RB BI: Vladimire, nedavno je održano još jedno izdanje festivala Street in Art. Kako je događaj protekao i kakve utiske nosite?

Iličković: O utiscima bi više mogli da govore učesnici, nego ja. Svakako, veoma sam zadovoljan i od 25 učesnika imali smo 20 učesnika koji su slikali uživo, pojedini i po nekoliko platna. Pozicija nam je bila odlična, a i prostor dosta toga određuje. I ranije sam, u kontaktu s umjetnicima, naveo da sam stigao do tog stepena invaliditeta da bih najradije sjeo za sto i kuvao učesnicima kafe, dijelio četkice i boje, a oni da rade. Zahvaljujem se svima koji su bili dio ovog izdanja, jer je ljeto, a brojni umjetnici ne mogu da žive samo od slikanja. Neki su pomoćni radnici u kuhinji ili u nekoj galeriji kustosi. A i ja sam jedan od tih koji je davne 1977. godine 23. novembra, uoči Dana opštine Bar, po prvi puta izlagao i bio prihvaćen kao jedan od umjetnika Bara. I tada su se skupljali pedagozi i ostali umjetnici i sjećam se tog trenutka, a sledeće godine obilježiću pedeset godina od svog prvog pojavljivanja na likovnoj sceni.

RB BI: Čestitam na tom jubileju. Možete li da povučete paralelu između tog perioda i današnjice, kada govorimo o stanju na crnogorskoj likovnoj sceni?

Iličković: Mogu vazda! Kada sam 1978. godine pošao u Nikšić, bilo nas je 50 na upisu u pedagošku akademiju. Do dana današnjeg, Crnoj Gori ne nedostaje umjetnika. Čak mislim da najmanje 20 umjetnika diplomira na Cetinju, ili ljudi sa naših prostora koji studiraju u Trebinju, jer primaju po pet studenata na svakom od smjerova. Čovjek nije u mogućnosti da isprati sva dešavanja na kulturnoj sceni Crne Gore, jer bi morao neprekidno da bude u automobilu i da ide od izložbe do izložbe. Veliki je broj događaja na Cetinju, u Podgorici i na primorju. Umjetnika definitivno ne fali, ali fali podrške i novca za stvaraoce. I mi smo jedni od tih koji proživljavamo taj materijalni izazov. Trajemo već pet godina, a nisam svjestan kako. Ali, podršku imamo, pod broj jedan, to je Turistička organizacija Bar, a i ja sam stava da ovo što radimo doprinosi turizmu i kulturnoj sceni Bara dosta. Naravno, veliku zahvalnost dugujemo i JU Kulturnom centru Bar.

RB BI: Neđeljko, interesantno je da su tokom ovog festivala ugovorene određene konkretne saradnje.

Đurović: Street in Art je tokom pet godina svog postojanja razvio jedan veoma prepoznatljiv koncept, koji u prvom redu podrazumijeva okupljanje umjetnika svih generacija. U dešavanjima koja su ustaljena na likovnoj i kulturnoj sceni nemate odgovarajuću transgeneracijsku interakciju, a Street in Art je omogućava jer imate i zajedničku izložbu na otvorenom, i crtanje i stvaranje na otvorenom, a pri tom, podsjetiću, imamo učešće međunarodno afirmisanih i na nacionalnom niovu nagrađivanih likovnih stvaralaca, dok s druge strane, takođe među našim učesnicima imamo i srednjoškolce ili tek svršene akademce. Street in Art ima tu jednu sublimaciju, jer nastoji ne samo da izbriše tu nekadašnju barijeru između mlađih i starijih stvaralaca, već otvoreno podstiče snaženje svih vidova saradnje i razmjene iskustva među likovnim umjetnicima. Da su se neki pomaci desili po ovom pitanju, pokazuje i primjer Anastazije Miranović, koja je svojedobno kao upravnica barske galerije omogućila velikom broju likovnih akademaca da održe svoje prve samostalne izložbe i tada je, po ovom pitanju, naša galerija bila promoter na sceni Crne Gore. Ono što je Milun Lutovac, sadašnji upravnik Galerije „Velimir A. Leković“, uradio tokom proteklog perioda je „avangarda avangarde“ i zahvaljujući takvom menadžerskom pristupu imamo jednu modernu instituciju i nadam se da će, kao i Dvorac Kralja Nikole, i ona uskoro biti rekonstruisana. Slikarstvo je bilo međunarodni brend Crne Gore i prije nekoliko decenija, pa i danas je. Ova manifestacija ima snažan regionalni karakter, spajamo generacije i promovišemo nove otvorene prostore koji mogu da imaju i izložbenu i neku drugu umjetničku svrhu. Često uz likovne sadržaje imamo učešće i drugih umjetnika, pjesnika, muzičara … sve zavisi od mogućnosti. Moramo sveobuhvatnije da posmatramo procese koji utiču na likovnu umjetnost. Tačno je da postoje finansijski izazovi, ali imamo probleme druge vrste među kojima je naizraženija slaba motivacija mladih. Imamo pojavu vještačke inteligencije i drugih oblika asocijalnog ponašanja kod mlađih generacija. Likovno stvaralaštvo se, kao i svaki vid obrazovanja, susreće sa izazovima, a ove aktivnosti pospješuju kod mladih interesovanje za bavljenje likovnim stvaralaštvom.

RB BI: A vi ste, kao prosvjetni radnik, svakodnevno u neposrednom kontaktu sa mlađim generacijama. Jesmo li nekada preoštri i previše kritički nastrojeni, pa kažemo da mlađe generacije ne rade na sebi i njeguju pogrešne vrijednosti. A je li to zaista tako?

