Nevladina fondacija „Marija Kotri“ osnovana je u aprilu 2017. godine s ciljem da sačuva uspomenu na tragično nastradalu četrnaestogodišnju djevojčicu Mariju Kotri. Fondaciju su osnovali njeni roditelji sa željom da „nastave da njeguju vrijednosti koje su njoj bile važne, da podrže mlade ljude i nastave gdje je ona stala“.

„Želim da podijelim veliki ponos koji osjećam zbog Andrejevog uspjeha, a pogotovo jer je osvojio prvu nagradu baš na ovom konkursu, gdje se osjeća toplina i plemenitost. Na svečanoj dodjeli nagrada u emisiji ‘Nikšićko popodne’ na TV Nikšić dočekali su nas toliko srdačno da nemam riječi. Bilo je suza, smijeha… To stvarno treba doživjeti“, kazala je na početku razgovora Zarmina Jašarević Bibuljica.

Posebno je istakla njegovu zrelost, skromnost i sposobnost da kroz pisanu riječ prenese važne životne poruke. Naglasila je i značaj „čovječnosti, drugarstva, poštenja i empatije“, kao vrijednosti koje bi trebalo njegovati od najranijeg uzrasta.

„On je svestran učenik. Želim mu da nastavi svoj put kroz riječi, kroz djela, jer djela su najbitnija. Nadam se da će nastaviti da piše i da će put njemu i svoj djeci, biti osvijetljen bilo šta da izaberu”, poručila je prof. Jašarević Bibuljica.  

Ovo je značajno priznanje za mladog Baranina, koji je i ranije osvajao nagrade na literarnim konkursima, ali i za njegovu školu i mentorku. Ujedno, ovo je lijep primjer koliko je važno podsticati dječju kreativnost, čitanje i ljubav prema pisanoj riječi.

U razgovoru za Radio Bar i Bar Info Andrej je kazao da, bez obzira na to što je tema bila zahtjevna, nije imao dilemu.

„Odmah sam znao o čemu ću pisati. To je životna tema i svi prolazimo kroz to kako život teče. Lako mi je bilo da sve ideje stavim na papir, a malo teže da oblikujem sve kako treba. Najprije sam pročitao roditeljima i sestrama, a zatim i mentorki, koja je bila oduševljena i presrećna kada je čula prvu verziju. Njen savjet da napišem poseban uvod možda je bio i presudan da u jakoj konkurenciji osvojim prvo mjesto. Jer, kako su kazali na dodjeli nagrada, o pobjedniku su odlučivale nijanse“, priča Andrej.

Posebno mjesto u njegovom sastavu zauzima misao koju je izdvojio kao najdražu:

„Shvatio sam da pravi put nisu šine voza na koje te neko postavi pa ti samo ideš pravo. On mi više liči na neku neistraženu šumu u kojoj ti sam moraš da pronalaziš svoj put.“

Andrej voli da piše pjesme, priče i bajke… ali je dobar i u fudbalu. Već šest godina aktivno trenira. Trenutno igra u FK „Desetka“. Ostvario je zapažene rezultate i na takmičenjima iz matematike.

Na kraju razgovora svojim vršnjacima je poručio da “treba da budu dobre osobe, dobri drugovi, da budu pošteni, da se lijepo ponašaju – i sve će doći na svoje“.

The post Andrej Adamović briljirao na literarnom konkursu fondacije Marija Kotri first appeared on BARinfo.

Iz NU Žene Bara zahvalile su i učenicima i njihovim roditeljima koji ih, kako su istakle “uče da sreća nije samo u onome što imamo, već i u onome što smo spremni da podijelimo sa drugima”.

Ljiljana Vujović, predsjednica ovog nevladinog udruženja naglasila je da kolektiv OŠ “Anto Đedović” tradicionalno podržava njihov rad, njegujući i razvijajući kod svojih učenika ono što se ne može naučiti samo iz školskih knjiga – empatiju, humanost i osjećaj za tuđu muku.

Ona smatra da je najveća vrijednost ove akcije u tome što su osnovci, misleći na djecu koju možda i ne poznaju, pokazali da se dobrota uči, njeguje i prenosi.

The post Učenici OŠ Anto Đedović organizovali humanitarnu akciju za djecu korisnike Narodne kuhinje first appeared on BARinfo.

