„Želim da pozdravim sve turiste koji provode odmor na barskoj rivijeri, sa nadom da će nam se vraćati, jer s obzirom na problematiku koja prati sezonu, sve manje vjerujem u to. Ja se bavim ovim poslom već dvadeset i osam godina, i mogu vam reći da sezona nikada nije bila lošija. Mnogo toga je zatajilo, kako na opštinskom, tako i na državnom nivou. Nekada smo imali praksu da se sastajemo redovno, predstavnici institucija i mi, ugostitelji, prije i tokom sezone, pa ponovo u oktobru, kako bi identifikovali probleme, prevazilazili ih u hodu, a zatim se pripremili bolje za narednu. To izostaje u posljednje vrijeme. Apelujem na sve strukture, na svim nivoima, da to imaju u vidu i da im turizam bude prioritet, jer to nam je najvažnija privredna grana od koje živi naša ekonomija”, kazao je Petrović, koji je naglasio da je sezona ove godine, umjesto od petog do sedmog jula, što je bilo uobičajeno, počela tek trećeg avgusta.

„To znači, da sezona kasni puni mjesec. Zamislite koliki je to manjak, i za nas, privatnike i za opštinsku i državnu kasu. Mi smo morali radnike da obezbijedimo već 15. juna, kako bi se pripremili i uhodali, a oni ovoga ljeta nisu imali posla, što nije isključivalo naše obaveze – isplatu plata, poreza, doprinosa i drugih nameta. Dakle, do sada smo bili na nuli, ili u malom minusu, i postavlja se pitanje kako ćemo ‘pregurati ‘ ovu ljeto”, izrazio je bojazan Petrović, koji je naveo, iz njegovog ugla, konkretne razloge zbog čega je sezona podbacila.

„Mi nismo ništa uradili da uspostavimo jednu saobraćajnicu od sjevera ka jugu koja bi normalno funkcionisala, odnosno iz pravca Srbije ili Hrvatske. Mi nemamo željeznicu, avio-prevoz. Gosti koji dolaze, posebno iz pravca Hrvatske, rekli su mi ‘sad smo došli i nikad više’. Od granice na Debelom brijegu do Velikog pijeska (oko 120 km), treba im osam do devet sati da bi stigli. Neslavni rekord od Bara do Velikog Pijeska je sat i 10 minuta. Godinama je to tako, a posebno je izraženo ovoga ljeta jer se radi nova saobraćajnica od Zaljeva do Kruča, a imam utisak da radovi teku veoma sporo. Bojim se da ćemo i narednu sezonu dočekati u istim okolnostima i sa istim problemima. Tom saobraćajnicom se ne može proći, već se ljudi upućuju na Ulcinj, zbog čega se stvara veliki ‘čep‘, upravo na Velikom Pijesku. Zato molim sve opštinske i državne strukture da preduzmu hitne mjere da prevaziđemo takve nedostatke”, kazao je Petrović, koji se osvrnuo i na stare „boljke“ ovog dijela barske opštine – vodovodnu i kanalizacionu mrežu.

„Što se tiče kanalizacione mreže, ona ovdje ne postoji. Napravili smo sopstvene septičke jame, isto je i sa vodovodnom mrežom, koja je ovuda, od Bara prema Ulcinju, prošla prije 12 godina. Tada smo molili da se ovaj kraj priključi na nju, naravno da svi platimo potrebne troškove. Pošto naše molbe nisu urodile plodom, sami smo se organizovali, sproveli vodu do svojih objekata, platili dažbine, satove, i na taj način stvorili bolje uslove za goste, jer su ranije kamioni sa vodom non-stop brujali, dolazili su noću, jer nije bilo moguće preko dana, pa gosti nisu mogli da spavaju. Dakle, jedan dio Velikog Pijeska na našu inicijativu snabdjeven je vodom, oko 150 – 200 objekata. I u ovom slučaju neko je zakazao”, istakao je Petrović.

Što se tiče ostalih razloga koji bi mogli da utiču na pad turističkog prometa, kao što su, na primjer, veoma visoke cijene, više nego u evropskim metropolama, Petrović smatra da se to ne može imputirati Velikom Pijesku, na kojem su, kako je naglasio, veoma pristupačne.

„Dovoljno je reći da točeno pivo košta 2 i po eura, koliko i limenka, pivo u flaši 2 eura, a espreso kafa 1 euro, mada cijene variraju od lokala do lokala, ali nisu previsoke. Hrana je skuplja za 10% u odnosu na pretprošlu godinu, što je neznatno poskupljenje, ali namirnice po mega i mini marketima su enormno poskupile, a mi moramo da ih nabavljamo da bismo pripremali hranu. Sve je dvostruko ili trostruko skuplje, a poskupio je i hljeb, što je najmanji izdatak, ali postavlja se pitanje ‘zašto’ kada nije poskupilo brašno, niti struja i plin. Da budem iskren, imamo sigurno najjeftiniju struju u Evropi. Što rade inspekcije, zašto ne kontrolišu rad u mega marketima, zašto pred sezonu vlasnici toliko poskupljuju svoje artikle? Sada više prodajemo meso, ćevape i špagete, nego ribu i druge specijalitete, jer su ljudi prinuđeni da se opredijele za jeftiniju varijantu. Neshvatljivo je da trgovine ne rade nedjeljom, na što se gosti veoma mnogo žale. Zar se to nije moglo riješiti na taj način da jedne nedjelje radi jedan megamarket ili manja prodavnica, koji bi bili zatvoreni u ponedjeljak, a sljedeće nedjelje drugi, i da se tako smjenjuju, što bi puno značilo u sezoni. Što se tiče uređenosti plaža, pojedini novi zakupci su ovdje puno uložili u njihovo opremanje, tako da sada na Velikom Pijesku imamo izuzetnu ponudu u tom smislu, a komplet ležaljki sa suncobranom i stolom košta od 20 do 25 eura. Međutim, i ovdje je prisutan problem za dvije plaže za koje još nije završen tender, ali su u funkciji, jer ih bivši vlasnici održavaju. Međutim, prije nekoliko dana sam bio na jednoj od najljepših plaža na Crnogorskom primorju – Kraljičinoj, mogu vam reći da je to tuga i žalost kako izgleda. Volio bih da svi nadležni sjednu u čamac, odvezu se do te plaže i vide kako je dočekala prvi avgust”, kaže Petrović.

