Predstava je poslije premijere i prve reprize ovog avgusta na Ljetnjoj sceni Doma kulture, sada prvi put odigrana u zatvorenom prostoru, u „kutiji” kako to glumci vole da kažu. I dobila je na kvalitetu: bila je ubrzanija, tečnija, opuštenija, svaka se riječ lijepo čula. Nije bilo spoljnih efekata koji su mogli da odvlače pažnju i aktera i publike. Glumci su nekoliko puta nagrađeni aplauzom i tokom same predstave.

Svoje oduševljenje nisu krili ni glavni protagonisti, iskusni beogradski glumci Elizabeta Đorevska i Duško Radović.

„Osjećala sam se bolje nego na premijeri. Možda i zbog toga što smo se svi uželjeli ove predstave, jer je jako volimo. Ja ponajviše, pošto je moja uloga veoma zahtjevna i motiviše me da dam sve od sebe. Odigrali smo ‘Palasturu’ sa mnogo samopouzdanja, sve vrijeme smo uživali, što je i publika primijetila. Njeni aplauzi bili su nam najbolja nagrada“, kazala je Đorevska.

Duško Radović je poslije Ivana bega Crnojevića u “Balkanskoj carici”, ostvario još jednu upečatljivu ulogu pred barskom publikom.

„Drago mi je što je i ‘Palastura’ veoma lijepo prihvaćena od ovdašnje publike. Njeni komentari poslije izvedbe bili su možda i bolji nego što smo očekivali. Mada, vidjelo se da igramo sa puno entuzijazma jer znamo da u rukama imamo dobru predstavu. I igrali smo opuštenije nego u avgustu. To je i logično, jer su se slegle strasti i predpremijeno uzbuđenje. Zanimljivo u svemu je to što je ovo barska predstava čija se radnja dešava u Baru”, istakao je Radović.

Producent predstave Dragiša Simović, koji je ostvario još jednu veoma dobru rolu, kaže da “Palasturi” predstoji dug život na daskama, počev od naredne godine kada bi, u februaru, trebalo da gostuje u gradovima Boke kotorske.

The post Palastura još jednom pobrala aplauze first appeared on BARinfo.

U predstavi, koja je premijerno izvedena u prvoj polovini avgusta na Ljetnjoj sceni Doma kulture i koja je imala dvije reprize, igraju Elizabeta Đorevska, Duško Radović, Jelena Rahmanjinova, Andrijana Simović, Jovan Dabović, Filip Đuretić i Dragiša Simović. Scenografija i kostimi su djelo Darka Musića, a muzika Nedjeljka Pejovića. Za scenski govor je bila zadužena dr Dijana Marojević, asistent režije je Milan Vujović, izvršni producent Dragiša Simović. Predstava je realizovana u produkciji Kulturnog centra, dok je njen pokrovitelj Đorđije Pavićević, koji je bio glavni donator i za “Balkansku caricu”, premijerno izvedenu u ljeto 2019. godine.

„Palastura“ je savremena porodična i građanska duhovita drama, ali i komedija situacije i karaktera, koja prati tok tri bračna, odnosno ljubavna para u „raljama života“ i politike. U tom bezvremenom hronotopu, isplivaće sve loše i dobre osobine, navike i ambicije junaka predstave, kako bi se dočepali trona kroz vlast. A na vlast niko nije imun, kaže jedna narodna izreka. Kroz tragični podtekst, koji oslikava mračni, a nadasve duhoviti sumrak sistema vrijednosti, oslikava se egzistencijalni, socijalni i spiritualni paradoks koji živimo. No, taj paradoks su sami  Nenezićevi junaci izabrali, tako da im niko nije kriv osim njih samih.

Obrad Nenezić kaže da je komedija možda najžilaviji žanr.

