Muftija crnogorskih muslimana od 1912. godine, Murteza Karađuzović je bio značajna ličnost u vjerskoj, političkoj i kulturnoj istoriji Crne Gore potonjih decenija XIX i nekoliko decenija XX vijeka.

Pokazivao je konstantnu lojalnost, odanost i pripadnost crnogorskoj državi i dinastiji i njenom suverenu – knjazu (od 1910. godine) i kralju Nikoli I Petroviću Njegošu, radeći trajno za dobro Crne Gore, vjerske tolerancije i ravnopravnosti u njoj, za napredak crnogorskih muslimana i posebno za sveukupni prosperitet barskog područja.

Relativno često je objavljivao tekstove u cetinjskom “Glasu Crnogorca”, i to dugi niz godina, o brojnim temama, između ostalog i o proslavama Bajrama kod barskih muslimana, kao i o obilježavanju rođendana knjaza Nikole, te o vjerskim, školskim i generalno društvenim prilikama u gradu i okolini, njegujući i zastupajući uvijek dostojanstveno, princip zajedništva između kultura i religija sugrađana Bara i jednakosti u zakonskim pravima i obavezama.

Činio je brojna plemenita djela od interesa za Bar i njegove građane i ukupno za Crnu Goru. Radio je to i kad je bio vjeroučitelj, hodža i kadija u Baru, a naročito je to dobilo na značaju i uticaju od kada je postao državni funkcioner i vjerski poglavar, budući da je bio poslanik Crnogorske narodne skupštine i član Državnog savjeta.

Knjaz Nikola je izuzetno cijeneći njegov rad od koristi za Bar, Crnu Goru, multivjerski skad u njoj, prosvjetni i kulturni napredak i odlikovao je povodom jubileja proslave 400 godina od Obodske štamparije, prvi put hodžu Murtezu Karađuzovića Danilovim oredenom IV stepena (reda) 1893. godine, o čemu izvještava i list “Glas Crnogorca”, broj 32, od 7. avgusta 1893. godine, na strani 4.

Tada je, valja podsjetiti, istim dekretom, odlikovan Danilovim ordenom III stepena  paroh Barske nadbiskupije ugledni i obrazovani katolik Metod Radić, a V stepenom istog ordena odlikovani su, istim aktom, i Barani, odnosno, Crmničani – komandir Miloš Lekić, oficir Miloš Neškov Barjamović i oficir Marko Đurović, te Ilija Plamenac, brigadni ađutant (nije riječ o vojvodi Iliji Plamencu), te Jusuf Barjaktarević iz Mrkojevića, Jaša Dervišević i Dula Šurla… 

Pomenuti list objavljuje vijest pod naslovom “Odlikovanja”, u kome se kaže: “Odlikovanja. – Njegovo Visočanstvo Gospodar Knjaz Nikola izvolio je odlikovati povodom Obodske proslave: Komandira Radovana Mišetina Vasojevića, komandira popa Nikolu Brskutskog, komandira Mehmed-bega Resulbegovića, Metoda Radića paroha barskog i Afiza Lukavčevića iz Podgorice III-ijem stepenom Danilova reda; komandira Agicu Lakića iz Bjelopavlića, profesora Panta Popovića, Đura Čelovića upravitelja varoši Nikšići, Sima Đorđijevića i oficira Šćepanu Plisku u Uskocima, Milosava Bojovića u Nikšićkoj Župi, podkomandira Uroša Đulića, Radoju G.arčevića, brig. barjaktara i Draga Bakića iz Vasojevića, potkom. Anta Škutića, potkom. Nuša-bega Bušatliju i odžu Karađuzovića u Baru IV-ijem stepenom Danilova reda, komandira Miloša Lekića, oficira Filipa Neškova Bajramovića i oficira Marka Đurovića iz Crmnice, oficira Iliju Gazivodu i perjanika Marka Vukmirovića s Ceklina, Mitra Pekića iz Nikšića, kap. Iliju Popovića i Stanoja Miletina iz Brskuta, Omera Bibezića, kapetana Novaka Čejovića i oficira Meda Ablabega iz Podgorice, Milutina Vučinića, brig. adutanta, Jovana M. Vučinića i oficira Nikolu Pulevića iz Pipera, oficira Milutina Čejovića, barjaktara Boža Dragojevića, Radovana Vešovića, brig. ađutanta iz Bratonožića, Mata Vujisića komand. Artilj. i Sava Anđelića, zastupnika kapetanskog iz Kolašina, Jusufa Barjaktarovića iz Ocinja (Ulcinja – ali on je bio iz Mrkojevića – nap. N.A.), Jaša Derviševića i Dula Šurlu iz Bara, Ilija Plamenca brig. adutanta, Steva Jovićevića brig ađutanta, kap. Janka Milića iz Bjelica i oficira Dura M. Martinovića iz Bajica V-ijem stepenom Danilova reda”.

