„Večeras vam sa ponosom predstavljam projekat koji na moju radost, kao koordinatorke, donosi brojne impresivne rezultate. Pripremili smo katalog programa obuka i u periodu od dva mjeseca realizovali modul od šest edukacija sa ciljem unapređenja kapaciteta kulturno umjetničkih društava i drugih privrednih subjekata koji se bave očuvanjem nematerijalne kulturne baštine. Fokus edukacije bio je na pisanju projektnih predloga za pozive na lokalnom i nacionalnom nivou, kao i modeli zagovaranja, sa idejom da obuhvatimo aktivnije uključenje u procese kreiranja javnih politika. Naši edukatori su bili izuzetni, a obuku je uspješno završilo čak 48 polaznika. Pored toga, održale smo i panel diskusiju sa šest panelista, koji su predstavljali oblasti nematerijalne kulturne baštine, turizma i dizajna. Poseban uspjeh ovog panela je to što smo po prvi put okupili predstavnike sva tri barska kulturno-umjetnička društva”, kazala je predsjednica NVO „Edukativni centar Bar“ Olja Fatić.

“Na našim društvenim mrežama pokrenuli smo edukativnu kampanju o nošnjama barskoga kraja, koju ćemo nastaviti i nakon završetka ovog projekta. Kreirali smo i brendirali on line platformu Naum-nasljeđe uma, sa idejom da ovo postane mjesto posvećeno njegovanju i očuvanju nematerijalnog nasljeđa Bara. Kruna ovog projekta i glavni razlog našeg večerašnjeg okupljanja je predstavljanje on line kataloga ‘Narodne nošnje Bara, nasljeđe u pokretu’. Tokom proteklih šest mjeseci intenzivno smo radile na prikupljanju, proučavanju i fotografisanju nošnji, otkrivajući da one i dalje žive kao kulturno, porodično i emotivno nasljeđe, koje se generacijski čuva u porodicama širom barske opštine. Katalog je rađen sa ciljem da objedini nošnje barskoga kraja na jednom mjestu, kako bismo imali sveobuhvatni uvid u njihovo bogatstvo i raznolikost. On nas ne uči samo u nošnjama, poziva nas da ih prepoznajemo, da učimo dijalekte, govor i lokalizme barskoga kraja. Podsjeća na to od čega su se nošnje izrađivale, kada su se nosile i iznad svega, kako su žene veličanstveno izgledale u njima. Tokom ovog procesa, upoznali smo nevjerovatne ljude, čuli inspirativne priče i dokumentovali jedno bogatstvo koje želimo da ostane zabilježeno za buduće generacije. Želim da se zahvalim našim saradnicima, matičnoj kući i kolegama iz Kulturnog centra Bar, najznačajnijoj karici ovog projekta – porodicama, čuvarkama tradicije, koje su nas velikodušno primile i podijelile svoje blago, kao i vama što ste večeras ovdje da zajedno proslavimo ovaj uspjeh“ istakla je Fatić.

Stručna saradnica na projektu, Draginja Radonjić podsjetila je da područje Opštine Bar predstavlja bogatu riznicu kulturnog nasljeđa, koje je nastajalo u različitim istorijskim epohama, od praistorije, preko antike, srednjeg vijeka, pa sve do današnjih dana.