Đurović: Radi se o tome da stariji kreiraju milje u kojem stasavaju nove generacija. Trenutno možemo govoriti o vremenu koje u velikoj mjeri karakteriše dehumanizacija. Imamo izraženu alijenizaciju među ljudima, ali događaji poput „Street in art“ i te kako jačaju ljudske veze. Vidjeli ste sa koliko emocija i strasti priča Vlado, i svako ko je prisustvovao našim događajima osjetio je tu energiju, fluid, pozitivu… I, na posljednjem događaju slikalo se uživo, pa su prolaznici mogli da vide kako nastaje neko likovno djelo, koje se tehnike upotrebljavaju i kako energija okupljenih podstiče krativnost. Street in Art, kao neformalna grupacija, ima oko 40 stalnih članova, a od tog broja 30 i više njih imalo je samostalne izložbe u Crnoj Gori, regionu i inostranstvu. Ovo je bitno za našu kulturnu manifestaciju, jer oni iskusniji i poznatiji doprinose svojim znanjem i iskustvom onim stvaraocima koji su tek zakoračili na likovnu scenu.

RBI BI: Šta publiku koja prati aktivnosti festivala Street in Art očekuje dalje?

Đurović: Slijedi „Oliva“, koja je treći radni događaj Street in Art-a u godini i koja se održava u okviru Maslinijade. Imaćemo određene inovacije u organizovanju kolonije, nove umjetničke instalacije i najavljena koautorstva, a u međuvremenu biće održano i nekoliko likovnih kolonija tokom kojih će biti nastavljena saradnja umjetnika koji su bili učesnici naše manifestacije.

RB BI: Jedno od imena koje se publici predstavilo na svim dosadašnjim izdanjima Street in Art-a je Seada Škrijelj. Seada, vi ste na posljednjem izdanju naslikali čak tri platna.

Škrijelj: U Street in Art-u sam od početka i zaista sam srećna što sam dio ove kulturne manifestacije, svjesna tereta koji nose i Vlado i Necka i što se tiče finansija i psihičkog i fizičkog opterećenja. Potrebna im je velika podrška i pomoć i nadam se da će što više ljudi i institucija prepoznati napor koji oni ulažu. Manifestacija unosi novu energiju u grad Bar i povezuje umjetnike, građane i posjetioce i pokazuje da umjetnost pripada svima. Učesnici manifestacije svojim talentom i različitim izrazima pretvaraju ulice u modernu galeriju stvarajući susrete, emocije, inspiraciju… Ovakvi događaji obogaćuju kulturni identitet Bara, oživljavaju javni prostor i ostavljaju trag koji traje i kada se manifestacija završi. Posjetiocima ostaju slike i energija. Nadam se da će Street in Art da traje i da raste, da će iz godine u godinu bit sve više umjetnika prisutno. Napomenula bi da sam kao učesnica brojnih likovnih kolonija primjetila da naš Bar ima prednosti u odnosu na gradove u kojima sam boravila. Naš grad ima lokacije koje su podjednako inspirativne kako za nas umjetnike, tako i za turiste. Zahvaljujući Street in Art-u svaki put slikamo na nekoj novoj lokaciji i tom prostoru dajemo novi, umjetnički život i novu važnost.

RB BI: Drago mi je Seada što u svom gradu imate manifestaciju koja Vam toliko znači. Vlado, jeste li očekivali prije pet godina kada ste krenuli sa realizacijom ove ideje da će na ovaj način umjetnici da je prigrle, zavole i da će im biti od ovolikog značaja.

Iličković: Sada bih ja rekao „Sedamdeset jedna se nosi, a dvadeset je u glavi“. Možda me Bog zaustavio s ovim što mi je „skratio“ noge, da ne uzletim. Sjećam se 1984. godine i svoje prve samostalne izložbe, koju je otvorio Ilija Šoškić, kojeg je prigrlila Hrvatska. Jednog evropskog, svjetskog umjetnika mi smo uspjeli da pustimo niz vodu. Neću dalje, ali trebale bi institucije koje su zadužene za to da nešto urade. Govorimo o čovjeku koji je institucija i legenda umjetnosti, koji je izlagao u Rimu, Amsterdamu i u ostalim velikim centrima kulture, a mi ga nismo prepoznali. Umjetnik koji je ovdje rođen ima pasoše drugih država, jer ga mi nismo prepoznali. Jednom prilikom sam ga usluživao na svom radnom, konobarskom mjestu i pritom on me pita – ‘Vlado, šta ti radiš?’. Rekoh ‘Ja, pomalo, crtam’. Kada sam mu donio radove, napisao mi je kritike za prvu izložbu, zajedno sa pokojnim Labudom Jovanovićem. To da su umjetnici prinuđeni da rade 40 godina druge poslove, ako žele da imaju porodicu i pristojno žive, nije ništa novo! Slikanje je sila koja vuče, ali malo je umjetnika koji mogu da žive od toga. Zato je mnogo važno da se događaji organizuju, da se izložbe oranizuju i da se mladi motivišu da stvaraju. Street in Art je upravo zbog toga veliki i značajan, jer ujedinjuje srednjoškolce, akademce, amatere… Uspijevamo to sve da sažmemo i da zajedno pijemo kafu. Iz godine u godinu publika vidi šta jedan umjetnik može da stvari za jedan dan. A zamislite da imamo ono što nemamo – priliku da organizujemo višednevnu koloniju, sa luksuznijim smještajem za naše goste. Radimo na otvorenom, zavisimo od vremenske prognoze i nerijetko termin utvrđujemo svega nekoliko dana pred sam događaj. Zbog toga je i dolazak naših gostiju iz drugih država više nego značajan. Imamo, recimo, i umjetnike iz Sankt Peterburga, dvije Ruskinje koje su se ovdje doselile i redovno sa nama slikaju…Ideja o likovnom događaju na otvorenom datira još od 2009. godine. Tada sam Opštini Bar slao dopis da se Ulica Maršala Tita zatvori i pretvori u jednu veliku galeriju na otvorenom, sa panoima sa obje strane. Tada se ideja o galeriji na otvorenom nije realizovala, ali u nekoj sličnoj formi jeste 2021. godine, kada smo bili pod tenzijom, zatvoreni i pod maskama…. Ali, naš duh nije. Mi tada odlučujemo da nešto pokrenemo i 10. juna, pod maskama, organizujemo prvi Street in Art. A drugi 20. novembra, bilo je sunčano, preko 25 stepeni… Nismo mogli da vjerujemo! Tada je bilo 40 umjetnika i 120 izloženih slika i eksponata. Mi smo se malo pomjerili, tražimo lokacije, istražujemo. Prostor koji smo ove godine odabrali, stazu ka Knjaževoj bašti je odličan i vidjećemo da li ćemo u saradnji sa Kulturnim centrom Bar uspjeti da tu ideju podignemo na neki viši nivo, dopunimo glumačkim dijelom, recimo. Sitan sam da bih pričao o nekom planu, ostavljam to Upravi centra da prepozna i pomogne.

