Umjetnost je najintenzivnija forma individualizma koja postoji – Oskar Vajld

Međutim, riječ “dolina” može biti i velikog slova. Može da izazove drugačije asocijacije, pa i osjećaje. Može da odvede u neke druge sfere, da izazove druge doživljaje. Dolina smrti – jezu, Dolina palmi cocora – egzotiku, Dolina ćupova – radoznalost, Dolina gejzira – čuđenje, Dolina velika rasjedna – neizvjesnost, Dolina pećina – mistiku. Po svijetu ih ima, nebrojeno, i sve one mogu, jednom riječju pobuditi divljenje. Dobile su ime nečijom voljom, na osnovu činjenica, trenutnom inspiracijom ili doživljajem.

Kad bi sve ovo objedinili u jedno, bez nekog velikog ustezanja, barska dolina može dobiti ime, Dolina umjetnika.

Nije teško znati zašto jedino to ime pristoji našem gradu. Zbog broja onih koji su svojim darom i specifičnim vrijednostima rođeni ili su osjetili ovaj prostor kao svoj. Ispunili su sve njegove pore i dišu punim plućima, želeći da iskoriste priliku koja im se pruža.

Prostor, uokviren Volujicom, Lisinjem, Vrsutom, Tankim rtom, ima neku čudnu moć. Blagost koja kao miro toči njihovim liticama i usjecima, vazduh i voda začinjeni egzotičnim i rijetkim biljkama rumijskog korijena, kaćuna, pelina, drače, žuke, budi inspiraciju i daje stvaralačku snagu. Nesebično je podario ovaj prostor produhovljenim i kreativnim ljudima da iskažu sebe i nama prenesu bar malo njihove duše. Srećom ona ne može da se uhvati, da se ščepa, ošamari, strpa krijući u džep. Njoj ne možemo držati pridike ili soliti pamet. Prodati aktuelne potrepštine. Nju moramo osjetiti. Koliko nas može osjetiti njihovu dušu, njihov duh? Bojim se ne puno. Ne zato što ne mogu, a ima i toga, već zato što ih ne interesuje. Nemaju vremena u trci za materijalnim da se bave nekakvim duhom. Ko danas normalan time da se bavi? Ko da se bavi time, pare su važne. Pare, pare.

Umjetnost briše prašinu svakodnevnog života sa duše – Pikaso

Veliša Leković bi mogao biti rodonačelnikom Doline umjetnika. Prvi je osjetio čari ovog prostora i zauvijek se vezao za njega. Ostavio je svoja djela gradu koja se čuvaju u njegovoj, a i našoj galeriji. Prostor u kome se odvija dinamičan program, ali nekako sve ostaje u tim gabaritima. Način se mora naći da se ta topla izložbena atmosfera prelije i šire kroz grad.

Mijo Mijušković je jedan od onih koji je svoju dušu kroz najteži materijal, kamen, znao da iznese na pijedestal. Dobri čovjek, specifične naravi i neobične naracije. Karakteristične fizionomije, naglašenih crta lica i izuzetno jakih ruku. Jedino takav je mogao da iz ovog našeg ljutog krša izvuče ono lijepo što je vjekovima krio u sebi. Radeći drvetom, odmarao je. Nije bio baš poželjan u društvu, ama ni on njima nije ostajao dužan. Imao je ideju da na nekoj lokaciji u gradu dopremi stijenu i uz odobrenje gradskih vlasti iskleše skulpturu koja bi ostala kao njegov poklon gradu. Imali bi priliku da vidimo umjetnika na djelu kako stvara. Da slušamo zvonke udarce čekića i dlijeta, zujanje brusilice i tupe udarce komada kamena pri padu na zemlju. Milije nam je štektanje, pucanje, eksplozije i škripa. Povukao se u osamu iznad Sutomora i stvarao i stvarao. Kakva je sudbina tih njegovih djela, veliki je znak pitanja. Nekako bi mu se trebalo odužiti, a načina ima puno.

Uroš Tošković je jedan od sugrađana koji je u ovaj naš prostor došao kao afirmisani umjetnik. Njegovu ljepotu je koristio intenzivno i strasno. On je najbolji primjer kako se šetalište, kafanske terase, plaže mogu pretvoriti u neki duhovniji prostor. Sada se sa šetališta za sva vremena obraća, na sebi svojstven način, prolaznicima kroz djelo, još jednog našeg sugrađanina, Zlatka Glamočaka. Pokazuje da srednji prst može biti i te kako simpatičan, a ne kao neki besprizornjaci.

O Zlatku govore njegove skulpture koje krase nekoliko crnogorskih gradova. Iako živi u Parizu, česte njegove posjete Baru, uvijek se zapaze.