Taj akt knjaza Nikole o odlikovanjima objavio je akademik prof. dr Šerbo Rastoder u monografiji o Murtezi Karađuzoviću, objavljenoj 2019. na strani 239.

(Nastavlja se)

The post Mr Novak Adžić: Iz barske baštine (65) first appeared on BARinfo.

Murteza Karađuzović je bio značajna ličnost u vjerskoj, političkoj i kulturnoj istoriji Crne Gore potonjih decenija XIX i nekoliko decenija XX vijeka. Rođen je u Baru 1865. godine, a preminuo je, takođe, u Baru i to 8. oktobra 1941. godine.

Od juna 1912. godine vjerski je poglavar svih muslimana u Kraljevini Crnoj Gori.

Bio je političar, narodni poslanik, prevodilac, državni funkcioner Kraljevine Crne Gore – član njenog Državnog savjeta od 1911. godine. Ličnost koja je bila zagovornik i praktičar vjerske tolerancije i ravnopravnosti religijskih prava u Crnoj Gori. Vrlo ugledna ličnost je bio.

Nosilac je najviših državnih crnogorskih odlikovanja. U prvom redu Danilovog ordena za nezavisnost Crne Gore – najprije četvrtog, a potom i trećeg stepena.

Dok je bio kadija u Baru, knjaz Nikola ga je odlikovao početkom 1909. godine, Danilovim ordenom trećeg stepena, zbog zasluga za Crnu Goru i njenu dinastiju, a posebno za narod, o čemu je izvijestio i list “Glas Crnogorca”, broj 2, od 10. januara 1909. godine na strani 5.

Murteza Karađuzović je 15. avgusta 1910, na Cetinju, u Vladinom Domu, na svečanosti proslave 50-ogodišnjice vladavine knjaza Nikole I Petrovića Njegoša i proglašenja knjaza Nikole za kralja, a Crne Gore za kraljevinu, nakon episkopa Kirila Mitrovića, koji je govorio u ime Crnogorske crkve, te Metoda Radića, tadašnjeg upravitelja Barske nadbiskupije, koji je besjedio u ime katoličog sveštenstva, održao govor, koga su, kao i njegovih prethodnika, na toj ceremoniji, prenijeli listovi “Glas Crnogorca”, broj 36, od 19. avgusta 1910., strana 4  i “Cetinjski vjesnik”, broj 67, od 21. avgusta 1910. godine, na strani 4.

Taj govor, u ime crnogorskih muslimana, održan na svečanosti 1910. godine, na Cetinju – Murteze Karađuzovića istražio je i prenio u cjelini, akademik prof. dr Šerbo Rastoder, u knjizi “Murteza Karađuzović (1865-1941) Muftija crnogorskih muslimana”, Podgorica, 2019. godine, na strani 127, i on glasi integralno:

“Vaše Veličanstvo slavni Gospodaru!