Stari problem – obezbjeđenje sezonske radne snage, prisutan je i ovoga ljeta. Petrović smatra da školstvo ne prati potrebe turističke privrede. Trenutno, zaposleni kod njega, pretežno su iz Crne Gore, Srbije, Bosne i Hercegovine, a olakšavajuća okolnost jeste što je cijela porodica uključena u rad tokom ljeta, čime razvijaju porodični biznis i kompenziraju nedostajući kadar.

„Veliki trud je potrebno uložiti, veliku žrtvu, gotovo danonoćni rad, u hodu se pojavljuju mnogi problemi koje sve treba riješiti da bi svaki gost bio zadovoljan. Opredijelili smo se za ovaj posao i ne odustajemo, iako svi ovi nedostaci o kojima smo pričali umanjuju uloženi trud i rezultate, ne samo za nas lično, već i za privredu grada i države”, zaključio je ugostitelj sa Velikog pijeska, Slavko Petrović.

The post Ugostitelj Slavko Petrović: Sezona počela 3. avgusta first appeared on BARinfo.

PT: Kako je izgledalo vaše odrastanje, kad je nastala ta velika ljubav prema moru?

SP: Prvi put sam imao kontakt sa morem, i svim blagodetima koje pruža, 1958. godine, kada sam imao šest godina. Tada se do Velikog Pijeska dolazilo kozijom stazom, sa starog puta, koji je povezivao Bar i Ulcinj.

Moji otac i majka su, zajedno sa našim rođacima iz Zagreba, Stojanovićima, svake godine po dva mjeseca živjeli na Velikom Pijesku. Na magarcima smo donosili šatore, koji su bili jedna improvizacija. A sad ćete se možda malo nasmijati, kakvi su to šatori bili? Kao djeca smo jedva čekali da se murve otresu. I onda bi onaj čaršav, u kome su se tresle murve, naša majka uzimala i u jednom potoku oprala i spakovala. Ubrali bi nekoliko grana i tako napravili šatore.

Tu nije bilo vode, nije bilo struje, nije bilo nikakvih uslova za život, ali je zato bila priroda neprikosnovena. Uspavljivali su nas i budili talasi, bilo je prelijepo.

Tu se znalo postaviti po 80 šatora i svako je znao svoje mjesto. To je sada gdje je šetalište, tu su se šatori postavljali. To je bila sve državna imovina.

Bilo je nas jedno pet-šest drugara, koji smo se mučili da vežemo udicu. Pa smo je vezivali najprije na najobičniji čvor, skupimo školjke, takozvane lumpare i neke sitne druge. I onda smo ih stavljali na udicu i po čitav dan smo znali da budemo onamo gdje je „Tropski bar“ sad, sa mojim bratom od tetke Sinišom. Stojali bi na tim stijenama i ulovili bi jednu ili dvije ribice.

Nikad neću zaboraviti, kad smo jednom pecali, imali smo neku kesu. I sve što ulovimo, stavljamo u nju. Kako koju ribu stavimo, stijena strma, ona iskoči iz kese i padne u vodu. Ulovili smo deset riba. Otvaramo kesu, nema nijedne. Tada sam imao deset godina.

Zatim je Siniša iz Zagreba donio podvodnu pušku. Mislim da je to bilo prva podvodna puška na Velikom Pijesku. Ja sam imao 13-14 godina, to je bilo 1965/66 godine. Ali za razliku od danas, ribe je bilo van svake pameti.

Prije toga smo lovili ribu lukom i strijelom. Strijela je bila napravljena od žice od kišobrana. Imali smo neke improvizovane maske za ronjenje, nešto tako. Teško je bilo uloviti ribu na to. A onda 70-ih godina dolaze pneumatske puške.

PT: Ribe je bilo dosta, rekli ste?

SP: Ribe je bilo u izobilju. Svega. Ja ne znam čega nije bilo. Zubataca, sargova, salpe, skakavice da ne pričamo. To su bile tone i tone. Sjećam se kad se radila magistrala Bar – Ulcinj. Na Komini, kod sadašnje radio stanice, su bili smješteni radnici Mavrova, koji su radili tu dionicu.

Siniša i ja odemo sandolinom do Komine. Za dva sata ulovim petnaestak kila ribe. Pođemo gore kod onih radnika, prodamo im ribu i usput pojedemo neko varivo kod njih. Zatim uzmemo gajbu piva, siđemo dolje na Kominu, ponovo ulovim par kila ribe i vratimo se nazad.

Na Velikom Pijesku imaju dva izvora na 15 metara od obale, non-stop su aktivni. I onu gajbu piva spustimo na izvor dolje da se hladi. Kada se nekome prohtije da popije pivo, zaroni i uzme flašu.

Sa zapadne strane stijene, koja je na plaži, smo svako večeri ložili vatru i pekli meso i kobasice. Tu je dolazio i jedan vaš bivši kolega, koji je svirao gitaru, Božo Pavlović. On je takođe na Velikom Pijesku imao šator.

I onda smo tako znali sjedjeti, spremiti nešto za jelo, malo popiti, a kada je pun mjesec smo imali večeri poezije uz gitaru. Bilo je tu oko 30 mladih stalno.

PT: Kao i svi, imate dosta drugih obaveza, a opet uspijete da izađete na more. Kako usklađujete to?

SP: Izlazak na more znači jednu pravu relaksaciju. Kad sam najopterećeniji sa poslom, kad imam mnogo obaveza, ja znam da pobjegnem po pola sata od svih tih obaveza. Pođem na more, na pučinu, uvatim jedan krug… Ulovio nešto ili ne ulovio, nije bitno. Vratim se i onda sam pun energije, kao da sam tek počeo radni dan. More je najbliže čovjeku. Tu ima nevjerovatnih sličnosti. Plime i osjeke, kod čovjeka usponi i padovi. Bude dana kada vam je sve nešto mutno u glavi – more mutno. Nekad ste nevjerovatno temperamentni, kad je adrenalin u vama van svake pameti, to su oni ogromni talasi. A onda bude prilika kad je mirno sve, tiho, bonaca, isto kao i kod čovjeka, kad mu je sve ravno.