“Gvozdo” je dovoljno reći. Taj duhoviti, a znao je da ode i u ironiju do sarkazma, umjetnik, profesor, prešao je preko obronaka Sutormana i ugnijezdio se na obali sutomorske plaže. Plavetnilo koje ga je zapljuskivalo bilo je podloga na njegovim platnima, a glavna tema su bili orlovi, kokoti, koze i pejzaži njegove Crmnice koju je svojom specifičnom tehnikom ovjerio zauvijek. Želja mu je bila da zidinama starog grada ubrizga život tako što bi se omogućilo mladim svršenim akademcima, umjetnicima, da žive i stvaraju u njemu. To su iskoristili mladi Naod Zorić, Nikola Kovačević. Postali su dragi i dobrodošli stanovnici. Poslije ne dugog vremena, otišli su svojim putem, napravili svoje uspješne karijere, ali Bar nije na kvalitetan način iskoristio taj njihov duh. Lijepo bi bilo da pored obnovljenih objekata kaldrmom šetaju i mladi umjetnici obogaćujući starobarski krš.

Najstariji medju aktivnim barskim umjetnicima je Muharem Muratović. U svojim Mrkojevićima, autoritet je gradio kao pedagog, a atelje mu je služio da toplinu i skriveni nemir prenese na platno. Kroz mističnu stranu žene i njen izražajni pogled ispoljavao je sve svoje poruke. Pogled posmatrača ukršten sa pogledom sa slike mogao je izazvati bururet u glavi. Ravnodušnih nema.       

Poslije barske gimnazije, Likovnu akademiju, a onda i magisterij u Beogradu, završio je Petar Vujošević. Skroman, nenametljiv, tihuje u Beogradu, gdje svoje nesumnjivo obrazovanje i umijeće koristi u promovisanju mozaika kao jednog od pravaca likovnog izraza. Njegove škole mozaika u Starom Baru prošao je veliki broj polaznika. Barani njegove performansie posvećene vatri, vodi i gvožđu pamte.

U Baru, kao u kakvoj toploj leji ili uzornom rasadniku, niču, gaje se i razvijaju mnogi umjetnici. Više manje njihov rad se prati, ali oni zaslužuju, sigurno, mnogo više. Ono što ostavljaju iza sebe je neprocjenjivo blago koje jednu sredinu uzdiže i izdvaja od druge. Duh koji oni isijavaju ne može oduvati ni jugo, bura, ni zapodnjak. Pušta sve dublje i dublje korijene u ovoj našoj Dolini umjetnika.

Ono što se radi sa ljubavlju, dobro je urađeno – Vinsent van Gog

The post Žarko Đurišić: Barska dolina – Dolina umjetnika first appeared on BARinfo.

Mozaik malog formata je međunarodna izložba koja utiče na razvoj ove likovne tehnike, na povećanje vidljivosti mozaika i aktuelizovanje savremenih mozaičkih praksi. Takođe ona pruža uvid u najnovije ideje i kretanja u polju mozaika.

„Projekat se realizuje kao godišnja izložba koja daje snažan podsticaj uspostavljanju jake domaće mozaičke likovne scene, kao i na njeno predstavljanje i pozicioniranje u evropskim okvirima kroz unaprjeđivanje međunarodne saradnje. Izložba otkriva nove, posebno mlade, talentovane autore i promoviše njihov rad“, navodi RTS.

Prva izložba Mozaik malog formata održana je 2006. godine. Od samog početka ona okuplja umjetnike koji se permanentno bave mozaikom, ali istovremeno i umjetnike kojima je mozaik samo odmorište u umjetničkoj praksi.

Na afirmaciji savremenog mozaika je do tada već više godina uspješno radila grupa „Ametist“, a ovaj projekat je dao novi zamajac na tom planu.

Iz ovog poduhvata nakon deset godina je iznikao Beogradski festival mozaika, koji je prvi put održan 2016. godine u Kući legata u Beogradu.

Centralna osa izložbe ovog tipa proistekla je iz sagledavanja da je, pored očuvanja mozaika kao likovne tehnike i njegovog isticanja kao savremenog likovnog izraza, veoma bitno i sačuvati duh umjetnosti koji se kroz mozaik danas najbolje može izraziti.

Na izložbama su do sada učestvovala 292 autora iz 15 zemalja (Argentina, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Crna Gora, Francuska, Hrvatska, Izrael, Njemačka, Poljska, Rumunija, Rusija, Sjeverna Makedonija, Australija, Turska, Švedska), sa preko 750 izloženih djela.

The post Petar Vujošević selektor beogradske izložbe 18 godina Mozaika malog formata first appeared on BARinfo.

“Cilj ‘Ljetnje škole mozaika’ je da, kroz upoznavanje sa ovom drevnom slikarskom tehnikom, oslobodi i usmjeri kreativni potencijal polaznika, da ih na osmišljen način uvede u prostor ljeta i dokolice, i, iznad svega, da u njima otvori unutrašnje oko za duh podneblja Crne Gore i Mediterana, koji je materijalizovan u kamenu” kazao je mr Vujošević za Radio Bar i Bar info.

Radionica traje 15 dana. Radi se od 9 do 12 sati u Episkopskoj palati. Škola je besplatna i otvorena za sve uzraste. Prijavljivanje je obavezno jer je broj mjesta ograničen.