Barski osnovci upoznati su sa osnovnim vrijednostima Evropske nedjelje sporta – aktivan i zdrav način života, dostupnost sporta svima, inkluzija, jednakost, zajedništvo i stvaranje dugoročnih navika fizičke aktivnosti.

Učenici su imali priliku da se druže sa nekima od najuspješnijih crnogorskih sportista sa invaliditetom i da se oprobaju u više olimpijskih i paraolimpijskih disciplina – golbalu, košarci u kolicima, pikadu za osobe bez i sa smetnja vida, paratletici, stonom tenisu.

Organizatori posjete, organizovane u okviru Evropske nedjelje sporta, bili su Ministarstvo sporta i mladih i Paraolimpijski komitet Crne Gore, a u saradnji sa Sekretarijatom za sport i mlade Opštine Bar i Sportsko-rekreativnim društvom OSI “Bar”.

Prisutne su pozdravili sekretar sekretarijata za sport i mlade Opštine Bar Goran Simić, predsjednik POK-a Crne Gore Igor Tomić, čelnici SRD OSI Bar Marija Božović i Veselin Joketić i direktor OŠ “Anto Đedović” Miloš Pantović.

The post Paraolimpijci u posjeti OŠ Anto Đedović first appeared on BARinfo.

Među najboljima ovog međunarodnog konkursa našli su se i jedna učenica i dva učenika iz Bara. Drugo mjesto u kategoriji literarnog stvaralaštva za osnovne škole osvojila je Nikolina Magovčević, učenica V razreda OŠ „Kekec“, uz mentorstvo prof. Mirjane Lučić. Treće mjesto pripalo je Balši Đonoviću, učeniku IX razreda OŠ „Anto Đedović“, čija je mentorka prof. Ljiljana Milović. U kategoriji srednjih škola treću nagradu osvojio je Matija Ćetković, učenik I razreda Srednje ekonomsko-ugostiteljske škole u Baru, pod mentorstvom prof. Ivane Kecojević.

Na svečanosti održanoj 26. septembra  učenicima su uručene povelje i prigodne nagrade, dok su školama i mentorima dodijeljene zahvalnice za posvećen rad i podršku talentovanim učenicima. U okviru programa promovisan je i zbornik nagrađenih učeničkih radova.

,,Kroz ovakve projekte gradimo mostove prijateljstva među najmlađima, čuvamo uspomene na pretke i podstičemo ljubav prema korijenima, porodici i duhovnom nasljeđu…“, stakli su organizatori, koji kroz svoje aktivnosti njeguju naš jezik, kulturu i tradiciju, promovišu porodične vrijednosti i povezuju djecu iz matice i dijaspore.

Boravak u Beču obilježio je i prijem u Ambasadi Crne Gore u Austriji, koji je za nagrađene učenike i njihove mentore i porodicu upriličila ambasadorka Stanica Anđić. Susret je protekao u razgovoru o značaju njegovanja jezika, kulture i tradicije, kao i o uspjesima mladih koji svojim radom dostojno predstavljaju Bar i Crnu Goru.

Tokom boravka u austrijskoj prijestonici Barani su obišli neke od najznačajnijih kulturno-istorijskih znamenitosti – Palatu Belvedere, Mocartovu kuću, Katedralu Svetog Stefana, kao i kuću u kojoj je stvarao Dositej Obradović.

Nagrađena barska delegacija izrazila je zahvalnost svima koji su prepoznali značaj ovog projekta i pružili podršku njihovom učešću. Posebnu zahvalnost uputili su Opštini Bar, koja je obezbijedila avionske karte za nagrađene učenike, Turističkoj organizaciji Bar na promotivnom materijalu, direktoru Srednje ekonomsko-ugostiteljske škole na podršci, medijima koji su ispratili njihov uspjeh, kao i Ambasadi Crne Gore u Austriji na srdačnom prijemu i gostoprimstvu.

The post Barski učenici među laureatima međunarodnog konkursa u Beču first appeared on BARinfo.

Obuku su pohađala 24 nastavnika, nastavnica i vaspitačica iz obrazovnih ustanova sa područja Bara, Ulcinja i Bijelog Polja.

Kroz demonstracije, praktične vježbe i simulacije realnih situacija, učesnici su uvježbavali osnovne postupke procjene stanja povrijeđene osobe, pružanja prve pomoći i reagovanja do dolaska hitne medicinske pomoći.

