Zbog obilja materijala u sat i 20 minuta trajanja programa, ovu komunikaciju predsjednika s građanima emitovali smo u tri nastavka. Prvi dio razgovora možete pročitati OVDJE a drugi OVDJE.

Emisiju je vodio i pripremio urednik sajta Bar Info Željko Milović, u saradnji sa urednicom Radio Bara Ivankom Leković. Predsjednik Opštine je insistirao da pitanja budu čitana integralno, po prispijeću, bez cenzura ili preskakanja riječi ili rečenica.

14) Mještanin Donjeg Polja pita kad će biti regulisan željeznički podvožnjak, koji decenijama ničemu ne služi?

Raičević: Volio bih da imam neke nove informacije vezane za taj podvožnjak, ali nemam. Mi smo još 2018/19. godine razgovarali sa predstavnicima Željezničke infrastrukture i razmatrali mogućnost da se on transformiše u funkcionalni podvožnjak. Međutim, nismo dobili saglasnost, iako bi njegovo puštanje značajno rasteretilo saobraćaj i Polje bi mnogo približilo samom gradu. Očigledno, na ovoj lokaciji, na ovom mikrolokalitetu gdje je sad izgrađen ovaj podvožnjak, tako nešto nije moguće, iako on postoji već nekoliko decenija.

Vrlo je kompleksna i opterećujuća komunikacija sa Željezničkom infrastrukturom koja se isključivo drži njihovih regulativa i propisa, a koje svakako moramo da poštujemo. Oni ne preferiraju varijante podvožnjaka ispod željezničke pruge, nego upravo ono što imamo u Baru, a to su nadvožnjaci, koji, moram da istaknem, višestruko više koštaju. Tako da, dok ne dobijemo saglasnost željezničkih infrastruktura, odnosno dok ne naiđemo na razumijevanje sa njihove strane, teško da možemo to da realizujemo.

15) Ne prođe puno, a u vašim izjavama i saopštenjima Opštine se pominje tzv. kultura sjećanja. Opština je finansirala knjige o fudbalu, o zanatlijama, o tome kako se Barani sjećaju Bara, izložbe, okrugle stolove, filmove o barskoj kuhinji, i sve je to lijepo, ali je pitanje za koga se to radi kad novim generacijama to sve manje znači, ili nimalo. Za koga se izdvajaju sve te pare i jesu li se mogle te finansije koje ste dali za kulturu sjećanja pametnije iskoristiti – da se neki putevi završe, da se besplatno obnove fasade zgrada, da se naprave neke stvari koje će konkretno koristiti narodu?

Raičević: Razumijem da uvijek ima drugačijih mišljenja i stavova po pitanju utroška sredstava iz Budžeta. Što se tiče novaca neophodnog za izgradnju lokalne putne infrastrukture, njega ima sasvim dovoljno i sve što je koncipirano i planirano u Budžetu će biti isključivo namjenski utrošeni za tako nešto.

Sa druge strane, ja ističem i živim u tom ubjeđenju da je kultura sjećanja posebno prisutna u našem gradu. Moramo biti svjesni činjenice da budućim generacijama, koliko god ih to danas ne interesuje, moramo ostaviti nešto u amanet da mogu sjutra, recimo prilikom nekog naučno-istraživačkog rada da imaju neku arhivsku građu koju će moći da koriste. Na kraju krajeva, lijepo je spomenuti neke ljude koji su grad zadužili na sebi svojstven način, a vrlo brzo ih zaboravljamo jer više nisu među živima. Baru pripada ta kultura sjećanja, Bar to mora da njeguje i želim da vjerujem da oko toga imamo većinsku podršku.

Naša je želja i tendencija da kroz neki adekvatan format ispričamo ubuduće priču o Pristanu, zato što je Pristan temelj savremenog Bara, a svi koji su bili životno vezani za njega, a koji su upravo njegovali tu kulturu sjećanja sad su već u ozbiljnim godinama ili nisu među živima. Bojim se da ćemo vrlo brzo doći u poziciju da neće imati ko da ispriča priču vezanu za Pristan.