Ostavljajući drugima, da nižu pera slave na svijetli vijenac Tvoje glave, ja uzimam slobodu, da na oltaru današnjeg Tvoga slavlja, u ime svoje i od strane duhovenstva Crnogorskih Muslimana podnesem ono, što svi u našim srcima osjećamo, a to je neizmjerna i najpokorenija blagodarnost za velika dobra, sto si Ti nama učinio, od kako smo postali crnogorski državljani.

Kao Tvoji i vjerni podanici mi uživamo takve povlastice u Tvojoj slobodnoj državi, kakve ostali muslimani nigdje ni u kojoj drugoj hristijanskoj državi ne uživaju. Mi znamo, da si u tome imao dosta truda i napora, ali se nije čuditi, jer pomiriti braću, koja su se preko 500 godina klala, nije lak posao, mudri Gospodaru. Mi smo zastupljeni u svijema granama crnogorskoga života; zastupljeni smo u sudovima, u administraciji i u najvišem državnom tijelu. Zastupljena je naša šerijatska i vakufska samouprava, zastupljene su naše džamije i mejtepi, stare koje su bile i nove, koje su tvojom dozvolom ogradile. Sve je nama zastupljeno i odobreno, da naša vjera bude u dodiru sa Šeik-ul; Islamom, odnosno visokim kalifatom. Na nama ostaje, da Ti se za to odužujemo, velikodušni Gospodaru? Za to u ime svoje i od strane duhovenstva i sviju crnogorskih muslimana podnosim na podnožju Tvoga kraljevskoga Prijestola najdublju blagodarnost sa najponiznijom molbom, da se naša blagodarnost zabilježi na listovima istorije ovog velikog slavlja – slavnog srpskog vladara, (njegovo legitimno mišljenje – no, kralj Nikola je bio vladar nezavisne Crne Gore i rodom autentični Crnogorac sa Njeguša – nap. aut.) koga iz dubine naših srdaca pozdravljamo i kličemo mu: Živio!

Živjelo Njeno veličanstvo kraljica Milena, narodna Majko!

Živio Njegovo Kraljevsko Veličanstvo knjaz Danilo Prestolonasljednik! Živio sretnovladajući dom!

Živjela Kraljevina Crna Gora! “

(Nastavlja se)

The post Mr Novak Adžić: Iz barske baštine (63) first appeared on BARinfo.

O muftiji crnogorskih muslimana Murtezi Karađuzoviću, iz Bara, pisano je u značajnoj mjeri u crnogorskoj istoriografiji, publicistici (štampi i periodici), te dijelom i u drugoj literaturi, književnog tipa, ali je, za sada, jedinu naučnu monografiju, izvanredno, akribično djelo, sa cjelovitom njegovom biografijom, napisao prof. dr Šerbo Rastoder, akademik. Objavio je 2019. godine, pod naslovom “Murteza Karađuzović (1865-1941), muftija crnogorskih muslimana”. O njemu je dr Rastoder pisao i u drugim naučnim djelima, kao i neki drugi autori.

Murteza Karađuzović bio je značajna ličnost u vjerskoj, političkoj i kulturnoj istoriji Crne Gore potonjih decenija XIX i nekoliko decenija XX vijeka. Rođen je u Baru 1865. godine, gdje je i preminuo , 8. oktobra 1941. godine. Porodica mu potiče od Karađoz-reisa iz Magnise u Anadoliji (Osmansko Carstvo, Turska). Njegov predak je sudjelovao u osmanskom zauzimanju, odnosno, osvajanju Bara 1571. godine. Murtezini roditelji bili su Kamber Karađuzović i Šemsa, rodom Lakomica. Imao je tri brata: Ibrahima, Saliha i Osmana.