Posebna pažnja posvećena je situacijama koje se mogu dogoditi u učionici, školskom dvorištu, tokom odmora i drugih školskih aktivnosti, među kojima su povrede i padovi, gušenje, alergijske reakcije i gubitak svijesti.

Obuku su vodili trener Darko Rakočević i trenerica dr Žana Pavićević, uz naglasak na interaktivnom i praktičnom radu.

The post Obuka iz prve pomoći u OŠ Anto Đedović okupila prosvjetne radnike iz tri opštine first appeared on BARinfo.

“U prve dvije sedmice septembra prioritet je stvaranje sigurnog, predvidivog i podržavajućeg okruženja u kojem će se učenici postepeno vratiti školskim obavezama. Posebnu pažnju posvećujemo prvačićima, jer je za njih polazak u školu velika razvojna promjena – prvi put se susreću s novom sredinom, pravilima, učiteljicom i većim stepenom samostalnosti. Važno je, međutim, naglasiti da i stariji učenici prolaze kroz određeni period prilagođavanja. Zato je u početku potrebno imati realna očekivanja, ostaviti prostor za razgovor i emocije, ali istovremeno postepeno uspostaviti rutinu, strukturu i jasne granice. Uloga školskog psihologa je da prati kako se učenici adaptiraju, prepozna eventualne teškoće na vrijeme i, u saradnji s nastavnicima i roditeljima, pruži adekvatnu podršku. Važni su razumijevanje, jasna pravila i otvorena komunikacija sa učenicima i roditeljima”, objašnjava Zanković.

Posebnu pažnju potrebno je posvetiti odnosima među učenicima, jer upravo školski ambijent može biti prostor u kojem se vršnjačko nasilje pojavljuje ili eskalira.

“Prevenciji vršnjačkog nasilja i vandalizma pristupamo kontinuirano i sistemski. U školi je formiran ‘Tim za prevenciju nasilja i vandalizma i zaštitu od nasilja’, koji prati situaciju, reaguje u slučajevima uočavanja problema i planira preventivne aktivnosti. Kroz radionice, časove odjeljenske zajednice i razgovore sa učenicima radimo na razvijanju empatije, tolerancije, odgovorne komunikacije i nenasilnog rješavanja konflikata”, precizira Zanković.

Ilustracija, Izvor: ARTOFIT

Sve više se govori i o jednom od glavnih problema djece u savremenom dobu – uticaju mobilnih telefona i društvenih mreža na svakodnevni život, ali i na pažnju i koncentraciju. Taj uticaj evidentan je i kod učenika u našem gradu.

“Definitivno primjećujemo da sve intenzivnija upotreba telefona i društvenih mreža utiče na pažnju, koncentraciju i sposobnost učenika da duže ostanu usmjereni na jedan zadatak. Nakon raspusta taj problem može biti još izraženiji, jer su učenici navikli na sadržaje koji se brzo smjenjuju, kao i na stalnu dostupnost informacijama. Zbog toga nastojimo da jasnim pravilima ograničimo upotrebu telefona tokom boravka u školi i za vrijeme nastave, kako bi učenici bili što više usmjereni na učenje, komunikaciju i međusobne odnose. S druge strane, digitalne tehnologije su neizostavni dio savremenog života i obrazovanja, tako da cilj nije njihovo potpuno izbacivanje, već edukacija učenika da ih koriste odgovorno i svrsishodno. Kada je upotreba digitalnih uređaja opravdana i potrebna u nastavnom procesu, oni mogu predstavljati veoma korisno sredstvo. Važno je pronaći ravnotežu između digitalnog svijeta i neposrednog učenja i komunikacije, jer upravo ta ravnoteža predstavlja jedan od ključnih izazova savremenog obrazovanja”, smatra naša sagovornica.

Iz najboljih namjera nerijetko roditelji visoko podignu ljestvicu za svoje školarce. Ako željeni ishod izostane, frustrirana je i jedna i druga strana. Zanković roditeljima savjetuje da “odvoje dijete kao ličnost od njegovog školskog postignuća”.

