„STEGA, u vezi s nedavnim tekstom dostavljenim medijima povodom crkve na Rumiji, a koji je prvobitno potpisan kao stav STEGA-e, obavještava javnost da sadržaj ovog teksta ne odražava stav niti je zvaničan stav STEGA-e.

Ovo smo dužni javno objaviti zbog konfuzije i većeg broja negativnih reakcija primarno od istaknutih aktera STEGA-e.

Dakle, pravo je svakog da promišlja na razne teme, pa i o slučaju nelegalno izgrađene crkve na Rumiji, ali važno je istaći da je autorka Sekulić u startu bila dužna naznačiti da se radi o ličnom stavu i kolumni i time izbjeći potrebu da se uputi ovaj javni demanti.“

The post Demanti udruženja STEGA povodom teksta o crkvi na Rumiji first appeared on BARinfo.

“Postoje mjesta čija vrijednost nije u kamenu, građevini ili pojedinačnom vjerskom znaku, već u onome što su ljudi vjekovima činili zajedno. Rumija je jedno od takvih mjesta. Viševjekovni običaj iznošenja krsta Svetog Jovana Vladimira na Rumiju prevazilazio je granice jedne konfesije. U pohodu su učestvovali pravoslavci, katolici i muslimani barskog kraja, pa je Rumija postala istorijski prostor njihovog susreta i zajedničke tradicije”, navode.

Prema njihovim riječima, suština rumijskog fenomena je upravo u tome: različitost nije poništavala svetinju niti zajedništvo oko nje.

“Tvrdnja da je na vrhu Rumije postojala crkva Svete Trojice, koju su Osmanlije srušile prilikom osvajanja Bara 1571. godine, važna je za savremeno opravdavanje metalnog objekta – crkve postavljene na vrhu. Međutim, njena istorijska utemeljenost je sporna. Ukoliko postoji bilo kakav arheološki, kartografski ili drugi relevantan dokaz da je na tom mjestu prije osmanskog osvajanja postojala crkva, bilo bi važno da ga oni koji zastupaju tu tvrdnju predoče javnosti”, ukazuju.

Na odsustvo pouzdane istorijske potvrde ukazivao je i istoričar Zvezdan Folić, pozivajući se, između ostalog, na mletačku kartografsku građu iz vremena osmanskog osvajanja Bara.

“U tekstu ‘Crkve na Rumiji nikad nije bilo’, objavljenom na portalu Montenegrina, ukazuje se i da se zapisi o navodnoj crkvi pojavljuju znatno kasnije, u izvorima i predanjima iz XIX i početka XX vijeka. Istorijska nauka, naravno, ne može dokazati da nikada, ni u jednom periodu, na vrhu Rumije nije mogao postojati neki sakralni objekat. Takva kategoričnost nije ni potrebna jer je istorijski relevantno da nema pouzdane savremene potvrde za tezu da je 1571. na vrhu Rumije postojala crkva koju su Osmanlije tada srušile”, dodaju.

Kasniji mit, kako su kazali, ne može se retroaktivno pretvoriti u nepobitnu istorijsku činjenicu.

“Godine 2005. na vrh Rumije helikopterom Vojske Srbije i Crne Gore prenesen je i postavljen metalni objekat – crkva Svete Trojice. Time je prostor zajedničkog kulta dobio dominantno obilježje jedne konfesije i promijenjen je simbolički karakter mjesta čija je posebnost bila upravo u viševjekovnoj tradiciji više vjerskih zajednica”, ističu.

Stvarni problem Rumije je, smatraju, zapravo pitanje može li tradicija koja je opstajala kao simbol suživota biti naknadno pretvorena u dokaz da pripada samo jednoj zajednici.

“Kada se složena istorijska i kulturna baština Crne Gore pokušava svesti na jednu nacionalnu ili konfesionalnu interpretaciju, međuvjerski sklad postaje jedna od prvih žrtava takvog prisvajanja. Kritika ne treba biti usmjerena protiv pravoslavlja niti protiv pravoslavnih vjernika već upravo Srpska pravoslavna crkva na Rumiji može napraviti gest kojim bi pokazala da veličina sopstvene tradicije ne zavisi od potiskivanja tuđe”, jasni su oni.

Naglašavaju da postoji i drugačiji odgovor na spor oko metalnog objekta – crkve.

“Ne rušiti je! Preobraziti je”, poručuju.

Rušenje bi, kako navode, proizvelo novu simboličku pobjedu jednih nad drugima i otvorilo još jedan krug identitetskog sukoba.

“Mnogo snažnije bi bilo zapravo postojeći objekat pretvoriti u simbol onoga što je Rumija bila prije nego što je postala predmet spora. Srpska pravoslavna crkva mogla bi pokazati razumijevanje prema viševjekovnoj tradiciji barskog kraja i otvoriti prostor za dogovor sa Barskom nadbiskupijom i Islamskom zajednicom”, smatraju iz Stege.

Postojeća crkva, prema njihovim riječima, mogla bi se arhitektonski preoblikovati tako da obuhvati dva autonomna hrišćanska liturgijska prostora, pravoslavni i katolički, dok bi se neposredno uz njih formirao odgovarajući muslimanski molitveni prostor sa minaretom.

“Ne treba stvarati vještačku ‘superreligiju’. Svaka od tri zajednice mora zadržati svoj identitet, bogosluženje i pravila ali mogu svi dijeliti isto mjesto, upravo ono što su na Rumiji vjekovima činile. Berlin gradi ono što Bar već vjekovima ima. Ideja da različite religije dijele jedan arhitektonski kompleks nije utopijska”, ukazuju.

Berlinski projekat „House of One“ povezuje judaizam, hrišćanstvo i islam kroz tri zasebna sveta prostora: sinagogu, crkvu i džamiju i svi su povezani zajedničkim prostorom susreta.

“Svaka religija ostaje autonomna a zajednički prostor ne briše razlike već ih dovodi u razgovor. U Berlinu su to Jevreji, hrišćani i muslimani. Na Rumiji bi to bili pravoslavci, katolici i muslimani Bara, upravo zajednice čiji je suživot oblikovao kulturni identitet ovog područja”, pojašnjavaju.