PT: Slavko, vi ste i predsjednik kluba sportskih ribolovaca „Lampuga“…

SP: Ribolovački sportski klub „Lampuga“ je pravo mjesto za druženje svih ribolovaca, odnosno članova kluba, koji je nastao 2016. godine. Sjedeći jedno veče u restoranu sa pokojnim Draganom Kaluđerovićem, Demom Perazićem, Ismetom Alkovićem, Pericom Budimićem, Mehmedom Čobićem, palo mi je na pamet da osnujemo ribolovački sportski klub. Oni su to odmah prihvatili, a pošto sam se ja bavio papirologijom, dok sam radio u Penzijskom invalidskom osiguranju, to u meni prepustili – „Ti se u to najbolje razumiješ“. Da sam znao koji je to posao, ne bi se prihvatio. Nego, ajde, kad se prihvatim nečega, volim to da izguran do kraja.

Klub je krenuo fino da radi i dan-danas radi izvanredno. Imamo veoma značajne momente na takmičenjima, ali prvenstveno to je jedno druženje, jedna istinska ljubav prema moru i pecanju. Istinska ljubav prema ljudima, sa kojima sarađujemo i družimo.

A što se tiče ribe lampuge, ja sam imao tu čast da je prvi uhvatim u Baru, pendulajući na ivici lukobrana. Iznesem je na obalu, imala je tu oko kilogram, okupilo se desetak ribara niko nije znao koja je to riba. Prvi put su je vidjeli. I onda me uveče u deset sati, zvao Vito Ujes, doajen ribarstva kod nas, čovjek koji je poznavao more u prste: Śale (bio mi je profesor i on me prvi nazvao tako), ona riba se zove lampuga, skakavica ili pučinka! Ja sjutradan ponovo odem i uhvatim još jednu. To je bilo 86. godine. I s vremena na vrijeme bi poneko ulovio lampugu.

Poslije dosta godina, dođu kod mene Italijani, kao gosti na Velikom pijesku. Došli strašnim gumenjakom da love tune na pučini. Italijan Fofo, Saša Đurašić, pokojni doktor Rađenović i ja izađemo na more. Kupili 20 kila sardela, krenuli na poziciju, kad neđe na pola puta pluta balvan neki, a riba iskače oko njega. Mi tu sa varalicom uhvatimo 20-30 komada lampuga i gofića. Pošli nakon toga na tune – brumaj, bacaj parangale, čuda… ništa. U povratku opet naiđemo na jedan žbun – ponovo skaču ribe. Te mi varalicom, opet nalovili gofića i lampuga.

I sad me to zainteresovalo, kako se oko tih plivajućih stvari skuplja riba. Kad mi Fofo kaže – Mi u Tirenskom moru pravimo hladovinu od grana od palmi, koje usidrimo i onda tu lovimo ribu. Stvarno? Stvarno!

Ja predveče pođem kod Dema Perazića, u njegovoj bašti vidim grane. Kaže, rezao je palmu pa ih je nasložio da ih kasnije baci na smeće. A ne, ne, ja ću ih baciti. Ne smijem da mu kažem što sam namjerio sa njima, jer će me dići na sprdnju.

Uzeo ja grane, silazim dolje – Fofo vrišti od sreće. Namontiramo to po njihovome, odemo i bacimo pet njih, u nizu, na svakih 80 metara jedna od druga.

Sjutra ujutro bio u nabavku za restoran, vraćam se oko 9, kad evo ga Fofo pored čamca. Što je Fofo? Idemo da ufatimo ručak ribe! Ajde! Mi pođemo tamo, prođemo pored palmi, ali lampuga nije bilo to jutro, samo gofića. Mi nahvatamo jedno par kila gofića i vratimo se. Poslije dva dana, jata lampuga se pokupila, i tako su nastale te poznate palme koje se sad bacaju i u Hrvatskoj.

A inače, lampuga je jedina riba koja najbolje radi kada je bonaca.

PT: Da li imate mladih ribara u vašem klubu?

SP: Imamo, imamo i mladih ribara. Nemamo ih puno, pošto tamo kod nas ne žive tokom čitave godine, nego je turističko mjesto.

Imamo desetak mladih ljudi u klubu, ali nemamo uslove da možemo da im organizujemo pecanje iz barke. Ako ima i malih talasa, mi ne možemo organizirati tako nešto.

PT: Zanimljivo je to područje, koje mu vi gravitirate – Veliki Pijesak, Utjeha, sve do Ulcinja. To su bile nevjerovatne pozicije za ribolov sa obale. Sad je sve to napadnuto divljom gradnjom, mnogi stari putevi i staze su zatvorene. Da li ljudi mogu tamo da siđu do obale uopšte da ulove makar ručak ribe?

SP: Sad ste me vratili 50 godina unazad kad sam čitao autobiografiju Veljka Vlahovića. On u jednom dijelu kaže – „Čovjek u dodiru sa prirodom unakazi i sebe i prirodu“. A jedan od tih koji je unakazio dio prirode na Velikom Pijesku sam i ja. Ne bježim od toga. Ali, sticaj okolnosti bio je takav, svi grade – gradi i ti.

Ima više faktora što nema ribe. Mi što idemo u lov na arbuna, a većina ribolovaca tamo i lovi tu ribu, smo primjetili da ga je sve manje i manje. Pogotovo gdje pikaneri rade na obali. Taj zvuk ih valjda tjera dublje i dalje. To su bilo lokacije izvanredne za arbuna. Na 50 – 100 metara od obale je bilo arbuna, sad nema šansi! Ko ove godine ulovi dva kila arbuna, on je šampion.