Svakako, moramo da budemo svjesni činjenice da mladi traže neke drugačije formate prezentacije te naše prošlosti, zato se i služimo novim i savremenim tehnološkim dostignućima koja su prihvatljivija mlađim generacijama, i tako ćemo nastaviti i u narednom periodu. Imamo ideju da digitalizujemo sve što je prezentacija spomen-obilježa u našem gradu, jer ćemo na taj način upravo mlađim generacijama koje ne žele da obilaze obilježja po crmičkim selima, recimo, učiniti ih pristupačnim, odnosno vidljivijim.

Možda da im se naprave serijali reelsa ili storyja za instagram, sa različitih istorijskih ili urbanih lokacija po Baru, uz desetak rečenica za minut i po? Naše nove generacije imaju drugačiju, vizuelnu memoriju.

Raičević: Tako je. Zašto ne? Ta memorija je upravo sadržana u tih, da kažemo, 15 sekundi video sadržaja koji je najkvalitetniji, odnosno najefektivniji za prezentaciju. Ne gledaju oni često čitav reels do kraja, moramo da ih zainteresujemo u tih 15 sekundi.

16) Kada će biti napravljen mokri čvor na pijaci u Sutomoru?

Raičević: Pijaca u Sutomoru bi trebala da doživi jednu kvalitetniju rekonstrukciju. Spremam sam da to kandidujemo i kroz program aktivnosti za narednu godinu. Zašto narednu? Zato što smo trenutno u fazi rekonstrukcije same glavne saobraćajnice u Sutomoru i dok se ona ne okonča ne možemo govoriti o rekonstrukciji same pijace u Sutomoru. Svakako da Sutomore zavrjeđuje i našu pažnju na tom mikrolokalitetu, pa i kroz izgradnju mokrog čvora.

17) Pitanje za voditelja i gosta. Gradonačelnik se u medijima hvalio ovogodišnjim “Barskim ljetopisom”, a dolazio je samo na sve programe bARS-a. Da li je to zato što ima saradnju sa selektorom ili zato što misli da ostali programi nisu kvalitetni ili zato što su na bARS-u Barani pa želi da je bliži glasačkom tijelu?

Pošto je adresirano i na mene, očigledno kao selektora bARS-a, želim da kažem da to naprosto nije istina. Od 11 programa bARS-a, predsjednik Opštine je kao gledalac bio na 3 ili 4, dakle u publici, a ne kao dio programa.

Raičević: Jako sam zadovoljan, i to sam više puta isticao, kvalitetom “Barskog ljetopisa” koji je ove godine privukao jako veliki broj publike. Ne samo iz Bara, već i iz drugih gradova, i to me čini posebno ponosnim i srećnim. Imao sam, ja lično, dosta poziva iz drugih gradova Crne Gore, iz Bijelog Polja, Podgorice, Budve, da pokušaju da dođu do karte kako bi bili u prilici da gledaju neki od programa “Barskog ljetopisa”.

Ja sam inače veliki fan pozorišnog programa. Nastojao sam da ove godine ispratim manje-više sve što je bilo koncipirano kroz pozorišni program. Manje sam bio prisutan na ovom dijelu muzičkog programa. Ispratio sam par programa bARS-a. Ne pravim razliku između programskih aktivnosti unutar samog “Barskog ljetopisa”. Nastojam da jednako budem prisutan na svim sadržajima koji su koncipirani. Ponavljam, raduje činjenica da je program bio više nego kvalitetan, i ono što sam dobio kao komentar od strane ljudi koji su učestvovali u samoj organizaciji ili više godina prate “Barski ljetopis” – da je ovo sigurno bio jedan od najposjećenijih “Ljetopisa” posljednjih 20 godina.

18) Udruženje korisnika vezova u marini namjerava da organizuje drugi dio akcije čišćenja marinskih gatova. Poslali smo dopis direktoru Marine još 20. avgusta i pokušavamo da stupimo u kontakt s njim još od tada, ali nas uporno izbjegava. Da li možete da posredujete da dođete do tog sastanka, jer je ovaj program predviđen opštinskim donacijama za NVO?