Takvo arhitektonsko rješenje, kako dodaju, predstavljalo bi izuzetno rijedak model savremene sakralne arhitekture, ali njegova najveća vrijednost ne bi bila u arhitektonskoj neobičnosti već u tome što bi predstavljalo arhitektonsku interpretaciju viševjekovne barske tradicije, pretvaranje simbola podjele u simbol pomirenja.

“Možda upravo objekat koji je postao simbol spora može postati i simbol njegovog prevazilaženja. Pravoslavni oltar ne mora nestati da bi katolik dobio svoje mjesto. Katolički oltar ne ugrožava pravoslavni. Minaret ne poništava krst. Sve tri zajednice time bi priznale pravo jedna drugoj da zajedno stoje tamo đe su vjekovima stajale, na Rumiji”, poručuju.

Takvo rješenje, kako kažu, zahtijevalo bi ozbiljan arhitektonski projekat, saglasnost tri vjerske zajednice i puno poštovanje njihovih pravila.

“Ali, mnogo više od političkog gesta, bio bi dokaz da je međuvjerski sklad nešto što smo spremni ugraditi u prostor, a ne samo parola ili sjećanje na nekadašnji zajednički kult. Vjekovima prije nas, ljudi različitih vjera penjali su se prema istom vrhu i nijesu morali imati istu vjeru da bi poštovali istu svetinju. Vratimo Rumiju Rumiji – pravoslavnoj, katoličkoj i muslimanskoj, onakvoj kakvu su je generacije prije nas umjele dijeliti”, zaključili su.

The post STEGA: Ne rušiti crkvu na Rumiji, preobraziti je u simbol zajedništva first appeared on BARinfo.

U čast značajnog jubileja i 230 godina od donošenja prvog crnogorskog zakonodavnog akta – “Stege” iz 1796. godine – Petra Prvog Petrovića Njegoša, na tribini su govorili prof. dr Zoran Rašović, akademik i potpredsjednik Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, prof. dr Branislav Radulović, predsjednik Udruženja pravnika Crne Gore i prof. dr Šerbo Rastoder, istoričar i akademik CANU.

Učesnike tribine i posjetioce pozdravila je direktorica Kulturnog centra Aleksandra Grabež, a otvorio je predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević, koji je kazao da “ovo okupljanje ima izuzetan značaj, jer se održava povodom posebno važnog jubileja, 20 godina od obnove nezavisnosti Crne Gore, jednog od najsvetijih datuma u savremenoj istoriji naše države”.

“Upravo ovdje, na prostoru Bara, istorija nas snažno podsjeća koliko je sloboda bila i ostala temeljna vrijednost našeg naroda. Nedaleko odavde odigrala se slavna Tuđemilska bitka 1042. godine, kojom je potvrđena državna samostalonost Duklje i njeno mjesto u evropskoj istoriji. Taj događaj simbolizuje trajnu težnju našeg naroda ka slobodi, samostalnosti i očuvanju sopstvenog identiteta. Zato Bar s pravom baštini posebno mjesto u crnogorskoj državotvornoj tradiciji. U tom duhu večerašnja tribina, organizovana povodom 230 godina od donošenja ‘Stege’ Petra Prvog Petrovića Njegoša, nosi snažnu simboliku. ‘Stega’ nije bila samo prvi pisani pravni dokument i Zakon Stare Crne Gore, već i izraz potrebe za jedinstvom, slogom i odgovornošću prema zajednici i državi.

Okupljeni pod zidinama Starog Bara, mjesta koje svjedoči burnoj istoriji i trajnosti naše kulture, podsjećamo se da narod koji poštuje svoju prošlost i svoje temelje, ima snagu da sigurno gradi svoju budućnost, danas vrlo izvjesnu u evropskoj zajednici naroda kojoj stremi”, kazao je Raičević.

„Velika je čast stajati danas ovdje u gradu pod Rumijom, gdje se vjekovi susrijeću sa morem i gdje maslina, ta mitska hraniteljka, svjedoči o trajanjanju koje prevazilazi naše pojedinačne živote”, kazao je, obraćajući se okupljenima, akademik Rašović.

“Kada je na Cetinju, u sjenci Lovćena, predvođena Svetim Petrom Cetinjskim, iznjedrena ‘Stega’, tada nije samo donesen prvi pisani zakon. Crna Gora je u dramatičnom istorijskom času rađala prve zametke moderne državnosti. ‘Stega’ nije samo prvi pisani zakon moderne Crne Gore, nego je istovremeno bila moralni ustav, kolektivna zakletva i duhovni amalgam koji je razjedinjena plemena povezao u neraskidivo državno biće. Taj duh ‘Stege’, taj vapaj za pravdom i slobodom, odjekivao je kroz vjekove, preko Cetinja i njegovih lipa, koje su upijale miris tamjana i baruta, sve do veličanstvenog 21. maja 2006. godine. Ako je ‘Stegom’ začeta moderna državnost, onda je majskom zorom ta državnost konačno i nepovratno obnovljena”, poručio je, u nadahnutom obraćanju, akademik Rašović. 

On je istakao da postoji duboka metafizička veza Između Lovćena i Rumije, između Cetinja i Bara, između Tuđemila i Grahovca, kazavši da je to vertikala crnogorske postojanosti.

“Dok Lovćen gospodari nad našim istorijskim srcem, Rumija grli more i otvara nas prema svijetu. Danas se Cetinje i Bar rukuju kroz ovaj jubilej, spajajući krš i maslinu, istorijski ponos i mediteransku širinu. Ako je ‘Stega’ ujedinila plemena u državu, Stara maslina na Mirovici nas je vjekovima ujedinjavala u miru.

Njena stabla, starija od mnogih carstava, šalju nam najmudriju poruku: korijen je dubok i zajednički, a krošnja široka za sve nas”, istakao je Rašović.

Kao što maslina zahtijeva strpljenje, trud i ljubav da bi dala plod, podsjetio je, tako i naša država zahtijeva stalnu njegu, neupitnu vjernost, patriotizam i poštovanje.

“Cetinje nam je dalo pečat i pismo, dostojanstvo vladarske kuće i nepokornost kršu. Bar nam je podario širinu horizonta, mediteranski duh i civilizacijski iskorak. Veza između Lovćena, Rumije, Durmitora i Visitora, kičma je Crne Gore. Stara maslina, brijest, lipa i borova šuma mlada, mirišu nam i svjedoče o tome. Danas, kada gledamo prema dvorcu kralja Nikole na Topolici, potvrđujemo riječju i čašću da je Bar uvijek bio kapija kroz koju je Crna Gora disala punim plućima”, kazao je akademik Rašović.