“Ocjena je samo pokazatelj trenutnog nivoa znanja i postignuća u određenoj oblasti i ne treba da bude mjera djetetove vrijednosti, sposobnosti ili potencijala. Roditelji treba da postave jasne, realne i dosljedne granice, ali istovremeno da pokažu razumijevanje i podršku. Važno je da očekuju od djeteta odgovornost i zalaganje, ali da fokus ne bude isključivo na ocjenama, već i na trudu, napretku i razvijanju radnih navika. Takođe, veoma je važno njegovati otvorenu komunikaciju i povjerenje. Kada dijete naiđe na problem ili dobije lošiju ocjenu, korisnije je razgovarati o tome šta mu je bilo teško i kako mu možemo pomoći, nego reagovati kritikovanjem i dodatnim pritiskom. Na taj način dijete uči da preuzima odgovornost za svoje obaveze, ali istovremeno zna da u roditeljima ima sigurnost, podršku i razumijevanje”, navodi Zanković.

Zanković se osvrnula i na značaj koji u obezbjeđivanju kvalitetne nastave i funkcionalne podrške imaju asistenti u nastavi.

“Kada govorimo o broju asistenata, najvažnije je da se njihove potrebe procjenjuju u odnosu na konkretne zahtjeve učenika i organizaciju nastave. Cilj nije samo obezbijediti asistenta, već obezbijediti kvalitetnu i funkcionalnu podršku svakom učeniku kojem je ona potrebna. Podrška učenicima sa posebnim obrazovnim potrebama treba da bude individualizovana, kontinuirana i zasnovana na stvarnim potrebama konkretnog učenika. To podrazumijeva saradnju nastavnika, stručne službe (pedagoga, psihologa i defektologa), roditelja, asistenata u nastavi i, kada je potrebno, drugih relevantnih stručnjaka i institucija. Asistent u nastavi može imati veoma značajnu ulogu, ali važno je naglasiti da on nije zamjena za nastavnika, niti je njegova uloga da radi umjesto učenika. Njegov zadatak je da učeniku omogući veći stepen samostalnosti, uključivanje u nastavni proces i ravnopravnije učešće u školskom životu”, zaključila je Zanković.

U vremenu kad se pred djecu stavljaju brojni, nekad možda i nerealni zahtjevi, važno je da nijedna strana ne zaboravi da su učenici ipak samo – djeca.

The post Zanković: Na početku školske godine neophodan prostor za emocije, ali i uspostavljanje rutine i jasnih granica first appeared on BARinfo.

A kako prvi susret sa školskim klupama izgleda iz ugla onih zbog kojih je tog dana sve i bilo posebno, pitali smo prvake OŠ „Blažo Jokov Orlandić“ i njihove roditelje.

Za Doroteju dileme nema. Tek je postala đak prvak, a kada smo je pitali što joj se više dopada novi ranac ili nova učiteljica, odgovorila je bez razmišljanja:

„Nova učiteljica! Ona se zove Ljilja“.

Prvi dan bio je, kaže, „lijep i zabavan“, a u rancu su završile igračke i knjige koje je dobila od škole. O tome što je čeka u narednim mjesecima ima prilično jasnu predstavu: „u školi čitamo, bojamo“, a između vrtića sa spavanjem i škole sa učenjem, ponovo nema dileme: „Škola i učenje“!

Slično razmišljaju Nikolina i Bogdana. Osjećaju se „odlično“, odnosno, kako Bogdana kaže:  „odlično i perfektno“. Znaju da se u školi čita, uči, savladavaju slova, ali i „malo igra“. Nikolina je takođe izabrala učiteljicu umjesto ranca, a obećanje je već dala: ona će slušati učiteljicu.

Sonja je srećna i uzbuđena jer će upoznati nove drugare, a školske obaveze već zamišlja kroz matematiku, pjesmice, bojanje i pravljenje različitih stvari.

Vuk je otišao korak dalje, među predmetima koje u nastavi očekuje, već je pronašao i fiziku. Ipak, kada treba birati između ranca i učiteljice Dragice, i kod njega pobjeđuje učiteljica.

Dok djeca prvi školski dan uglavnom doživljavaju kao ulazak u jedan zanimljiv novi svijet, izgleda da je pred školskim vratima više treme ostalo među odraslima.

Nevena u prvi razred ispraća već treće dijete, ali iskustvo nije mnogo pomoglo. „Moram priznati da i dalje ja imam veću tremu, a on je veoma uzbuđen“, kaže.

Sanja ima osjećaj da je vrijeme prošlo nevjerovatnom brzinom. „Kao da smo ih juče gurali u kolicima, vodili na igrališta, a sad su već u školskim klupama“. Trenutak kada je čula ime svog djeteta bio je posebno emotivan i zbog toga što je i sama nekada bila učenica iste škole.

