Projekat je obuhvatio niz istraživanja i aktivnosti, a na završnoj konferenciji prezentirani su rezultati i zaključci, koji ukazuju da u ovoj oblasti poslednjih godina, postoji našredak, ali nedovoljan. Najnoviji izazov za OSI jeste novi Zakono o jedinstvenom vještačenju invaliditeta, čija je primjena odgođena do decembra, što će iznova ugroziti mnoga prava te kategorije stanovništva.

Završna konferencija otvorila je veoma konstruktivnu raspravu i ukazala na suštinske probleme osoba sa invaliditetom. Tome je doprinjelo, između ostalog, to što su joj prisustvovali, osim OSI i članova Udruženja paraplegičara, predstavnici svih relevantnih institucija koje se bave ovom problematikom – Opštine Bar, Centra za socijalni rad, Fonda za zdravstvo, Biroa rada Bar Caritasa Barske nadbiskupije. Po prvi put izostali su, zbog obaveza, predstavnici Ministarstva.

U uvodnom izlaganju predsjednik Organizacije slijepih za Bar i Ulcinj Veselin Joketić, istakao je da su prava OSI neiscrpna tema, posebno imajući u vidu da oni često ne poznaju koje benefite i prava mogu da ostvare, a kada su upoznati, nisu ohrabreni da istraju u njihovoj relazaciji.

“Zato je naša misija da ih informišemo, podstaknemo i pomognemo na tom mukotrpnom putu. Ovim projektom obuhvaćene su četiri oblasti – socijalna i dječja zaštita, zdravlje i zdravstveno osiguranje, rad i zapošljavanje, kao i fizička pristupačnost”, objasnio je Joketić, koji je naveo da su u okviru projekta urađeni Informator o pravima OSI, Izvještaj o stepenu i nivou diskriminacije, kao i Priručnik o bontonu u komunikaciji sa osobama sa invaliditetom. Širom Crne Gore održani su edukativni seminari sa predstavnicima OSI, ali i svih relevantnih institucija u procesu ostvarivanja njihovih prava.

Rezultate projekta prezentirala je Katarina Kostić, članica Organizacije slijepih za Bar i Ulcinj, koja je istakla da je istraživanje o procentima i vrsti diskriminacije lica sa invaliditetom veoma važan indikator. Autor Izvještaja je diplomirani pravnik Milorad Hajrović. On je učesnicima Konferencije prezentirao razultate, koji su zabrinjavajući, imajući u vidu, prvenstveno, činjenicu da 99,2 odsto OSI nisu podnosili pravni lijek u slučajevima kada im neko pravo nije ostvareno i kada su diskriminisani.

“Više od polovine ispitanika – 54,4 posto u poslednjih pet godina nije ostvarilo radni odnos u trajanju dužem od jedne godine, a nijedan ispitanik nije naveo da je zbog toga podnosio pravni lijek. Ono što jeste indikativno je i to što polovina ispitanika radi u organizacijama OSI. Najteža situacija je u oblasti fizičke pristupačnosti, jer je 58 posto ispitanika kazalo da im je onemogućen pristup važnim institucijama zbog arhitektonskih barijera. Takođe, 70, 2 posto se izjasnilo da postoji diskriminacija u pristupu sredstvima javnog prevoza, a 58 posto da su komunikacija sa OSI i njihova informisanost neadekvatni. I u ovim slučajevima, 96,9 posto nije podnosilo pravni lijek za zaštitu prava”, kazao je Hajrović.

U diskusiji su učestvovala i lica sa invaliditetom. Marija Božović je najprije skrenula pažnju o značaju udruženja i organizacija posvećenih osobama sa invaliditetom.

“Možda ni mi sami nismo svjesni koliko nam je pozicija olakšana što postoje ovakve asocijacije, koje rješavaju prisutnu problematiku, stoje iza nas i pomažu nam. Što se tiče izazova sa kojima smo suočeni u praksi, to je posebno izraženo u ostvarivanju prava na ličnu invalidninu i tuđu njegu i pomoć, kao i kod zapošljavanja. Napretka ima, ali nedovoljno. Nadam se da ćemo zajedno, OSI i naše organizacije, sa institucijama i medijima u budućem periodu uspjeti da otklonimo mnoge barijere”, kazala je Božović.

Azra Čindrak iz Centra za socijalni rad osvrnula se na sve veći broj parking mjesta za OSI, što je pohvalno, ali i ukazala na problematiku, i dalje prisutnu, koja se odnosi na ostvarivanje prava iz oblasti materijalnih davanja – lične invalidnine i tuđe njege i pomoći.