„Komedija ne podliježe širokom i sveobuhvatnom dijapazonu dramske percepcije i recepcije, osim – katarzi, dobrom raspoloženju i osvješćenju, jer likovi komedije i dobri i loši kažu ono što mi, gledaoci, ili ne smijemo ili nemamo mogućnost da kažemo. Samim tim je komedija prokleta i sveta. I mnogo puta strpljiva, staložena i ‘pametna’, jer se kritičari i kritizeri najprije, i na njeno zadovoljstvo, najradije okliznu o nju. Ona je uslovljena ograničenim brojem motiva, za razliku od ostalih dramskih žanrova, koji u sebi trpe komediju, no komedija ne trpi njih, ali uvijek mora da bude tačna i izdržljiva, do vječnosti. Komedija ima samo jedan (rješiv) problem, a to je da bude tačna. Funkcionalna. Da bude komična, a ‘Palastura’ to jeste. ‘Palastura’ ne navija ni za jednu ‘stranu svijeta’, pogotovo ne za  manipulaciju. Iako je komedija u suštini i sama manipulacija. Manipulacija suštine i taštine. Manipuliše stavovima publike i aktera. Nauka i laika. A to znači da granice nema. Nebo je granica….“

Nenezić veli da većina komedija, u istoriji teatra, ima pretka u nekim davnim komedijama, pa je tako „Palastura“ daleka potomkinja Nušićeve „Gospođe ministarke“, na isti način kao što je „ministarka“  nasljednica Sterijine „Pokondirene tikve“, a Sterijino pozorje ima korijene u Plautovim, Molijerovim i Gogoljevim djelima…

„U svim tim komedijama, pa i u ‘Palasturi’ likovi su opčinjeni  fenomenom vlasti i ‘moralom porokа’. Takođe, ne treba isključiti ni Ibzenovog ‘Državnog neprijateljа’, ali bi se u tom slučaju ‘Palasturа’ zvala ‘Državni prijatelj’ jer naši junaci ‘vjeruju’ kako čine sve da poprave savremenog čovjeka i savremeno društvo, na jedan nespretan, ali simpatičan način, što i jeste srž ove komedije. a to košta… i duhovno i materijalno, jer svaki veći rad na većoj promjeni znači više novca i više zarade… no, i više gubitka u svakom smislu.

Koliko se trudim da moja djela budu puna politike, toliko se trudim da je moj život ignoriše, jer politika jede spokoj, savjest i što je najvažnije zdravo rasuđivanje. Politika je virus, koji nikad ne napušta naše svjesno i nesvjesno i s vremena na vrijeme se aktivira. Za tu aktivaciju moraju da postoje uslovi, a u Crnoj Gori su uvijek idealni. Crna Gora je pod neprolaznom političkom epidemijom. Pa, ako ni zbog čega drugo, dužni smo potomcima ostaviti jedan duhoviti, satirični i komediografski osvrt na vrijeme koje smo preživljavali, ali bukvalno preživljavali, duhovno i materijalno. Vrijeme koje je jedino dobro za stvaranje umjetnosti, prije svega komedije, jer motiva i građe ne fali”, zaključuje Obrad Nenezić, reditelj predstave “Palastura”, za čiju izvedbu u petak, 19. novembra, u 19 časova, u sali Doma kulture, vlada prilično interesovanje, slično onom iz avgusta ove godine kada je premijerno izvedena.

The post U susret Danu opštine Palastura ponovo pred Baranima first appeared on BARinfo.

Obrad Nenezić je diplomirao dramaturgiju na Akademiji umjetnosti u Beogradu, u klasi profesora Siniše Kovačevića. Doktorand je Teorije dramskih umjetnosti, kulture i medija. Scenarista je nekoliko dugometražnih filmova, reditelj i pisac teksta za više pozorišnih predstava, pisac romana, poezije, istorijskih drama…

 RB/BI: Kakvi su Vaši utisci nakon premijere, koliko ste zadovoljni radom glumačke ekipe, onim što su pokazali i reakcijama publike?

Nenezić: Poslije 30 dana intenzivnog rada osjećam umor, ali sam ekipom bio zadovoljan i tokom proba. Interno smo se šalili da već poslije desetak dana rada možemo da izađemo pred publiku. Nisam ni sumnjao u njih, jer se radi o ozbiljnoj glumačkoj postavi, prvenstveno Elizabeta Đorevska i Duško Radović, Jovan Dabović, Filip Đuretić, te glumci iz Bara, Dragiša i Ana Simović, kao i najmlađa Jelena Rahmanjinova, koja je imala prvi nastup na sceni poslije diplomiranja. Ovim putem joj baš od srca čestitam, jer je odlično iznijela ulogu i opravdala povjerenje. Publika, a bilo je ovdje oko 600 ljudi, sve je rekla svojim aplauzima i nagradila rad.