U ime Udruženja pravnika Crne Gore, njen predsjednik prof. dr Branislav Radulović je na početku izlaganja kazao da “Stega”, prvi crnogorski zakonodavni akt Stare Crne Gore, predstavlja jedan od ključnih dokumenata političkog i pravnog konstituisanja Crne Gore, koja je u vremenu stalnih spoljašnjih prijetnji i unutrašnjih podjela uspjela da okupi crnogorski narod oko zajedničkih vrijednosti, ciljeva i, prevashodno, državotvorne ideje.

“Sa ‘Stegom’ je započet prelazak sa običajnog prava na pisane zakonske tekstove i proces stvaranja državnog prava. Uprkos svom deklarativnom karakteru i skromnom sadržaju, od preambule i svega šest članova, utrla je put državotvornim inicijativama Vladike Petra i njegovih nasljednika. Kao što su bitke na Martinićima i Krusima stvorile jedinstvenu crnogorsku odbrambenu zajednicu, tako je i ‘Stega’ bila izraz izgradnje nezavisne države. Bez ‘Stege’ teško da bi došlo do stvaranja organizovane vlasti, jer sloboda više nije bila samo plemenska obaveza, već je postala kolektivna, državna vrijednost i zadaća.

Današnja Crna Gora suočava se sa drugačijim, ali ništa manje složenim izazovima, krizom povjerenja u institucije, društvenim podjelama i potrebom za novom državotvornom energijom koja će objediniti različitosti u funkciji zajedničke, nadam se, evropske budućnosti”, zaključio je Radulović.

Akademik Šerbo Rastoder je rekao da, kada je sastavljan Odbor za proslavu 20 godina državne nezavisnosti, 230 godina ‘Stege’ i 55 CANU, on dobio veoma težak zadatak, da napravi tekst o istorijskom kontekstu donošenja “Stege”.

“U pitanju je 18. vijek, kada je Crna Gora bila savez plemena, međusobno partikularno antagonizovanih. Upravo u okviru tog saveza, prvi put su uspostavljene klice zakonodavstva. U tom smislu, prihvatam da je ‘Stega’ izvorište, ako je 21. maj ishodište!”, apostrofirao je Rastoder.

Jedino što je važno jeste, podvukao je on, da ovakvi datumi, ovakva kultura sjećanja i ovakvo povezivanje različitih istorijskih datuma i istorijskih etapa u vertikalu crnogorske državnosti potvrđuju jednu najvažniju misao a to je, da je Crna Gora vječna.

Javnu  tribinu “Istorija, pravo i tradicija”, posvećenu istorijskom i pravnom značaju „Stege“, njenoj ulozi u oblikovanju crnogorske državotvorne i pravne tradicije, kao i značaju očuvanja kulturnog i istorijskog nasljeđa, organizovala je Opština Bar i Udruženje pravnika Crne Gore. Program je upotpunio prvak Cnogorskog narodnog pozorišta Slobodan Marunović, koji je čitao izvode iz teksta „Stege“, a u muzičkom dijelu nastupili su poznati crnogorski muzičari  Slaven Knezović i Dejan Škuletić.

The post VIDEO: Istorija, pravo i tradicija – Javna tribina za početak obilježavanja 20 godina od obnove nezavisnosti first appeared on BARinfo.

Panel je, u ime organizatora, otvorio Vladimir Nikaljević, naglašavajući da je misija STEGE da kroz otvoreni dijalog i razmjenu mišljenja doprinese stvaranju Crne Gore kao sekularne, građanske i evropske države.

“Prosperitet je moguć samo kada država i društvo istovremeno jačaju, održavajući ravnotežu. Ako jedna strana prevagne, društvo klizi u autoritarnost ili haos. Crna Gora mora pronaći svoj uski koridor – put ka stabilnosti, slobodi i demokratiji. To podrazumijeva široko građansko učešće kroz djelovanje pojedinaca, udruženja, lokalnih inicijativa i neformalnih pokreta koji će vršiti pritisak za reforme i odgovornost vlasti”, istakao je Nikaljević, dodajući da STEGA želi da podstakne građane da aktivno učestvuju u kreiranju javnih politika i vraćanju institucija u puni kapacitet.

Vladimir Nikaljević

Prvi panelista bio je general u penziji Špiro Niković, koji je govorio na temu “Crna Gora između antifašizma i radikalnog istorijskog revizionizma”. Niković je naglasio da se Crna Gora, pet godina nakon 30. avgusta 2020, nalazi “tamo gdje je bila prije stotinu godina, po svim pitanjima”.

Špiro Niković

“U tom stanju vjerovatno ćemo još mnogo godina voditi borbu koja je neprestana, ali je u skladu sa hiljadugodišnjom tradicijom našeg naroda, sa našom slobodom, državnošću i vječnošću”, poručio je Niković, podsjećajući na period iz 1919. godine, kada su, prema njegovim riječima “naši preci bili žrtve sistema koji je srpska vlada, kao dio Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, autonomno sprovodila u Crnoj Gori i nad Crnom Gorom”.
Govoreći o ideološkom karakteru fašizma kao radikalnog nacionalizma, Niković je istakao da takvi pokreti ističu moć diktatora. Povezujući tadašnje i sadašnje društveno-političke okolnosti, ukazao je na sličnosti događaja i ličnosti koje, kako kaže, “do tančina kopiraju ono čime teže diktatori u zemljama u kojima batinaju mlade generacije”.

Niković je upozorio na rastući uticaj radikalnih ideologija i naglasio potrebu očuvanja vrijednosti na kojima počiva crnogorski identitet.

Profesor dr Branislav Radulović govorio je na temu “Sistem antisistema i etnofederalizacija umjesto sistema vladavine prava”.

Branislav Radulović

“Treći put u svojoj istoriji Crna Gora živi kleronacionalističku kontrarevoluciju. Bilo da je ona 1918. izvedena na bajonetima, 1988. kroz AB revoluciju ili sada pod populističkim sloganom ‘Ne damo svetinje’, pokazala je dvije istorijske konstante”, naglasio je Radulović. Prva konstanta, kaže on, jeste da je Crna Gora uvijek na udaru velikosrpskog hegemonog imperijalnog projekta. Druga je, međutim, unutrašnja slabost – nedostatak demokratskog kapaciteta za tranziciju vlasti.  