“Koncept škole je isti kao i ranije, s tim što ćemo ove godine poštovati i sve epidemiološke mjere. Krećemo od početka za one koji su novi, a ko je ranije pohađao, nastavlja gdje smo stali”, kazao je mr Vujošević.

On naglašava i da nije obavezno biti u Starom gradu i dolaziti svakog dana, već kako ko ima vremena i koliko mu odgovara.

“Materijal i alat su spremni, kamena naravno ne fali, jer na takvom smo podneblju. A dosta nam izlaze u susret i ljudi koji imaju stovarišta kamena u Baru i Sutomoru. Oni nam puno pomažu. Jer, nama taj kamen, koji je otpad pri rezanju, dobro dođe za rad. Dobro je imati što više kamena, raznih boja i nijansi, da se čovjek može potpunije izraziti u ovoj vrsti slikanja” objašnjava mr Vujošević.

Dodaje i da svako ko želi da pohađa “Ljetnju školu mozaika” može donijeti blok, olovku i ako već ima neke skice i ideje koje može da nadograđuje.

“Radimo jedan zajednički rad, tu ćemo zadati jedan zajednički motiv. Ostalo je sve naravno iz lične poetike”kaže mr Vujošević, koji je i u Beogradu, gdje živi i stvara takođe uprkos otezanim uslovima rada, organizovao školu mozaika.

“Radili smo uprkos svim ovim uslovima, naravno u ograničenom broju. Bilo je teže doći do materijala jer je sve stalo, ali što se tiče samog stvaralaštva, ideja, skica, toga se se stvarno nakupilo puno.Računam ako ovo zlo prođe uskoro da će to biti prava kreativna eksplozija u svim pravcima ne samo u umjetnosti ” zaključuje naš sagovornik.

Petar Vujošević je diplomirao slikarstvo na Fakultetu likovnih umjetnosti u Beogradu i magistrirao na istom fakultetu – zidno slikarstvo. Takođe, diplomirao je žurnalistiku na Fakultetu političkih nauka u Beogradu. Član je ULUCG-a, ULUPUDS-a, AIMC-a (Međunarodno udruženje za moderni mozaik).

Samostalno je izlagao u Baru, Beogradu, Budvi, Podgorici, Pančevu, Zrenjaninu, Petrovcu… Na festivalu Barski ljetopis do sada je realizovao autorske projekte: Jedan drugi svijet (2004), Da, voda (2002), Legenda o gvožđu (2001) i Kamen je znamen (2000).

Autor je i osnivač Beogradskog festivala mozaika (2016) i Festivala Virski (2015. i 2016) kao i projekata Putevi umjetnosti i Mozaik malog formata (održava se u Beogradu od 2006).

Svi koji žele da pohađaju “Ljetnju školu mozaika” mogu se prijaviti na tel: +382 63/49 22 65 ili e-mail: petar.vujosh@gmail.com

The post U četvrtak počinje Ljetnja škola mozaika first appeared on BARinfo.

Izložbu je, u prepunoj galeriji, otvorio kustos Milun Lutovac koji je govorio o saglasju jezika i mozaičke forme, kao priči o svjedocima od Vavilona, preko Grčke i perioda Rima, do prostora Risna, Petrovca, Bara i Ulcinja.

“Jezik, retorika i stvaranje priča u mozaicima uvezane su na poseban način, a mališani koji godinama rade u školi Petra Vujoševića, pokazuju da nam taj zanat i te kako pripada”, kazao je Lutovac.

On je istakao da je mozaik kao šah, vježba velike vještine i strpljenja, koja govori o podneblju, čovjeku, žigu na našoj obali i to bez improvizacija. Lutovac je zahvalio mr Petru Vujoševiću što svoje vrhunsko umijeće i znanje prenosi na mlade naraštaje.

Mr Petar Vujošević je zahvalio na biranim riječima Miluna Lutovca i umjesto govorom, publici prepustio da u izloženim radovima otkriju bit ove grane umjetnosti.

Petar Vujošević živi i radi u Baru i Beogradu. Diplomirao je slikarstvo na Fakultetu likovnih umjetnosti u Beogradu i magistrirao na istom fakultetu – zidno slikarstvo. Takođe, diplomirao je žurnalistiku na Fakultetu političkih nauka u Beogradu. Član je ULUCG-a, ULUPUDS-a, AIMC-a (Međunarodno udruženje za moderni mozaik).

Samostalno je izlagao u Baru, Beogradu, Budvi, Podgorici, Pančevu, Zrenjaninu, Petrovcu… Na festivalu Barski ljetopis do sada je realizovao autorske projekte: Jedan drugi svijet (2004), Da, voda (2002), Legenda o gvožđu (2001) i Kamen je znamen (2000).

Autor je i osnivač Beogradskog festivala mozaika (2016) i Festivala Virski (2015. i 2016) kao i projekata Putevi umjetnosti i Mozaik malog formata (održava se u Beogradu od 2006).

The post FOTO: Otvorena izložba Mozaik workshop Montenegro first appeared on BARinfo.