„Prirodne i geografske karakteristike privlačile su razne kulture i civilizacije koje su se ukrštale i ostavljale trag u duhovnoj i materijalnoj kulturi ovog kraja. Među tvorevinama tradicionalne kulture stanovništva sa prostora Bara, po ulozi u svakodnevnom životu, kao i po umjetničkim i estetskim vrijednostima, naročito se izdvaja narodna nošnja. Nošnje Bara reprezentuju kulturno istorijske slojevitosti, etničke i vjerske odlike, prirodne i klimatske uslove. Estetski izraz, kako kompletnih nošnji, tako i pojedinačnih haljetaka, postignut je bogatstvom formi, izborom materijala, ornamentima, tehnikama ukrašavanja. Sve ovo predstavlja vrhunske domete našeg narodnog i zanatskog umijeća. Nošnju su kompletirali vrijedan skupocjen nakit i bogato ukrašena kubura ili sablja. Nošnje su se uglavnom izrađivale u kućama, u pojedinim mjestima žene su naročito uzgajale lan, konoplju, žuku i svilenu bubu, kako bi se upravo sve proizvelo u kući i time se davao još veći simbolički značaj. Pojedini djelovi ili tkanine su se uvozili, kao što su svila, čoja, srma, zlato. Uz pomoć ovih materijala nastajala su prava mala umjetnička djela, ukrašena mnoštvom boja, nitnama, gajtanima, srmom i filigranom. Nošnje su bile jednostavnih krojeva, vrlo često višeslojne, sa puno detalja. Uglavnom udobne za nošenje, dijelile su se na svakodnevnu i svitnu ili svečanu nošnju. Naročito su žene imale potrebu za udobnom radnom verzijom, tada svakodnevne garderobe, koja je zadovoljavala potrebe u njenim kućanskim i baštenskim poslovima, ali i sve moralne, statusne, društvene i starosne norme i pravila“ objasnila je Radonjić.

Novoobjavljena online publikacija, osim fotografija originalnih nošnji, sadrži i niz podataka koji se tiču naziva pojedinih djelova nošnje, načina na koji se i kada nose, što su Fatić i Radonjić potkrijepile brojnim primjerima. Uglavnom se radi o ženskim nošnjama, koje su, kako su istakle, već na prvi pogled govorile ko je žena koja ih nosi: da li je udata, djevojka, te da li je u žalosti. Publika je bila u prilici da vidi mrkovsku, spičansku, šestansku, krajinsku, zubačku, šušanjsku i crmničku,  čuje detaljna objašnjenja o nošnjama i nakitu, te o porodicama koje čuvaju tradicionalne nošnje, a koje su pomogle realizaciju ovog projekta.

Veče su pjesmom uljepšali članovi KUD „Sveti Jovan Vladimir“, otpjevavši pjesme iz Crmnice, kao i članice KUD „Jedinstvo“, koje su otpjevale pjesmu „Oj Vrsuto, goro velja“.

Fatić i Radonjić uručile su zahvalnice svima koji su učestvovali u ovom projektu. Publikaciju, koja je zasad samo u online izdanju, možete pogledati na vebsajtu i društvenim mrežama NVU „Edukativni centar Bar“, a u sjutrašnjoj „Promenadi četvrtkom“ emitovaćemo razgovor sa Oljom Fatić.

The post NVU Edukativni centar: Impresivni rezultati projekta Narodne nošnje Bara, nasljeđe u pokretu first appeared on BARinfo.

Na prezentaciji će govoriti Olja Fatić, koordinatorka projekta i predsjednica NVU Edukativni centar Bar i Draginja Radonjić, stručna saradnica na projektu.

Biće predstavljeni ključni rezultati projekta, dat osvrt na aktivnosti realizovane tokom desetomjesečnog trajanja projekta, prikazani fotografski materijali, kao i novoobjavljena online publikacija nastala u okviru rada na projektu.

Publikacija je jedinstveno stručno-popularno izdanje koje sažima podatke o raznolikosti i bogatstvu barskih narodnih nošnji, njihovoj simbolici i istorijskom značaju, kao i o običajima vezanim za njihovo nošenje i očuvanje. Osim tekstualnih opisa, publikacija sadrži i fotografije autentičnih nošnji prikupljenih tokom istraživanja, kao i dragocjene lokalne izraze koji oslikavaju važnost narodnog nasljeđa ovog kraja.

“Projekat je finansijski podržalo Ministarstvo kulture Crne Gore, dok je tehničku i logističku podršku pružio Kulturni centar Bar. Detaljnije informacije o projektu možete pronaći na vebsajtu i društvenim mrežama” saopštili su iz NVU Edukativni centar Bar.

The post Najavljena finalna prezentacija projekta Narodne nošnje Bara, nasljeđe u pokretu first appeared on BARinfo.

RB/BI: Kako je najavljeno, projekat se realizuje u dva pravca, jedan se odnosi na edukaciju, a drugi na isticanje značaja naših raznolikih i bogatih narodnih nošnji. Kako teče projekat, dokle se stiglo sa njegovom realizacijom?