Murteza (Murtezir) Karađuzović bio je obrazovana, ugledna i svestrana ličnost. Završio je vjeronauku kod Husein efendije Spice, poslije 1878. godine kadije u Baru, a potom i građansku školu. Bio je javni i kulturni radnik, vjeroučitelj u Mrkojevićima, višegodišnji dopisnik “Glasa Crnogorca” iz Bara, imam, te kadija u Baru, vjerski poglavar od juna 1912. godine svih muslimana u Kraljevini Crnoj Gori, političar, narodni poslanik, prevodilac, državni funkcioner Kraljevine Crne Gore – član njenog Državnog savjeta od 1911. godine. Ličnost koja je bila zagovornik i praktičar vjerske tolerancije i ravnopravnosti religijskih prava u Crnoj Gori.

Akademik prof. emeritus dr Šerbo Rastoder, između ostaloga, o tome i o muftiji Murtezi Karađuzoviću, u knjizi “Bošnjaci/Muslimani Crne Gore između prošlosti i sadašnjosti”, Podgorica, 2010,  str. 19-20, piše:

Do donošenja Ustava pitanja duhovne jurisdikcije nad muslimanskim stanovništvom rješavana su zakonodavnim uredbama knjaza Nikole kao jedinog zakonodavca. U Ustavu iz 1905. godine ugrađena su rješenja koja su do tada praktikovana i precizno je određeno pitanje duhovne jurisdikcije nad ovom grupacijom stanovništva. U članu 129 crnogorskog Ustava određeno je da unutrašnja uprava nad muslimanima u Crnoj Gori pripada crnogorskom muftiji. U svojoj prijestonoj besjedi povodom proglašenja Ustava, knjaz Nikola je naglasio: ‘Našim državljanima, Muslimanima, koji ne ustupaju dobrim vladanjem, redom i poslušnošću i svojim hrišćanskim sugrađanima, potvrdio sam ‘Šerijat’ – zakon o braku i diobi i nasljedstvu i izravnao ih slobodno i pravima sa njihovom kršćenom braćom u državi, a duhovne veze, koje su ih vazda spajale sa njihovim Velikim kalifom, nijesu im sprečavane”.

Juna 1912. godine knjaz Nikola je za muftiju crnogorskih muslimana imenovao Murtezira Karaduzovića. Sjedište Glavne uprave šerijata je premješteno u Stari Bar.

Postavljanjem Karađuzovića za muftiju crnogorskim muslimanima, na to mjesto je došao duhovnik rođen u Crnoj Gori i ujedno je bilo popunjeno već duže godina upražnjeno mjesto, s obzirom da je Karađuzovićev prethodnik Tikvešalija (po narodnosti bio Pomak iz Bugarske) bio otuđen od sredine, a konačno je napustio Crnu Goru 1908. godine, poslije jedne naredbe crnogorske vlade da se mrtvac može ukopati tek poslije 24 sata. Tikvešalija je smatrao da je time povrijeđen šerijat i potom je otišao na tromjesečno odsustvo u Carigrad, odakle se nije htio povratiti. Inače, Tikvešaliju su ubili Bugari u njegovom rodnom Tikvešu u ratu 1912. godine. 

Za razliku od svoga prethodnika, koji nije ostavio posebno prepoznatljiv trag tokom svoga boravka u Crnoj Gori, Murteza Karaduzović je bio značajna duhovna, kulturna i politička ličnost, koja je cjelokupnom svojom biografijom bila vezana za Crnu Goru i njenog gospodara, sa kojim je imao česte susrete, o čemu svjedoče brojne sačuvane anegdote koje žive u narodu do današnjih dana. Pored vjerske, Karaduzović je završio i crnogorsku osnovnu školu i vremenom je postao jedan od najobrazovanijih muslimana u Crnoj Gori. U tekstovima objavljivanim u „Glasu Crnogorca” i drugim listovima i časopisima iznosio je svoja viđenja o vjerskom i političkom položaju muslimana, potencirajući pri tome tolerantan stav knjaza Nikole.