“Bez obzira na to da li govorimo o dinastiji Petrović, socijalističkoj vlasti ili ovoj posljednjoj strukturi, svi su bili zreli za pad. Međutim, vlast nikada nije smijenjena liberalno-demokratskim snagama, već ‘udarom zdesna’, a u sve tri situacije pobijedili su populizam, nacionalizam i velikosrpska državna hegemonija. Rezultat je uvijek bio isti – ekonomsko propadanje, unutrašnji građanski sukobi i gubljenje civilizacijskog iskoraka”, rekao je Radulović.
Podsjetio je da je devedesetih iz Bara krenuo pokret emancipacije i izrazio nadu da je i ova tribina “neki novi početak”.

Docentkinja dr Nikoleta Đukanović govorila je o ulozi vjerskih institucija i njihovom uticaju na proces evropeizacije Crne Gore. Prema njenim riječima, jačanje klerikalnih tendencija predstavlja ozbiljan izazov za modernizaciju zemlje i usporava njen evropski put. Đukanović je istakla i problem nedostatka slobodnog građanina.

Nikoleta Đukanović

“Često čujemo da je jedina promjena u posljednjih pet godina to što građani sada imaju slobodu da iskažu svoje mišljenje, da glasaju i mijenjaju vlast. Ima tu istine, mnogi su se ohrabrili da govore ono što misle. Međutim, postoje i situacije u kojima ljudi gube posao zbog izražavanja stava, ili kritike društvenih pojava. Sistem je godinama unazad stvarao poslušnike i podanike, a ne građane koji imaju priliku i mogućnost da mijenjaju stvari”, stav je Đukanović.

O odnosu Crne Gore i Evropske unije govorila je dr Jovana Marović, koja je na pitanje “Crna Gora bliže ili dalje EU?” odgovorila da ne može dati precizan odgovor.

Jovana Marović

“Danas nemamo dovoljno informacija o procesu EU integracija. Ranije smo na sjednicama Vlade imali uvodne djelove posvećene tim pitanjima, sada nagađamo i čekamo izvještaje o sprovođenju programa pristupanja. I Vlada i EU komuniciraju neiskreno. Ne znam da li smo bliže ili dalje, ali znam da ova Vlada nije najiskrenija kada je riječ o članstvu u Uniji”, kazala je Marović, naglašavajući da je nužno razgovarati o ovim temama, bez obzira na to što “nemamo mnogo čime da se pohvalimo”.

Na temu “Ekonomija u rukama populista” govorio je mr Miloš Vuković, ističući da Crna Gora danas živi u državi “u kojoj je populizam postao ekonomska strategija”. Umjesto reformi, kaže Vuković, građani dobijaju lažna obećanja.

“Sjetite se obećanja – ‘paf paf ašov na autoputu’, robne rezerve, 600 eura prosječna penzija, 700 eura minimalna plata, 20.000 stanova na Veljem Brdu, 500 miliona za Pljevlja, milijarda iz Japana… Obećanja se nižu i sve su radikalnija, a stvarnost je potpuno drugačija”, ukazuje Vuković.

On je istakao da se rast plata i penzija finansira iz duga, da su uvedeni novi nameti i povećan PDV, dok su budžeti za zdravstvo i MUP smanjeni.
“Ekonomska politika mora prestati da se vodi kratkoročnim populizmom. Bez strukturnih reformi i restrikcije svih vidova potrošnje nema stabilnog rasta”, zaključio je.

O položaju kulture govorili su mr Ivan Jovović i mr Alek Barović, dok je o medijima govorio novinar Sabrija Vulić.

Jovović je u izlaganju “Kultura u vremenu nekulture” upozorio na otvorenu negaciju crnogorske kulture posljednjih godina, posebno kroz napade na crnogorski jezik i identitet.

mr Ivan Jovović

„Kada u kontinuitetu i agresivno negirate osnovne atribute postojanja jednoj naciji, a da za takva postupanja niko ne odgovara, kao što je slučaj sa ustavnom kategorijom – crnogorskim jezikom, onda je to svojevrsni pokušaj kulturocida koji je bio medijski i politički stimulisan uoči i tokom Popisa stanovništva 2023. godine, kada su pravljene projekcije o drastičnom padu nacionalnih Crnogoraca, što se, ipak, nije dogodilo. U takvim društveno-političkim okolnostima u kojima živimo, sasvim je postalo politički prihvatljivo novoj vlasti, nezavisno od personalnih rješenja, da najviše državne nagrade, poput Trinaestojulske, dodijele onima koji ne svojim djelom (koga inače nemaju), već odnosom prema Crnoj Gori i crnogorskom narodu, naročito tekovinama ’21. maja’ izražavaju iskonsku mržnju nazivajući državu u pežorativnom smislu Montenegro, a sebe samoproglašavaju nasljednicima neke Njegoševe Crne Gore, pri čemu im ne smetaju pozamašne apanaže koje im dodjeljuje upravo taj Montenegro. Jedno je sigurno, da Petar II Petrović Njegoš, ni kao svjetovni ni kao crkveni poglavar, ne bi dozvolio da se u okrilju njegove crkve postavljaju spomenici osvjedočenim ratnim zločincima”, kazao je Jovović dodajući da, uz apsolutno prihvatanje njenog građanskog  uređenja, Crna Gora ne može postojati bez Crnogoraca “ili tamo gdje bi oni bili građani drugog reda”.

Alek Barović je u izlaganju “’Svetom’ protiv svijeta” podsjetio na obećanja od 30. avgusta 2020. – o pomirenju, pravdi i slobodi.

“Čuli smo obećanja, priče o Švajcarskoj i Singapuru. Međutim, nakon pet godina nema ništa od obećanja. Mnogima od nas je bilo jasno da ta priča o slobodi, pomirenju, napretku…  nije moguća, jer se sloboda i pomirenje ne mogu graditi sa kleronacionalističkim snagama koje su suprotnost društvu kakvom težimo”, kazao je Barović.