RB BI: Neđeljko, šta bi Bar izgubio kada bi jednog dana Street in Art prestao da se organizuje?

Đurović: Vlado i  ja, a naravno i Seada, kao svi koji su dio priče ovog festivala, ne vjerujemo u jedan takav scenario i nadam se da su mlade snage već dovoljno zrele da preuzmu luču, štafetu koju nosimo Vlado i ja kada je u pitanju taj fizički, organizacioni i finansijski dio manifestacije. Jeste da funkcionišemo kao vaninstitucionalna organizacija, ali imamo jako dobru saradnju sa TO Bar, koja je naš generalni pokrovitelj, kao i stalnu strukovnu podršku JU Kulturni centar Bar. Zahvaljujemo sponzorima koji se od manifestacije do manifestacije razlikuju. Ovom prilikom, to su bili DOO „Jelena“, diskont pića iz Bara, Cafe pizzeria Ciao i AD Marina. Takođe, bitno je istaći saradnju sa organizatorima Maslinijade, u okviru koje se organizuje treći godišnji događaj Street in Art-a, pod radnim nazivom Oliva. Imamo dobra očekivanja! Imali smo i druge aktivnosti – jednu kolektivnu izložbu u okviru Dana nematerijalne kulturne baštine Bara, posjetu Cetinju, kao i izložbe u gradovima regiona. Imamo i najave novih učesnika! Od dvadesetak i više učesnika svakog izdanja Street in art, uvijek je oko 30 odsto bilo onih koji su po prvi puta učestvovali. U ovih 16 izdanja manifestacije učestvovalo je više od 120 umjetnika!

The post Pet godina festivala Street in Art: Više od 120 umjetnika stvaralo na ulicama Bara first appeared on BARinfo.

Ovogodišnje izdanje, drugo u okviru manifestacije „Street in Art“, u potpunosti je opravdalo očekivanja organizatora, prema riječima PR manifestacije Neđeljka Necka Đurovića, koji je za Radio Bar i Bar info istakao da je riječ o jednom od najvećih likovnih događaja na otvorenom.

„Veoma smo zadovoljni odzivom. Danas imamo oko 25 izlagača sa više od 90 radova, a dvadesetak naših likovnih stvaralaca stvara na licu mjesta. Ambijent je inspirativan, posjećenost izuzetna, a atmosfera opuštena, ali istovremeno i stvaralačka. Posebno nam je važno što je koncept manifestacije zasnovan na interakciji sa publikom, pa posjetioci mogu neposredno da vide kako nastaju umjetnička djela, ali i da kupe radove po pristupačnim cijenama“, istakao je Đurović naglašavajući da je manifestacija već donijela nove prilike za umjetnike.

 „Već danas dogovoreno je nekoliko novih projekata i likovnih kolonija koje će biti realizovane tokom ljeta, pa će veliki broj današnjih učesnika ponovo imati priliku da zajedno stvara. Nadamo se da ćemo do kraja dana imati nekoliko stotina posjetilaca. Jutrošnji vjetar jeste malo usporio početak programa, ali je naša procjena ipak bila dobra, i vjerujemo da građani Bara i brojni turisti imaju razlog da posjete jednu od najvećih izložbi na otvorenom“, rekao je on.

Đurović je podsjetio da je glavni pokrovitelj manifestacije Turistička organizacija Bar, uz saradnju sa JU Kulturni centar Bar, zahvalivši i ovogodišnjim sponzorima, kafe piceriji „Ciao“, DOO Diskont pića „Jelena“ iz Polja i AD Marina Bar.

„Ponosni smo što ovu manifestaciju organizujemo uz podršku donatora koji se iz godine u godinu mijenjaju. Na taj način uključujemo što veći broj privrednih subjekata koji prepoznaju značaj kulture i svojim donacijama doprinose realizaciji ovakvih događaja“, kazao je Đurović.