RB/BI: Više puta ste rekli da je “Palastura” nalik na Sterijinu “Pokondirenu tikvu”  i Nušićevu  “Gospođu ministarku”. Ipak, ona donosi i nešto novo, osim Vašeg jedinstvenog stila i  prepoznatljivih dramaturških i duhovitih elemenata, i kopču sa savremenošću, jer precizno i jasno preslikava našu društvenu i političku zbilju poslednjih decenija, govori o bračnim odnosima… Koliko je ona kritika, a znamo da pozorište ima i tu snažnu funkciju društvene angažovanosti, naše stvarnosti i kakav je Vaš odnos prema tome?

Nenezić: Naravno da jeste kritika, komedije koje radim ne zovem komedijama nego duhovitim dramama, zbog podteksta koji je mučan i gorak. Često mi se dešava da ljudi kada odu sa premijere, šalju poruke da je predstava duhovita, da im je bilo lijepo tokom izvedbe, a da poslije dolazi ta mučnina. Komedije se i rade zbog toga da se skrene pažnja na neke, da budem vaspitan, pa kažem, nelijepe stvari. Što se tiče komedije, tu su ograničeni motivi. Dakle, u pravu ste, rekao sam da je “Palastura” daleka potomkinja “Gospođe ministarke”, kao što je “Ministarka”  potomkinja “Pokondirene tikve”, a Sterijine komedije, kao što znamo iz istorije teatra, su proizašle iz Plauta i Molijera. U teoriji komedije ne radi se o dramskom problemu, nego neistraženosti komike, odnosno smijeha i duhovitosti, dakle, ponavljaju se motivi. Vrlo je malo originalnih komedija, i komedija nikada nije patila od originalnosti, ali je uvijek patila od “novih čitanja”. To je ono što ste rekli, da i u ovom komadu prepoznajemo Crnu Goru, Bar ili moj Nikšić, na kraju, cijeli region.

RB/BI: Radili ste već u Baru- obradili ste najpoznatiju istorijsku i ljubavnu priču sa ovih prostora o Vladimiru i Kosari- “Sveti i prokleti”, prije toga ” Taštinarije”, za vrijeme korone napisali ste fantastičan antifašistički roman inspirisan “Crvenim košuljama”, odnosno događajem iz Drugog svjetskog rata na Belvederu… Očito su Bar i njegova istorija inspirativni za Vas. Zbog čega?

Nenezić: Zahvaljujući, prije svega, ljudima. Moja saradnja sa Vašim gradom počela je još kada je na čelu Kulturnog centra bio Ćazim Nikezić, pa sa Dragišom Simovićem, a sada je nastavljena sa Erolom, Milijom…  To je jedna ekipa sa kojom radim već godinama. Antifašistički roman koji ste pomenuli “Deset za jednog” je , u stvari, bio planiran za barsku pozorišnu scenu, međutim kada sam napisao sinopsis, djelovao je vrlo brutalno. Shvatili smo da to nije priča za ljeto, i tako smo došli do “Palasture”.

RB/BI: Da li je moguće roman “Deset za jednog” postaviti na scenu, ili bi možda bolje izgledao kao filmska ekranizacija, jer priča, zaista, djeluje filmski..

Nenezić: U pravu ste, djeluje tako, jer kada romaneskno radim, tako i pišem u romanu. Međutim, srž je dramska, kao, na primjer “Zločin i kazna”-  kada iz tog romana “iščupamo” tridesetak stranica, onda je to drama koja se radi, sve ostalo je romaneskno, opisno, lirsko ili psihološko. Kada bi roman “Deset za jednog”, tu tragičnu priču o mladim ljudima koji su izginuli na Belvederu, obradili i postavili na scenu, onda bih tako radio.

RB/BI: Dakle, osim ljudi, za Bar Vas vezuje i naša zanimljiva istorija i kulturno- istorijska baština?