Vulić je govorio o temi “Mediji u raljama politike”, upozorivši na duboku polarizaciju crnogorskog društva i njene posljedice po medijsku scenu.

“Ta polarizacija se ogleda i u medijskom pejzažu Crne Gore gdje, po mišljenju medijskih eksperata, ne postoji nijedan potpuno nepristrasni medij. Od 2020. do 2025. godine, medijska scena u Crnoj Gori bila je snažno oblikovana političkim turbulencijama, promjenama vlasti i rastućom polarizacijom. Ključni trendovi u tom periodu su bili politička tranzicija i medijska instrumentalizacija. Smjena dugogodišnje vladavine DPS-a dovela je do promjene odnosa prema medijima ali ne nužno do veće slobode. Nove političke strukture često koriste medije kao alat za legitimizaciju vlastitih narativa dok su kritički mediji izloženi pritiscima. Mediji se sve više svrstavaju u političke blokove što je dovelo do gubitka povjerenja javnosti u objektivnost izvještavanja. Prema mišljenju medijskih eksperata, dominira percepcija da su pojedini mediji direktno povezani sa partijama ili interesnim grupama”, navodi Vulić dodajući da zabrinjava činjenica da se glas NVO ne čuje kad je u pitanju nesloboda medija.

Asocijacija STEGA je osnovana 2024. godine potpisivanjem Deklaracije o izradi Strategije za evropsku i građansku Crnu Goru. Serija tribina, među kojima je i ova, ima za cilj otvaranje prostora za dijalog i razmjenu stavova o ključnim društvenim pitanjima.

Panel diskusiju je moderirala Ivana Brajušković.

The post Građani moraju aktivno učestvovati u kreiranju javnih politika – poručeno sa panel diskusije u organizaciji asocijacije STEGA first appeared on BARinfo.

RB/BI: Gospodine Nikaljeviću, predstavite našim slušaocima STEGU -ko ju je, i zašto, formirao, koga okuplja, čemu teži?

Nikaljević: STEGA je pokrenuta od 65 akademika, univerzitetskih profesora, uspješnih privrednika, istaknutih umjetnika, intelektualaca, sa željom da se objedini društvena energija u jednom delikatnom trenutku u istoriji Crne Gore, kada jedna suverena, međunarodno priznata država ima ozbiljne probleme u održavanju svog državnog statusa, svoje ekonomije i građanskog i socijalnog mira. U toj misiji objedinio nas je prije svega isti sistem vrijednostii cilj da Crna Gora bude prva naredna članica EU-naravno, ne zbog geostrateških interesa Evrope, nego da to zasluži svojim radom, odnosno ostvarivanjem svih pristupnih poglavlja. Od njih ističem poglavlja 23-24, vladavinu prava, jer, da kod nas funkcioniše vladavina prava, dakle, poštovanje ustava i zakona, mi danas ne bismo govorili o ovoj temi, niti bi se organizovala ova tribina, ali, realnost je da u ovom trenutku Crna Gora ima ozbiljne probleme i zbog toga se i pojavila STEGA upravo kao građanski odgovor na naše probleme. Mi smo svjesni da ovako organizovana država koja ima Ustav i zakone, koja ima sve tri grane vlasti, ali i slabe institucije koje ne obavljaju svoj posao i koje su u stvari najveći problem koji je iskorišćen. Institucije su i oslabljene svjesno da bi se mogao praviti haos koga smo svjesni, svi skupa znamo u kakvim uslovima živimo i radimo.

RB/BI: U svijetlu teme tribine, kako vi vidite položaj Crne Gore danas, pet godina nakon političkih promjena 2020?

Nikaljević: Svjedoci smo da i pored upornog pozivanja, odnosno pozivanja Evropske unije i deklarativne podrške vlasti i partija, proces evropskih integracija ne ide dobro. Naprotiv, snažni su politički procesi razgradnje države, krađe istorije, klerikalizacije društva, istorijskog revizionizma i negiranje vrijednosti na kojima je sazdana savremena Crna Gora. U ekonomiji, prostor kao najveći resurs Crne Gore agresivno se napada, stihijska gradnja ugrožava turizam, poljoprivredu, demografsku ravnotežu. Svjedočimo i zaduživanju bez vizije umjesto strategije dugoročnog razvoja i razduživanja. Naše obrazovanje ne razvija patriotizam, niti kritičku misao i svijest o očuvanju prirode. Naše zdravstvo ne podstiče prevenciju i zdrave načine života iako smo jedna od najvitalnijih populacija, o čemu svjedoči naša istorija prije svega. Naša kultura je obezličena, živi na postignućima istaknutih pojedinaca, a tu imamo i svježe primjere kako u stvari napreduje nekultura. Pravosuđe je sporo i selektivno, a politički sistem je zarobljen partijskim interesima. Naše institucije su slabe i stvaraju osjećaj nemoći i nepovjerenja. Mogao bih o tome govoriti mnogo, ali, dijagnoza, presjeka stanja i analiza ima dosta ko hoće da to pročita, prouči, portali i drugi mediji objavljuju to, mada, moram istaći da postoji apsolutna prezasićenost kod crnogorske populacije, što je vjerojatno i dio jednog velikog plana kako da se napadne Crna Gora, jer jedna suverena država i članica NATO kakva je Crna Gora nije se mogla napasti spolja, na granice, ali se mogla napasti iznutra, što se upravo radi. To je projekat koji je star 170 godina i tri puta u posljednjih sto godina se odvija. Evo, sad ovaj posljednji projekat napada na Crnu Goru iznutra-osvaja se kadrovima po dubini, to se uvijek tako radi, traže se saučesnici iznutra i time se slabi država. To je takozvani meki način osvajanja države iznutra, o tome postoji i stručna literature. Jedan od članova STEGE je govorio o knjizi Eduarda Lutraka objavljenoj u SAD u Americi prije 20 godina, i ovo što se sada događa u Crnoj Gori je školski primjer primjene metodologije koja je objašnjena u toj knjizi.

RB/BI: Tema subotnje tribine sugeriše dilemu da li Crna Gora ide putem nestabilnosti i podjela, ili putem evropskih integracija. Kakav je vaš pogled?