U Alenovoj porodici uzbuđenje je bilo toliko da se prethodne noći gotovo nije ni spavalo, njegova ćerka budila se od ushićenja, a prvi školski dan donio je i mamine suze radosnice.

Trema je bila obostrana i u Aleksandrinoj porodici. Iako već imaju jednog školarca, kaže da nije jednostavno gledati dijete koje odrasta i „nastavlja novim stazama života, u nepoznato“.

Uz emocije, septembar donosi i vrlo konkretnu računicu. Besplatni udžbenici predstavljaju značajnu olakšicu, ali ranac, pribor, garderoba i obuća ostaju ozbiljna stavka u porodičnom budžetu.

Nevena kaže da je bilo potrebno izdvojiti dosta novca i da ni sezonska sniženja od 20 odsto ne znače mnogo, naročito porodicama sa više djece. Sanja takođe smatra da, uz sadašnje cijene, priprema školarca zahtijeva značajna sredstva. Aleksandrino iskustvo je nešto drugačije, uz besplatne knjige i poklone koje prvaci dobijaju, smatra da osnovne stvari nisu bile pretjerano skupe i da mnogo zavisi od mogućnosti i izbora svake porodice.

Ali, kada se izuzmu računi i spiskovi školskog pribora, najveće roditeljske brige nisu finansijske.

Nevena i Alen izdvajaju vršnjačko nasilje. Sanju i Aleksandru brine kako će se djeca uklopiti u novu sredinu i pronaći svoje mjesto među vršnjacima.

„Na drugu djecu ne možemo uticati. Možemo samo da se potrudimo da naše dijete ponese iz kuće najbolje i da se nadamo da će jedni druge prihvatiti što bolje budu mogli“, kaže Aleksandra.

I upravo tu počinje dio školovanja koji se ne nalazi u udžbenicima.

Polazak u školu jeste velika promjena za dijete, ali pedagoškinja Tanja Vujović iz škole “Blažo Jokov Orlandić” upozorava da je često još veći izazov za roditelje. “Svaka porodica, ima svoju tremu, koja se lako prenosi na dijete, dok način na koji će prvak prihvatiti školu u velikoj mjeri zavisi od iskustava i sposobnosti koje je razvijao tokom predškolskog perioda. Svako dijete je priča za sebe“.

Jedan od najvećih savremenih izazova Vujović vidi u pretjeranoj upotrebi telefona. “Djeca se, navikavaju na brzo smjenjivanje sadržaja, zbog čega im je sve teže da duže zadrže pažnju. Za učitelje onda izazov postaje nešto što je nekada djelovalo sasvim obično, da učenik pažljivo sasluša nekoliko rečenica”.

“Prvi razred”, podsjeća, “nije zamišljen samo kao početak sticanja školskog znanja. To je vrijeme socijalizacije, učenja kako da se dijete javi, pita, pozdravi, sačeka svoj red i funkcioniše u grupi”.

Slično govori i psihološkinja OŠ „Meksiko“ Lejla Petović, koja septembar vidi kao posebno osjetljiv period za najmlađe učenike. Prvaci ulaze u sistem sa pravilima i obavezama sa kojima se do tada nisu susretali, pa roditeljima savjetuje da sa djecom razgovaraju o tome što je škola, kako izgleda učionica i što će se od njih očekivati. Škola, za razliku od vrtića, donosi jasniju organizaciju vremena.

„Prvi razred je važan jer prvaci rade na toleranciji frustracije. Čak i kada im se nešto ne sviđa, to moraju da urade i polako uviđaju da postoji vrijeme za igru, ali i vrijeme koje mora biti posvećeno obavezama“, objašnjava Petović.

Promjena, međutim, nije velika samo za šestogodišnjake. I starijim osnovcima nakon dugog ljetnjeg raspusta treba dati sedmicu ili dvije da se ponovo priviknu na školski ritam.

Psihološkinja OŠ „Anto Đedović“ Anđela Zanković zato smatra da u prvim sedmicama prioritet treba da bude stvaranje sigurnog, predvidivog i podržavajućeg okruženja.

„U početku je potrebno imati realna očekivanja, ostaviti prostor za razgovor i emocije, ali istovremeno postepeno uspostaviti rutinu, strukturu i jasne granice“, poručuje.