Raičević: Mi zaista jesmo kroz konkurs koji je ove godine završen podržali nevladino udruženje zakupaca vezova u barskoj marini koji su organizovali jednu aktivnost, znam da ih očekuje i još sličnih. Budimo krajnje korektni i dajmo da sagledamo situaciju na jedan objektivan način. Dvadeseti avgust je u AD Marina, baš kao i u mnogim drugim državnim preduzećima, period godišnjih odmora. Ja sam siguran da će direktor Marine odgovoriti, posebno zbog činjenice da sam u nekom prethodnom periodu bio upoznat sa njegovom idejom i nastojanjem da kroz izmjenu samog pravilnika koji je, nažalost, trenutno na Ustavnom sudu, učinimo da upravo Barani imaju prioritet u odnosu na sve one koji iz drugih gradova koriste infrastrukturu u samoj marini. Siguran sam da će doći do tog susreta i da će direktor Marine izaći u susret svemu što Udruženje predlaže kao inicijativu.

19) Kad će Prva ulica u Šušanju, Zeleni pojas, dobiti rasvjetu?

Raičević: Vrlo brzo. S obzirom da su, u toku ljetnjih mjeseci, aktivnosti svih naših preduzeća dominantno usmjerene na turistička mjesta, očekujem da ćemo u narednim mjesecima nastaviti sa intenzivnim aktivnostima i u dijelu Zelenog pojasa i svih zona koje su definisane kroz detaljne urbanističke planove. Javna rasvjeta jeste nešto na što posebno obraćamo pažnju i nastojimo da sva urbana jezgra koja gravitiraju ka centru grada budu adekvatno i komunalno opremljena.

20) Kad se očekuje završetak radova oko Doma kulture?

Raičević: To je bio veliki zalogaj koji je podrazumijevao ozbiljnu pripremu, konkretno projektno-tehničke dokumentacije, iako ovako posmatrano očima laika to ne izgleda kao neki preveliki posao. Međutim, bio je zahtjevan i period uvođenja izvođača radova, pa su onda uslijedile određene izmjene koje su morale da nastupe prilikom izvođenja radova zbog dodatnih poslova na rekonstrukciji elektromreže. Dogovor je bio sa izvođačem radova da se gradilište konzervira do 15. septembra, odnosno da se ovaj dio koji je završen stavi u funkciju programskih sadržaja “Barskog ljetopisa” kako bi se nesmetano realizovao.

Završetak radova znači i nove pješačke komunikacije koje se direktno vezuju na samo barsko korzo. Na tom prostoru, kao što smo mogli da vidimo i tokom “Barskog ljetopisa”, dobili smo zaista lijepu, intimnu scenu, binu koja je služila za organizaciju mnogih programa. Negdje je ta intima i tišina koja se pronašla upravo na tom lokalitetu stvorila sjajan prostor za mnoge sadržaje.

Koliko sam ja čuo od ljudi, najzadovoljniji su onom stazom koja ide iza žive ograde, odvojena od ulice.

Raičević: Tako je, to je negdje i mene prilično iznenadilo, a s obzirom da nas sada očekuje i izgradnja javne rasvjete na toj trasi, biće još atraktivnije.

21) Šta je s Dvorcem kralja Nikole?

Raičević: Ni sam nisam bio svjestan činjenice u što se upuštamo, s obzirom da govorimo o jednom od najznačajnijih kulturno-istorijskih spomenika našeg grada koji od 1984. godine, kada je realizovana posljednja rekonstrukcija, nije imao ovako ozbiljan zahvat. Stvorile su se pretpostavke da možemo sa tako ozbiljnim projektom da krenemo. Izrada projektno-tehničke dokumentacije koja je prethodila rađena je fazno, a prilikom početka realizacije aktivnosti došli smo do određenih nedostataka projekta, ali i do određenih otkrića sa kojima nismo bili upoznati.

Jako sam zadovoljan onim što će sigurno biti urađeno u nekom narednom periodu, s obzirom da prve istražne radnje koje su sprovedene u samom objektu Dvorca kralja Nikole govore da imamo nešto sa čim nismo bili upoznati u prethodnom periodu. Riječ je o izvornoj zidnoj tehnici, tj. slikarstvu koje je korišteno prilikom dekoracije samih zidova. Tada naravno nije bilo tapeta, već se sva ta dekoracija ručno slikala. Prilikom uklanjanja naslaga boja koje su se godinama tu slagale jedna na drugu, došli smo do tih ručno rađenih oslikavanja i zaista smatram da je to vrijedno konzervacije i adekvatne prezentacije.