Nenezić: Da, svi ti ljudi koje sam pomenuo i neke koje, možda nisam, vremenom su postali moji prijatelji. Drago mi je da je moj prvi saradnik na ovoj predstavi, kao asistent režije, bio Milan Vujović, čije smo Priče III dio, promovisali prije par dana ispred Dvorca. Poslije njihovih poziva, počeo sam da istražujem barsku istoriju, iščitavam, i to je ozbiljan proces. Ljudi i energija ovog grada mi veoma odgovaraju, iskreno, Bar mi najviše liči na moj Nikšić. Volim tu neku širinu, koju posjeduje i  Nikšić.

RB/BI: Da se vratimo predstavi ” Palastura”. Ekipu ste bazirali na iskusnim glumcima, ali tu je i odlična mlađa postava, takođe, noseći dio predstave su i barske snage- pomenuli ste novinara i pisca Milana Vujovića, kao asistenta režije, izvršni producent i glumac u komadu bio je doajen barskog glumišta Dragiša Simović, dvije uloge sjajno su iznijele takođe, dvije Baranke, Andrijana Simović i Jelena Rahmanjinova. Koliko Bar ima potencijala za razvijanje pozorišta?

Nenezić: Sve više… Bar, prije svega ima infrastrukturu, ovu scenu, koja je ljetnji bioskop, scenu u Starom gradu, koja se renovira i koja je izvanredna… Najbitnije je da se stvore uslovi, a ljudi su nesumnjivo tu. Ana je članica Užičkog pozorišta, Jelena, koja je diplomirala u klasi Ljiljane Blagojević, tek dolazi. Ranije sam sarađivao i sa drugim glumcima. Sve to je zavidan potencijal. Bar treba da se razvija i kulturno i turistički, i poveže u tom smislu. Vidim da se sve više radi na tome i to je dobro. Prije par dana je završen Barski ljetopis, koji je imao odličnih programa. Uvijek treba podržati kreativne ljude.

Obrad Nenezić radi kao urednik dramskog programa u KIC- u ” Budo Tomović”, u Podgorici. U narednom periodu fokusiraće se na njegovo unapređenje, a do kraja godine publika bi trebalo da vidi  i njegov novi autorski projekat- duo dramu.

The post VIDEO: Palastura večeras ponovo pred barskom publikom first appeared on BARinfo.

„Trenutno se nalazim u Prištini i potrudiću se da večeras stignem na premijeru. Kada me neko pita zbog čega sve ovo radimo, odgovor je vrlo jasan- naš grad zaslužuje da za nekih deset godina ima najmanje deset predstava iz sopstvene produkcije. Potencijal nam niko ne može oduzeti. Odlučio sam da svake godine u ljetnjim mjesecima pomognem u realizaciji makar jedne predstave. I to ne samo zbog naših Barana, već i ljudi iz inostranstva koji borave u našem gradu. I vjerujem da će tako biti. Neka svi vide da imamo i vrsne glumce, režisere, scenariste, ljude koji su ‘iza scene’“, izjavio je za Radio Bar i Bar Info „mecena“ i glavni sponzor predstave Đorđije Pavićević, koji se danas nalazio u Prištini.

Izvršni producent, koji i glumi u predstavi, Dragiša Simović, smatra da je i ovaj komad pokazao da Baru fali pozorište. Glumaca nikada nije nedostajalo, talenta takođe, ali uvijek se nađu dobri ljudi koji su tu da pomognu kada treba….

„Ova predstava je svojevrsni pečat ‘koronadobu’. Takođe, sve one koje smo ranije igrali, dokaz su da nam nedostaje pozorište. Ova se predstava ‘krčkala’ praktično osam godina i zahvaljujući ljudima dobre volje, prvenstveno poznatom humanisti Đoku Pavićeviću, uspjeli smo da je realizujemo. Iskreno, mislim da bi sve ove predstave i one od ranije trebalo da se uključe u neku vrstu programa koju bi pomogli i drugi privrednici i entuzijasti koji treba da brinu o kulturu. Nije bilo nimalo lako, radili smo u prvo u sali, po vrući, tek smo prethodnih par dana ‘osjetili’ ljetnju scenu. Moram pomenuti i moje odlične kolege- glavna uloga povjerena je odličnoj Elizabeti Đorevskoj. Ona je prije čak 25 godina igrala u Baru u predstavi ‘Cigani lete u nebo’, a glavnu mušku rolu nosi još jedan izvanredan srpski i jugoslovenski glumac kojeg su Barani prije dvije godine imali zadovoljstvo da gledaju u ‘Balkanskoj carici’- Duško Radović. Mlade snage su glumci Filip Đuretić, Jovan Dabović i Andrijana Simović, takođe glavni protagonisti ove lijepe priče“, navodi Simović.