Veliki problem je i noćno ronjenje. Pa nema zaliva u tom dijelu tamo, da naveče bilo zima, bilo ljeto, ne vidite po par baterija koje rovare. Ribu kada je osvijetlite baterijom… Ona je kao mrtva!

Zatim vađenje prstaca. Jedan prstac da bi narastao 10 cm treba da prođe 100 godina. Svakih 10 godina naraste po 1 cm. To je filter morske vode. Gdje god ima prstaca, tu je čista voda. Recimo ostrvo naše na Velikom Pijesku, njega su potkopali komplet ovi što vade prstace!

PT: Da se dotaknimo i drugog aspekta vašeg života, koji je već provijavao kroz naš razgovor. To je restoran XXL na Velikom pijesku. Kako je došlo da baš tu otvorite objekat?

SP: Ja sam od 93′ držao restoran „Rumija“, nekadašnji „13. jul“, u Baru. Držao sam ga punih pet godina. Zatekao sam potpunu ruinu. Ništa u njemu nijesam zatekao, ni u kuhinji ni na velikoj terasi… U to vrijeme su svi barski lokali bili politički obojeni. A ja tako dobro bio razradio restoran da su kod mene dolazile sve partije, mene je zanimao samo posao.

Predzadnje godine držanja restorana u Baru, dolazi kod mene pokojni Dragan Krstonošić i kaže – Oćeš da kupiš jedan plac? Đe mene nađe plac da kupim? A ti si tamo ljetovao, tamo si imao šator svake godine…

I zagolica mene čovjek. Prodaje plac 436 kvadrata za 22 hiljade maraka na obali Velikog Pijeska. Rekao sam da ga ako hoće da ga da za 20 hiljada, dogovorili smo se. Pare dobija isti čas. Poslije par dana on dođe, dogovorimo se i tako ja kupim plac. Podnesem zahtjev i iz Opštine dobijem privremeno rješenje za gradnju objekta tvrde osnove. Na jesen 1997. ukopam objekat, prvi sam koji sam ukopao objekat na toj teritoriji. Tu napravim restoran, kuhinju i veliku terasu. Tu je bila improvizovana cerada, plastične stolice, ali u to vrijeme – bomba!

Za jedno mjesec dana ću imati 490. svadbu koju sam organizovao, računajući „Rumiju“ i „XXL“. Stvarno nijesam vodio evidenciju o polumaturama i maturama, ispraćajima u Armiju, rođendanima… nebrojeno ih je bilo.

Tu sam gdje sam, bavim se tim turizmom. Mislim da bi mogla čitava Crna Gora da privuče mnogo više gostiju, nego što ih sad imamo. Imamo strašne prepreke u vidu saobraćajnih čepova.

PT: Poznato je da ste majstor i da spremite vrlo ukusna jela u svom restoranu.

SP: Kad sam se počeo baviti ugostiteljstvom nijesam znao jaje opržiti! A danas posle 30 godina, koliko se bavim ovim poslom, malo ću se kom kuvaru pomjeriti, kad je u pitanju ono što znam da napravim.

Sjećam se, u Rumiji je kuvarica bila Senka Ratković. Imali smo gužvu, pet noći zaredom smo imali fešte. Ja ulazim u kuhinju i pitam što mogu da pomognem. Veli ona, jedino ako ćeš baklave da praviš. Da me naučiš ja ću napraviti. Obučem onu kuhinjsku garderobu i uzmem da pravim baklave. Napravim jedan pleh, 30 komada staje u njemu. Jesu li dobre? Jesu. Toga dana napravim još tri pleha, 120 baklava ukupno.

Dan – danas, gosti sa vrata pitaju – Je li baklave pravio Slavko? Nemam pojam što im radim pa su toliko mekane, ukusne, a nijesu slatke mnogo.

Ipak najviše volim da radim sa ribom.

PT: Odlično, onda ćete nam dati svoj omiljeni recept, ako nije tajna.

SP: Oću, naravno. Kod mene nema tajni.

Recimo za kublu, ja je organski nijesam podnosio, dok mi jedan prijatelj sa Šasa nije rekao kako da je spremim. Očistite je, otkinite joj glavu i poređajte u jedan pleh. A pošto se ona lovi u maju. tada imate sve ove naše trave – morač, čičalj, žućenicu, kopar… To stavimo po njoj, crni luk, paprika, tikvica, paradajz, so i biber. I sve se prelije sa uljem, 50 odsto maslinovog, 50 odsto biljnim uljem, da pliva. Stavi se u rernu na 180 stepeni, a ako nemate poklopac za pleh, prekrijte folijom. I peče se šest sati, kad je izvadite nema ni jedne koščice. A kublu ljudi izbjegavaju upravo zbog puno kostiju.

A kad su bili oni Italijani, Saša Đurašić me naučio kako se pravi karpaćo od plave ribe. On se najlakše sprema. Zaledite u zamrzivaču očišćenu palamidu, i onda je provucite na mašinu za rezanje mesa. Sve one tanke filete koje izlaze, ređajte na nekoj posudi. Stavite dosta peršuna, bibera, soli, preko svega toga maslinovo ulje, sirće i limun. To sve ubacite u frižider. Poslije dva sata, meso ribe pobijeli zbog reakcije na limun i možete da je konzumirate. Vrlo jednostavan recept, a izuzetno ukusno jelo.

I još da vam kažem recept za punjene lignje. Ne valjaju da imaju previše pirinča, niti drugih sastojaka, već da budu jednostavne, sve umjereno.

Lignje se očiste, kraci se izrežu svi sitno, a onda preko njih mrvica prezli da ih poveže. Stavi se bijeli i crni luk, peršun, so i biber. Onda se skuva malo riže, koja se promiješa onom smjesom đe su kraci i napunite lignje sa tim. Zatvorite sa čačkalicom i poređajte, najbolje u zemljanu posudu. A pošto dolazi proljeće, najbolje su tada lignje, isto zbog raznih začinskih trava koje niču – žućenica, čičalj… Dodati paradajza, pa i praziluka. Ulije se ulja, vina i malo vode. Poklopi se i stavi se u rernu. Veoma se brzo spremi, a može se slično i bilo koja druga riba spremiti.