Kako i priliči manifestaciji koja umjetnost približava građanima, ovaj dio Šetališta ispunjen je posjetiocima, razgovorima i dobrom energijom. Najmlađi, u pauzama od igre, sa posebnom pažnjom posmatraju umjetnike dok slike nastaju pred njihovim očima, prolaznici se zaustavljaju da razgledaju radove i razgovaraju sa autorima, a pojedini su odlučili da kući ponesu neko od izloženih umjetničkih djela. Iako je jutro obilježio jak vjetar, vrijeme je ubrzo postalo prijatnije, pa manifestacija protiče u lijepoj i inspirativnoj atmosferi, uz veliki broj građana i turista.

Među izlagačima je i Stefan Bilčević iz Kotora, koji prvi put učestvuje na manifestaciji.

„Za Street in Art sam saznao zahvaljujući prijateljici Minei Čobić, koja me je pozvala da učestvujem. Prvi put izlažem ovdje i nadam se da neće biti posljednji. Trenutno predstavljam radove u gvaš tehnici, iako sam prvenstveno akvarelista. Riječ je o apstraktnom prikazu mog unutrašnjeg svijeta“, rekao je Bilčević.

Studentkinja treće godine Akademije likovnih umjetnosti na Cetinju Minea Čobić drugi put učestvuje na manifestaciji i, kako kaže, uvijek joj predstavlja posebno zadovoljstvo.

„Studiram grafički dizajn, a ovdje me prije nekoliko godina pozvao Vladimir Iličković. Slikanje mi je hobi i najviše volim da radim akrilom. Privlače me motivi mora i prirode u realističnom izrazu. Ovdje mi je zaista lijepo, volim druženje sa umjetnicima i uvijek naučim nešto novo. Sigurno ću ponovo doći“, kazala je Čobić.

Prvi put na „Street in Artu“ učestvuje i Ivan Galjak iz Zubinog Potoka.

„Na manifestaciju sam došao zahvaljujući kolegama koje sam upoznao na likovnim kolonijama. Takva okupljanja za nas umjetnike imaju veliki značaj jer stvaramo, razmjenjujemo iskustva i sklapamo nova poznanstva. Dolazim sa Kosova i Metohije i u svom radu najviše istražujem sakralne motive i fresko slikarstvo, uglavnom u kombinovanoj tehnici i akrilu. Veoma sam srećan i zadovoljan što sam danas gost u Baru“, poručio je Galjak.

Manifestacija „Street in Art“ biće otvorena do 20 časova, tako da svi zainteresovani građani i posjetioci Bara do večeras imaju priliku da obiđu izložbu na otvorenom, upoznaju umjetnike i uživaju u nesvakidašnjoj atmosferi.

The post Summer time pod okriljem Street in Art-a first appeared on BARinfo.

Akademska slikarka sa Cetinja, Jelena Vušurović, istakla je značaj ovakvih okupljanja. 

„Posebno želim da se zahvalim mom kolegi Vladimiru Iličkoviću na sjajnoj organizaciji. Apelujem na grad Bar, kao sjedište ‘Street in Arta’, da ovakvih okupljanja bude više, iako je i sada na visokom nivou – učestvuju akademski slikari, veoma talentovani ljudi i ljubitelji umjetnosti. Izložila sam deset radova, a tema je, naravno, Fenix. Mi umjetnici i jesmo kao feniks, mnogo puta nas ne razumiju, ali se uvijek iznova podižemo“, kazala je Vušurović.

Na manifestaciji je po prvi put učestvovala Nikolina Majić iz Herceg Novog, koja nije krila oduševljenje.

„Veoma mi je drago što sam ovdje. Imala sam sreću da studiram u Somboru i tamo upoznam svoju profesorku crtanja Svetlanu Zarić, sa kojom sam danas i došla. Jako mi se sviđa što je atmosfera ovdje opuštena, sa veoma prijatnim i kreativnim ljudima, pa je samim tim lako stvarati“, navela je Majić.

I njena profesorka Svetlana je srećna zbog dugogodišnje saradnje, a u razgovoru za Radio Bar i Bar Info otkrila je i planove.

„Dugo već izlažem na Street in Artu. Ove godine sam dovela i svoju učenicu Nikolinu, a planiramo i novu saradnju, tačnije, da umjetnici iz Bara gostuju kod nas. Ovoga puta sam se predstavila sa četiri male i dvije velike slike“, kazala je Zarić, dodajući da će nastaviti da dolazi i ubuduće .

Posebnu pažnju privukao je najmlađi učesnik, devetogodišnji Ali Omerović iz Sarajeva, koji je drugi put učestvovao na manifestaciji. Ovom prilikom je naslikao mapu država regiona.

Dugogodišnja učesnica, Seada Škrijelj iz Bara, istakla je da manifestacija iz godine u godinu raste.

„Volim da dođem kad god sam u prilici. Ovdje osjećam lijepu energiju i inspiraciju i uživam u druženju sa umjetnicima”, kazala je ona za naše medije.

Prema riječima PR-a manifestacije Neđeljka Necka Đurovića, događaj je, uprkos izazovima, ispunio očekivanja. „Iako vremenske prilike nijesu išle na ruku, idejni pokretač ‘Street in Arta ‘Vladimir Iličković i ja, uspjeli smo da organizujemo izložbu, a ujedno i održimo veoma uspješnu koloniju. Među 35 radova imali smo 15 aktivnih platana i oko 20 izlagača iz Crne Gore i regiona. Kao i obično, ovako veliki odziv nas veoma raduje. Nadamo se da smo još jednom uspjeli da ispromovišemo ovaj interesantni urbani kutak u kome se spajaju umjetnost, turizam, ugostiteljstvo, kao i dobra zabava i atmosfera“, naveo je Đurović.