Obrad Nenezić, koji nakon izvanrednih predstava “Taštinarije” i “Sveti i prokleti”, treći put radi u Baru, zahvalio se pokroviteljima i ljubiteljima pozorišta koji su podržali nastanak “Palasture”.

“Hvala Kulturnom centru Bar, izvršnom producentu Dragiši Simoviću i Đorđiju Pavićeviću, jer potvrđuju da još uvijek postoje ljudi koji vjeruju u pozorište, koje odavno nije masovni medij”, kazao je Nenezić, zahvalivši se glumačkoj ekipi, u kojoj su, kako je naveo, od velikih jugoslovenskih glumaca starije generacije, preko srednje, do najmlađih talenata, glumaca koji su tek završili Akademiju. Radi se o Jeleni Rahmanjinovoj, kojoj je ovo prva uloga, scenografija i kostimi djelo su Darka Musića, na scenskom govoru radila je dr Dijana Marojević, a originalnu muziku i izbor potpisuje Nedjeljko Pejović. Post premijera zakazana je za 11. avgust.

The post Večeras premijera Palasture na Ljetnjoj pozornici first appeared on BARinfo.

Diplomirao je na “Akademiji umetnosti” u Novom Sadu, u klasi Petra Banićevića. Stalni je član dramskog ansambla Pozorišta na Terazijama je od 1993. godine, gdje ima status prvaka. Pored pozorišta, glumio je i u brojnim TV serijama: Srećni ljudi, Porodično blago, Tragom Karađorđa, Stižu dolari, Ljubav, navika, panika, Selo gori a baba se češlja, Čitulja za Eskobara…

Radović u predstavi ”Palastura-prva dama”,  tumači glavnu mušku ulogu, naučnog radnika – biologa koji je čitav život posvetio nauci, ne uklapa se u savremeno vrijeme koje je na površinu izbacilo druge vrijednosti.

„Ovo je vrlo zanimljiv, zahtjevan i zahvalan tekst za rad.Smatram da se kroz komediju najlakše potcrtaju neke stvari. Najbezbolnije ljudi prime neke situacije, odnose, dešavanja… sve ono čemu pozorište i služi – da preslika život,“ kazao je Radović.

On ističe da posebno voli proces rada na predstavi.

“U ovom poslu je najljepše i najdragocjenije kada se nešto novo stvara. Kada se nešto prvi put dogodi i kada se radnja uspostavi po prvi put. Tokom rada na predstavi glumci su kao porodica. Tako je bilo i ovom prilikom. Ja drugačije ni ne mogu da radim. Uz sve šale, dobacivanja, podbadanja, tokom rada je vladala prijatna opuštena atmosfera” priča Radović.

On je uvjeren da će publika uživati.

“Ovo je jedan izuzetno zanimljiv komad. Da ne otkrivam o čemu se radi, ali vuče neke korijene iz “Gospođe Ministarke”, “Pokondirene tikve, da ne idemo dalje u istoriju komedije. Odlična su rješenja, odnosi, likovi ” dodao je Radović i pozvao Barane i njihove goste da pogledaju predstavu.

Odličnu glumačku ekipu uz Radovića čine i izvanredna Elizabeta Đorevska, koja tumači glavnu žensku ulogu u predstavi, potom sjajni mladi glumci Filip Đuretić, Andrijana Simović, Jovan Dabović i Jelena Rahmanjinova, kojoj je ovo prva uloga. Izvršni producent je Dragiša Simović koji takođe igra jednu od uloga u predstavi. Asistent režije je novinar Milan Vujović. Za scenski govor bila je zadužena, kako je Radović istakao, dragocjena dr Dijana Marojević. Scenografija i kostimi djelo su Darka Musića, a originalnu muziku i izbor potpisuje Nedjeljko Pejović. Pokrovitelj predstave je dokazani mecena kulture Đorđije Pavićević.

The post Radović: Palastura je izuzetno zanimljiva predstava first appeared on BARinfo.