PT: Kao čovjeka sa toliko iskustva u raznim životnim sferama, mora da imate neki savjet za mlade.

SP: Odavno, uporno, sa svim relevantnim činiocima koji mogu da utiču na razvoj Crne Gore, uvijek sam potencirao jednu te istu temu – da mlade usmjerimo tamo gdje će imati svoju perspektivu. Da se otvore prave ugostiteljske škole i da najbolji učenici hrle u njih.

Treba familija da razgovara sa djecom i da im da uputstva. Mi imamo improvizovane konobare, improvizovane šankere, improvizovanje recepcionere, improvizovane vodiče, čast izuzecima.

Kanite se ulice, djeco draga. Šetajte po Crnoj Gori. Upoznajte Crnu Goru. Zavoljećete te je više nego sami sebe.

Na kraju bih rekao par stihova samo o moru. To su stihovi koje smo često ponavljali na Velikom pijesku.

More od olova
i nebo od borova.
Udaljeni glasovi koji se miješaju
glas majke, prijatelja, kćeri,
ljubavnice, broda, brata.
Na brzinu pokupljeno rublje pred kišu
i nestalo je svjetla
s tom bjelinom.
Još malo šetnje uz more
i gotovo.

Ne dajte se mladi, dignite glavu i idite naprijed. Živjeli!

The post Priče talasa – Slavko Petrović: More je najbliže čovjeku first appeared on BARinfo.

Barskim ribolovcima ovo takmičenje već godinama “leži”, pa uvijek imaju zapažene rezultate.

U pojedinačnoj konkurenciji, visoko treće mjesto je osvojio Ismet Alković iz KSR Lampuga. Odličan nastup je imao i veteran Slavko Petrović, predsjednik KSR Lampuga, koji je takmičenje završio na respektabilnom šestom mjestu.

Upravo zahvaljujući ovim rezultatima, KSR „Lampuga“ je osvojila treće mjesto u ekipnom plasmanu. KSR „Pristan“ je bio 13., a odmah za njima „Rumija“. Najmlađi barski klub „Spič“ je zauzeo 23. mjesto od 27 ekipa.

Barani su odnijeli još jedan trofej, za najveću ribu takmičenja. Arbuna od 282 grama je ulovio Zvonko Radević, predsjednik KSR „Pristan“.

U ukupnom plasmanu, po očekivanju, najbolja je bila ekipa „Igalo 1“, za koju nastupa i naš Baranin Miloš Dašić. Dominantno, u pojedinačnom plasmanu je trijumfovao Aleksandar Milosavljević iz iste ekipe.

The post KSR Lampuga treći na Kupu rombuna, Alkoviću bronza, Radević ulovio najveću ribu first appeared on BARinfo.

Menadžerka hotela „Sea Fort“ Maja Knežević zadovoljna je kako protiče sezona.

„Predsezona je bila odlična, jul je bio popunjen skoro 100 %, a takva je situacija i sa avgustom. Septembar ostaje pod znakom pitanja, malo sporije ulaze rezervacije, lošija je popunjenost, međutim Sutomore je specifična destinacija gdje gosti rezervišu smještaj par dana pred dolazak, pa stoga smatram da će i septembar biti dobar“, kazala je Knežević.

U hotelu, kao i prethodnih godina, uglavnom borave gosti iz regiona, međutim, ove godine veliki dio turista pristiže sa zapadnog tržišta.

„Tradicionalno, najviše je gostiju iz BiH i Srbije, zatim Makedonije. Ove godine, tu su i turisti sa francuskog tržišta, kao i veliki broj Poljaka i Čeha“.

Knežević ističe da je vanpansionska ponuda slabija u odnosu na ranije godine.

„To je genaralno problem cijelog Sutomora. Smještaj jeste pun, pansionske usluge su popunjene, međutim vanpansionske usluge idu malo slabije nego prošle godine“, objašnjava ona.

Cijene u hotelu, kako ističe Knežević, rasle su srazmjerno rastu troškova.

„To nije bio preveliki rast cijena, čak nisu pratile ni rast troškova. Ove godine su tri do pet odsto skuplje u odnosu na prošlu godinu, s tim što su troškovi dosta visočiji“, istakla je Knežević.

Sezonom je od samog početka zadovoljan i Pavle Ćeklić, zakupac plaže „Centar“, koja je nosilac plave zastavice.

„Jedino je jun podbacio zbog lošeg vremena, a što se tiče jula i avgusta, zadovoljni smo, sezona je na nivou pršlih godina, finansijski gledano, čak i bolja. Što se tiče posjećenosti, kod nas je plaža popunjena skoro svakog dana“, zadovoljan je Ćeklić.

Na ovoj plaži komplet ležaljki sa suncobranom iznosi 20 eura.

„Ista je cijena i u prvom i u posljednjem redu, nikad goste po tome nismo odvajali, to je za mene nepojmljivo. U tu cijenu ulazi tuš sa toplom vodom, internet, toalet… Razmaci između redova su po propisima, a imamo i slobodan dio na kojima se takođe nalaze tuševi i kante za smeće. Kod nas je sve po propisima, baš onako kako stoji u ugovoru“, objasnio je.

Na ovoj plaži najviše je gostiju iz regiona, ali isto tako, ima kako domaćih, tako i stranih turista.

„Imamo dosta starih gostiju koji su tu godinama. Najviše ih je iz Srbije i Bosne i Hecegovine, a ima i Crnogoraca. Gosti su nam dugo bili službenici austrijske ambasade koji sada, zbog gužvi prave pauzu, ali su kazali da će se vratiti u septembru“, ponosan je Ćeklić.

On ističe da gosti njegove plaže nemaju primjedbi, te da je u ugostiteljstvu najbitniji kvalitet usluge.

