i u Hrvatskoj i Sloveniji. Svjedoci smo da je svojim znanjem i kolekcijom knjiga o pomorstvu privukao pažnju i u regionu, jer smo nekoliko puta organizovali slanje literature, slika i spisa, našim brodovima iz Bara, do Luka Ploče, Rijeke i Kopra na molbu njegovih prijatelja iz Hrvatske i Slovenije”, kazao Dalibor Pelević, office manager MSC Montenegro DOO.

The post Brodovi iz barske luke sirenama će ispratiti dr Kljakića na vječiti počinak first appeared on BARinfo.