Karijeru duhovnika započeo je kao imam u Mrkojevićima (Ravanj) 1881- 1882, potom je bio imam saborne džamije u Zaljevu kod Bara (1883), vjeroučitelj u školi u Mrkojevićima (1887), kadija i vjeroučitelj u Baru (1906- 1911), da bi 1911. godine bio postavljen za člana Državnog savjeta i na kraju 1912. godine, kao što je već navedeno, za muftiju crnogorskih muslimana, sa godišnjom platom od 5.000 perpera. Manje je poznato da je Karađuzović preveo sa turskog “Ilmihal” i štampao srpski prevod 1900. godine u Carigradu u Mahmutbegovoj štampariji. “Ilmihal” je imao 24 stranice, svaka strana je imala dva stupca, turski original i srpski prevod pisan arabicom. To je ujedno tada bio i jedini prevod “Ilmihala” sa turskog jezika.

Kada su poslije balkanskih ratova Crnoj Gori pripale teritorije sa brojnim muslimanskim stanovništvom, Karađuzović je, kao muftija crnogorskih muslimana, tražio (1913) da se njemu potčine muslimani sa ovih teritorija. Navedeni predlog je odbila crnogorska vlada zbog neriješenih odnosa sa Turskom. Duhovnu vlast nad muslimanima na tom području do juna 1913. godine imao je bjelopoljski muftija (za područje od Pljevalja do Peći), a od tada njegova se nadležnost proširila na Bijelo Polje i okolinu, Donji Kolašin i Rožajsku kapetaniju. U plavsko-gusinjskoj i pljevaljskoj oblasti muftije su bile posebne ličnosti (Šabo Musić i Derviš efendi Šećerkadić)”.

U ovom, prvom prilogu, jednom od nekoliko nastavaka o muftiji Murtezi Karađuroviću, mislim da je relevantno navesti i sljedeće:

Po slovu Ustava Knjaževine Crne Gore i pravnih normi i donijetih akata sa zakonskom snagom, naredni izbori za poslanike Crnogorske narodne skupštine održani su 14 / 27. septembra 1906. godine. Na osnovu izvršenih izbora i prema njihovim rezultatima, u ime Kapetanije Mrkojevićke, za narodnog poslanika u Crnogorskoj narodnoj skupštini, neposrednim, odnosno, ličnim glasanjem punopravnih birača, legalno i legitimno, njihovom većinskom voljom, izabran je za narodnog poslanika hodža Murteza (Murtezir Karađuzović) iz Starog Bara, koji se kandidovao u toj Kapetaniji, iako nije bio Mrkojević, ni po rođenju, ni stanovnik Mrkojevića, već je bio stanovnik Starog Bara.

Sljedeći izbori u Crnoj Gori za sastav nove Narodne skupštine na cijeloj njenoj teritoriji održani su 18 / 31. oktobra 1907. godine i na njima je ispred varoši Bar (grada Bara), gdje se kandidovao, za narodnog poslanika izabran hodža Murteza Karađuzović, kadija koji je na skupštinskim izborima 1906, godinu dana ranije, bio poslanik ispred Kapetanije Mrkojevićke.

(Nastavlja se)

The post Mr Novak Adžić: Iz barske baštine (62) first appeared on BARinfo.

Organizatori su podsjetili da je Savjet Muslimanskog naroda Crne Gore prije šest godina odlučio da proglasi 20. jun za Dan nacionalnih Muslimana Crne Gore u znak sjećanja na 20. jun 1912. kada je Ukazom o postavljenju, knjaz Nikola za muftiju crnogorskih Muslimana imenovao Murtezu Karađuzovića, čime su crnogorski Muslimani prvi put u svojoj istoriji dobili duhovnog poglavara iz redova domicilnog stanovništva.

Generalni sekretar Savjeta Muslimanskog naroda Crne Gore mr Kadrija Kurpejović istakao je da je čin postavljenja Murteze Karađuzovića  za muftiju crnogorskih Muslimana bio više od administrativnog poteza.