„Mi smo porodična plaža, ne dozvoljavamo žurke, buku. Gosti nemaju primjedbi što se tiče plaže, nisam još čuo. Može se desiti da voda na tuševima ne bude tokom cijelog dana topla, jer je velika koncentracija gostiju, pa treba vremena da se ugrije, ali imamo poseban režim za djecu, dvije cijevi na kojima uvijek čuvamo toplu vodu za njih.Onako kako radiš, tako možeš i da očekuješ. Mi radimo po propisima, imamo najave i za septembar. Gost će da dođe, nije sve u cijeni, bitna je usluga“, poručio je Ćeklić.

Vlasnik jednog od kafića u Sutomoru, Ivan Lukšić, ističe da se „sezona definitivno svake godine skraćuje“.

„Sezona nije loša, do prije nekoliko dana se vidjelo da ima manje turista u odnosu na prošlu godinu, ali situacija se promijenila, sada je povećan broj gostiju na sutomorskom šetalištu. Špicobično kreće oko 20. jula, ali ove godine smo tek oko prvog avgusta mogli da osjetimo veću razliku“, objasnio je.

Lukšić ističe da su pazari na nivou prošlogodišnjih.

„Samim tim što su turisti došli je dobro za nas. Ima raznih gostiju, pojedini troše više, a ima i onih koji gledaju koliko će da izdvoje na hranu i piće“.

On smatra da glasna muzika u Sutomoru loše utiče na imidž ovog mjesta.

„Definitivno je potrebno da se dovede u red glasna muzika koja dolazi sa raznih mjesta na šetalištu. Moramo nekako uticati na to da Sutomore popnemo na veći nivo kako bi postalo bolje turističko mjesto“, zaključio je Lukšić.

Menadžerka kompleksa hotela „Babović“ u Čanju Dubravka Babović kazala je da je ova sezona mnogo lošija od očekivane.

„Što se tiče ovogodišnje sezone, sve do polovine jula nije bila na nivou 2021. godine, ali od 20. jula možemo da kažemo da se situacija znatno popravila i nadamo se da će taj trend rasta posjećenosti biti još veći“, navela je Babović.

I kod njih su uglavnom smješteni gosti iz regiona, a kapaciteti hotela broje oko 250 ležaja.

„Popunjenost je trenutno oko 70%, to su uglavnom dvokrevetne sobe“, objašnjava.

Kompleti ležaljki na plaži „Vela beach“, koja je nosilac plave zastavice kreću se 10 do 20 eura.

„Ima interesovanja, mada ni tu popunjenost nije 100 %, a nije ni na nivou ranijih godina“.

Gosti se u Čanju, kako ističe Babović, najviše žale na usku saobraćajnicu.

„Problem predstavlja uključenje za Čanj koje je veoma usko. Teško da mogu da se mimoiđu dva autobusa i onda se stvaraju kolone. Autobusi koji dolaze iz pravca Budve ne mogu direktno da dođu, već prvo moraju da odu do Sutomora kako bi se okrenuli, da bi turisti uopšte mogli da dođu do nas. Osim toga, zamijeraju i što je trotoar jako uzak, pa se automobili i pješaci kreću istim putem. I šetalište zaslužuje renoviranje i ozelenjivanje“, iskrena je Babović.

Ugostitelj sa Velikog pijeska, vlasnik restorana i apartmana „XXL“ Slavko Petrović naveo je da se definitivno špic sezone pomjerio.

„Što se tiče avgusta, imamo dosta rezervacija, ali je činjenica da je špic sezone pomjeren. Kod nas na Velikom pijesku je postojao veliki vakuum, od 25. juna do 15. jula. Ugostiteljstvom se bavim 25 godina, ne pamtim da mi se ovako nešto desilo, da smo polupuni, svega 40%. Međutim, od sredine jula sezona je krenula normalnim tokom. Imamo i najave za septembar“, kazao je Petrović gostujući u programu Radio Bara.

Petrović ističe da državne institucije nisu uradile dovoljno kako bi ovu sezonu spremno dočekali. Kazao je da na Velikom pijesku postoji veliki problem sa vodom, strujom i infrastrukturom.

„Ne važi ovo za cijeli Veliki pijesak, već samo za zapadni dio. Kada je riječ o južnom, tamo je urađena saobraćajnica u dva smjera, trotoari, postavljene su i cijevi za kanalizaciju… Sve to poštujem i cijenim, srećan sam što je tako, ali u isto vrijeme mi je žao što se do naših objekata može doći samo kaldrmom i ulicom u jednom pravcu“.

Ovaj dio Velikog pijeska sredinom jula je nekoliko dana bio bez struje. A kada nema struje, u zapadnom dijelu nema ni vode, zbog čega su, kako tvrdi Petrović, izgubili na desetine gostiju.

„Mi smo sedam dana bili bez struje, toliko smo štetovali hrane, to je naš gubitak. Ono što smo trebali da dobijemo, mi smo izgubili.. Čim nema struje, nema ni vode, jer nama, za razliku od južnog dijela, još uvijek vodu dostavljaju u cisternama. Tužno je što je Regionalni vodovod prije 15 godina prošao prema Ulcinju, a da Veliki pijesak sa preko 7000 objekata nije priključen na njega, osim južni dio. Opština se maćehinski ponaša prema našem dijelu. Kako se Veliki pijesak širio, Elektrodistribucija je davala priključke, ali ništa nisu uložili kako bi se taj napon pojačao. Radimo sa 160 w, zbog toga ne rade liftovi i hidrofori, to je problem čitave prve linije na Velikom pijesku. Mi na ovaj način tjeramo goste, u dva dana smo izgubili desetak porodica koje su rezervisale apartmane. Vratili smo im kompletan iznos, čak smo nekima pomogli tako što smo im pronašli smještaj u drugim objektima, gdje su uslovi korektni“, istakao je.

Petrović je kazao da je apsurdno očekivati goste sa Zapada, kada ne postoje osnovni uslovi – struja, voda i put.

„U svemu tome najviše krivim Opštinu Bar koja nam je milion puta obećala da će taj put napraviti i dati vodu. Ništa se po tom pitanju nije preduzelo. I dalje sa sinom krpim cestu od plaže do magistrale. Potrebno je da se početkom novembra okupimo iz svih mjesnih zajednica i da iznesemo probleme svim relevantnim institucijama, kako bi ih zajedničkim snagama riješili“, jasan je Petrović.