“Svi znamo da ljekarske komisije rijetko zasijedaju, što izaziva opravdano nezadovoljstvo kod korisnika. Moram istaći da to ne zavisi od nas, već Ministarstva, koje je u obavezi da ih formira, nakon čega, članovi komisije dolaze kod nas i odlučuju po zahtjevima. Mi se trudimo da sve bude odrađeno što prije, informišemo podnosioce o svim fazama postupka i pružamo im potrebne informacije. Mislim da naš Centar ima dobre pristupne uslove za OSI – rampu, odgovarajuće stepenice i potrebne smjernice u hodniku”, kazala je Čindrak, koja je istakla da postoji izuzetno dobra saradnja Centra sa svim ostalim institucijama, važnim za ostvarivanje prava OSI, što , pokazalo je njihovo iskustvo i komunikacija sa kolegama, nije slučaj u drugim opštinama.

Ana Kelezić, načelnica Područne jedinice Fonda za zdravstvo Bar, informisala je učesnike konferencije koja su to najvažnija prava koja OSI ostvaruju posredstvom Fonda – medicinsko tehnička pomagala, pravo na banjsko liječenje u Igalu i Meljinama, kao i uputnice za zdravstveno osiguranje lica koja se liječe izvan Crne Gore. Kazala je da će kancelarije Fonda od septembra biti pristupačnije za OSI i sve ostale osiguranike, jer se sele na novu lokaciju u prizemlju. Nedostaje, istakla je Kalezić, natpis na Brajevom pismu u njihovim kancelarijama.

Maja Mašanović, savjetnica za profesionalnu rehabilitaciju u Birou rada Bar (u kojem komisija jednom mjesečno utvrđuje stepen invalidnosti, nakon čega donosi rješenje, koje je uslov za zaposlenje osoba sa invaliditetom) istakla je da nakon toga oni mogu naći posao, a poslodavci dobiti subvencije. Međutim, smatra da OSI nisu dovoljno zainteresovani da rade.

“Pokazalo se to kada organizujemo, na inicijativu Zavoda za zapošljavanje ili poslodavaca, seminare i obuke koje bi trebalo da doprinesu bržem i lakšem ostvarivanju prava na radni odnos ovih lica”, kazala je Mašanović.

Sanja Šlivančanin, članica Organizacije slijepih to objašnjava neodgovarajućim uslovima rada za OSI – oni koji dobiju novac za to, ne urade ništa da pomognu osobama sa invaliditetom ili im, kazala je, daju poslove koji nisu u skladi sa stepenom njihovog obrazovanja. Ona tvrdi da svi žele da rade, a osvrnula se i na druge probleme sa kojima se suočavaju svakodnevno.

“Bolnica i Dom zdravlja nisu dovoljno pristupačni slijepima. Veliki problem je i to što ne možemo jednostavno ostvariti pravo na zdravstvenu zaštitu. Na primjer, ja sam dijabetičar, odobreni su mi senzori, ali ne mogu dobiti izvještaj endokrinologa i uput, jer je Fond za zdravstvo propisao da je važeći samo izvještaj endokrinologa iz Kliničkog centra u Podgorici, iako barska bolnica ima tri ljekara specijalista endokrinologije”, kazala je Šljivančanin.

Slavko Vučićević, iz Udruženja paraplegičara Bar, takođe je ukazao na probleme koje je izazvao novi Zakon o jedinstvenom vještačenju invaliditeta.

“Njegova primjena je odgođena do decembra, a nemao iluziju da će i tada početi njegova realizacija, što znači da mnoga lica sa invaliditetom ostaju bez svojih prava. Sporan je, odnosno diskriminatorski, član 61 pomenutog Zakona, koji atakuje na već stečena prava, jer propisuje novo vještačenje za ocjenu stepena invalidnosti i statusa. Tražili smo zaštitu od potredsjednice Skupštine Crne Gore, Zdenke Popović, koja je reagovala u nekim sličnim, prethodnim slučajevima, kada su bila u pitanju prava drugih kategorija stanovništva. Biće pokrenuti postupci ocjene zakonitosti i ustavnosti Zakona, a velika odgovornost je i na resornom Ministarstvu”, zaključio je Vučićević.

Marko Đelović, iz Caritasa Barske nadbiskupije poručio je na konferenciji da smo svi deklarativno za poštovanje prava lica sa invaliditetom, ali izvještaji i analize pokazuju da u praksi to nije tako.