Fatić: Prvi dio projekta je već za nama, odradili smo pet obuka, koje su pohađala 44 učesnika i zadovoljni smo tim rezultatom. Nakon obavljene edukacije krenuli smo dalje, sa dokumentovanjem i istraživanjem nošnji barskoga kraja. Tu smo imali hendikep. Kao što znate, Zavičajni muzej je zatvoren zbog rekonstrukcije, pa nam nije dostupan etnografski materijal. Uložile smo malo više truda, volje i snalažljivosti da dopremo do nošnji koje se nalaze na terenu, kod porodica koje brižno čuvaju. Tokom juna kontaktirali smo ljude, da vidimo kod koga se šta nalazi i u kakvom je stanju, a jul i avgust, pa i septembar, su prošli u fotografisanju. Moram da se zahvalim svom timu, kustostkinji Draginji Radonjić sa kojom radim ovaj projekat, Dejanu Seniću kod koga smo radili foto sesije svih narodnih nošnji, Luki Džariću koji je radio vizuelni identitet ovog projekta. Krenuli smo polako, od mrkovske nošnje, jer smo prvo stupili u kontakt sa porodicom Radović iz Dobre Vode. Gospođa Đulija, moram to da kažem, ima mali etno muzej. To je jedno blago koje smo otkrili na terenu, negdje smo i znali da ima ljudi koji stvarno vole da baštine i čuvaju svoju tradiciju. Mi smo svjesni da vrijeme negdje modifikuje, briše i upija cijelu civilizaciju, a samim tim i naše kulturno nasljeđe. Izazov sa kojim smo se susretali tokom istraživanja bio je da, recimo, ne možemo da nađemo kompletnu nošnju. Ljudi su često bacali škrinje, djelove razboja i tako dalje, to jednostavno nijesu prepoznavali kao vrijednost.

RB/BI: Stare pegle i tome slične stvari…

Fatić: Stare pegle, pržuline, pegle na ugalj… Apelujem na sugrađane da, ako je što ostalo od toga, malo pažljivije prebiraju te stare stvari da sačuvaju, jer je zbilja vrijedno za to izdvojiti mali prostor u kući, čisto da se sjetimo tih naših predaka od kojih imamo štošta da naučimo, jer su živjeli u skladu i harmoniji sa prirodom i svojim okruženjem, tako da od narodne medicine, pa do oblačenja, što je tema našeg proučavanja, imamo što da naučimo.

RB/BI. Projekat se završava u novembru.

Fatić: Da, poodmakli smo već. Uspjeli smo da fotografišemo mrkovsku, spičansku, šestansku i zubačku nošnju. Ostale su crnogorska i nošnja iz Ostrosa. Nadam se da ćemo do desetog oktobra obaviti i ta fotografisanja, tako bismo mogli da završimo pravi krug, ja to volim da zovem krunom barskog nasljeđa, kada je u pitanju narodna nošnja. Zbilja imamo jedno veliko bogatstvo u različitosti, a opet u jednom zajedničkom stavu i pokazujemo Bar u najljepšem mogućem svijetlu.

RB/BI: Kada sve to saberete, kako ćemo mi to vidjeti? Hoće li biti makar izložbe fotografija?

Fatić: Hoće, nestrpljivo očekujemo da završimo i ta dva fotografisanja, a uporedo radimo i na katalogu narodnih nošnji, koji će za sada biti u digitalnom formatu. Nažalost, projekat je bio ograničen budžetom i nismo imali sredstava za katalog. Obratićemo se institucijama za sponzorstvo, nadam se da će prepoznati vrijednost. Zbilja do sada nisam naišla nigdje na jedan dokument koji sublimira sve nošnje, a to su sedam toponima koje sam navela. Riječ je o ogromnoj oblasti u koju smo mi, radeći na terenu zašli i vidjeli o čemu se radi. Mi ćemo samo površno, nažalost, odraditi ali ćemo skrenuti pažnju na važnost ove materije. Potreban je stručni tim i malo duže vrijeme da se na pravi način pozabavimo, da uspijemo da dokumentujemo i da se napravi knjiga većeg obima…

RB/BI: U svakom slučaju, vi ste počeli i skrenuli pažnju na nešto što je vrijedno i što treba očuvati.