“To je bio odraz priznanja da su nacionalni Muslimani neraskidivi dio crnogorskog društva. Od tada, pa do danas Muslimani Crnu Goru osjećaju kao svoj jedini dom, govoreći njenim jezikom, čuvajući vjeru i kulturu, ali i gradeći mostove povjerenja sa svima koji dijele vrijednost dijaloga, pravde i zajedništva. Osvrćući se unazad, ova manjinska zajednica u Crnoj Gori ne traži privilegije, već istinu – da smo Crnu Goru gradili, da je gradimo i da ćemo to činiti sa istom vjerom i odanošću i u budućnosti. Naša vjera nas uči poniznosti pred Bogom, a naša istorija nas poziva na odgovornost pred ljudima. Obje ove vrijednosti čuvamo sa jednakim dostojanstvom i ponosom. Vjerujemo da identitet nije razlog za podjele već snaga našeg zajedništva. Kao što je nekada knjaz Nikola prepoznao dostojanstvo muslimanskog bića u Crnoj Gori, neka i današnja država prepozna snagu svakog našeg glasa izgovorenog u jeziku međusobnog poštovanja i zajedničkog dobra”, poručio je Kurpejović i pozvao nadležne organe državne uprave da naprave dodatni napor u cilju reforme školskih planova i jačanja uloge Javnog servisa koji će doprinijeti promociji baštine etničkih Muslimana.

“Naš identitet ne smije biti fusnota istorije, već temeljna nit društvenog tkanja. Dok sa ponosom slavimo našu prošlost i borbu za očuvanje identiteta ove zajednice sa većom vjerom gledamo u budućnost, u generacije koje dolaze, u djecu koja će govoriti crnogorski jezik i osjetiti Crnu Goru kao svoju jedinu domovinu koja mora prepoznati njihovu vrijednost i uvažiti ih kroz institucije kojima smo svi dali ravnopravan doprinos u njihovom razvoju, napretku i demokratskom sazrijevanju” kazao je Kurpejović.

Predsjednik Savjeta Muslimanskog naroda Crne Gore Sabrija Vulić ukazao je, kako je rekao, na “asimilaciju i diskriminaciju koje i dalje pogađaju Muslimane u Crnoj Gori”.

“Da li je neko zabrinut što u državnom parlamentu nema niti jednog nacionalnog Muslimana u posljednjih nekoliko saziva? Da li je neko zabrinut što u lokalnim parlamentima u Crnoj Gori broj etničkih Muslimana se svodi na broj prstiju jedne ruke. Da li će neko nešto uraditi po pitanju diskriminacije etničkih Muslimana u Crnoj Gori na koje je vršen i još se vrši strahoviti pritisak da promijene nacionalnu pripadnost? Taj pritisak se, što je za nas najbolnije posebno osjeća od pripadnika crnogorske nacije i naravno novokomponovanih Bošnjaka na tlu Crne Gore. Da li će se neka organizacija koja se bavi manjinskim i ljudskim pravima zapitati zašto na bilo kojoj jačoj poziciji u državi ili Podgorici nema niti jednog etničkog Muslimana? Da li će neko osim nas progovoriti da u Komisiji za dodjelu sredstava po Konkursu za projekte Fonda za zaštitu i ostvarenje prava manjina ima od sedam, čak šest članova iz jedne nacionalne manjine? Na žalost, ovogodišnji svečani trenutak za preko 10.000 etničkih Muslimana u Crnoj Gori moramo svesti na pitanja na koja se već godinama ne obaziru oni koji bi trebali,” naveo je Vulić.

Na svečanosti su dodijeljene godišnje nagrade Savjeta Muslimanskog naroda Crne Gore.

Najznačajnija godišnja nagrada – nagrada za očuvanje nacionalnog identiteta Muslimana Crne Gore dodijeljena je dr Milanu Šćekiću koji je uradio brojne istraživačke radove i objavio nekoliko knjiga čija tematika je usko povezana sa nacionalnim Muslimanima Crne Gore i njihovom istorijom, kao i seriju istraživačkih tekstova u časopisu “Glas Mrkojevića”.