Nikaljević: U Crnoj Gori možemo najgrublje konstatovati postojanje dvije energije koje se razilaze-jedna koja vuče Crnu Goru u neka prošla vremena, u neke mitove, koja vuče prema istoku sa svim negativnostima koje tamo postoje, i druga energija koja je prozapadna, kojoj STEGA pripada i koja pokušava da uradi sve što je u njenoj moći da Crna Gora bude dio najrazvijenijih evropskih naroda, da bude članica Evropske unije. Ta dilema je u stvari bez dileme, da tako kažem, jer postoji jedna i druga strana. Mi pripadamo ovoj prozapadnoj strani i ulažemo napore da ta strana pobijedi u interesu svih. Ova proistočna, rekao bih, bila bi u interesu jako malog kruga ljudi, to se jasno vidi ko hoće da vidi i o tome će biti mnogo više govora na ovoj tribini. U subotu veče, pored mojih uvodnih napomena, general u penziji Špiro Niković govoriće o Crnoj Gori između antifašizma i radikalnog istorijskog revizionizma, profesor Branislav Radulović o antisistemu i etnofederalizaciji umjesto vladavine prava, a docent dr Nikoleta Đukanović o klerikalizmu kao otporu evropeizaciji. Dr Jovana Marović govoriće na temu Crna Gora bliže ili dalje od Evropske unije, a magistar Miloš Vuković, naš poznati makroekonomista i vrlo predani istraživač koji prati makroekonomske tokove u Crnoj Gori koji su nažalost jako nepovoljni, govoriće o temi “Ekonomija u rukama populista”. U ekonomiji nema besplatnog ručka, sve se mora zaraditi , a ovo što se u posljednje vrijeme dešava u Crnoj Gori je trošenje sredstava koja idu na teret budućih generacija, mi sada uveliko jedemo budućnost naše djece koja će morati vraćati te kredite koji se uzimaju bez pardona, bez zadrške, Ugledni Baranin, magistar Ivan Jovović će govoriti o kulturi u vremenu nekulture, magistar Alek Barović ima vrlo inspirativnu temu “Svetom protiv svijeta” i na kraju jedan takođe ugledni Baranin, poznato medijsko lice, Sabrija Vulić govoriče o medijima u raljama politike.

RB/BI: Koliko ima odjeka vaših stavova u redovima vlasti, čuju li ono što vi pričate?

Nikaljević: STEGA kao Strategija za evropsku i građansku Crnu Goru piše svoju strategiju koju će objaviti na jubilej-dvadeset godina crnogorske nezavisnosti, i sagledavajući po nama vrlo nepovoljne trendove u ekonomiji napisala je otvoreno pismo predsjedniku Vlade 17. januara 2025. sa jednostavnim, a vrlo neprihvaćenim, ozbiljnim zahtjevom -da se promijeni ukupna ekonomska strategija zaduživanja strategijom razduživanja. Ukazali smo da se približavamo nekim crvenim linijama, na troškove koje neproduktivno pravi Vlada, što daje loš primjer u čitavom društvu, koji su toliko veliki da je to nepodnošljivo za mnogo jače ekonomije. Dali smo i ozbiljne prijedloge kako da se to prevaziđe. Nijesmo dobili apsolutno nikakav odgovor, iako je to kao službeni akt zavedeno na arhivi i dostavljeno kako treba, i nekoliko puta smo preko medija tražili odgovor, jednom čak i u direktnom razgovoru, na Ekonomskom fakultetu kada su profesori ovog fakulteta dokazivali da su programi Evropa 1 i Evropa 2 izazvali rast inflacije i druge negativne ekonomske trendove. Obećano je, naravno, da će se pogledati i dati odgovori, ali, našem predsjedniku Vlade nije veliki problem da nešto kaže i istog sekunda zaboravi, odnosno, da kaže bez namjere da to ostvari, to je njegova prepoznatljiva karakteristika, on to uradi s lakoćom, s osmjehom. Mi nećemo odustati, ali za Crnu Goru je nepovoljno to što ni on ne odustaje od vođenja loše ekonomske politike. Svjesni smo da se zaduživanje povećava, da je pokrivenost našeg uvoza izvozom i dalje u negativnom trendu, posljednji podatak koji sam pročitao je bio 13,6%. U međuvremenu je sigurno još lošije. Da zaključim- na nekoliko vrlo argumentovanih, ozbiljnih i u proceduri korektnih načina predstavili smo naše zahtjeve, ali, nije bilo zvaničnog odgovora. Međutim, po nekim reakcijama i po nekim potezima ipak smo vidjeli da je to bilo toliko argumentovano da se baš nije moglo potpuno ignorisati. Dakle, ugled STEGE je takav i to je važna stvar koju ističem- iako je STEGA neformalna organizacija, mi nemamo pečat, ali, imamo jasan cilj šta treba da uradimo, to podržavaju vrlo ozbiljni ljudi i oni koji su spremni da se eksponiraju su samo vrh ledenog brijega koji čini u stvari STEGU. Iza nas stoje mnogi ljudi istaknuti stvaraoci, ne samo domaći, koji su spremni da nam daju svu moguću-isključivo stručnu- logistiku da možemo argumentovano da izađemo sa prijedlozima kako da se pitanje crnogorske privrede i drugih važnijih dijelova našeg društva uradi na najsavremeniji način koristeći najbolje evropske primjere, najbolju evropsku praksu, i to tako da to bude prihvatljivo našem mentalitetu i ukupnom nivou razvoja društva.

RB/BI: Vi u brojnim javnim istupima upozoravate na lošu politiku turizma, posebno na prelaz od turističke ponude prema gradnji nekretnina. Kako vidite planiranje, odnosno zaštitu prostora?