Baranin David Husić podsjetio je na suštinu umjetnosti.

„Ovo ne treba doživljavati kao obavezu. Jer, ovo je generalno jedna dječja rekreacija. Kako bi Šiler rekao, ‘svaki umjetnik stvara kao dijete’, i tako treba da ostane“, poručio je Husić.

Najstariji učesnik, Radovan Šušter, izrazio je zadovoljstvo kvalitetom i raznolikošću radova.

„Kvalitet radova je sjajan. Zastupljene su različite tehnike i motivi, pejzaž, portret, mrtva priroda, akvarel, ulje na platnu… Izložio sam četiri likovna ostvarenja, jedan je još iz 1976. godine. Na toj slici je kuća u kojoj je sada muzej, u njoj se rodio Marko Miljanov. Lijepo je kada se ovako okupimo, sa ljubavlju i poštovanjem. Ovako i treba sarađivati – mi stariji i omladina“, istakao je Šušter.

Stiče se utisak da je „Street in Art“ i ovoga puta donio posebnu energiju i atmosferu u naš grad, spajajući umjetnost i druženje,  pretvarajući tako dio Bara u galeriju na otvorenom.

The post Prvi ovogodišnji Street in Art u bašti kafića Pascucci first appeared on BARinfo.

Tim povodom se više građana obraćalo “Vijestima”, tvrdeći da je posrijedi nemar nadležnih institucija i loklanih službi, ali i neodgovornih sugrađana i turista. Ispričali su da park na vidikovcu služi i kao mjesto za društvena okupljanja, nakon kojih ostaju neprijatne slike građanskog nemara.

Nakon što su se prethodne sedmice na društvenim mrežama i u nekim medijima pojavile fotografije na kojima se vidi velika količina otpada na ovoj lokaciji, službenici Komunalnih djelatnosti Bar su očistili divlju deponiju koja se, vidi se na fotografijama, prostirala sve od vidikovca do plaže.

Iz lokalnog preduzeća su i proteklih godina čistili taj dio barske opštine i upozoravali građane da se ponašaju odgovorno. Na tom mjestu su, pored sitnog otpada, pronalazili i kabasti, iako se na proširenju kod Ratačkog kompleksa nalazi kontejner.

To nije jedini problem kod tog spomenika kulture, već je i on sam pretrpio materijalnu štetu – dio zidina je polomljen i uklonjen iz orginalne građevine, polomljeno je i rasuto kamenje… Oko njega je obraslo rastinje što je neke djelove učinilo nepristupačnim.

Iz Ministarstva kulture i medija, u čijoj nadležnosti su crnogorski spomenici kulture, nijesu odgovorili na pitanja “Vijesti” o problematici koja se tiču Ratačke opatije.

“Ostaci benediktinskog samostana Sv. Marije Ratačke (lat. Santa Maria de Rotezo) i u današnjici imaju svoju duhovnu i tradicionalnu namjenu, ali to kulturno dobro i dalje nema svoje uređeno i održivo korišćenje. Trenutno stanje Ratačke opatije i njena izloženost vandalizmima predstavljaju eklatantan primjer institucionalnog nemara kojim se ugrožava integritet jednog nepokretnog kulturnog dobra”.

To je “Vijestima” ispričao prosvjetni radnik i aktivista Neđeljko Necko Đurović.

One je dodao da Bogorodica Ratačka, koja je na istoimenom rtu najvjerovatnije zasnovana u 9. vijeku, umjesto svog potencijalnog kandidovanja za upis na Listu svjetske baštine i dalje čeka odgovarajuće konzervatorske mjere.

“Ovim kulturnim dobrom od nacionalnog značaja ne upravlja se na pravilan način i možda je neophodno da, shodno odredbama Zakona o zaštiti kulturnih dobara, ono dobije svog novog i preduzimljivijeg subjekta upravljanja”, poručio je Đurović.

Dodao je da nadležni moraju biti svjesni svoje odgovornosti, odnosno neodgovornosti, kojom bespovratno ugrožavaju integritet jednoj kulturnoj vrijednosti za čije postojanje direktno vezujemo početke naše pismenosti i srednjovjekovni razvoj medicine, botanike, muzike i pozorišnog stvaralaštva ovih prostora.

“Uprava za zaštitu kulturnih dobara dužna je da redovno prati stanje određenog kulturnog dobra i da najmanje jednom u pet godina izvrši njegovu revalorizaciju, pa bi i povodom trenutnog izgleda ovog katoličkog kompleksa trebala uočiti kako je nužno preduzeti zaštitne mjere i spriječiti nedozvoljene radnje, sprovesti konzervaciju, restauraciju, sanaciju i konsolidaciju, kao i obaviti rekonstrukciju koja bi bila što sličnija njegovom nekadašnjem izgledu”, zaključio je Đurović.

Ratačka opatija nalazi se na krajnjoj sjeverozapadnoj tački barskog zaliva. Njen nastanak veže se za benediktinski red katoličke crkve, koji je osnovao ovo monaško središte, najvjerovatnije početkom XI vijeka, dok se sam manastir prvi put pominje 1247. godine.

Ratačka opatija je danas uglavnom zarasla u mediteransku makiju, a zasvođen je i sačuvan samo glavni oltar nekadašnje bazilike B, sada oltar crkve Svete Marije. Katolici su na Ratac vjekovima išli dva puta godišnje, za Tjelovo (Sveti četvrtak, 60 dana poslije Uskrsa) i 15. avgusta, za Veliku Gospu, bosi. Pravoslavni vjernici su išli u hodočašće 3. juna, za Konstantinovdan.