Psihološkinja OŠ „Jugoslavija“ Anđela Novaković naglašava da je stručna služba tu upravo da olakša prve dane, da pomogne djetetu da se snađe, uvede ga, ako je potrebno i prati njegovu adaptaciju. Ohrabruje je što se odnos prema školskom psihologu mijenja i što se nekadašnja stigma postepeno smanjuje, iako još ima roditelja i odraslih koji djeci odlazak kod psihologa predstavljaju kao kaznu.

„Žao mi je zbog toga i trudimo se da djelujemo preventivno, kako bi djeca izgradila jasnu sliku o tome šta je zapravo zadatak psihologa u školi“, kaže Novaković.

Dok se prvaci upoznaju sa učionicama, barske škole u novu godinu ulaze sa sasvim konkretnim brojkama i izazovima. Samo u osnovnim školama „Jugoslavija“, „Meksiko“ i „Anto Đedović“ nastavu će pohađati više od tri hiljade učenika.

Najviše ih je u OŠ „Jugoslavija“- 1.303, među kojima 139 prvaka raspoređenih u šest odjeljenja. Dva odjeljenja prvog razreda nastavu će realizovati po CLIL programu, koji podrazumijeva usvajanje sadržaja iz različitih predmeta kroz strani jezik, uz značajno mjesto učenja kroz igru. Programom je trenutno obuhvaćeno pet odjeljenja.

Direktorica Slavica Radević ističe da škola nastavu realizuje nesmetano, ali ukazuje i na problem koji odavno prevazilazi granice jedne škole, nedostatak nastavnika prirodnih nauka i matematike.

„Tu se snalazimo i prilagođavamo profesije, uspijevajući da neometano realizujemo nastavu“, kaže Radević.

OŠ „Jugoslavija“ ove godine ima i rekordan broj učenika obuhvaćenih inkluzijom: 28, dok je u integrisanim odjeljenjima 19 učenika. Angažovano je 14 asistenata, ali škola potražuje dodatne.

Značajan iskorak napravljen je i u digitalizaciji. Uz tehnološke novine, Radević naglašava da osnovni cilj ostaje mnogo jednostavniji, da škola bude mjesto u kojem se djeca osjećaju sigurno i dobro.

„Trudimo se i nudimo jedan bezbjedan i podsticajan teren za učenje i rast naših učenika. Nadamo se da ćemo dobiti podršku roditelja, kao što je uglavnom i dobijamo, da zajedno kreiramo taj ambijent. U svakom slučaju, želim da se naši učenici osjećaju bezbjedno, lijepo i da dobijaju adekvatno znanje“, poručuje Radević.

Oko 800 učenika trenutno broji OŠ „Meksiko“, među njima 85 prvaka u četiri odjeljenja, dok se upis još nastavlja. Direktorica Lola Bulatović kaže da su pojedina odjeljenja već popunjena do 28 učenika, zbog čega je škola morala da odbije nekoliko zainteresovanih učenika sedmog i osmog razreda. Školu pohađa i značajan broj djece sa stranih govornih područja, među učenicima su Rusi, Ukrajinci, Turci i Azerbejdžanci, a prethodnih godina za njih je organizovana dodatna nastava radi lakšeg savladavanja jezika.

U OŠ „Anto Đedović“ upisana su 84 prvaka u četiri odjeljenja, dok školu pohađa oko 850 učenika. Direktor Miloš Pantović procjenjuje da strani državljani čine približno trećinu ukupnog broja učenika.

“Nastava je organizovana u dvije smjene, dok je za roditelje prvaka i ove godine obezbijeđena mogućnost jutarnjeg prihvata i produženog boravka”, objašnjava Pantović. U novu školsku godinu ova obrazovna ustanova ušla je potpuno pokrivena nastavnim kadrom, a trenutno raspolažu i sa dovoljnim brojem asistenata u nastavi.

U učionicama se, međutim, mijenja i način na koji se uči.

Sve tri škole prethodnih godina značajno su unaprijedile digitalnu opremljenost. U OŠ „Jugoslavija“ učionice imaju računare, televizore i drugu IT opremu, škola raspolaže interaktivnim televizorima za CLIL nastavu, interaktivnom tablom i ED Tech laboratorijom. Ove godine napravljen je i korak dalje, „Jugoslavija“ je jedna od 13 škola uključenih u pilot projekat upotrebe vještačke inteligencije. Obuka zaposlenih za CLEO platformu počela je 1. septembra, a projekat bi postepeno trebalo da uključi nastavnike, stručnu službu, učenike i, u kasnijoj fazi, roditelje.