“Moramo kreirati inkluzivno društvo sa jednakim pravima i mogućnostima za sve”, naglasio je Đelović.

Konferenciju je zaključio predsjednik Organizacije slijepih za Bar i Ulcinj, Veselin Joketić, koji je upoznao prisutne da će izvještaji i rezultati do kojih su došli sprovodeći projekat, biti dostavljeni svim nadležnim institucijama, jer je to svrha i funkcija ovakvih aktivnosti – skeniranje problema i njihovo rješavanje.

“Osobe sa invaliditetom su sve više iscrpljene u pokušajima ostvarivanja svojih prava, posebno imajući u vidu rijetko zasijedanje komisija koje odlučuju o ličnoj invalidnini i tuđoj njezi i pomoći. Neostvarivanje ovog prava povlači za sobom niz drugih – dobijanja subvencija na račun za struju ili, na primjer, plaćen put na liječenje. Bojim se da ćemo ući u narednu godinu bez regulisanja ove situacije koju je izazvalo prolongiranje primjene novog Zakona. To je dodatno iscrpljujuće za OSI, ali će napuniti budžet države, što možda, jeste bio cilj”, zaključio je Joketić.

The post Završna konferencija projekta Uvažavanje prava lica sa invaliditetom first appeared on BARinfo.

“Sastanku nisu prisustvovali oni koji su najpozvaniji da učestvuju na njemu, a to su predstavnici resornog Ministarstva socijalnog staranja, koje bi trebalo da rješava izuzetno složenu problematiku sa kojom se suočavaju lica sa invaliditetom. To je postala praksa, jer ovo nije prvi događaj na koji su pozvani, a nisu došli. Poručujemo im da, konačno, odblokiraju rad ljekarskih komisija, da prestanu da iscrpljuju osobe sa invaliditetom prilikom ostvarivanja važnih prava, da prestanu da iscrpljuju službenike centara za socijalni rad, da prestanu OSI da stavljaju na stub srama, jer se veoma mali broj osoba sa invaliditetom bavi zloupotrebom prava. Postoji inflacija onih koji žele da postanu osobe sa invaliditetom i ugroze prava stvarnih lica sa ovim problemima. Prije je bilo sramota reći da ste osoba sa invaliditetom, sada to nije slučaj. Mediji sa natpisima i izvještavanjem, isključujući Radio Bar, često diskriminišu OSI i označavaju ih kao nekoga ko želi da zloupotrijebi pripadajuća prava. Mora biti jasno razgraničeno ko to čini, a ko ne, jer zbog toga su prava osoba sa invaliditetom iz dana u dan sve više ugrožena i sve teže se ostvaruju. Tome se mora stati na put. Naša borba će biti nastavljena. Nadamo se da će na narednom skupu biti prisutni oni koji donose odluke” – zaključci su sa panel diskusije koji će biti proslijeđeni Ministarstvu socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji.

“Iako danas ovdje vidimo veliki broj učesnika, pa čak i kolege iz Centra za socijalni rad iz Tivta, predstavnicu Sekretarijata za društvene djelatnosti iz Ulcinja, zaposlene u barskom centru za socijalni rad i članove nevladinih organizacija koje se bave OSI, na čemu smo veoma zahvalni, sa žaljenjem moramo konstatovati da nije došao niko iz Ministarstva socijalnog staranja, koje je resorno, nadležno za ovu problematiku, koje finansira projekat, i koji su, naravno, uredno pozvani. Žao nam je zbog toga, jer su problemi OSI u ostvarivanju socijalne i dječje zaštite iz dana u dan sve veći. Mjesecima unazad osobe sa invaliditetom podnose zahtjeve za njegu i pomoć drugog lica, ličnu invalidninu, pravo na povlasticu prilikom putovanja i druga, centrima za socijalni rad. U problemu su OSI, ali i centri za socijalni rad, jer već mjesecima ne zasijedaju ljekarske komisije i ne zna se ni kada će. Prvog jula bi trebalo da stupi na snagu Zakon o jedinstvenom vještačenju invaliditeta, a svi ovi zahtjevi, koji se vjerovatno broje hiljadama, moraju biti riješeni do tada. Drugostepeni organ, koji bi trebalo da odlučuje po žalbama u Ministarstvu, takođe ne funkcioniše. Nadamo se da će doći neko bolje vrijeme kada je ova oblast u pitanju, jer je najavljena izmjena Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti”, kazao je u uvodnom obraćanju predsjednik Organizacije slijepih za Bar i Ulcinj, Veselin Joketić.