Još jedna stvar, biću krajnje iskren. Balska dvorana kao prostor koji je dominantno namijenjen za kulturne sadržaje je zavrjeđivao našu posebnu pažnju, posebno nakon pada nadstrešnice u Novom Sadu. Sama statika krova morala je dodatno da se provjeri i da se konačno razriješi ta dilema sa kojom smo bili upoznati sigurno 30 godina. I bile su naše strijepnje tačne – na samoj terasi Balske dvorane nije bilo preporučljivo da boravi više od 20 ljudi! A dešavalo se suprotno. Zato smo morali da pripremimo kvalitetan statički proračun da bismo tu činjenicu eliminisali, i sve to podrazumijeva određeno vrijeme. Međutim, raduje činjenica da radovi nastavljuju svojom dinamikom.

U ovom konkretnom slučaju ne mogu biti krajnje siguran kada će se završiti svi radovi, strijemimo što skorijem završetku, ali isto tako sam stanovišta da u ovom konkretnom trenutku, kada smo ušli u taj projekat, moramo da iskoristimo sredstva koja su nam na raspolaganju da što kvalitetnije odradimo sve aktivnosti i sve što je po projektu definisano. Raduje i činjenica da je Uprava za zaštitu kulturnih dobara, pored obavezne zakonske saglasnosti koja je dala na izmjenu i dopunu samog projektnog rješenja, više puta isticala da se radovi sprovode shodno svim pravilima struke, odnosno svim konzervatorskim mjerama. Ovo će biti jedan lijepi primjer kako i na koji način trebamo da idemo u pravcu valorizacije kulturne baštine.

Govorimo li o rekonstrukciji enterijera i eksterijera Dvorca?

Raičević: Enterijer će biti drugačiji, i definisan za muzejsku postavku našeg grada. U narednim fazama nas očekuje rekonstrukcija dvorskog parka, a treća faza bi trebala da bude rekonstrukcija Knjaževe bašte. Pored objekta samog Dvorca, biće rekonstruisane i dvije kule gvardije i zaštitni zid.

Nedavno je Opština Bar pokrenula postupak izrade nacrta Odluke o Budžetu za iduću godinu, najvažniji dokument, da još jednom put pozovemo sve da se uključe…

Raičević: Nacrt Budžet će biti stavljen na javnu raspravu, tako da će predstavnici svih 12 mjesnih zajednica biti u poziciji da mogu direktno da učestvuju u koncipiranju. Dosta često, u želji da izađemo u susret svim zahtjevima koje građani stavljaju pred nas, koncipiramo prilično obiman i kompleksan program uređenja, koji iz ove perspektive, a govorim krajnje otvoreno, teško može da se realizuje u periodu od 365 dana. Neki projekti zahtjevaju i višegodišnje finansiranje. Definitivno moramo sagledati stvari na jedan krajnje objektivan način i sve ono što jeste projekat koji može biti realizovan u tom jednogodišnjem periodu – da bude i kandidovano.

Gomila papira svjedoči da je bilo zanimljivo i da je ljudima interesantno da čuju odgovore na svoja pitanja iz prve ruke. Koliko znam, Vi ste jedini predsjednik Opštine koji ovako direktno odgovara na konkretna pitanja u lokalnim medijima.

Raičević: Ukazala se prilika da razgovaramo otvoreno o temama koji su aktuelne u gradu. Ja preferiram taj otvoreni nivo komunikacije i sa mojim sugrađanima, tako da za mene ovo nije iznenađenje. Uvijek sam voljan i spreman da odgovorim na sve ono što su pitanja, a čini naš svakodnevni život.

The post Predsjednik Opštine odgovara na pitanja građana (3): Kultura sjećanja, Ljetopis, marinski vezovi, Dom kulture, Dvorac… first appeared on BARinfo.