The post Spomenik kulture havarisan i u obruču smeća: Ratačka opatija neuređena i na meti vandala first appeared on BARinfo.

„Očekuje se učešće od preko dvadeset likovnih stvaralaca iz Bara, Crne Gore i regiona, dok će ljubitelji i posjetioci ove najveće izložbe na otvorenom u Crnoj Gori biti u prilici ne samo da vide izložene slike, skulpture i fotografije, već i da prisustvuju nastanku novih crteža i umjetničkih instalacija“, kazao je PR festivala Neđeljko Necko Đurović.

Kako su javili iz organizacije, idejni pokretač ove likovne manifestacije slikar Vladimir Vlado Iličković raduje se novom okupljanju i druženju sa svojim kolegama, kao i promovisanju još jednog lijepog i kreativnog ambijenta za slikanje.

Ovaj ljetni segment “Street in Art” odvija se pod nazivom “Summer time” i njegovo dešavanje trajeće sjutra do prvih večernjih sati.

The post U utorak ljetnji Street in Art first appeared on BARinfo.

Dobrodošlicu barskim srednjoškolcima poželio je direktor Arhiva Danilo Mrvaljević, dok je samostalni savjetnik, istoričar i međunarodno nagrađivani arhivista, mr Vukota Vukotić, učenike upoznao sa radom ustanove i njenim prostornim kapacitetima, saopštio informacije u vezi arhivskih fondova i zbirki, demonstrirao praktična upustva u vezi rada sa strankama i pritom ukazao na značaj, izazove i digitalne trendove u savremenoj arhivistici.

“Vukotić je istakao da sedamdeset godina postojanja Državnog arhiva na Cetinju ovu instituciju čine neizostavnim subjektom u procesu očuvanja crnogorske kulturne baštine i kolektivne memorije našeg društva. Iako kapaciteti naših arhivskih službi nijesu srazmjerni izazovima sa kojima se one susreću, Vukotić je predočio da posvećenost u proučavanju, klasifikaciji i interpretaciji istorijskih dokumenata od arhiva zapravo stvaraju živopisne i interesantne svjedoke prošlih epoha, a ne puke čuvare prašnjavih papira.

Ova stručna posjeta realizovana u okviru teorijske i praktične nastave iz modula Adminitrativno poslovanje i njen cilj obuhvatao je ishod koji se odnosi na arhivsku djelatnost, odnosno na razvoj društvene svijesti o potrebi integralnog razvoja arhivske struke i službe. Zahvaljujući našem sugrađaninu istoričaru i kustosu u Istorijskom muzeju Narodnog muzeja Crne Gore na Cetinju mr Petru Lekiću i rukovoditeljki Odjeljenja za prezentaciju Narodnog muzeja Crne Gore Mariji Perović učenicima je omogućena posjeta najatraktivnijem muzeju u Crnoj Gori i stalnoj izložbi koja je posvećena Njegoševom životnom i stvaralačkom radu”, rekao je medijima prof. Neđeljko Đurović.

The post Učenici SEUŠ u stručnoj posjeti Državnom arhivu na Cetinju first appeared on BARinfo.

“Ovogodišnje obilježavanje Međunarodnog dana muzeja, koje je održano u nedjelju 18. maja, realizovano je pod nazivom ‘Budućnost muzeja u kontekstu društva koje se ubrazano mijenja’ i sa fokusom na ulogu muzeja u savremenim društvenim, tehnološkim i ekološkim procesima.

Shodno podtemama 27. Generalne konferencije ICOM-a, koja će se tokom novembra ove godine održati u Dubaiju, a koje se odnose na nematerijalno nasljeđe i valorizaciju energije mladih uz primjenu novih tehnoloških pristupa, učenicima JU SEUŠ Bar distribuirane su neke od prepoznatljivijih elektronskih prezentacija muzejskih postavki iz Crne Gore”, kaže se u saopštenju prof. Neđeljka Đurovića iz SEUŠ.

The post Učenici SEUŠ u Starom Baru za Dan muzeja first appeared on BARinfo.

Na temu „Vršnjačko nasilje” govorili su i predstavnici drugih institucija čija je uloga značajna u rješavanju ove, sve izraženije problematike savremenog doba – Luka Delić,  inspektor za maloljetničku delinkvenciju u Odjeljenju bezbjednosti Bar, Mirjana Tankosić Vučinić, državna tužiteljka za maloljetnike u ODT-u Bar, Biljana Pajović, direktorica Centra za socijalni rad i specijalna pedagoškinja Dajana Vujisić.

„Nasilno ponašanje djece i mladih ne manifestuje se samo u školi, već i van nje – na ulici, u parkovima i drugim javnim prostorima na kojima učenici provode slobodno vrijeme. U prevenciji vršnjačkog nasilja treba raditi na edukaciji i podizanju svijesti, razgovoru i promovisanju pravih društvenih vrijednosti, stvaranju bezbjednog okruženja, razvijanju programa za rješavanje sukoba, efikasnoj primjeni pravila i politika protiv nasilja u školama, uz pravilno sankcionisanje nasilnika”, istakla je predsjednica Osnovnog suda, Tamara Spasojević.

Luka Delić, inspektor za maloljetničku delinkvenciju u OB Bar, naveo je da je nasilje uopšte, pa i vršnjačko, u porastu za 20 posto u odnosu na prošlu godinu i objasnio kako reaguje policija, koja je prva karika u lancu borbe protiv vršnjačkog nasilja.