Nikaljević: Turizmom se STEGA bavi kao vodećom granom naše privrede, stavovima vrlo ozbiljnih crnogorskih stručnjaka, autoriteta, i sve se do sada završilo s pričom. Ništa se apsolutno nije promijenilo. Najveći resurs Crne Gore je proctor, to su shvatili odavno prije svega investitori, i mali i veliki, izgleda i internacionalni investitori. To je ovaj slučaj sa Velikom plažom, i nekim drugim lokacijama. Tim povodom sam javno, bez ustručavanja, rekao da je za mene to jedan od najozbiljnijih udaraca za turizam. Nismo mi protiv investicija-gradnja hotela, rezorta, takvih turističkih sadržaja, to je nešto što je poželjno, no, gradnja stanova je rak rana našeg turizma, direktni nož u leđa turizmu. to je trajno uništavanje prostora. A ovo u Ulcinju- ako država treba da uradi kompletnu infrastrukturu i da potroši toliko sredstava da bi poslije stanove na takvoj lokaciji prodavao privatnik bez obzira ko je, odakle je, kakav mu je ugled, itd, to je po meni velika manipulacija sa crnogorskim narodom. To je teška korupcija i to je nešto čemu se ne radujem. Moramo sačuvati turizam, ali ga moramo raditi na način koji će donositi sredstva, a ne kao već nekoliko godina da pravi gubitke, kako kaže naš turizmolog dr Rade Ratković. Da bi pravio pozitivne rezultate turizam mora biti oslonjen na privredu, na čitavu državu, kao u Italiji ili Turskoj. Našoj uspješnoj turističkoj sezoni najviše se raduju ministri trgovine iz Srbije i iz Sjeverne Makedonije jer oni izvoze u Crnu Goru najveći broj artikala, to su ogromni iznosi, a mnoge od tih stvari mogli bi mi da pravimo u Crnoj Gori, da proizvodimo. Dakle, crnogorski turizam je ozbiljno ugrožen time što se naši najdragocjeniji dijelovi prostora ugrožavaju stambenom izgradnjom. To se i u Podgorici sprema sa onim projektom Velje Brdo, a toliko je negativnih stvari i zloupotreba u proceduri, da je to stvarno nešto što je teško opisati riječima, no, vlast to gura uporno. Postavlja se pitanje-ko će da živi u tim stanovima? Da li to treba da isprazni sjever Crne Gore? Isto se to događa i AD Plantaže-napravljen je bulevar prema Tuzima, bio je pokušaj da se prodaje zemljište s jedne i s druge strane. Da ne bude samo gola kritika, to je Ministarstvo poljoprivrede zaustavilo i to je nešto što stvarno podržavam i pohvaljujem. U tom bezbrojnom nizu svega šta se dešavalo u proteklih pet godina, možda je na samom početku trebalo reći da je taj 30. avgust imao samo jednu dobru stvar u tom trenutku i poslije nekoliko manje važnih, a to je da je bila izvršena mirna tranzicija vlasti. To je bio veliki događaj, sve ovo drugo je vrlo upitno. Uostalom, i ta gradnja zahtjeva radnu snagu o kojoj se kod nas, i uopšte za demografska pomjeranja, ne vodi računa. Demografska kretanja u svijetu, a i u Crnoj Gori, su ozbiljan problem.

RB/BI: Vi dajete lični primjer kako se može proizvoditi, i voditi privatni biznis, prepoznatljivi ste kao uspješan vinar i vinogradar u Brčelima u Crmnici. Kako gledate na situaciju da je danas država najveći poslodaac, a da privatni biznis postaje sve teži izbor mladim ljudima?

Nikaljević: Najveći problem našeg društva je u stvari obrazovanje. Ne razvija patriotizam, ne razvija pravo poštovanje rada. Kult rada se pretvorio u kult nerada. Tačno je da je država najveći poslodavac, tamo su plate velike, odgovornost nikakva, skoro ništa se ne radi, zapošljavaju se partijski vojnici ili budući glasači. A privatni biznis, privatni poslovi zahtijevaju ozbiljan rad, poljoprivredna proizvodnja je tek nešto što zahtijeva posebnu priču. Kod nas je riječ seljak ima pežorativni prizvuk. Kad kažete seljak, onda probajte da tu riječ dovedete u kontekst visoko cijenjenog posla, upoređujući ga sa nekim kancelarijskim poslom. Napravio sam malo istraživanje na jednom vinskom festival, i kad je prilazilo društvo moje djece, pitao sam “Vi, lijepe mlade djevojke, da li biste se udale za nekoga vinogradara?”. Pri tome je vinogradarstvo elitna poljoprivredna aktivnost za razliku od, recimo, uzgajanja životinja koje je mnogo komplikovanije i zahtjevnije. Samo je jedna od dvadesetak tih djevojka rekla “Kad bi on to zavređivao, zaslužio, bih”. Neke su eksplicitno rekle “Ne!”. Moramo promijeniti status i ugled rada, a posebno poljoprivrede. Imamo u svijetu sjajne primjere, u Americi je od kauboja koji je u stvari čoban, čuvar krava, napravljen nevjerovatni brend. To kod nas u Crnoj gori niko nije pokušao. Mi u našem obrazovanju odmalena imamo takav pristup da ne poštujemo ono što je naše, izvorno, vrijedno, a imamo takve vinogradarske dragulje kao što je Vranac koji je planetarna sorta po kvalitetu, jedina mu je mana što dolazi iz male sredine, da je francuski ili makar italijanski ili španski bio bi svjetski uvažena sorta. Ali imamo zato jednu drugu sortu koja je od planetarne važnosti – Kratošiju koja se pominje u Budvanskom statutu u poglavlju 261 pominje 70 godina prije otkrića Amerike. I otišla je u Ameriku, tamo je u Kaliforniji napravila svjetsku karijeru pod imenom Zinfandel. Nadam se da će ubrzo, nakon obimnih istraživanja Instituta za vino i vinogradarstvo iz Lariohe, biti promovisana kao crnogorska sorta koja osvojila svijet. To bi trebalo da bude veliki događaj za Crnu Goru koja je mala zemlja velikih vina.

RB/BI: Kako ste se vi opredelili porodičnu vinarsku tradiciju podignete na mnogo viši nivo?