Dr Milan Šćekić je u obraćanju rekao kako ga je nagrada iznenadila.

“Tačno je da nekoliko godina uređujem rubriku u časopisu ‘Glas Mrkojevića’ gdje objavljujem dokumente koji do sada nisu publikovani. Riječ je o arhivskoj građi koja tretira Muslimane iz Crne Gore, u ovom slučaju prevashodno sa juga naše zemlje. Ova nagrada je za mene posebno značajna, tim prije, jer sam posebno pisao i o Crnogorcima i Albancima, ali posebno mi je drago što je Savjet Muslimana prepoznao moj rad, što ga poštuje i vrednuje. To je i obaveza da nastavim sa istraživanjima i da ubuduće nastavim da radim na promociji položaja muslimanske nacionalne zajednice u Crnoj Gori, njenoj kulturnoj baštini i nacionalnom identitetu”, kazao je Šćekić.

Nakon uspješne realizacije Svečane akademije, u okviru manifestacije “Dani Muslimana Crne Gore” u ponedjeljak, 23. juna, počinje dječja likovna radionica u Baru, potom promocija Zbornika “Zupci Times”, koja je urađena u saradnji sa Hrvatskim nacionalnim savjetom, kao i promocija filma “Rožajska svadba” koji je dio dokumentarnog filma “Tradicionalna svadba Muslimana u Crnoj Gori”. Uz taj dokumentarni film biće promovisana i Monografija tradicionalnih svadbenih veselja Muslimana Crne Gore.

The post Obilježen Dan nacionalnih Muslimana Crne Gore, Godišnja nagrada za prof. Milana Šćekića first appeared on BARinfo.

Naime, 20.juna 1912. godine Ukazom o postavljenju muftije crnogorskih muslimana,  Knjaz Nikola je za muftiju crnogorskih Muslimana imenovao Murtezu Karađuzovića čime su crnogorski Muslimani prvi put u svojoj istoriji dobili duhovnog poglavnika iz redova domicilnog naroda . Kralj Nikola je njegovim izborom težio da na čelu Islamske vjerske zajednice bude ličnost koja je rođenjem i svojim ukupnim aktivnostima u potpunosti okrenuta Crnoj Gori.

Murteza Karađuzović je bio  član crnogorske Skupštine u sva četiri njena saziva, i u njoj nije bio „evet“  efendija, već se borio za prava crnogorskih Muslimana. U Crnogorskoj narodnoj skupštini, gorljivo je branio patriotizam svojih vjernika, pa je na opasku jednog poslanika da Muslimani ne idu u vojsku, odgovorio da će se kad bude potrebno svi crnogorski podanici islamske vjeroispovijesti staviti pod crnogorsku ratnu zastavu, primiti oružje, kad ih knjaz Nikola pozove, i da će s „ostalom braćom Crnogorcima hrabro se boriti protivu opšteg neprijatelja“

Izuzetan je doprinos muftije Karađuzovića  dao je u zaustavljanju nasilnog pokrštavanja muslimana u Plavu i Gusinju 1913. godine  jer tek nakon njegove intervencije kralj Nikola je zaustavio pokrštavanje.

Karađuzović je, pored vjerske, završio crnogorsku osnovnu školu i vremenom je stekao ugled jednog od najobrazovanijih Muslimana u Crnoj Gori.

Savjet Muslimanskog naroda Crne Gore odlučio je da se na nacionalni Dan Muslimana Crne Gore zaslužnim pojedincima uruče i dvije nagrade : Avdo Međedović za doprinos kulturnom identitetu Muslimana Crne Gore i Murteza Karađuzović za doprinos afirmaciji nacionalnog identiteta Muslimana Crne Gore. Tim povodom danas će u Podgorici biti upriličena prigodna svečanost.

The post Danas je Nacionalni Dan Muslimana Crne Gore first appeared on BARinfo.