Vlasnik restorana „Knjaževa bašta“, Luka Bogdanović zadovoljan je kako protiče sezona u njegovom objektu.

„Jun i maj su bili po pazaru isti kao i prošle godine. Jul nam je bolji bio nego prošle godine, iako smo imali manje gostiju, ali to su bili gosti visoko platežne moći. Ako avgust bude kao i prošle godine, biće dobro“, iskren je Bogdanović.

Ove godine imaju dosta gostiju iz regiona, prvenstveno iz Srbije, a kada su u pitanju strani gosti, dominiraju Njemci i Francuzi.

„Sada su gosti iz Srbije i regiona imućniji. Naruče i boce vina, zatim ribu, nije to kao prije što je bilo, što je dobro. Imamo dosta starih gostiju koji dolaze kod nas već deset godina zaredom“.

Cijene hrane nisu mijenjali, dok je piće nešto skuplja u odnosu na prošlu godinu.

Bogdanović smatra da ove godine nije bilo špica sezone, ali da očekuju da će septembar biti kvalitetan.

„Nema prevelikih gužvi, osim onih u saobraćaju na koju se žale i gosti koji dolaze. Svi kažu da je zemlja prelijepa, ali da su putevi očajni i da je gužva u saobraćaju ogromna. Očekujemo bolje i još kvalitetnije goste, što i imamo svake godine. Pravi gosti dolaze sredinom avgusta i tu su do polovine septembra. Prošle godine je bila postsezona dobra, možda i najbolja koju pametim. Ako bude ova godina na tom nivou, opet ćemo biti zadovoljni“, zaključio je Bogdanović.

The post Barski ugostitelji: Sezona slabija i sve kraća first appeared on BARinfo.

Hotel & Spa Kalamper bilježi 95% popunjenosti smještajnih kapaciteta u sva tri objekta, u ovom trenutku, pri čemu su najbrojniji gosti iz Srbije, BiH, Crne Gore, kao i Njemačke, SAD-a, odnosno, dijaspore.

“Predsezona je bila sjajna, štaviše rekordna, ponajviše zahvaljujući lijepom vremenu, ali i brojnim interesantnim događajima organizovanim na području barske opštine u tom periodu. Glavni dio sezone polako dostiže maksimum, očekujemo dobru posjećenost i u nastavku”, kazala je direktorica hotela, Zejnepa Dreković, naglašavajući da ih zabrinjava usložnjavanje situacije sa koronavirusom, što je već uslovilo nekoliko otkazivanja rezervacija.

“Zadovoljni smo trenutnom popunjenošću kapaciteta u sva tri objekta i 42 smještajne jedinice, koja varira od 95 do 100%. Izostaju turisti iz Rusije, dok Ukrajinci rezervišu duži boravak, pa ih i ne možemo smatrati turistima”, naglašava Dreković, dodajući da su se gosti ove godine, umjesto u maju, za rezervacije odlučivali u ‘zadnji čas’, odnosno, neposredno pred dolazak. Skraćen je, kaže Dreković, i period boravka, pa je umjesto deseto i petnaestodnevnog sveden na sedam i manje noćenja. Ako postsezona bude na nivou predsezone, bićemo više nego zadovoljni”, poručuje Dreković.

I u rizortu “Ruža vjetrova” zadovoljni su rezultatima iz predsezone čiji su rani period iskoristili za infrastrukturne i radove na poboljšanju sadržaja.

“Trenutna popunjenost je na nivou od oko 85 % u odnosu na prošlogodišnji uporedni period. Najave za avgust i septembar su obećavajuće”, ističe Slobodan Vukić, šef recepcije i prodaje.

“2019. kod nas nije godina za upoređivanje, iako je bila najuspješnija, jer je od aprila do oktobra rizort bio pod ugovorom o zakupu po sistemu ‘puno za prazno’ sa njemačkom agencijom TUI i to će se teško ponoviti. Prema finansijskim pokazateljima, na nivou smo 80% u odnosu na jul prošle godine, što je prilično dobar rezultat. Što se strukture gostiju tiče, prednjači region, odnosno gosti iz Srbije, Bosne i Hercegovine i naše dijaspore. Naša predviđanja na nivou destinacije ukazuju na veći broj gostiju iz Zapadne Evrope. U potpunosti su izostali turisti sa ruskog i ukrajinskog tržišta, pa je upravo to onaj nedostajući procenat od oko 15%”, saopštava Vukić.

Prošla godina je, po riječima Slavka Petrovića, vlasnika objekta “XXL”, bila najbolja u posljednjih 25 godina, čak 50% uspješnija od 2019, pa čudi što se 2019. uzima kao reper. Početak juna ove godine je mnogo obećavao, nakon toga je došlo do zatišja, uslijedilo je još jedno blago poboljšanje, pa ponovo pad, da bi glavna sezona, po njegovim riječima, počela 25. jula.

“Gostiju ima mnogo, pretežno iz Bosne i Hercegovine i Srbije, a registarske oznake Švedske, Njemačke, Luksemburga, SAD-a…. govore da ovdje borave i naši ljudi iz dijaspore. Svi objekti duž tri linije najblže moru su maksimalmo popunjeni, dakle, posjećenost je na nivou što se ne bi moglo reći za platežnu moć turista”, kazao je Petrović, dodajući da cijene nisu visoke, ali se, ipak, iako su u ribljem restoranu, odlučuju za roštilj, odnosno, ćevape i pljeskavice.

Petrović je optimista i po pitanju nastavka sezone i što se tiče situacije sa koronavirusom, na koju ćemo, po njegovim riječima, morati da se naviknemo.

Market “Femić Trade” bilježi nešto lošiju prodaju u odnosu na prošlu sezonu. Po riječima jednog od vlasnika, Danka Femića, turista ima, ali finansijski pokazatelji nisu na nivou prošlogodišnjih.

Duljo Sinanović, vlasnik radnje za prodaju suvenira i plažnog programa smatra da je početak jula na Velikom Pijesku ‘podbacio’. Nada se, ipak, da će avgustovska sezona biti na nivou prošlogodišnje.