Projekat “Unapređenje samostalnog života OSI” na panel diskusiji prezentirala je Marija Božović, sekretarka Organizacije slijepih, koja je naglasila da je njegov opšti cilj veća integracija OSI i djece sa smetnjama u razvoju, kroz unapređenje vaninstitucionalnih oblika podrške, radi poboljšanja ukupnog kvaliteta života.

O pravima iz oblasti socijalne i dječje zaštite za lica sa invaliditetom govorio je diplomirani pravnik Slavko Vučićević, koji je podsjetio da je to širok obim povlastica, od materijalnog obezbjeđenja, lične invalidnine, dodatka za njegu i pomoć, zdravstvene zaštite, troškova ishrane, jednokratne novčane pomoći, naknade roditelju ili staratelju, do raznih usluga u oblasti socijalne i dječje zaštite (podrška za život u zajednici, savjetodavno-terapijska i socijalno-edukativna usluga, smještaj, neodložne intervencije i drugo), sa posebnim osvrtom na personalnu asistenciju. On je naglasio da je postupak za ostvarivanje prava iz socijalne i dječje zaštite hitan.

O diskriminaciji lica sa invaliditetom u ostvarivanju tih prava govorio je Dragan Tepavčević, socijalni radnik. On je kazao da se brojne norme koje postoje u Zakonu ne implementiraju u praksi, ali i ukazao na paradoks – postoje usluge koje nisu definisane zakonski, ali se realizuju kratkoročno, što prouzrokuje dodatnu nesigurnost. Neke se ostvaruju djelimično, poput personalne asistencije.

“Problemi se javljaju od samog početka pokušaja ostvarivanja prava, zbog fizičke nepristupačnosti centara za socijalni rad osobama sa invaliditetom. Sa druge strane, i centri rade u neuslovnim prostorijama, prenatrpanim kancelarijama, u kojima ne postoji intiman prostor za razgovor o ličnim i, najčešće, vrlo teškim problemima OSI. Otežavajuća okolnost jeste i to što, iako je nedvosmisleno jasno da se zdravstveno stanje kod pojedinih osoba neće promijeniti, odnosno poboljšati, ostvaruju određena prava na ograničen rok, što zahtijeva ponovni odlazak na komisije, dugo čekanje i iscrpljivanje već ionako bolesnih i nemoćnih lica”, naglasio je Tepavčević.

Lica sa invaliditetom na panel diskusiji govorila su o svojim iskustvima, saopštila sugestije i predloge koji eventualno mogu pomoći u kreiranju boljeg ambijenta za OSI i rješavanju postojeće problematike.

“Dugo se čeka na ostvarivanje prava OSI, a mnogo se očekuje od najavljenog Zakona o jedinstvenom vještačenju invaliditeta, iako nismo sigurni kako će se sprovoditi u praksi. Naše iskustvo pokazuje da se veliki broj OSI plaši da će im novom zakonskom regulativom biti ukinuta neka dosadašnja prava”, izrazila je bojazan Svetlana Cicvarić iz NVO “Ekvivalent”.

Mitar Đukanović, iz Organizacije slijepih, iznio je sopstveni ilustrativni primjer u postupku ostvarivanja prava.

“Dovoljno je reći da sam zahtjev za primanje tuđe njege i pomoći podnio prije deset godina, a ostvario sam ga tek nakon tri godine od dana podnošenja. Zahvalan sam na tome, ali me žalosti što su danas problemi produbljeni. Tada su makar zasjedale komisije, a sada svjedočimo tome da ih i nema, odnosno da ne zasjedaju. Ministarstvo kasni i sa donošenjem rješenja po žalbama, što sve govori koliko teško ostvarujemo svoja prava. Reaguje se brže samo u izbornim godinama. Sprječavanje zloupotrebe prava i rješenja koja donosi zakonodavac zbog toga često idu na štetu svih, a ne samo onih koji su skloni zloupotrebi”, sa gorčinom je konstatovao Đukanović.

Milena Leković, zaposlena u barskom Centru za socijalni rad, podržala je učesnike panel diskusije, naglašavajući da su sve kritike opravdane.

“Svi se suočavamo sa istim problemima i izazovima, počev od prostornih uslova koji su i kod nas nezadovoljavajući. Sramota je reći da sa brojnim licima u invalidskim kolicima na hodniku obavljamo razgovor. Ono što jeste dobro to je adekvatan pristup našem objektu za OSI, stručan i senzibilan kadar, koji sa posebnom empatijom prilazi svim licima koja su u stanju socijalne potrebe”, kazala je Leković.