U OŠ „Meksiko“ svaka učionica ima računar i televizor, dok oko 80 odsto ima i štampač sa skenerom. Škola je dobila i novu računarsku opremu, a sve učionice sada imaju klima uređaje.

Digitalizovane su i sve učionice OŠ „Anto Đedović“, od kojih pojedine imaju pametne table. Škola želi dodatno da unaprijedi uslove za rad kluba robotike, čiji su učenici prethodnih godina bilježili uspjehe na domaćem i međunarodnom nivou.

I dok djeca prvog dana najviše razmišljaju o učiteljicama, drugarima i onome što ih čeka u klupama, odrasli ne mogu zaobići pitanje bezbjednosti.

Sve tri škole pokrenule su procedure za angažovanje zaštitara. U „Jugoslaviji“ smatraju da je njihovo prisustvo opravdano, uz zatvoreno školsko dvorište i organizovano dežurstvo nastavnika. „Meksiko“ ima pravo na dva zaštitara, dok je i OŠ „Anto Đedović“ pokrenula postupak izbora ponuđača.

A da bezbjednost nije samo administrativno pitanje pokazuju i odgovori roditelja prvaka. Strah od vršnjačkog nasilja nekoliko njih spontano je izdvojilo kao najveću brigu sa kojom ispraćaju djecu u školu.

Početak školske godine zato se ne može mjeriti samo brojem učenika, novih računara, obnovljenih učionica ili časova. Jednako je važan osjećaj djeteta da u školu ulazi kao na mjesto na kojem je sigurno i prihvaćeno.

A možda se upravo u jednoj običnoj pertli krije dio odgovora na pitanje kako djecu pripremiti za sve što ih čeka.

Govoreći o osamostaljivanju prvaka, Tanja Vujović podsjeća na iskustva NTC programa Ranka Rajovića i jednostavan primjer: roditelji često unaprijed procijene da dijete nešto ne može, umjesto da mu dozvole da pokuša.

“Ako ne zna da zaveže pertle, najlakše je kupiti patike sa čičkom. Ali ako mu se pruži prilika da pokuša deset puta, možda će jedanaesti put pertle zavezati samo”.

Isto važi za pakovanje knjiga, spremanje stvari, čekanje svog reda, prihvatanje da želja ne može uvijek biti ispunjena istog trenutka. Male vještine postepeno grade samostalnost.

Roditeljima zato savjetuje da ne zaborave koliko djeca uče gledajući njih. Teško je od djeteta zahtijevati da ostavi ekran ako odrasli pored njega sate provode sa telefonom u ruci.

„Uzmite dijete za ruku, šetajte, pričajte, bacajte kamenčiće u more, šta god“, poručuje Vujović uz napomenu:

“Prije nego što počne trka za peticama, možda je važno zapamtiti još nešto: dijete treba da zna da roditeljska ljubav ne zavisi od školskog uspjeha. Roditelji treba da prate gdje postoje teškoće, sarađuju sa učiteljima, ali i realno sagledaju mogućnosti svog djeteta, prepoznaju njegove talente i dozvole mu da napreduje svojim tempom”.

Prvog septembra u školske klupe nisu sjeli gotovi odlikaši, matematičari, sportisti ili umjetnici. Sjela su djeca koja tek treba da otkriju šta vole, u čemu su dobra, sa kim će se družiti, zbog čega će nekada jedva čekati zvono, a zbog čega će poželjeti da čas traje još malo.

Foto: Karin Åkesson / karinakesson.com

Zato je možda najbolja poruka za novu školsku godinu ona sa postera koji je Tanji Vujović ovih dana privukao pažnju  “Grow up slowly“ – „Rasti polako“.

Roditeljima poručuje da budu strpljivi, da razumiju svoju djecu i preispitaju sopstvena očekivanja.

A djeci?

„Samo da budu to što jesu“.

The post Rasti polako: Prva zvona i veliki koraci u četiri barske škole first appeared on BARinfo.

Tom prilikom priznanja su uručena i nagrađenim učenicima iz Bara, njihovim mentorima i školama.

U kategoriji literarnih radova za sedmi razred, na temu „Zov đedovine“, prvo mjesto osvojio je Petar Ulama iz sutomorske OŠ „Kekec“, sa mentorkom Stašom Savić, dok je treće mjesto pripalo Petri Ribić iz barske OŠ „Anto Đedović“, sa mentorkom Ljiljanom Milović.