„Najprije utvrđujemo da li ima elemenata bića krivičnog djela ili prekršaja. Maloljetnici do 14 godina nisu krivično odgovorni. Sankcije često snose roditelji zbog zanemarivanja djece, a novčane kazne su veoma visoke”, kazao je Delić, koji je poručio djeci da obrate pažnju gdje izlaze, sa kim se druže i kako se ponašaju, jer negativna evidencija može da im nanese štetu kasnije prilikom zaposlenja i ostvarivanja drugih prava.

Mirjana Tankosić Vučinić, državna tužiteljka za maloljetnike u ODT-u, apostrofirala je da je postupanje prema maloljetnim počiniocima nasilja regulisano Zakonom o postupanju prema maloljetnicima u krivičnom postupku, i bitno se razlikuje u odnosu na punoljetna lica.

„Osnovna načela su poštovanje ljudskih prava uz uvažavanje najboljih interesa maloljetnih lica, pri čemu se vodi računa o zrelosti, stepenu razvoja maloljetnika i težini krivičnog djela, kao i o poštovanju prava na privatnost, uz izbjegavanje lišavanja slobode. Najčešće se pribjegava alternativnim mjerama, poput opomene i vaspitnog naloga, kod lakših djela koje počinilac vrši prvi put”, kazala je Tankosić Vučinić.

Značajnu ulogu u postupku ima Centar za socijalni rad, koji djeluje preventivno i proaktivno, sarađujući sa svim institucijama, roditeljima, počiniocima nasilja, ali i žrtvama. Njihov koncept rada je multidisciplinaran, uz nastojanje da otkriju, kako je kazala direktorka Centra, Biljana Pajović,  gdje su uzroci devijantnog ponašanja kod djece i kakva je porodična anamneza.

„Prije su to bili stručni timovi, a sada službe, u kojima su psiholozi, pedagozi, pravnici, socijalni radnici, a sarađujemo i sa zdravstvenim ustanovama, prvenstveno Centrom za mentalno zdravlje. Presudan je pristanak porodice i saradnja, kako bi došli do rezultata. Dvadeset i četiri sata smo dostupni za svaki problem, a djelujemo i po prijavama koje mogu biti anonimne. Princip povjerljivosti je obavezan. Ponekad izričemo mjere nadzora, a dešava se da djeca sa problemima u ponašanju budu upućena i u specijalnu ustanovu ‘Ljubović’“, navela je.

Pedagoškinja Dajana Vujisić, dvadeset i pet godina radi u Centru za socijalni rad. Dugo se bavi problematikom maloljetničke delinkvencije. Istakla je da ta ustanova ima protektivnu ulogu, nastojeći da budu ublažene posljedice onoga što se desilo.  Saradnja sa roditeljima, potvrdila je, jeste ključna.

„Odlazimo kući, ispitujemo uslove u kojima dijete raste i razvija se, sa kim se druži, a na osnovu svega toga određujemo u kom pravcu ćemo ići dalje i koje ćemo vaspitne mjere izreći”, kazala je Vujisić.

Društveno koristan i humanitaran rad, kao i sportske aktivnosti, jesu dobre vaspitne mjere, ali često ne mogu da se realizuju, čulo se na sastanku, zbog nepostojanja ili nezainteresovanosti institucija za saradnju u tom smislu.

Javnost negoduje kada se u nekim slučajevima grubog vršnjačkog nasilja ne izrekne mjera pritvora. Sudije smatraju da je lišavanje slobode i smještaj maloljetnika u zatvor, kontraproduktivno.

Učenike je zanimalo kako je moguće da maloljetnik koji je izvršio krivično djelo „pokušaj ubistva”, nije bio u pritvoru ni deset dana.

„To što neko nije u pritvoru, ne znači da neće krivično odgovarati i snositi sankcije”, objasnila je predsjednica suda.

Profesor Neđeljko Đurović pitao je da li pravosudne instance rade analizu zakonskog okvira i,  eventualno, iniciraju njegove izmjene. On je skrenuo pažnju i na sve izraženiju problematiku vršnjačkog nasilja, koju Krivični zakon ne prepoznaje, a odnosi se na zloupotrebu maloljetnika od strane starijih, koji ih podstiču na izazivanje ekscesa  i neprimjereno ponašanje.

Državna tužiteljka Mirjana Tankosić Vučinić, podsjetila je da je Zakon o postupanju sa maloljetnicima u proceduri izmjena, a predsjednica Osnovnog suda, Tamara Spasojević, ukazala je učenicima, koji su prisustvovali Danu otvorenih vrata, na vrijednosti koje bi trebalo da njeguju.

„Želim da vam poručim da cijenite važnost međusobnog razumijevanja, različitosti, prijateljstva i tolerancije, jer na taj način pokazujete ljudske vrline, a poštujući roditelje, profesore, komšije i drugove, pokazaćete da poštujete i sebe”, zaključila je.

The post VIDEO: Dan otvorenih vrata u Osnovnom sudu Bar posvećen vršnjačkom nasilju first appeared on BARinfo.

Promociju je realizovalo NVO „Manoveki“ kao dio projekta „Promocija svih barskih tradicionalnih nošnji kroz dokumentarni film, monografiju i replike odjevnih predmeta“, podržanog od strane Turističke organizacije Bar i uz veliku pomoć i logistiku Kulturnog centra Bar. Dok im je muzejsku građu srdačno ustupio Narodni muzej Crne Gore/Muzej kralja Nikole.

Glavni saradnici projekta su Draginja Radonjić, Neđeljko Necko Đurović, a autor i nosilac projekta je Goran Pajović.