Tatjana Đinović, iz Centra za socijalni rad Tivat, u kojem čak godinu nije zasjedala ljekarska komisija, istakla je da su ulazna vrata za rješavanje složene problematike OSI o kojoj je govoreno na panel diskusiji, ne centri za socijalni rad, već ministarstva.

“Nama je veoma žao kada vidimo ko je sve ostvario pravo na tuđu njegu i pomoć, i ko je sve izjednačen u tom smislu sa vama. Trebalo bi to preispitati, kao i brojne druge povlastice”, kazala je Đinović.

U Ulcinju postoji veoma dobra saradnja lokalnih službi i civilnog sektora na putu ostvarivanja prava OSI, smatra Aldina Nikočević, sekretarka Sekretarijata za kulturu i društvene djelatnosti u našoj najjužnijoj opštini.

“Zagovornica sam te dobre saradnje, kako bismo afirmisali solidarnost, inkluziju i pristupačnost. Lokalna uprava poslednjih godina tome posvećuje značajnu pažnju. Imamo odličnu saradnju sa Centrom za socijalni rad i školama, gdje zajednički nastojimo da obezbijedimo za djecu sa posebnim potrebama adekvatan ambijent i aktivnosti, sa ciljem bolje integracije i inkluzivnosti. Zabrinjava činjenica što broj takve djece iz dana u dan raste”, kazala je Nikočević, koja je sa posebnim zadovoljstvom istakla da je juče u Ulcinju postavljen kamen temeljac za novi, uz postojeći, objekat Dnevnog centra za tu populaciju.

Projekat “Unapređenje samostalnog života OSI”, koji od 25.09.2025. godine sprovodi Organizacija slijepih za Bar i Ulcinj u partnerstvu sa NVO “Ekvivalent”, podržan je od Komisije Ministarstva socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji, u sklopu Programa za finansiranje projekata/programa nevladinih organizacija u oblasti zaštite lica sa invaliditetom za 2025. godinu.

The post Sve teže do prava: Sistem iscrpljuje i OSI i službenike centara za socijalni rad first appeared on BARinfo.

Veče su  započeli Andrija Marićević, Kristina Ćetković i Svetlana Radović, čitanjem tekstova nastalih na radionici kreativnog pisanja pod mentorstvom Milane Mateić. Uslijedilo je izvođenje predstave „Opet neki invalidi“ u kojoj su glavni akteri osobe sa invaliditetom (Andrija Marićevic, Katarina Ćetković, Svetlana Radović, Miloš Spajić, Tijana Janković, Milana Mateić). Njima su društvo na scenu pravile pozorišna rediteljka Minja Novaković i glumica Mirjana Spajić koja je u ovom projektu angažovana kao asistentkinja režije. Posebnu pažnju je izazvala recitacija uz muzičku pratnju mješovite muzičke grupe, sačinjene od lica sa i bez invaliditeta. Dogođaj je bio oplemenjen svirkom benda „Validni“, koju čine muzičari Nikola Kalezić, Nikola Zekić i Veselin Vuković.

PR menadžerka NVO „Ekvivalent“ Anđela Miličić je za Radio Bar i Bar info kazala da ova predstava ima za cilj da pokaže sa kakvim vrstama barijera se susreću osobe sa invaliditetom u različitim situacijama, naročito kad govorimo iz oblasti obrazovanja, zapošljavanja, porodičnog ili partnerskog odnosa.

„Osobe sa invaliditetom zajednica uglavom posmatra kao pasivne posmatrače. Ovim festivalom hoćemo da pokažemo da možemo biti aktivni dio kulturne scene. Mišljenja sam da zakoni jesu bitni, ali, kada se na praktičnom primjeru pokaže sa čim se susreću lica sa smetnjama, to bude nešto sasvim drugačije“ , kazala je Miličić.

Izvršna dikretorica NVO „Ekvivalent“ Svetlana Cicvarić, zahvalila se okupljenima na izdvojenom vremenu. Na kraju večeri publika je imala priliku da u holu Kulturnog centra pogleda izložbu fotografija, čiji autori ukazuju na različite oblike diskriminacije sa kojima se OSI svakodnevno susreću.

The post Festival ljudskih prava skrenuo pažnju na diskriminaciju OSI first appeared on BARinfo.