Fatić: Zaista je vrijedno očuvanja. Na jednom mjestu moći će da se pogleda dio našeg kulturnog miljea i nasljeđa – radi se o ženskim nošnjama, imamo samo jednu mušku nošnju, crnogorsku. Da se vidi zbog čega se mi tako zorimo i hvalimo, jer stvarno imamo razlog, jer se nošnje razlikuju stilom i koloritom. Ne znam koja još opština može da se pohvali da ima sedam različitih nošnji. Doduše, zubačka i spičanska su prilično slične, ali postoje razlike. Sve zajedno predstavljaju jedan suživot, pravi, u našem gradu.

RB/BI: Osim nošnji, na društvenim mrežama pominjete i izraze, odnosno nazive za djelove i ukrase nošnje koji su zaboravljeni.

Fatić: Naravno, želimo da radimo edukaciju putem internet mreže i da skrenemo pažnju na lokalne izraze koji se tiču djelova nošnje koje smo mi zaboravili. Nedavno smo imali objavu vezanu za Spič, gdje sam, iz literature i kroz razgovor sa stručnim licima, umjesto mrežice napisala koprena, što sada zovemo maramom, ali mi je rečeno da se nije koristila riječ marama već faculet. Sad kad nekome kažete faculet, ne zna o čemu govorite. Mislimo da je vrlo važno da zapamtimo makar te djelove nošnje kako su se zbilja zvali, a u zagradi ćemo stavljati objašnjenje i približiti savremenom čitaocu, tako da zadovoljimo obje kategorije. Stavljaćemo nazive onamo gdje znamo – puno je dokumentacije, dolazi do mimoilaženja u glasu, izgovoru, ali kad vidimo da se isti naziv ponavlja na više mjesta ili kroz razgovor sa sugrađanima, onda se ipak opredijelimo za ono što se danas pamti. Tema je jako kompleksna, može joj se iz raznih uglova prići, ali mi smo rekli da ćemo biti hroničari sadašnjosti prošlih vremena – zapisujemo ono što naši sugrađani u sadašnjem vremenu pamte. Bilo mi je drago što su sugrađani reagovali i rekli kad smo pogriješili.

RB/BI: Znači da vas prate i da im je stalo.

Fatić: Naravno. Korekciju smo odmah napravili i smatram da cijela zajednica treba zajedničkim snagama da čuva nasljeđe, u koje spadaju i arhaične riječi i to bi mogao da bude poseban projekat.

RB/BI: Kakvi su vam planovi za naredni period?

Fatić: Planiramo tri javna događaja. Za prvi će poziv biti uručen kulturno umjetničkim društvima iz Bara, kao i ostalim subjektima koji se bave narodnom nošnjom, da im pokažemo što smo zatekli na terenu, da vide kako vlasnice tih nošnji pamte i kako one oblače nošnju i koliko oni odstupaju kad oblače svoje članove ansambla. Jer, dolazi do određenog odstupanja, zbog brzine i sl. Bilo bi lijepo da vide fotografije koje smo napravili, da bi bili autentičniji. Neke nošnje su zahtjevne, treba sat i više da se obuku i spreme za fotografisanje. U prosjeku je do sat – ako ćete da napravite oglavlje kako treba, da pripremite kosu – oplet, pa da namjestite sve ostalo kako treba. Iz Ostrosa su mi rekli da im treba i do četiri sata da naprave nevjestinsku nošnju. Znam da kulturno umjetnička društva ne mogu to tako da urade, ali mogu da se potrude da budu autentičniji.

RB/BI: A ostali projekti?

Fatić: Nakon tog javnog časa imaćemo panel diskusiju na kojoj će učestvovati stručna lica, konzervatore etnologe, jer smo na terenu puno našli pitanja, kako da ljudi najbolje čuvaju nošnje, ili kome da se obrate ako je potrebna popravka, da to ne rade sami kući, nego da postoji naučni pristup. Potrudićemo se i da dovedemo predstavnike lokalne samouprave, prije svega Sekretarijata za kulturu. Tu je i Turistička organizacija, koja na svoja gostovanja i sajmove poziva kulturno umjetnička društva, čak i oni bi trebali da dobiju jednu vrstu edukacije o tome kako izvorno, autentično izgledaju narodne nošnje, da bi mogli sami da ocijene kvalitet koji se predstavlja i koji prezentuju. Pozvaćemo, naravno, sve porodice koje su dale doprinos ovom našem projektu i nadam se da ćemo tada imati gotov katalog, ako ne u štampanom, onda u digitalnom formatu i tada ćemo pogledati svi o čemu se radi.