U kategoriji likovnih radova za osmi razred prvo mjesto osvojila je Lena Tomović, dok je treću nagradu dobila Bojana Baltić. Obje su učenice OŠ „Kekec“, a njihov mentor je Goran Ćetković.

Nagrađeni učenici su, osim diploma, dobili i novčane nagrade, dok je mentorima uručen najnoviji broj časopisa „Danica“. Organizatori su čestitali nagrađenim učenicima i zahvalili „svim mentorima koji usmjeravaju, vode i razvijaju dječiji talenat“.

Zahvalnice su uručene i nagrađenim školama koje su svih ovih godina trajanja Festivala podržavale njegovu realizaciju.

„Hvala što već 20 godina sa nama njegujete Petrovdanski đački vijenac“, poručili su iz Fondacije Vukove zadužbine.

Predstavnici barskih škola prisustvovali su 12. jula dodjeli nagrada i svečanom obilježavanju jubileja manifestacije posvećene Vuku Karadžiću, koja se tradicionalno održava u Spomen-parku „Vukovi korijeni“ u Petnjici kod Šavnika. Ove godine, zbog nepovoljnih vremenskih uslova, program je umjesto u Spomen-parku održan u svečanoj sali Opštine Šavnik.

The post Barskim učenicima uručena priznanja na jubilarnom Petrovdanskom đačkom vijencu first appeared on BARinfo.

Radionica je okupila veliki broj zainteresovanih učenika koji su imali priliku da se kroz praktičan rad upoznaju sa osnovama LEGO robotike, programiranja i STEM oblasti. Kroz zanimljive aktivnosti, učenici su razvijali kreativnost, timski duh, logičko razmišljanje i vještine rješavanja problema.

Pored učenika OŠ „Anto Đedović“, u radionici su učestvovali i učenici iz OŠ „Blažo J. Orlandić“, OŠ „Meksiko“, OŠ „Srbija“ i OŠ „Mrkojevići“, koji su zajedno radili, učili i razmjenjivali ideje kroz niz praktičnih aktivnosti.

Radionicu su realizovale nastavnice Vesna Čabarkapa, Milica Jovanović, Ana Rakočević i Ljilja Šćekić, koje su učenike na kreativan i interaktivan način uvele u svijet robotike, programiranja i istraživanja. Kroz rad sa LEGO setovima i jednostavnim programskim alatima, učenici su sticali nova znanja i razvijali vještine neophodne za savremeno obrazovanje.

“Prva radionica označila je uspješan početak projektnih aktivnosti usmjerenih na promociju nauke i STEM obrazovanja, podsticanje istraživačkog duha i razvoj digitalnih kompetencija kod učenika”, saopšteno je iz OŠ „Anto Đedović“.

The post Radionica Od ekoloških ideja sa LEGO robotikom do svemirskih otkrića okupila učenike iz pet barskih škola first appeared on BARinfo.

Osmogodišnjaci su se takmičili u kategoriji proze za prvi i drugi razred, u konkurenciji više stotina radova iz cijelog regiona. Inspirisani temom, učenici su kroz literarne radove iskazali ljubav prema različitim životinjama, opisujući pse, mačke, papagaje, kornjače, guštere, pa i o paucima.

Učiteljica i mentorka Vesna Čabarkapa izrazila je ponos zbog uspjeha učenika koji su ove godine savladali prva slova i osnovna pravopisna pravila.

„Ovakvo priznanje u oblasti literarnog stvaralaštva na velikom međunarodnom takmičenju je putokaz za dalje uspjehe”, ocijenila je Čabarkapa.

Pored kolektivnog uspjeha, žiri je na foto konkursu nagradio i fotografiju učenika Darisa Đonovića pod nazivom “Najbolji par”. Na nagrađenoj fotografiji poziraju njegove dvije mačke, Ziki i Miki.

Pobjednike je proglasio dječji pisac i predsjednik žirija Slobodan Stanišić, nakon čega su nagrađeni učenici dobili priliku da pročitaju svoje radove na platou u Takovskoj ulici. Svi učesnici konkursa, koji su imali obavezu da pošalju i video snimak, predstaviće svoje radove u XXVIII izdanju elektronskog časopisa “Čika Jova Zmaj”.

The post Đaci OŠ Anto Đedović osvojili nagradu na međunarodnom konkursu u Beogradu first appeared on BARinfo.