Turisti su prezadovoljni boravkom na ovom dijelu barske rivijere. Primjedbi ima malo, a odnose se, uglavnom, na gužvu na kupalištu i njegovo održavanje.

Dragoslav Šušanj iz Pančeva godinama bira Veliki Pijesak kao destinaciju za odmor.

“Ovdje se osjećam prijatno, komotno, kao kod kuće. Uživam gledajući more, udišući njegov miris i kupajući se. Pohvalio bih crnogorsko gostoprimstvo, a primjedbi nemam, osim toga što je plaža prepuna, međutim, to je normalno. Ovdje sve vuče ka zabavi i opuštenom životu, što je i cilj kad je ljetnji odmor u pitanju. Da imam biko kakav osjećaj neprijatnosti, ne bih ni dolazio”, tvrdi gost iz Srbije.

“Prvi put boravim na Velikom Pijesku, po preporuci prijatelja, tri dana sam tu sa porodicom”, kazala je za Radio Bar i Bar Info Jelena iz Valjeva.

“Voda je lijepa, čista, plaža uredna, smještaj fantastičan, restoran, hrana, usluga …. sve je na visokom nivou. Ovo je mirno mjesto, ima i sadržaja prilagođenih djeci”, u dahu izgovara simpatična gošća iz susjedne Srbije, najavljujući da će i sljedeće godine njen izbor biti Veliki Pijesak.

Milenu iz Nikšića ovo mjesto privlači kao “zabačeno, mirno i bez buke”. “Ovo je raj za one koji žele da pobjegnu od gradske vreve i uživaju u čarima ljeta. Moja primjedba se odnosi na uređenost plaže i to što nekoliko tuševa nije u funkciji”, kazala je mlada Nikšićanka, preporučujući Veliki Pijesak kao destinaciju za ‘odmor duše’.

“Za mene ne postoji ljepše mjesto od Velikog Pijeska i Dobre Vode”, kazao je za Radio Bar Info Hamdija iz Prizrena”, uz tvrdnju da mu je boravak ovdje ‘produžio život’.

“Divni, topli ljudi, uredna plaža, čista voda, kao i grad pod Rumijom kojem ovo mjesto pripada, meni su u srcu i ne bih ih mijenjao ni za Abu Dabi”, poručio je simpatični turista sa Kosova.

The post Ugostitelji na Velikom Pijesku optimistični, turisti veoma zadovoljni first appeared on BARinfo.

Nastupilo je 28 takmičara u muškoj i četiri takmičarke u ženskoj konkurenciji, iz 12 ribarskih sportskih klubova Crne Gore. Učestvovala su i sva tri ribolovačka kluba iz Bara: “Pristan”, “Rumija” i “Lampuga”.

Prvo mjesto u kategoriji seniora osvojio je Boban Trivić, član RSK “Bojana” Ulcinj, drugi je bio Dejan Cvetković, RSK “Delfin” Budva, a treći Radovan Popović, RSK “Sipa” Tivat.

Kod seniorki, prva je bila Elena Vukčević, članica RSK “Širun”, Budva, druga Tijana Kekić, RSK “Bojana” Ulcinj, a treća Baranka Ana Miljanić, članica RSK “Rumija”.

Glavne sudije bili su Željko Kosić i Slobodan Mladenović, a pomoćne Saša Takera i Branko Arapović. Takmičenjem je rukovodio predsjednik RSK “Lampuga” Slavko Petrović, u čijem restoranu “XXL” su i podijeljene medalje i pehari.

The post Na Velikom pijesku održano Državno prvenstvo u udičarenju štapom sa obale first appeared on BARinfo.

Na naslovnim stranama crnogorskih štampanih medija danas dominiraju  vijesti o teškoj saobraćajnoj nesreći u Jankovića kršu, informacije o navodnoj zloupotrebi pozicije direktora barskog Doma zdravlja i kupovini glasova u Ulcinju.

Slavko Petrović kaže da na naslovnim stranama danas nema bombastičnih naslova na koje smo inače navikli, a najviše pažnje posvetio je saobraćajnoj nesreći na putu Podgorica-Cetinje u kojoj su smrtno stradale tri osobe.

“Tri osobe poginule u sudaru dva automobila”

“Od početka ove godine, drumovi u Crnoj Gori odnijeli su 19 života.  Uprava policije i MUP Crne Gore moraju posvećeno i ozbiljno pristupiti ovom problemu. Rigoroznije kazne za prekršaje, kao što su vožnja pod uticajem alkohola i prekoračenje brzine, trebalo bi da utiču na smanjenje  broja saobraćajnih nezgoda, a samim tim bi i preduprijedile  smrtne ishode”,  tvrdi  Petrović  dodajući da razumije mladost i energiju koju ona nosi, ali “poštovanje propisa mora biti na prvom mjestu svim učesnicima u saobraćaju”.

“Asović negirao da je snimak potekao od njega, ali ne i kontakte sa akterima”

“Kupovina glasova nije novina, bilo je toga i ranije, jedino što je sad tome dat poseban publicitet”, smatra naš sagovornik.

“Ministarstvo predalo Vujovića tužiocima”

“Žalim što je na jednoj od naslovnih strana danas udarna informacija u vezi sa navodnim spornim poslovima barskog Doma zdravlja. Najprije zato što sam Baranin, a onda i zato što poznajem g-dina Vujovića  za kojeg vjerujem da nije sklon takvim stvarima. Ovdje se, vjerovatno, radi o podmetanjima”, smatra Petrović.

“SDP će ipak biti dio vlasti?”

“Znak pitanja dovoljno govori o ovoj informaciji. Skupština i Vlada Crne Gore su tužne i ružne priče u jednoj maloj, čestitoj državi obojenoj najljepšim  bojama koje priroda može da stvori, ali kao ljudi, izgubili smo mnogo toga”, mišljenja je Slavko Petrović.

The post Slavko Petrović: Problemu nepoštovanja saobraćajnih propisa treba posvetiti ozbiljnu pažnju first appeared on BARinfo.