RB/BI: Nadamo se da će taj katalog ipak biti odštampan, da će se naći načina, interesovanja i sredstava da se vidi rezultat vašeg rada.

Fatić: I ja se nadam, ako ne tokom ovog projekta, onda u nekom narednom periodu. To je, mislim, u interesu svih nas. A projekat zatvaramo jednim javnim događajem, koji će biti posvećen i vama, novinarima, da napravimo jedan rezime svega što smo uradili, koji su zaključci sa panel diskusije, koji su dalji koraci potrebni, gdje lokalna samouprava može naći svoj interes i možda obezbijediti sredstva da se nastave dalja istraživanja na ovom polju: ulaganje u kulturno umjetnička društva ili nešto drugo, sa predlozima šta bi moglo i u kom pravcu kasnije da se nastavi sa ovim istraživanjem.

The post U toku realizacija projekta – Narodne nošnje, nasljeđe u pokretu first appeared on BARinfo.

Obuku je vodila psihološkinja Branka Ćalasan. Riječ je o prvoj od šest besplatnih obuka planiranih u okviru projekta „Narodne nošnje Bara, nasljeđe u pokretu“, koji je finansijski podržalo Ministarstvo kulture i medija putem javnog konkursa „Kultura spaja: od amatera do profesionalaca“.

Katalog programa obuka dostupan je na društvenim mrežama NVO Edukativni centar Bar.

Projekat se realizuje uz podršku Kulturnog centra Bar. Sve radionice i javni događaji dešavaće se u Kreativnom habu u Starom gradu ili nekom drugom odgovarajućem prostoru.

The post NVU Edukativni centar Bar organizovalo prvu od šest besplatnih obuka first appeared on BARinfo.

“Mi smo se udružile i zajedno, preko NVO Edukativni centar Bar prijavile sa projektom projektom ‘Narodne nošnje Bara, nasljeđe u pokretu’ kod Ministarstva kulture i medija na javni poziv ‘Kultura spaja, od amatera do profesionalaca’. Cilj je da osnažimo kapacitete kulturno umjetničkih društava i ostalih privrednih subjekata koji se bave kulturnom baštinom. Nas posebno zanima narodna nošnja barskog kraja, koja zavrjeđuje mnogo veću pažnju, očuvanje, inkluziju i prezentaciju. Imale smo sreće, a i znanja pri pisanju projektne aplikacije – projekat je prihvaćen, traje deset mjeseci i već od februara smo krenuli sa realizacijom. Tokom aprila i maja planiramo šest besplatnih obuka, upravo za navedenu ciljnu grupu. Mislim da smo napravile dobar modul, koji će biti sveobuhvatan i koristan za polaznike, u smislu kako da priđu aplikacionoj formi za donatore na nacionalnom nivou, kako da problem pretvore u ideju za projekat, kako da budžetiraju… To je stavka koja je svima problem – kako svoje ideje i ciljeve iz teksta pretvoriti u budžet. Novina je zagovaranje projekta, interesantna tema, kako da promovišemo projekat, da zainteresujemo druge, da se ujedinimo, jer jedino tako, kao snažan dio zajednice možemo da utičemo na kreiranje lokalnih politika i dodjelu sredstava”, objašnjava Fatić.

Draginja Radunović je pojasnila kako se došlo na ideju da tema projekta budu nošnje iz Bara.