„Palastura“ je savremena porodična i građanska duhovita drama, ali i komedija situacije i karaktera, koja prati tok tri bračna, odnosno ljubavna para u „raljama života“ i politike. U tom bezvremenom hronotopu, isplivaće sve loše i dobre osobine, navike i ambicije junaka predstave, kako bi se dočepali trona kroz vlast. A na vlast niko nije imun, kaže jedna narodna izreka. Kroz tragični podtekst, koji oslikava mračni, a nadasve duhoviti sumrak sistema vrijednosti, oslikava se egzistencijalni, socijalni i spiritualni paradoks koji živimo. No, taj paradoks su sami  Nenezićevi junaci izabrali, tako da im niko nije kriv osim njih samih.

Obrad Nenezić kaže da je komedija možda najžilaviji žanr.

„Komedija ne podliježe širokom i sveobuhvatnom dijapazonu dramske percepcije i recepcije, osim – katarzi, dobrom raspoloženju i osvješćenju, jer likovi komedije i dobri i loši kažu ono što mi, gledaoci, ili ne smijemo ili nemamo mogućnost da kažemo. Samim tim je komedija prokleta i sveta. I mnogo puta strpljiva, staložena i ‘pametna’, jer se kritičari i kritizeri najprije, i na njeno zadovoljstvo, najradije okliznu o nju. Ona je uslovljena ograničenim brojem motiva, za razliku od ostalih dramskih žanrova, koji u sebi trpe komediju, no komedija ne trpi njih, ali uvijek mora da bude tačna i izdržljiva, do vječnosti. Komedija ima samo jedan (rješiv) problem, a to je da bude tačna. Funkcionalna. Da bude komična, a ‘Palastura’ to jeste. ‘Palastura’ ne navija ni za jednu ‘stranu svijet’, pogotovo ne za  manipulaciju. Iako je komedija u suštini i sama manipulacija. Manipulacija suštine i taštine. Manipuliše stavovima publike i aktera. Nauka i laika. A to znači da granice nema. Nebo je granica….“

Nenezić veli da većina komedija, u istoriji teatra, ima pretka u nekim davnim komedijama, pa je tako „Palastura“ daleka potomkinja Nušićeve „Gospođe ministarke“, na isti način kao što je „ministarka“  nasljednica Sterijine „Pokondirene tikve“, a Sterijino pozorje ima korijene u Plautovim, Molijerovim i Gogoljevim djelima…

„U svim tim komedijama, pa i u ‘Palasturi’ likovi su opčinjeni  fenomenom vlasti i ‘moralom porokа’. Takođe, ne treba isključiti ni Ibzenovog ‘Državnog neprijateljа’, ali bi se u tom slučaju ‘Palasturа’ zvala ‘Državni prijatelj’ jer naši junaci ‘vjeruju’ kako čine sve da poprave savremenog čovjeka i savremeno društvo, na jedan nespretan, ali simpatičan način, što i jeste srž ove komedije. a to košta… i duhovno i materijalno, jer svaki veći rad na većoj promjeni znači više novca i više zarade… no, i više gubitka u svakom smislu.

Koliko se trudim da moja djela budu puna politike, toliko se trudim da je moj život ignoriše, jer politika jede spokoj, savjest i što je najvažnije zdravo rasuđivanje. Politika je virus, koji nikad ne napušta naše svjesno i nesvjesno i s vremena na vrijeme se aktivira. Za tu aktivaciju moraju da postoje uslovi, a u Crnoj Gori su uvijek idealni. Crna Gora je pod neprolaznom političkom epidemijom. Pa, ako ni zbog čega drugo, dužni smo potomcima ostaviti jedan duhoviti, satirični i komediografski osvrt na vrijeme koje smo preživljavali, ali bukvalno preživljavali, duhovno i materijalno. Vrijeme koje je jedino dobro za stvaranje umjetnosti, prije svega komedije, jer motiva i građe ne fali”, zaključuje Obrad Nenezić, reditelj predstave “Palastura”, čija se premijera očekuje 9. avgusta, na Ljetnjoj sceni Kulturnog centra na Topolici, u 21 čas.

The post Palastura pred Baranima 9. avgusta first appeared on BARinfo.