Nikaljević: Nisam baš tipični primjer i najbolji pokazatelj u smislu da bi neko trebao da krene mojim stopama. Najbolji vinogradari su oni koji su napravili pare na drugim stvarima, a onda sade vinograde kao jedan od pokazatelja socijalnog statusa. Tako je svuda u svijetu. Oni koji počinju od malo i treba da zarade, oni moraju znati da, što narod kaže, loza ište roba, a ne gospodara, moraju taj posao mnogo voljeti i moraju imati podršku porodice. Ako se sve plaća-radna snaga koja prvo nema dovoljno, koja je skupa… onda se baš muče. Pa zatim treba prodati vino u ovako oštroj konkurenciji, itd. Imao sam tu sreću da sam se spremao za penziju i odlučio da živim životom u ritmu vinove loze, da budem vinogradar, jer sam naslijedio u Brčelima na terasama jako lijep vinograd. To su brojne podzide urađene suhozidinom, jako lijepo to djeluje. Nije mi prvenstveno bio komercijalni plan, nego više moja filozofija života, da živim u prirodi. Rođen sam u gradu, proveo život u gradu, ali mi se mnogo dopalo da živim na selu. Brčeli su na putu od glavnog grada prema moru, sve se skockalo, i zato sam odlučio da budem vinogradar. Gajim samo domaće sorte, prije svega Vranac, Kratošiju, a i imam i takođe autohtonu crnogorsku sortu koja će biti regionalni hit, to sam siguran, za narednih deset godina. To je Žižak, visokokvalitetna bijela sorta koja je davno priznata i poznata. Inače, vino ima svoje trendove, prije 30-ak godina pilo se uglavnom crno vino i lozova rakija, sad je došlo vrijeme da se preferiraju voćne rakija i bijela vina. Treba znati da je u Crnoj Gori otkriveno preko 50 vrsta jedinstvenih loza u svijetu. Pitao sam jednog od istraživača vinove loze, profesora Grbića, kako to našem mentalitetu odgovara da smo prvaci svijeta u svim disciplinama, ali, otkud baš 50 i više loza u Crnoj Gori, na što mi je rekao da je istorijski razlog to što je Crna Gora bila ostrvo u Otomanskom moru, koje iz vjerskih razloga nije forsiralo vinske, nego konzumne sorte kao razaglija, čauš ili japuđak. A vinske sorte su opstale u ovom dijelu koji je bio slobodna teritorija. To je jedan savršeni vinogradarski rejon, stara Crna Gora, tu se što spontanom mutacijom, što svjesnom selekcijom za tih 500 godina došlo do tih novih loza, i ja mogu da se pohvalim da imam na mom imanju dvije jedinstvene bijele loze u svijetu. Zato pozivam vinogradare iz ovog dijela da pretraže svoje vinograde, posebno one zapuštene, da pogledaju loze koje im se učine nepoznate. Ovo je pravi trenutak kad se na njima može pronaći poneka bobica grožđa, da vide da li ih to podsjeća na ove naše najčešće sorte Vranac i Kratošiju ili nešto što im se čini drugačije. E, možda je to nešto drugačije neka od još neotkrivenih i nedokazano jedinstvenih loza u svijetu. To je u stvari budućnost crnogorskog vinogradarstva, mi ne slutimo koliko imamo resursa. Skloni smo da nešto što je tuđe prihvatimo kao bolje, a u stvari nije ni izbliza toliko vrijedno i kvalitetno kao što su naše izvorne stvari.

RB/BI: Šta biste poručili na kraju ovog razgovora?

Nikaljević: O svim ovim temama biće mnogo više priče na tribini STEGE i pozivam građane Bara da u subotu veče dođu na ovu tribinu. Bar je jako važan za Crnu Goru. Nijesmo zaboravili one godine, početak 90-ih, otpor u gradu Baru i Milenka Sjekloću, to su bile jedne od svijetlijih stranica u tadašnjoj krizi Crne Gore. Mislim da i oporavka Crne Gore nema ako se Bar, odnosno Barani ne uključe u to, jer, taj napad koji je bio na Bar i prije svega na ono što je najveći kvalitet Bara- multinacionalnost i multikonfensionalnost, koji se pokazao ovom crkvom na Rumiji čime je uništen zajednički izlazak gore sve tri vjere, pokazatelj je prvo koliko je Bar bio važan i čega su bili svjesni. Toliko je važan i nama koji pokušavamo da obnovimo Crnu Goru jer, Crna Gora je rijeka ponornica. Ona se sada ne vidi baš najbolje i najsrećnije, ali, ona će izbiti svom svojom snagom jer Crna Gora je u ovom ljutom kršu i gordim planinama koji isijavaju državotvornost i Crna Gora je vječna!-.

The post Nikaljević: Oporavka Crne Gore nema ako se Bar, odnosno Barani, ne uključe u to first appeared on BARinfo.

Tema panel diskusije u Baru biće “30. avgust-Crna Gora pet godina kasnije” odnosno “Crna Gora između ‘male Ukrajine’ i 28. članice EU” sa ciljem sagledavanja dometa i efekata promjena koje su se dogodile 30. avgusta 2020. godine i njihovih reperkusija u pogledu vladavine prava, ekonomije, evropskih integracija, kulture, medija…

Skup će u ime organizatora otvoriti Vladimir Nikaljević. Potom slijedi izlaganje generala u penziji Špira Nikovića –“Crna Gora između antifašizma i radikalnog istorijskog revizionizma”.

Prof. dr Branislav Radulović govoriće na temu “Sistem antisistema i etnofederalizacija umjesto sistema vladavine prava”.

Tema izlaganja doc. dr Nikolete Đukanović biće “Klerikalizam kao otpor evropeizaciji”.

Dr Jovana Marović govoriće na temu “Crna Gora bliže ili dalje EU?”.

“Ekonomija u rukama populista” je tema na koju će govoriti mr Miloš Vuković.

Mr Ivan Jovović za temu je odabrao “Kultura u vremenu nekulture”.

Mr Alek Barlović govoriće ne temu “’Svetom’ protiv svijeta’, dok će novinar Sabrija Vulić obraditi temu “Mediji u raljama politike”.

Moderator panela biće Ivana Brajušković.

STEGA, kao zajednica slobodnih pojedinaca, organizacijom panel diskusija i ukupnim svojim djelovanjem čini napor da se demokratskim, akademskim i građanskim metodama, izbori za prosperitetnu, građansku, sekularnu i evropsku Crnu Goru, vraćanju državnih institucija u njihov puni kapacitet, u cilju izgradnje bolje i pravednije Crne Gore, ističu organizatori.

Prva panel diskusija na temu ”Crna Gora između sekularizma i klerikalizma” održana je u Petrovcu. Na njoj su učestvovali renomirani profesori, istoričari, pravnici, politikolozi, ekonomisti i kulturni stvaraoci, u cilju sagledavanja negativnih društvenih trendova u ovoj oblasti.

The post STEGA organizuje panel diskusiju: 30. avgust – Crna Gora pet godina kasnije first appeared on BARinfo.