“Ja sam istoričarka, ali etnologija i istorija vrlo često mogu da se prepliću u najboljem smislu. Narodna nošnja je nešto inspirativno, kroz nju se mogu povezati prošlost i istorija prostora Bara. Kroz nošnju se mogu vidjeti ne samo tehnološke, modne, nego i društvene promjene. Olji ću u projektu pomoći da ispratimo i istorijska dešavanja i prožimanja na ovom prostoru istoka i zapada, velikih civilizacija koje su ovuda prolazile i ostavljale svoje tragove i koliko je to dalo pečat na naše stanovništvo i na ono što su oni oblačili. Upravo kroz narodnu nošnju to možemo na najbolji način da prikažemo stručnoj i laičkoj javnosti. Ono čime se mi možemo dičiti jeste bogatstvo različitih uticaja istoka i zapada, hrišćanskog i muslimanskog svijeta. Sve je to utkano u eleganciju naših nošnji, uz prkos i dokazivanje da smo slobodni i jedinstveni. Raznovrsnost narodne nošnje najbolje se vidi u Baru. Osim crnogorske, postoji niz narodnih nošnji koje karakterišu određene geografske prostore: spičanska, zubačka, mrkovska, odnosno muslimanska nošnja. Sve one imaju svakodnevnu i svitnu (svečanu) varijantu. U Zavičajnom muzeju čuvaju se fantastični primjerci muške i ženske begovske nošnje. Tu su i šestanska nošnja i krajinska, albanska nošnja. Svaka je priča za sebe, mnoštvo materijala, boja, detalja, fantastični vezovi, način izrade. Tu se priča širi i na nakit i na oružje, koje predstavlja dio etnografskog nasljeđa, jer sastavni dio nošnji, naročito muških, bilo je oružje – sablja, kubura ili revolver. Ljepota ove naše priče je da kroz narodnu nošnju obraćamo pažnju na brojne detalje, koji pokazuju tehniloški, modni, društveni razvoj od srednjeg vijeka do današnjih dana. Svaka nošnja barske opštine na najbolji način predstavlja lokalni identitet i regiju”, istakla je ona.

Nošnje barskog kraja bićemo u prilici da vidimo kad se muzej otvori.

“Do tada, trudićemo se da javnost informišemo kratkim prilozima, kao i kroz nekoliko javnih događaja koji su u planu,” najavila je Radonjić.

Olja Fatić objašnjava da je projekat planiran tako da ide u dva pravca. Jedan se odnosi na isticanje značaja naših raznolikih i bogatih narodnih nošnji, dok je drugi edukacija.

“Edukacija ide u dva pravca: prepoznali smo pravne subjekte koji često prezentuju upravo narodnu nošnju, a to su kulturno-umjetnička društva koja gravitiraju opštini Bar i sporadično, nevladine organizacije koje promovišu svoje lokalne nošnje. Za njih smo planirali edukaciju u cilju podizanja kapaciteta. Drugi dio odnosi se na edukaciju lokalnog stanovništva, gdje ćemo imati medijsku kampanju, i sa odabranim materijalom, koji je vezan za etnografsku zbirku iz Muzeja, truditi da pronađemo najinteresantnije priče. U projekat će biti uključen stručni etnograf, koji će nas voditi u tom odabiru, jer tema je toliko široka. Planirali smo dva javna događaja – jedan će biti u junu. Kad završimo obuke, organizovaćemo javnu raspravu na koju ćemo pozvati predstavnike Opštine i Turističke organizacije, ljude koji donose odluke, predstavnike kulturno-umjetničkih društava, stručna lica i razgovarati o potencijalu narodnih nošnji. Nadamo se da ćemo zajedničkom sinergijom donosilaca odloka, privatnog sektora i nevladinog sektora doći do toga u kom pravcu ćemo razvijati taj potencijal, odnosno kuda i kako dalje,” objašnjava Fatić.

Na samom kraju biće prezentovano sve što je urađeno tokom trajanja projekta, a biće to i prilika da se predstavi rad kulturno umjetničkih društava, najavile su naše sagovornice.

Prva obuka počinje 20. aprila. Katalog programa obuka dostupan je na društvenim mrežama NVO Edukativni centar Bar.

“U stručnom timu su Branka Ćalasan, Ivana Tomašević, Dušan Medin, Tatjana Rajković, Draginja i ja. Obuke su besplatne”, dodaje Fatić.

Projekat se realizuje uz podršku Kulturnog centra Bar. Sve radionice i javni događaji dešavaće se u Kreativnom habu u Starom gradu ili nekom drugom odgovarajućem prostoru.

The post Narodne nošnje Bara, nasljeđe u pokretu osnažiće kapacitete kulturno-umjetničkih društava first appeared on BARinfo.