U razgovoru za Radio Bar i Bar info, Pajović je kazao da ovaj film reflektuje jedan mali krug, jer posjetioci su imali priliku da vide da je cijela priča krenula iz Šestana, preko Crmnice, Spiča, Bara, Zubaca i, na kraju, film je završen sa Mrkojevićima.

„Film je svojevrsno podijeljen u nekoliko segmenata i svi prikazani krajevi imaju sličnu minutažu, a svaki se segment završava bez naracije, ali ga prati izuzetno jaka muzika našeg profesora harmonike Safeta Drljana iz Bara, čija je muzika izuzetno važna za pun utisak,“ objasnio je Pajović.

Profesor Neđeljko Necko Đurović smatra da je film na teorijski prikladan način reprezentovao nematerijalnu i kulturnu baštinu našeg grada i okoline koja se odnosi na rukotvorenje, odnosno na ženske narodne nošnje.

„Kada uzmemo u obzir sve ostale istorijske i civilizacijske inpute, ovo je veoma interesantno obilježje našeg podneblja. Reakcije publike su bile na zadovoljavajućem nivou, imajući u vidu da smo za projekat odvojili samo osam mjeseci i imali limitirane uslove za rad, a samim tim i manje mogućnosti za neko dublje terensko istraživanje“, istakao je Đurović.

The post Barske narodne niti vjerodostojno prikazale bezvremenu ljepotu ovdašnje narodne nošnje first appeared on BARinfo.

Film pod nazivom “Barske narodne niti” je dio projekta “Promocija svih barskih tradicionalnih nošnji kroz dokumentarni film, monografiju i replike odjevnih predmeta”, podržanog od strane Turističke organizacije Bar, početkom 2024. godine. Veliku pomoć pri realizaciji mnogih aktivnosti, pružio je Kulturni centar Bar. Glavni saradnici na cjelokupnom projektu su Draginja Radonjić i Neđeljko Necko Đurović, a autor i nosilac projekta Goran Pajović.

“Glavni cilj projekta je stvaranje nekoliko proizvoda koji će na različite načine pokazati raznovrsnosti, specifičnosti, rasprostranjenost ali i kulturno prožimanje narodnih nošnji, koje potiču sa raznih krajeva barske opštine. Višemjesečno istraživanje i dokumentovanje ovog dijela naše materijalne i nematerijalne kulturne baštine, djelimično je pokazalo koliko je tradicionalnih nošnji danas prisutno među našim savremenicima, kako se ona percipira i koje su specifičnosti za njih ostale upamćene od starijih generacija. U savremenom periodu naglog tehnološkog napretka, koji jednim dijelom snažno oblikuje i kulturu makro i mikro zajednice, može se primjetiti da i taj odnos prema narodnm odjevanju izrazito gubi fokus, koji je imao do prije nekoliko decenija unazad, i polako nestaju mnogi detaji koje smo imali prilike da slušamo ili vidimo par generacija unazad. Takvi su nas razlozi naveli da se upustimo u jedan slojevit proces rada koji je za cilj imao, primarno da se napravi jedan presjek stanja radi sagledavanja situacije koja se dotiče ovog dijela našeg kulturnog kruga”, ističe Goran Pajović.

Po njegovim riječima, segment izrade replika narodnih nošnji donosi aspekt koji može pomoći u budućem vremenu, da valorizacija i očuvanje vještine izrade tradicionalih kostima, može biti moguća.

“Naravno, to se danas odnosi na izrazito drugačiji pristup od nekadašnjeg, jer savremena izrada uključuje današnje tehnike vezenja, savremene materijale i zanatska pomagala. To je pokazatelj da se stari izgled tekstilnih tvorevina može reprodukovati, ali je nužno da tome prethodi dobro istraživanje i pronalazak izvođača koji na adekvatan način mogu savremenim tehnikama da približe mnoge detalje koji su utkani i u svečane i u svakodnevne djelove tekstila, koji su naši preci nosili, njegovali i nerijetko njima se ponosili. Publikacija koja je nastala iz ovog rada sublimira barske nošnje na jednom mjestu i donosi nekoliko različitih radova koji se iz različitih aspekata bave konceptima barskih nošnji. Prikazan je veliki broj fotografija koji se odnose na konkretne djelove nošnji, ali i određeni broj starih reprodukcija fotografija, koje svjedoče o izgledima i različitim upotrebama tih odjevnih predmeta u periodu s kraja 19. i početka 20. vijeka.

Dokumentarni film ima za cilj da prikaže neke od raritetnih situacija koje su neizostavni dio antropomornfnih figura koje su se ikada pojavljivale u narodnim nošnjama na ovim prostorima. Sa ciljem da se, kroz jednu slobodnu formu, makar jednim dijelom prikaže izraziti broj unikatnih mikro kulturoloških osobenosti koje u velikoj mjeri krase barski kraj i njegovu demografsku i vjersku raznolikost. Za film je namjenski snimljena muzika koju je aranžirao i izveo profesor harmonike Safet Drljan. Film donosi nekoliko stotina snimaka koji prikazuje barske narodne niti u različitim bojama, stanjima, starim i savremnim situacijama.

Daleko smo od zaključka da je ovako zaokružen projekat, jedan u potpunosti završen rad na ovu i na teme koje se sa njom prožimaju, već prije samo jedan iskorak u sferu koja može mnogo da ponudi ali se po prirodi stvari polako gasi i odumire”, objašnjava Pajović.

Promocija filma biće u sali Doma kulture, u utorak, u 19 sati.

The post U utorak premijera filma o barskim narodnim nošnjama first appeared on BARinfo.